REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-546/2023-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Dajani Bjedov, odvjetnici u Zagrebu i Šimi Saviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Tamari Crnkić Gotovac, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2024. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice Šime Savića, odvjetnika i Dajane Bjedov, odvjetnice, i punomoćnice tuženika Tamare Crnkić Gotovac, odvjetnice, 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nedopuštena i nezakonita odluka o redovitom otkazu ugovora o radu, sklopljenog između tužiteljice TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305 , radi skrivljenog ponašanja radnice, od 09. veljače 2023. godine, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika na mjestu HRT Centar Zadar - radno mjesto novinar 3. nije prestao 22. travnja 2023. godine, kada je za tužiteljicu izvršena odjava s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, te se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto novinar 3 u HRT Centar Zadar, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, da tužiteljici TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 29. siječnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlenica tuženika od 01. listopada 1997. godine, sa stažem provedenim kod poslodavca u trajanju od 27 godina, dakle preko 20 godina. Njezino radno mjesto prema ugovoru o radu od 26. travnja 2021. godine je HRT Centar Zadar - radno mjesto novinar 3. Tužiteljica je 28. veljače 2023. godine bila na radnom mjestu u radnim prostorijama, te je u radni prostor ušla svojom identifikacijskom karticom, budući se u radni prostor može pristupiti samo sa navedenom karticom. 01. i 02. ožujka 2023. godine tužiteljica je koristila stari godišnji odmor za 2022. godinu, a po pristupu na posao u HRT Centar Zadar 03. ožujka 2023. godine nije mogla ući u radni prostor sa svojom identifikacijskom karticom broj 08998. Od 03. ožujka 2023. godina isključen je iz mreže službeni mobitel tužiteljice broj [broj telefona]. Iz opisanog postupanja tuženika prema tužiteljici, prema kojem je tužiteljici fizički onemogućen ulaz u radne prostorije, što je utvrdila 03. ožujka 2023. godine, dalo se zaključiti da joj je otkazan ugovor o radu.

2. Tuženik je tužiteljici odluku o otkazu dostavio putem oglasne ploče, odnosno ista je stavljana na oglasnu ploču 24.2.2023., skinuta je s oglasne ploče 28.2.2023., a tužiteljica je uložila zahtjev za zaštitu prava 13.3.2023., odnosno u roku koji propisuje Zakon o radu. Tuženik nije udovoljio zahtjevu za zaštitu prava tužiteljice, stoga je ista podnijela tužbu sudu 7.4.2023. u kojoj predlaže utvrditi kao nezakonitu i nedopuštenu odluku o otkazu.

3. Tuženik je tužiteljici redovito otkazao ugovor o radu, radi skrivljenog ponašanja radnice, a iz obrazloženje iste je razvidno da joj se stavlja na teret da u razdoblju od 21.11.2022., nakon što je prekinula dugotrajno bolovanje, do konca siječnja 2023., nije dolazila na posao u određenim vremenskim razdobljima navedenim u obrazloženju odluke o otkazu, odnosno dolazila je na posao mimo rasporeda radnog vremena, što predstavlja nepoštivanje poslodavca i samovolju tužiteljice. Tužiteljica nije odrađivala radno vrijeme, a ni radne zadatke, te je njeno ponašanje neprofesionalno, neprimjereno i nedopušteno.

4. Tužiteljica navodi da nije počinila nikakvu povredu radne obveze te je bila na dugotrajnom bolovanju, i to zbog bolesti za koju je sam poslodavac smatrao da predstavlja profesionalno oboljenje, zbog čega je poslodavac pokrenuo postupak utvrđivanja profesionalnog oboljenja tužiteljice. Tužiteljica se vratila na rad 17.11.2022. s preporukom liječnika specijalista da joj se osigura vertikalni miš s kojim bi mogla raditi svoj posao novinara 3 u Centru Zadar, a da ne pogorša zdravstveno stanje opterećenjem bolesne desne ruke koja nije u funkciji. Napominje se da je poslodavac pokrenuo kod HZZO-a postupak utvrđenja profesionalnog oboljenja tužiteljice u predmetu poslovni broj KLASA UP I-502-03/22-03-109. URBR. 338-21-02-02-22-8, no u međuvremenu je doneseno rješenje kojim nije utvrđeno profesionalno oboljenje tužiteljice.

5. Rasporedom poslova dostavljenim po tuženiku ugroženo je zdravlje tužiteljice jer bi njegovim izvršavanjem došlo do pretjeranog opterećenja bolesne desne ruke i u suprotnosti je s liječničkom preporukom koja je izdana tužiteljici, a tuženik je imao mogućnost tužiteljicu makar privremeno rasporediti na drugo radno mjesto, ili joj nabaviti vertikalni miš.

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

6. Iz čl. 47 Pravilnika o radu tuženika proizlazi da puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno, a može biti jednokratno, dvokratno, u smjenama, klizno itd. Tužiteljica je pokušala raditi u poslijepodnevnim satima kada je smanjen broj radnika u redakciji jer se koristila lijevom rukom. O navedenom je obavijestila neposrednog rukovoditelja i pravnu službu, njima je rad tužiteljice u poslijepodnevnim satima bio poznat i nisu joj to branili. Posao novinara, osim toga, nije rad u uredu, s radnim vremenom u uredu od 8 sati dnevno, te evidencije ulazaka i izlazaka tužiteljice u redakciju i iz redakcije ne mogu svjedočiti o radu novinara. Napominje se da niti jedan novinar nema evidentiranu prisutnost u radnom prostoru koja se iskazuje evidencijom ulazaka i izlazaka, istovjetnoj evidenciji radnog vremena za obračun plaću.

7. Tuženik je tužiteljici izricao upozorenja, primjerice 9.9.2019., 7.4.2020. i 21.5.2020. no tužiteljica nije počinila povrede radne obveze koje se u istima navode, ili se radi o postupanjima koje ne predstavljaju tešku povredu radne obveze, koja bi ugrozila radni proces ili ugled poslodavca.

8. Tužiteljici se stavljaju na teret izostanci s radnog mjesta 4 dana uzastopno, ali iz odluke o otkazu nije razvidno o kojim se danima radi, niti to proizlazi iz dostavljenih evidencija ulazaka i izlazaka tužiteljice.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, tužiteljica predlaže utvrditi kao nedopuštenu odluku o otkazu ugovora o radu od 9.2.2023., predlaže utvrditi da radni odnos tužiteljice kod tuženika u HRT centar Zadar, radno mjesto novinar 3, nije prestao s danom kada je odjavljena na mirovinskom i zdravstvenom osiguranju na temelju odluke o otkazu te vratiti je na rad, na radno mjesto u skladu s otkazanim ugovorom o radu.

10. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Tuženik je 9. veljače 2023. godine donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja radnice, ovdje tužiteljice. U bitnome, tužiteljici je otkazan ugovor o radu iz razloga nepoštivanja i samovoljnog određivanja rasporeda radnog vremena, neodrađivanja radnog vremena i radnih zadataka, samovolje, upornosti i kontinuiteta u neprofesionalnom i neprimjerenom odnosu prema radu i kršenju obveza iz radnog odnosa i posljedično gubitka povjerenja u tužiteljicu. Odluka o otkazu tužiteljici je uredno dostavljena. Tuženik je obvezu dostave odluke o otkazu uredno i zakonito ispunio. Odluka je poslana tužiteljici preporučenom poštom s povratnicom na njezinu adresu 13. veljače 2023. godine ali se pismeno vratilo neuručeno (s naznakom „obaviješten, nije podigao pošiljku“), da bi nakon toga, sukladno članku 105. Pravilnika o radu tuženika, bilo stavljeno na oglasnu ploču dana 24. veljače 2023. godine.

