Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-55/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, kao predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TB, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.,114/22., 114/23. i 36/24.- dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-1/2025. (Kov-1/2025.) od 3. siječnja 2025. o produljenju istražnog zatvora, nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog TB kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-1/2025. (Kov- 1/2025.) od 3. siječnja 2025., protiv okrivljenog TB, nakon podignute optužnice, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke pobijanog rješenja na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. -dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv okrivljenika.
1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja u istražni zatvor je okrivljenom TB uračunato vrijeme lišenja slobode od 5. listopada 2024. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni TB osobno ipo braniteljici, odvjetnici Maruški Ujević, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje, odnosno da se ukine pobijano rješenje i vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. S obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju bit će razmatrane kao jedna žalba.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, valjane i dostatne razloge u odnosu na okrivljenika i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama, odnosno mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju svojom žalbom ističe okrivljenik kada navodi da pobijano rješenje nema razloge o odlučnim činjenicama vezano uz opravdanost produljenja istražnog zatvora, kao i mogućnost zamjene istražnog zatvora mjerama opreza.
5.1. Nadalje, protivno žalbenim navodima, ističe se da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio (točke 4.1.- 4.2.) iz čega proizlazi osnovana sumnja da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela, odnosno iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji optužnica, kao i iz iskaza žrtve, re rezultata provedenih vještačenja, a takav zaključak u cijelosti pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome da li je okrivljenik počinio terećena kaznena djela, donijeti raspravno vijeće tek po završetku kontradiktornog dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, ukoliko optužnica bude potvrđena. Takav zaključak prvostupanjskog suda nije s uspjehom doveden u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda koji zapravo predstavlja iznošenje vlastite obrane u nastojanju da ospori vjerodostojnost iskaza žrtve, te izražava nezadovoljstvo radom policije i državnog odvjetništva u prethodnoj fazi postupka.
6. Protivno iznesenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je zbog otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela protiv okrivljenika potrebno opravdano i nužno produljiti mjeru istražnog zatvora, jer jedino ta mjera s uspjehom otklanja navedenu opasnost.
7. Postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik prema optužnici osnovano sumnjiv. Naime, okolnosti i način počinjenja kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti u ovom kaznenom postupku, upućuju na visoko iskazanu brutalnost, bezobzirnost i ustrajnost tijekom inkriminiranih događaja, a što sve u svojoj cjelovitosti ukazuje i na visok stupanj njegove kriminalne volje iskazane upravo u odnosu na žrtvu. Navedeno prvostupanjski sud ispravno dovodi u vezu s ranijom višestrukom osuđivanošću okrivljenika zbog imovinskih kaznenih djela od koja neka u sebi sadržavaju elemente nasilja, i to na bezuvjetne kazne zatvora i maloljetničkog zatvora, a kako to proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije (list 55 spisa), koje sankcije očigledno nisu spriječile okrivljenika da se suzdrži od činjenja kaznenih djela, a obzirom da je sada osnovano sumnjiv za jedno od težih kaznenih djela koje u sebi, isto tako, sadržava nasilje. Ove okolnosti, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
7.1. Slijedom navedenog, nije u pravu žalitelj kada ističe da ne postoji posebna pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. jer se ne radi o istovrsnim kaznenim djelima. Naime, valja imati na umu da je okrivljenik, između ostaloga, osuđivan i za kaznena djela koja karakterizira element primjene sile (razbojništvo iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.), a podignutom optužnicom u ovom predmetu okrivljeniku se stavljaju na teret teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. i drugih KZ/11. i kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavak 2. KZ/11., dakle kaznena djela čiji element bića je također primjena sile. Prema tome, očito je da ranija osuđivanost na okrivljenika nije utjecala na način da uskladi svoje ponašanje s pozitivnim pravnim poretkom i ubuduće se suzdrži od ponašanja protivnih istome.
7.2. Jednako tako, neosnovan je i žalbeni navod okrivljenika da se podaci o njegovim ranije osudama kao maloljetnika ne mogu koristiti obzirom da je ovaj okrivljenik bio osuđivan na kazne maloljetničkog zatvora koje se sukladno Zakonu o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ("Narodne novine" broj 143/12., 105/15., 32/17. i 53/22.) evidentiraju u kaznenoj evidenciji za razliku od odgojnih mjera, i na takvu se osuđivanost dopušteno pozivati sve dok ne nastupe uvjeti za rehabilitaciju previđeni odredbom članka 19. istog zakona, a što ovdje nije slučaj.
8. U odnosu na pitanje tzv. dinamičkog pristupa kojeg žalbom sadržajno problematizira okrivljenik navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem "jačih" i kvalitetnijih razloga za produljenje istražnog zatvora od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, i po mišljenju Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske protek vremena od lišenja slobode okrivljenika 5. listopada 2024. do donošenja pobijanog rješenja nije od utjecaja jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena.
9. Nadalje, imajući na umu kvalitetu i karakteristike okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, očito je da se svrha istražnog zatvora, za sada, ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., pa tako niti istražnim zatvorom u domu ili mjerama opreza koje u žalbi sugerira okrivljenik, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud jer iste ne predstavljaju adekvatnu garanciju za uspješnu prevenciju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
10. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodu okrivljenika kojim ističe svoje da sa zaručnicom čeka dijete, a još manje žalbenim navodom kojim ističe da teško podnosi istražni zatvor, jer sve navedene okolnosti ne umanjuju utvrđenu opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika.
11. Protivno daljnjim žalbenim navodima okrivljenika, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje njegovih ustavnih i konvencijskih prava. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