11. Tuženik je prije donošenja odluke o otkazu proveo savjetovanje s radničkim vijećem u skladu s odredbom članka 150. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22; dalje: ZR). Radničko vijeće tuženika je u vezi s namjeravanim otkazom dostavilo svoje očitovanje 9. veljače 2023. godine te je u istomu navedeno da je radničko vijeće tuženika suglasno s otkazom.

Jednako tako, prethodno je tuženik tužiteljicu pozvao na iznošenje obrane prije namjeravanog redovitog otkazivanja ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja. Poziv je također tužiteljici poslan preporučenom poštom s povratnicom na njezinu adresu, ali se i to pismeno vratilo neuručeno (s naznakom „obaviješten, nije podigao pošiljku“), da

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

bi nakon toga, sukladno članku 105. Pravilnika o radu, bilo stavljeno na oglasnu ploču 10. siječnja 2023. godine.

12. Člankom 105. Pravilnika o radu tuženika propisano je da se radniku koji nije na radu odluke dostavljaju putem dostavljača poslodavca ili poštom uz povratnicu na njegovu posljednju poznatu adresu (koju je radnik prijavio poslodavcu). Odbije li radnik primitak odluke ili se utvrdi netočna ili nepotpuna adresa radnika, odnosno ako se dostava nije mogla obaviti iz bilo kojeg drugog sličnog neopravdanog razloga, odluka se stavlja na oglasnu ploču u sjedištu poslodavca, ovdje tuženika, te se dostava smatra obavljenom istekom dva dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču. Obzirom tužiteljici upravo zbog (neopravdane) neprisutnosti na radu nije bilo moguće dostaviti odluku na mjestu rada, odluka o otkazu uredno je dostavljena putem pošte i oglasne ploče.

13. Sukladno odredbi članka 133. ZR-a radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Tužiteljici je odluka o otkazu uredno dostavljena, no ista protiv te odluke nije zahtijevala zaštitu prava u skladu s prekluzivnim zakonskim rokovima. S tim u svezi tužba tužiteljica je nedopuštena.

14. Naime, 28. veljače 2023. godine pismeno je skinuto s oglasne ploče i izvršena dostava odluke o otkazu tužiteljici, pa je stoga rok od petnaest dana za zahtjev za zaštitu prava protiv te odluke počeo tužiteljici teći prvog sljedećeg dana 1. ožujka 2023. godine i istekao je dana 15. ožujka 2023. godine.

15. Propuštanjem prekluzivnog zakonskog roka za traženje zaštite protiv uredno dostavljene odluke o otkazu u postupku kod tuženika tužiteljica je izgubila pravo na tužbu radi sudske zaštite prava iz radnog odnosa (utvrđenje nedopuštenosti otkaza). Odredbom članka 120. stavka 3. ZR-a propisano je da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje. Sukladno odredbi članka 132. ZR-a na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu primjenjuju se na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili Pravilnikom o radu. Polazeći od prednje navedenih odredbi ZR-a te od činjenice da je tužiteljica imala kod tuženika prijavljenu adresu prebivališta, dostava odluke o otkazu izvršena je pravilno i uredno, sukladno odredbama ZR-a i Pravilnika o radu tuženika.

16. Procesnopravne posljedice nepravovremenog zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu imaju materijalnopravni učinak na zahtjev za vraćanjem na rad i čine ga neosnovanim. Dakle, predlaže se odbaciti tužbu u dijelu utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i odbiti zahtjev za vraćanje na rad.

17. Tužiteljica je upoznata da je temeljem odluke o redovitom otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem, po isteku otkaznog roka od mjesec dana i tri tjedna, odjavljena s obveznih osiguranja s danom 22. travnja 2023. godine. Tiskanice

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

odjave dostavljene su tužiteljici preporučenom poštom u zakonskom roku o čemu je obaviješten i punomoćnik tužiteljice u e-mailu od dana 3. svibnja 2023. godine.

18. Predlažući, prije svega, odbacivanje tužbe, odnosno odbijanje tužbenog zahtjeva iz razloga prethodno navedenih. Tuženik izrijekom osporava tužbene navode o „konstantnom zlostavljanju tužiteljice sa osobne razine od strane urednika i neposrednog rukovoditelja“. Netočno je da bi bilo tko tužiteljicu zlostavljao na mjestu rada i/ili da bi joj bilo povrijeđeno dostojanstvo.

19. Tuženik navodi kako je odluka o otkazu zakonita, pravilna i dopuštena. Tuženik je otkazom sankcionirao neprihvatljivo tužiteljičino ponašanje na koje je prethodno istu upozoravao. Osnovna obveza radnika u radnom odnosu jest obavljanje rada koje, prije svega, podrazumijeva prisustvo radnika na mjestu rada. Nedolazak na posao, nepoštivanje radnog vremena i samovolja u određivanju istog, netočno evidentiranje radnog vremena, neobavljanje rada, ignoriranje uputa poslodavca, svaki ovaj razlog za sebe i svi u ukupnosti, a posebno nakon jasnih upozorenja poslodavca, predstavljaju opravdan razlog za izjavljeni otkaz. Poslodavac nije dužan i ne može u radnom odnosu trpjeti radnika koji odbija dolaziti na posao u radnom vremenu i povinuti se opravdanim zahtjevima poslodavca. U odluci o otkazu tuženik je ukazao na samovolju, upornost i kontinuitet opisanog odnosa prema radu, odnosno da tužiteljica duži vremenski period ne dolazi na radno mjesto, odnosno kada dolazi ne dolazi sukladno rasporedu radnog vremena. Tuženik je u odluci istaknuo i kako se radi o prirodi posla kod kojega je vrlo važno dobro planiranje i dobar raspored radnika, no zbog činjenice da tužiteljica ne dolazi na radno mjesto sukladno rasporedu tuženik kao poslodavac mora uvijek planirati još jednog radnika koji će zamijeniti tužiteljicu (kao što se vidi iz rasporeda radnog vremena), ili u zadnji čas pronalaziti rješenje ili angažirati nekoga od drugih radnika koji nije bio predviđen rasporedom, što dovodi do vrlo stresnih situacija, obzirom na prirodu posla. Iz tog razloga je tuženiku teško planirati rasporede radnika, oslanjajući se na tužiteljicu, jer se ne može u potpunosti osloniti i računati s tužiteljicom u planiranom rasporedu. Navodi se da ne samo da se radi o medijskom prostoru – radiju, nego se radi i o dopisništvu koje samo po sebi zapošljava i manji broj radnika u odnosu na centralu (Zagreb, Prisavlje) te je opisani moment osobito važan jer dopisništva imaju manji broj radnika na raspolaganju. Iz navedenih razloga tuženik više nije mogao poklanjati povjerenje tužiteljici u nadi da tužiteljica neće na slične načine postupiti i u budućnosti jer se ne radi o jednokratnim situacijama nego o kontinuiranim.

20. Tužiteljica je počinila osobito teške povrede radne obveze propisane Pravilnikom o radu od 27. siječnja 2015. godine, izmijenjenim i dopunjenim Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 24. prosinca 2018. godine (točka 1. neizvršavanje i neopravdano odbijanje izvršenja radnih obaveza, točka 2. nesavjesno, nepravovremeno ili nemarno izvršavanje radnih obveza, točka 3. neopravdani izostanak s rada 4 dana uzastopce, točka 14. netočno evidentiranje podataka u evidenciji rada s namjerom pribavljanja sebi ili drugoj osobi imovinske koristi ili svjesnog nanošenja štete drugima, točka 19. sve osobito teške povrede radnih obveza utvrđene Etičkim kodeksom, Općim pravilima o radu i ponašanju i drugim općim aktima poslodavca).

21. Nastavno, tužiteljica je povrijedila i odredbe Općih pravila o radu i ponašanju zaposlenika iz svibnja 2013. godine. Člankom I. stavkom 1.5. i 1.6. Općih pravila o

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

radu i ponašanju zaposlenika kojima je propisano:„1.5. HRT očekuje od svih svojih zaposlenika da dosljedno slijede i provode misiju HRT-a i pritom iskazuju izvrsnost i inovativnost, stručnost, odgovornost, profesionalno i etički besprijekorno ponašanje i ispunjavanje svih svojih obveza. HRT želi uspješno ostvariti svoje društvene i organizacijske ciljeve te pritom uvijek djelovati ispravno i uzorno. Člankom II. stavkom 2.1. te stavkom 2.2. Općih pravila o radu i ponašanju zaposlenika propisano je: „2.1. HRT očekuje od svih svojih zaposlenika primjereno i profesionalno ponašanje tijekom obavljanja svih društvenih i poslovnih zadaća i aktivnosti. Neprofesionalni odnos prema radu, neprimjereno ponašanje prema kolegicama i kolegama, konzumiranje alkohola, duhana i/ili narkotika na radnome mjestu, verbalna ili fizička agresivnost i slični oblici ponašanja, nisu dopušteni u okruženju HRT-a. 2.2. Zaposlenici HRT-a obavljaju svoje radne obveze pošteno, savjesno i profesionalno, poštujući pritom Ustav RH, zakone, opće akte i procedure HRT-a. Pritom, HRT osigurava svojim zaposlenicima pomoć stručnih službi HRT-a, u situacijama kada nisu u mogućnosti samostalno utvrditi zakonitost određenih radnih aktivnosti.“

22. Također je tužiteljica počinila i povredu odredbe članka 44. stavaka 7. i 8. Kolektivnog ugovora za radnike HRT-a koji određuje da za točnost evidencije radnog vremena na temelju koje se radniku obračunavaju gore navedeni dodaci odgovara radnik, evidentičar i neposredni rukovoditelj. Nepoštivanje gore navedenih odredbi, predstavlja povredu radnog odnosa.

23. Kako je spomenuto, tužiteljica je već imala i tri ranija upozorenja iz radnog odnosa - upozorenje broj 29-702/2019-50801 od 9. rujna 2019. godine , upozorenje broj 3-702/2020-50801 od 7. travnja 2020. godine te upozorenje broj 6-702/2020- 50801 od 21. svibnja 2020. godine.

24. Imajući u vidu sve gore navedeno tuženik je opravdano, trajno i potpuno, izgubio povjerenje u tužiteljicu kao radnicu, te daljnja suradnja i održavanje ugovora o radu nisu mogući.

25. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže da nadležni Sud rješenjem odbaci tužbu, odnosno donese presudu kojom se tužbeni zahtjev tužiteljice odbija u cijelosti te da ujedno tužiteljicu obveže naknaditi tuženiku cjelokupni prouzročeni parnični trošak.

26. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: ugovor o radu (str. 9-10 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 11-14 spisa), zahtjev za zaštitu prava s preslikom povratnice (str. 17-20 spisa), pisana upozorenja (str. 22-27 spisa), Dodatke uz KU za radnike u HRT (str. 44-64, 71-88 spisa), odluku o redovitom otkazu ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja radnice ( str. 65-69 spisa), e-mail korespondenciju (str. 90- 98, 305-327 spisa), Opća pravila u radu i ponašanju iz svibnja 2013. (str. 98-107 spisa), opis radnog mjesta urednik-voditelj, urednik dopisništva, urednik II (str. 108 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu iz svibnja 2016 (str. 117-118 spisa), poziv radničkom vijeću na očitovanje ( str. 119 spisa), evidencije ulazaka i izlazaka(str. 122-130 spisa), Pravilnik o radu (str. 131-175 spisa), očitovanje radničkog vijeća (str. 176 spisa), Kolektivni ugovor za radnika iz HRT iz ožujka 2020 (str. 180- 213 spisa), poziv na iznošenje obrane (str. 227-228 spisa), potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 255 spisa), rješenje HZZO-a regionalni ured Zagreb od 4.5.2023. (str. 258-261 spisa), raspored dežurstava (str. 291-295 spisa), presudu

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

Upravnog suda u Splitu poslovni broj Usl-2124/23 od 19.2.2024. (str. 346-353 spisa), te je proveo dokaze saslušanjem svjedoka FM (str. 373-374 spisa), UM (str. 374-375 spisa), ŠM (str. 375-376 spisa), BM (str. 402-403 spisa), JM (str. 438-440 spisa), PM (str. 440-442 spisa), IM (str. 457-458 spisa), i tužiteljice (str. 458-460 spisa).

27. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

28. Tužbeni zahtjev je osnovan.

29. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu od 26.4.2021. te je isti otkazan predmetnom odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu radi skrivljenog ponašanja radnice od 9.2.2023.

30. Iz otkazanog ugovora o radu razvidno je da je tužiteljica bila zaposlena na obavljanju poslova radnog mjesta novinar 3 (čl. 1 ugovora) te da joj je kao mjesto rada određeno HRT Centar Zadar u [adresa] (čl. 3 ugovora).

31. Među strankama je sporno je li tužiteljica pravodobno uložila zahtjev za zaštitu prava protiv predmetne odluke o otkazu i tužbu sudu, te je sporno je li tuženik imao opravdani razlog za otkaz, odnosno je li tužiteljica počinila povrede radne obveze koje joj se stavljaju na teret odlukom o otkazu.

32. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je odluka o otkazu dostavljena tužiteljici putem oglasne ploče tuženika, budući se dostava na adresu prebivališta tužiteljice vratila neuručena s naznakom "obaviješten, nije podigao pošiljku", slijedom čega su se temeljem čl. 105 Pravilnika o radu tuženika ostvarili uvjeti za dostavu putem oglasne ploče te je odluka o otkazu stavljena na oglasnu ploču 24.2.2023. Nadalje tuženik navodi da je 28.2.2023. pismeno skinuto s oglasne ploče, slijedom čega je rok od 15 dana za podnošenja zahtjeva za zaštitu prava počeo teći od 1. ožujka 2023. koji je istekao 15. ožujka 2023.

33. Predmetnom spisu prileži zahtjev za zaštitu prava kojega je izjavila tužiteljica protiv odluke o otkazu, s time što navodi da nije zaprimila pismenu odluku o otkazu, ali da zaključuje da postoji otkaz, te predlaže da se otkaz poništi. Predmetnom spisu prileži preslika potvrde o primitku Hrvatske pošte iz koje je razvidno da je zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o otkazu predan na pošti poslodavcu 13.3.2023. Odredbom čl. 133 st. 1 Zakona o radu propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Tužiteljica je, kako je navedeno, putem pošte podnijela poslodavcu zahtjev za zaštitu prava 13.3.2023., a kako je odluka o otkazu, kako proizlazi iz navoda tuženika iz odgovora na tužbu, skinuta s oglasne ploče 28.2. te je tužiteljici rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava počeo teći 1.3.2023., a istekao je 15. 3., to nedvojbeno proizlazi da je zahtjev za zaštitu prava podnijela u roku iz čl. 103 st 1 ZR-a .

34. Čl. 103 st. 2 ZR-a propisano je da ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1 ovog članka na udovolji tom zahtjevu, radnik može u

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Iz preslike povratnice koja prileži spisu razvidno je da je poslodavac zahtjev za zaštitu prava zaprimio 15.3.2023. te istom nesporno nije udovoljio. Tužiteljica je tužbu, kojom u točki 2 predlaže utvrditi kao nezakonitu i nedopuštenu odluku o otkazu podnijela sudu 7.4.2023., pa iz navedenog slijedi da je i tužbu podnijela u roku propisanom čl. 133 st. 2 ZR-a, slijedom čega proizlazi da nije izgubila pravo zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom te je slijedom navedenog prijedlog tuženika da se tužba odbaci neosnovan.

35. Uvidom u predmetnu odluku o otkazu, u obrazloženje iste, utvrđeno je da poslodavac stavlja na teret tužiteljici slijedeće: da je u razdoblju od 21.11.2022. do konca siječnja 2023. dolazila na posao u određenim vremenskim intervalima navedenim u odluci o otkazu, ali pritom, nakon što je prekinula bolovanje sa 17.11.2022., nije o tome odmah obavijestila poslodavca, već je od 21.11.2022. samovoljno došla na posao u vrijeme koje joj je odgovaralo, a nakon što je poslodavac utvrdio pregledom evidencija da je prekinula bolovanje i da u razdoblju od 21.11.2022. do 25.11.2022. dolazi na posao onda kad nije bila planirana, počeo joj je dostavljati raspored radnog vremena i to od 28.11.2022., no ni nakon toga tužiteljica ne dolazi na posao u predviđeno vrijeme već u vrijeme koje nije planirano. Takvo ponašanje, odnosno nepoštivanje i samovoljno određivanje rasporeda radnog vremena i neodrađivanje radnih zadataka nastavilo se kroz prosinca 2022. i siječanj 2023., no unatoč tome unosila je u evidencije radnog vremena netočne podatka o evidenciji radnog vremena u razdoblju do studenog 2022. do siječnja 2023. Takvo ponašanje tužiteljice je neprofesionalno i samovoljno, neprimjereno i nedopušteno te predstavlja osobito teške povrede radne obveze, posebice stoga što zbog činjenice da radnica ne dolazi na radno mjesto sukladno rasporedu, poslodavac mora planirati još jednog radnika koji će ju zamijeniti. U odluci o otkazu se ukazuje i na činjenicu da tužiteljica od ranije ima tri pisana upozorenja od 9.9.2019., 7.4.2020. i 21.5.2020.

36. Redoviti otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika pripisan je u čl. 115. Zakona o radu. Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako ima za to opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Poradi utvrđenja je li tužiteljica počinila povrede radne obveze koje joj se predmetnom odlukom o otkazu stavljaju na teret, sud je proveo dokaze uvidom u spisu priležeću dokumentaciju i saslušanjem svjedoka i tužiteljice.

37. Predmetnom spisu prileži "raspored dežurstava vijesti, dnevnika, programa, emisija" iz kojeg proizlazi da je u određene dane tužiteljica stavljena na dežurstva te je navedena kao član redakcije. Stavljana je na dežurstva i u poslijepodnevnim terminima (u 15,00 do 20,00 sati). Predmetnom spisu prileži također evidencija ulazaka i izlazaka tužiteljice, koja uključuje i sporno razdoblje od studenog 2022. do konca siječnja 2023. iz koje je razvidno da tužiteljica kroz cijelo to razdoblje dolazila u prostorije tuženika, ali je boravila u istima u kraćim intervalima, i to u različita doba dana, uglavnom u poslijepodnevnim satima.

38. Svjedok FM je iskazao da radi kao novinar, uređuje vijesti i emisiju "Ponoćna večer" na Hrvatskom radiju, a te konkretne poslove tužiteljica ne obavlja. Ako radi u jutarnjoj šihti, dolazi na posao u 7,00 radi na kompjuteru i uređuje vijesti, a ako radi popodne, dolazi u 13,00 sati. U tjednu se radi od 5 do 7 dana, ali ne

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

znači da se svaki dan radi po 8 sati, nego i manje, ali okvirno bude 40 sati u tjednu. Osim toga, za svakog novinara obvezna je nazočnost na kolegijima. Postoji jutarnji i poslijepodnevni kolegij, i moraju nazočiti svi novinari, osim ako novinar nije na nekom događaju, odnosno zadatku izvan matične kuće. Tužiteljici nije nadređeni urednik. Tužiteljica je dolazila na kolegije prije nego je otišla na bolovanje, nakon što se vratila s bolovanja nije ju više vidio na kolegijima, nadređeni su joj bili urednik PM i rukovoditelj Centra BM, oni su bili svima nadređeni. Radijskih novinara je bilo okvirno 8. Novinari idu na zadatke, a ako nisu na zadatku, onda trebaju biti u redakciji, ali mogu samoinicijativno biti vani i da sami istražuju neku temu koju će predložiti uredniku. Evidencija radnog vremena se vidi na način da je postojao u kompjuteru obrazac kojeg popunjava svaki novinar na način da popunjava kad je došao na posao i kad odlazi s posla. Neki novinari taj obrazac popunjavaju dnevno, neki rjeđe, odnosno svjedok ne zna kako to rade drugi, a jednom mjesečno se predaju obrasci u produkciju. Pretpostavlja da se na temelju tih evidencija isplaćuje plaća i prekovremeni sati. Nalozi novinarima su najčešće usmeni i daju se na kolegiju. Izvanredno, ako zbog kratkoće vremena nije moguće obavijestiti novinara na kolegiju, može mu se poslati i poruka Whatsappom. U vrijeme korone nisu se odvijali klasični kolegiji nego su se teme dogovarale unutar grupe na Whatsappu. Tužiteljica i svjedok imali su stol u istoj prostoriji. Tužiteljica je prije bolovanja vodila program. Uglavnom je bila u studiju. Nakon što se vratila s bolovanja, rijetko ju je vidio. Svjedok je radio poslijepodne ako je bio na rasporedu i nije dobivao nikakvo posebno odobrenje. Njegovo radno vrijeme nije samo ono provedeno u prostorijama radija nego i vrijeme provedeno na terenu. Gospodin EM je radio za računalom za kojem je radila tužiteljica u zadnjih godinu dana. Na to njezino mjesto je sjeo nakon što je tužiteljica dobila otkaz. Svjedoka je jednom tužiteljica upitala otkuda mu raspored, a svjedok joj je odgovorio da svaki djelatnik dobiva raspored na e-mail. Pitala ga je tko mu ga je isprintao, a on je odgovorio da si ga je sam isprintao. Ne zna je li tužiteljica dobivala raspored, ali trebala ga je dobivati. Nije vidio konflikte u smislu da bi urednik vikao na tužiteljicu ili nešto tome slično. Na kolegijima se ne rade zapisnici.

39. Svjedok UM je iskazala da je novinarka kao i tužiteljica, rade u istoj redakciji. Svjedok radi na televizijskom djelu, a tužiteljica na radijskom. Objema im je nadređeni voditelj [adresa] BM, a tužiteljičin radijski urednik je PM. Rade u istom prostoru. Radno vrijeme bi se moglo nazvati kliznim, dosta radnog vremena se provodi na terenu, pri čemu televizijski novinari provode više vremena na terenu od radijskih. Radijski novinari, ako uređuju vijesti, su u redakciji, a ako odrađuju neki zadatak onda idu na teren. Točno je da novinari imaju kartice koje se "pritišću" prilikom ulaska i odlaska da bi se otvorila vrata redakcije, i to se radi puno puta jer se često ide na teren. Novinari ispunjavaju evidencije o radnom vremenu koje se na kraju mjesecu predaju nadređenima, i to ide na obračun plaća, svjedok svoje evidencije predajem g. BM, koji ih i potpisuje. Kolegiji radijskih novinara i televizijskih su odvojeni i svjedok ne zna tko je nazočan radijskim kolegijima. Televizijski novinari nekada imaju kolegije, a nekad ne, ali se često dogovaraju na Whatspp grupi, što se tiče radijskih novinara, svjedok misli da imaju svaki dan kolegije, ali ne zna detalje. Kartica o kojoj je naprijed iskazivala evidentira ulazak i odlazak iz prostorija tuženika. Tužiteljica je, s obzirom je svjedok s njom radila u istoj prostoriji, nekad bila u redakciji popodne, nekad ujutro, ovisno o poslovima. Ne zna za neke sukobe između tužiteljice i njoj nadređenog urednika. Tužiteljicu je znala viđati u prostorijama tuženika. U evidenciju radnog vremena ne upisuje isključivo vrijeme provedeno u prostorijama 1 0

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

redakcije, već i ono na terenu. Nikad nije dobila poruku da se tužiteljici zabranjuje ulazak u prostorije tuženika.

40. Svjedok NM je iskazao da radi u redakciji u [adresa] kao novinar, kao i tužiteljica, koja je u radijskom dijelu. Što se tiče radnog vremena, za novinare ono postoji formalno, ali ne i stvarno. Novinar treba odraditi svoj radni zadatak, ako ide na teren radi reportažu, ako ima zakazan razgovor u 12 ili 13 ne znači da mora doći ranije u redakciju, niti da se po obavljenom poslu mora vratiti natrag u redakciju, njegov je zadatak onaj koji je dobio i, primjerice, pripremiti emisiju. Svjedok tako radi preko 30 godina, i ne samo u [adresa]. Ponekad se zbog konkretnog novinarskog zadatka radi i više od 8 sati, i po svim uvjetima, uključivo i subote i nedjelje i blagdane, a ponekad se sve može odraditi u kraćem vremenu, ovisno o umijeću novinara i koliko mu je potrebno da pripremi i odredi zadatak. To vrijedi za sve televizijske i radijske novinare. Točno je da postoje kartice za ulazak u redakciju i odlazak s posla, one bilježe kad ste ušli i izašli, ali to postoji više zbog sigurnosnih razloga, a ne radi evidencije radnog vremena, ali je moguće mjeriti radno vrijeme putem istih. Kartice su dobili unatrag 7-8 godina. Točno je da se na kraju mjeseca predaju evidencije o radnom vremenu na način da novinar ispunjava obrazac koji se nalazi u kompjuteru, koji predaje voditelju, i koji ga potpisuje, to je formalni obrazac. Ponekad se radi više od predviđenog radnog vremena, ponekad manje, ali u sredini ispadne prosječno radno vrijeme. Novinar potpada pod kreativno osoblje i često radi van redakcije i ne može mu se mjeriti radno vrijeme. Nije vidio nikakav sukob u redakciji između tužiteljice i urednika, ali mu je poznato da je, kad se tužiteljica željela vratiti iz Zagreba na rad u [adresa], urednik PM, njezin neposredni urednik, htio pokrenuti peticiju protiv njezinog povratka, takav priča je kružila, a ne zna koji je bio povod tome i je li doista došlo do toga. Svjedokova je pretpostavka da se radilo o osobnom animozitetu između tužiteljice i urednika. Poznato mu je da u [adresa] tužiteljica nije dobila uređivanje vijesti, što rade svi njezini drugi kolege iz radijske redakcije, iako je ona u Zagrebu ostvarila veće iskustvo od njih. Na kolegijima je o tužiteljici čuo samo pohvale u Zagrebu, od 2007. do 2013. g. Novinarski zadatak se može dobiti i putem telefona, e-maila, i na kolegijima i slično. Tužiteljicu je viđao i na poslu i u redakciji. Za poslijepodnevni rad ne treba nikakva suglasnost rukovoditelja. Nije dobio nikakvu poruku da se gđi. TM zabrani ulaz u redakciju. Televizijski novinar radi više terenski od radijskog novinara. Radijski novinari imaju šihte, što nemaju televizijski, i to radijski novinar mora odraditi. Radijski novinari održavaju jutarnje kolegije to je svjedoku poznato, ali nisu se održavali u vrijeme korone.

41. Svjedok BM je iskazao da je privremeni rukovoditelj HRT Centra Zadar, bio je na tom mjestu i kad je tužiteljica radila. Zajedno s g. PM bio jedan od nadređenih djelatnika tužiteljici. Tužiteljica je radijski novinar na radiju Zadar i tamo je organiziran kolegij u 9,30 na kojemu novinar mora biti, a rad je organiziran u različitim šihtama. Novinari se određuju da rade u nekoj od šihta, tako i tužiteljica. Tužiteljica je radila u programu, odnosno uređivanju programa, ako nije radila u programu onda je imala reporterske zadatke i tada nije trebala biti na radnom mjestu, jer je tada bila na terenu. Zadatci se dijele na jutarnjem kolegiju za taj dan, ili u popodnevnom kolegiju za sljedeći dan. Tužiteljica u spornom razdoblju, koje joj se predmetnim otkazom stavlja na teret, nije radila na uređivanju programa, kao voditelj jutarnjeg programa ili poslijepodnevnog, jer se nije pojavljivala na poslu, u redakciji, iako je bila stavljena na pisani raspored da uređuje program. T je pisao raspored, a svjedok se s njim prethodno dogovarao o tome. U spornom razdoblju nije 1 1

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

napravila niti jednu reportažu, niti se javljala u program, niti jedan dio radijskog posla nije obavljala. S tužiteljicom se probalo razgovarati više puta, i to je pokušao svjedok, ali i g. T, ali to nije dalo nikakve rezultate. U spornom razdoblju tužiteljica nije radila ništa, niti bila na poslu. U spornom razdoblju tužiteljica je od 21.11. 2022. do 20.1.2023. bila na poslu ukupno 13 sati, i to prema rasporedu koji si je sama odredila, uglavnom u večernjim satima, jer se ona tako dogovorila s HZZO-om. Ona ništa nije obrazlagala vezano uz to. U razdoblju prije toga i njezinog bolovanja dolazila je na posao i bila na kolegijima, bilo je tada drugih problema, ali ne u smislu dolazaka na posao. Njezin učinak tijekom tih 13 sati je bio 0, nije napravila ništa. Kod tuženika postoji evidencija ulazaka i izlazaka na posao, ona se vodi i utvrđeno je da je tužiteljica bila ukupno 13 sati na poslu tijekom tih par mjeseci. Kolegiji se nisu svaki sazivali posebno, nego je svaki novinar bio upoznat s time da je kolegij ujutro u 9,30 radnim danom i da novinar mora biti na istom, osim ako nije na terenu, na radnom zadatku, ili iz opravdanih razloga izostaje s posla. Vodio ih je g. T. Tužiteljica je i reporterski posao mogla raditi isključivo ako je to radila po nalogu ili po dogovoru s urednikom, ali ona u spornom razdoblju nije mogla obavljati reporterski posao, jer nije dolazila na radno mjesto i nije mogla dobiti nalog, ili se dogovoriti s urednikom. Između radijskih i televizijskih novinara postoji razlika. Televizijski novinar koji nema svoju emisiju, a u [adresa] je nema, osim emisije More, može doći na posao u dogovoru s urednikom, ali to nije striktno, televizijski novinari ne održavaju kolegije nego se jedan na jedan dogovaraju s urednikom, osim ako nisu posrijedi velika događanja, tada se dogovaraju kolegiji, ali radijski novinari imaju strogo određene šihte, kolegije, i to vrijedi za sve radijske novinare. Radijskih novinara je 11 u [adresa], a televizijskih 9, svi drugi radijski novinari uredno dolaze na posao i kolegije, isto tako obavljaju reporterske i uredske zadatke. U vrijeme korone kolegiji se nisu održavali, ali sporno vrijeme ne spada u vrijeme koje je bilo vezano za koronu. Evidencije prisutnosti na radu vode se elektronski, novinari imaju karticu koja se stavlja u uređaj i otkuca vrijeme. Prisutnost na radu sami novinari navode kao osmosatno radno vrijeme, a svjedok sve provjerava uvidom u evidencije. Evidenciju potpisuje radnik koji ju je predao, a svjedok je provjerava. Tužiteljica je u spornom razdoblju sebi u evidencije upisala da je radila osam sati dnevno, i to je potpisala. Nikome od radnika svjedok nije umanjivao plaću zbog neprisutnosti na poslu, jer su svi bili prisutni osim tužiteljice, zapisnici na kolegijima se nisu vodili. Ne zna odgovoriti na pitanje kolika je plaća isplaćena FM u pojedinima mjesecima u vezi evidencije na poslu. Tijekom korone, kad se nisu održavali kolegiji, vodili su se pomoću mobitela, mogla je biti Whatsapp grupa, mail i slično. Nema saznanja da bi tužiteljica bila isključena iz Whatsapp grupe. Poznata mi je cirkularna poruka koja prileži spisu na str. 15, napisao ju je nakon konzultacija s pravnom službom i od trenutka kada je tužiteljici počeo teći otkazni rok. Svjedok nije zabranio rad u popodnevnim satima. Svim zaposlenicima, uključivo i tužiteljici, poslao je mail da je prvi kolegij u 9,30, a drugi u 13,30, i da moraju biti prisutni. Tužiteljica nije dobila u spornom razdoblju niti jedan reporterski zadatak jer nije bila na poslu, nije mu poznato da bi urednik odredio tužiteljici putem maila ili Whatsapa zadatak. Raspored se novinarima dostavlja na službeni mail, bio je dostavljen i tužiteljici. U raspored je uz tužiteljicu stavljen i novinar kao alternativa jer nije dolazila na posao, i to se odnosilo samo na nju. Poznato mu je da se tužiteljica obratila gđi. MM, vezano za osiguravanje uvjeta na radu. Postoji evidencija ulazaka i izlazaka za sve novinare. Kada je svjedoku predočen dopis od 4.11.2022. koji se nalazi u spisu odgovorio je da ga nije vidio i da mu nije poslan, odnosno nije poslan njegovoj poslovnoj jedinici. Tužiteljica je prije otkaza dobila više pisanih upozorenja, ali zbog 1 2

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

drugih razloga, a ne zbog nedolazaka na posao. Između ostalog je g. T napisala "nemoj piti škodi ti", i zbog te poruke je opomenuta.

42. Svjedok ĆM je iskazala da radi u HRT centru u [adresa] kao televizijski novinar. Tužiteljicu poznaje kao radijskog novinara. U centru u [adresa] postoji jedna velika prostorija, redakcija, u kojoj su uglavnom svi televizijski i radijski novinari zajedno, ali svjedok je u drugoj prostoriji i dislocirana je, pa ne zna odgovoriti na pitanje je li tužiteljica prije otkaza dolazila redovito na posao. Inače ju je znala čuti kad prolazi hodnikom i pjevuši kad ide po kavu. I televizijski i radijski novinari idu na teren, televizijski više od radijskih, a boravak u samoj redakciji nije pokazatelj prisutnosti na radu, odnosno obavljanja poslova radnog mjesta. Rukovoditelj cijelog centra je BM, i on se uglavnom s televizijskim novinarima dogovora oko poslova koji će se obavljati, a PM s radijskim novinarima. T je glavni radijski urednik. Prije korone bili su zajednički kolegiji, a tijekom korone ih nije bilo. Nakon korone televizijski novinari imaju rjeđe kolegije, a radijski novinari nakon korone redovito održavaju kolegije. Pod redovito misli da su bili održavani dnevno, i bio je red da se dolazi na kolegije, ali je manje važno dolazi li novinar na kolegije ili ne, već još važnije da novinar bude kreativan, da ima inicijativu, da sam predlaže teme i da ih obrađuje. Isto tako novinar ne može biti na kolegiju ako upravo tada obavlja konkretan novinarski zadatak, ili važan telefonski razgovor i slično. Zadatke novinarima se moglo određivati i usmeno i pismeno, putem WhatsAppa, mailom. Korištenje godišnjeg odmora odobrava urednik i ponekad može dati i papir o korištenju godišnjeg odmora, a ponekad se usmeno s njim dogovori. Kartica koju su imali novinari i "štancali" prilikom ulaska i izlaska iz redakcije bila je više iz sigurnosnih razloga, da ne ulazi bilo tko u redakciju. Što se tiče radnog vremena, novinari imaju u kompjutoru obrazac, ispune ga i predaju ga organizatorici, koja ga preda g. BM. U taj obrazac formalno se ispunjava i navodi osmosatno radno vrijeme, ali radno vrijeme novinara je fleksibilno, može biti ponekad duže, ponekad kraće, ovisno o zadatku. Ponekad se urednik obrati novinaru u nedjelju i da mu zadatak i novinar treba odmah nešto smisliti, temu ili slično. Radno vrijeme ne može se odrediti ni ujutro ni popodne. Svjedok je na razini trača čula priču da je tužiteljica izbačena iz WhatsApp grupe. Ponekad se dogodi da novinar zaboravi karticu, pa onda uđe s drugim čovjekom, provuče se.

43. Svjedok PM je iskazao da je zaposlen u Centru HRT Zadar kao urednik Radio Zadra. Tužiteljici je prvi nadređeni djelatnik. Tužiteljice nije bilo na poslu u prosincu 2022. i siječnju i veljači 2023., ali je unatoč tome g. BM prijavljivala da je bila na poslu i uredno je dobivala plaću. Imali su dnevne kolegije, jedan u 9,30 sati, na kojem se s novinarima dogovaralo tko će što raditi, drugi u 13,30 sati, na kojem je razmatrano tko je što napravio taj dan i dogovaralo se eventualno i zadatke za sljedeći dan. Novinari na kolegiju predlažu i sami teme, i onda se s njima dogovara i logistika, način prijevoza i slično. Osim toga, svjedok je i spona s Hrvatskim radijem i imaju zadatke i na nacionalnom programu, koji se prosljeđuju Hrvatskom radiju, i to se također dogovara na kolegiju. Svaki dan je kolegij s novinarom iz dopisništva, s kojim se razrađuju teme koje su za nacionalnu razinu. Svi novinari moraju doći ili na jutarnji kolegij ili na poslijepodnevni ako su u poslijepodnevnoj smjeni. Ne moraju doći ako su na zadatku ili ako se ispričaju. Postoji programska shema koja program dijeli na jutarnji, središnji i poslijepodnevni program, odnosno večernji te po toj shemi su novinari dužni dolaziti na posao. Neki rade emisije, neki su vezani za program, a neki za informativu. Tužiteljica je bila upisana u smjene u kojima je trebala raditi. Novinari imaju skupni mail, i svjedok je njima slao raspored na taj mail. Tužiteljici nije mogao davati nikakve 1 3

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

zadatke jer se nije pojavljivala na kolegijima. Tužiteljica je radila u programu, i to znači da je trebala voditi program. Ona je imala 6 sati emisije, to znači da je trebala doći u studio i voditi program pred mikrofonom, organizirati gostovanja, a budući da nije dolazila, svjedok je određivao zamjene, primjerice gđu ŽM. Morao je angažirati i vanjske suradnike, primjerice SM koji bi vodili emisiju umjesto tužiteljice, zatim djelatnike OM, GM, RM, vanjske suradnike. TM je bila zadužena i za jutarnju i za poslijepodnevnu smjenu. Svjedok je unaprijed pretpostavljao da tužiteljica neće doći na posao, pa je unaprijed određivao druge ljude u smjenu umjesto tužiteljice. Unatoč tome stavljao je i dalje tužiteljicu na raspored jer je primala plaću i morala je doći na posao. Nije osobno razgovarao s tužiteljicom vezano za njezine nedolaske na posao, ali je o tome izvijestio g. BM, a njegova je dužnost da program ide. Tužiteljica je, ako nije bila u programu, trebala odrađivati reporterske zadatke na terenu, kao i svi drugi. Zadaci su se dogovarali isključivo s novinarima na kolegiju. Kolege iz tehnike znali su reći svjedoku da je tužiteljica dolazila po par minuta ponekad u redakciju i onda odlazila. Tužiteljica je pokušavala kontaktirati svjedoka putem poruka, maila, ali nevezano za njene radne zadatke, radilo se o njenim komentarima, pa čak ponekad i prijetnjama. To je bila komunikacija putem maila. Nije tužiteljici ništa odgovarao na to. Što se tiče rasporeda rada, on je unesen u kompjutor i šalje se putem e-maila novinarima i mogu si ga isprintati i svi ga mogu imati pred sobom. Šalje im se na njihove kompjutere u redakciji. Nije mogao s tužiteljicom komunicirati i nije je pitao zašto ne dolazi na posao, zbog njezina pristupa i ponašanja. Primjerice, jednom je nazvala svjedoka navečer i rekla mu da sljedećeg dana uzima bolovanje, a on je potom našao zamjenu, no ona se pojavila na poslu i zamjenu je izbacila iz redakcije. Taj slučaj je prijavio i zbog toga nije mogao s njom komunicirati. Nije točno da je tužiteljici na njezin zahtjev odobrio godišnji odmor, a onda je nakon što ga je počela koristiti prijavio da je nema na poslu. Radijski samostalni kolegiji postoje oduvijek, ali jedno vrijeme su bili zajednički kolegiji s televizijskim novinarima, jer su se preselili u druge prostorije. U WhatsApp grupi mogu administratori biti svi koji su upisani u WhatsApp grupu, a svjedok tužiteljicu nije izbacio iz WhatsApp grupe sve dok je radila, tek kad je dobila otkaz nije više u WhatsApp grupi. Nije posebno opominjao tužiteljicu, nego je postupao po proceduri tako što je obavijestio g. BM o njezinim nedolascima na posao. Što se tiče korištenja godišnjeg odmora, radnik koji ga traži obrati se svjedoku, i on, ako je suglasan, ako to odgovara programskoj shemi, to prosljeđuje g. BM. Što se tiče radnog vremena i upisivanja u evidencije, to novinari sami ispunjavaju, a vjerodostojnost ovjerava g. BM, a ne svjedok. Svjedok je samo tužiteljicu prijavio g. BM. U sporna 3 mjeseca tužiteljica nije objavila nijedan prilog i nije vodila nijednu radijsku emisiju. Svjedoku se g. BM obraćao i pitao ga što je s tužiteljicom, a on mu je odgovorio da ne dolazi na posao i ne obavlja zadatke. Tijekom korone iz epidemioloških razloga nisu se mogli održavati klasični kolegiji, nego su ih odrađivali preko WhatsApp grupe. U WhatsApp grupi svjedok bi odredio tko što treba raditi. On je otvorio WhatsApp grupu. Njega g. BM nije obavijestio da bi tužiteljica u spornom razdoblju radila i u poslijepodnevnim satima. Nije ga obavijestio niti da mu je tužiteljica prenijela da će poslije povratka s bolovanja raditi poslijepodne. Osobe koje su u rasporedu navedene u zagradi su zamjene kada se znalo da netko neće biti prisutan na radu, recimo zbog bolovanja. Ne zna kad se tužiteljica zadnji put vratila s dugotrajnog bolovanja. Ne sjeća se da je stavljao tužiteljicu na raspored u dane kada je bila na bolovanju. Ne zna kada je tužiteljica koristila godišnji odmor za 2022. niti je li ga uopće koristila. Postoji mail koji se zove hr.zddesk, ili tako nekako, i na isti svjedok šalje raspored za sve novinare, uključivo i tužiteljici, isključivo vanjskim suradnicima 1 4

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

šalje na njihove posebne mailove. Informatička služba rekla je svjedoku da tužiteljica prima te mailove.

44. Svjedok CM je iskazala da je u vrijeme kad je tužiteljica dobila otkaz bila rukovoditeljica Odjela kadrovskih poslova kod tuženika u Zagrebu. Bila je uključena u postupak otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Od rukovoditelja HRT Centar Zadar dobila je prijavu o ponašanju tužiteljice, odnosno da ista ne dolazi na posao. S tom prijavom je putem e-maila upoznala tužiteljicu, a tužiteljica na njezin e- mail nije odgovorila. Nakon toga, imajući u vidu da tužiteljica ima od ranije opomene, poslodavac je donio odluku da krene u postupak otkazivanja ugovora o radu. Odluku o otkazu tužiteljici napisala je svjedok, a potpisao je glavni ravnatelj F. Prije otkaza provjeravale su se činjenice vezane za prijavu protiv tužiteljice, te je od službe zaštite, koja ima uvid u ulazak i izlazak iz prostorija tuženika u [adresa], utvrđeno kada je tužiteljica dolazila na posao i koliko i kada je nije bilo, te je to uspoređeno s njezinim rasporedom radnog vremena, a od rukovoditelja HRT Centra dostavljeni su dokazi da je raspored rada uručen tužiteljici i tek nakon toga donesena je odluka da se napiše otkaz zbog nedolaska na posao. Razgovaralo se i s g. PM i on je poslao svoje očitovanje, i taj mail je potvrdio navode g. BM iz prijave protiv tužiteljice. Tužiteljici je isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor, za 22 dana, pa bi iz toga slijedilo da nije koristila godišnji odmor. Inače su radnici dužni do lipnja svake godine dati rukovoditelju prijedlog za korištenje godišnjeg odmora, a rukovoditelj piše tko će i kada koristiti godišnji odmor. Svaki radnik može na internetu vidjeti kada mu je dozvoljeno koristiti godišnji odmor, no točno je da se u odnosu na plan često događaju i promjena, ali svaku promjenu radnik treba dogovoriti s rukovoditeljem radi organizacije rada. Nije joj poznato je li tužiteljici nakon povratka s bolovanja nuđeno korištenje godišnjeg odmora, to je pitanje za rukovoditelja tužiteljice. Izvršila je uvid u dosje tužiteljice prije donošenja odluke o otkazu i tako se upoznala s opomenama zbog teške povrede radne obveze. Nakon što je g. BM podnio prijavu protiv tužiteljice, dostavila je istu tužiteljici i pozvala ju je da se očituje putem maila, ali nije odgovorila, slala joj je poziv putem službenog maila, drugačije nije. Nije provjeravala putem službe za zaštitu druge radnike kako dolaze na posao jer se prijava nije odnosila na njih, već na tužiteljicu. Radno vrijeme je ono koje rukovoditelj odredi za novinare. Kada je navela da je utvrđeno da tužiteljica nije dolazila na posao, mislila je da nije dolazila u skladu s rasporedom na posao i nije odrađivala radne zadatke. Nije joj poznato je li rukovoditelj u [adresa] bio upoznat s tužiteljičinim popodnevnim dolaskom na posao. Nema saznanja da bi tužiteljici bilo nedopušteno dolaziti popodne na posao. Kad u odluci u otkazu stoji da je tužiteljica samovoljno određivala dolazak na posao, misli se na to da je dolazila po rasporedu kojeg si je sama odredila, a ne kako je rukovoditelj odredio. Što se tiče evidencija radnog vremena, ustanovljeno je da one koje je tužiteljica dostavila nisu bile u skladu sa stvarno odrađenim radnim vremenom. Te evidencije je rukovoditelj mora odobriti i odobrio ih je. Na temelju internih akata tuženika tužiteljica je trebala najaviti svoj dolazak na posao nakon završetka bolovanja radi rasporeda, kako bi poslodavac ispoštovao zakonsku odredbu dostave rasporeda radnog vremena. Ne zna o kojem internom aktu riječ. Ne sjećam se da bi 30.9.2022. tužiteljica izvijestila g. BM o dolasku s bolovanja na posao. Što se tiče mobinga, širile su se samo neke kuloarske priče. Ne zna kako je u konkretnom slučaju g. BM slao raspored radnog vremena, pa tako i tužiteljici. Svjedoka je g. BM u mailu obavijestio da je slao raspored tužiteljici, a je li ga i kada tužiteljica primila nema saznanja. Nema saznanja kad je i je li tužiteljica bila raspoređena za korištenje godišnjeg odmora. Tužiteljici je osim maila u kojem je zatraženo očitovanje prije otkaza 1 5

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

i poštom bio poslan zahtjev za podnošenje obrane, ali ona nije iznijela obranu, dostava poziva je bila uredna. Prije otkaza bilo je provedeno savjetovanje sa radničkim vijećem i ono je bilo suglasno s otkazom.

45. Tužiteljica je iskazala da je u razdoblju za koje poslodavac tvrdi da nije dolazila na posao, uredno dolazila na posao, osim kada je koristila godišnji odmor, a koristila ga je u tri razdoblja, i to počam od 20.12. do negdje iza pravoslavnog Božića, zatim nešto malo u veljači, pa krajem veljače, a s 1.3. više nije mogla ulaziti u prostorije tuženika. Po završetku bolovanja, koje je bilo dugotrajno, o tome je obavijestila g. BM kao i da će dolaziti popodne na posao, a što je bilo posljedica potrebe za rehabilitacijom. Ujutro je išla na bazen s toplom vodom radi vježbi, u pitanju joj je bila radna ruka. U joj na mail nije odgovorio i s njim i s g. PM je imala vrlo otežanu usmenu komunikaciju, a pismenu nikako. Što se tiče rasporeda rada, on se u pravilu dostavlja na stol djelatniku i putem maila, a njoj nije dostavljen sve dok nije negdje u siječnju na stolu g. FM vidjela jedan raspored na kojem je bilo i njezino ime, ali u zagradi i nije znala što to znači, pa je pitala g. FM, koji je odgovorio da ne zna, i da je "to od PM". Nakon tog događaja tužiteljici su počeli na mail stizati rasporedi. Poručila je g. PM preko g. FM da joj se nabavi vertikalni miš, da može raditi na računalu, jer ja se s normalnim mišem nije mogla služiti, zbog ruke zbog koje je bila na rehabilitaciji. To se nije provelo, i nije dobila od g. PM nikakav odgovor. Inače je bila uklonjena s Whatsap grupe preko koje su se vodili kolegiji i vršili dogovori tijekom korone, bez obrazloženja. Na taj način bila je isključena, i to je bio mobbing. Nitko ju nije upoznao s jutarnjim kolegijima. Po hodnicima se pričalo kako simulira bolest, kako bi odbila raditi, a to nije istina. Na jednoj "fešti" rekla je g. PM da će uzeti godišnji odmor i raditi koliko može, to je bilo dok je još bila na bolovanju. T je upozorila da će koristiti godišnji odmor, on je rekao dobro i nije ju pitao kada. Dostavljala je g. U svoje evidencije rada u koje je upisivala osmosatno radno vrijeme, drugačije se nije mogla ispunjavati te evidencije i tako ih svi ispunjavaju, ali g. U nije joj vratio evidencije kao neispravne. Novinarski posao je i terenski posao i novinar nije zarobljen u uredu i njezino radno vrijeme se ne odrađuje isključivo u uredu. Međutim nitko joj u spornom razdoblju nije dodijelio nikakav zadatak, niti je ona dobila bilo kakav zadatak. Niti jedan dan nije izostala s posla. S g. U i g. T komunicirale je tako što im je upućivala mailove na koje nisu odgovarali, niti su joj slali poruke preko drugih djelatnika, jedino je ona slala preko g. FM poruke g. T. U principu nema kontrole radnog vremena novinara. I drugi kolege su radili kao i tužiteljica i nisu boravili duže od nje u uredima u [adresa]. U praksi se vrlo često događalo da se godišnji dogovori usmeno. Na rasporedu rada koji je vidjela na stolu kod g. FM bilo je napisano "informativni program", zatim ime FM i tužiteljice u zagradi i nije pisalo ni kada ni gdje je trebalo doći. Nije dobila nikakav pisani zadatak od nadređenih. Inače je išla po terenu i tražila sugovornike, sama si je tražila posao. Navela je da se jednom javila na natječaj za mjesto glavnog urednika u [adresa], a g. T je to jako teško primio. Ni drugi novinari u sporno vrijeme nisu dolazili na posao drugačije nego tužiteljica. Nitko joj nije zabranio da dolazi poslijepodne u redakciju. Kartica koju je imala i koju je štancala pri ulasku i izlasku bila je uvedena iz sigurnosnih razloga, a ne da se kontrolira radno vrijeme. Nije dobila poziv na obranu prije otkaza, niti je zaprimila e-mail kojim ju se poziva na očitovanje. Njena adresa prebivališta je [adresa] i tu adresu je prijavila poslodavcu. Nije u svoje evidencije upisivala osmosatno radno vrijeme kad je bila na godišnjem odmoru, ako tako stoji u evidencijama, netko ih je prepravio. Nije znala da se održavaju radijski kolegiji i kada, nije to doznala niti od kolega. U spornom razdoblju radila je emisiju o mentalnom 1 6

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

zdravlju i u tom kontekstu intervjuirala dr. TMH. Potvrdila je da je dobila nešto za neiskorišteni godišnji odmor. Od 1.3. bila je isključena iz cijelog sustava HRT-a, i mail i mobitel su joj bili isključeni.

46. U ovom postupku nedvojbeno je utvrđeno da je u spornom razdoblju, koje se navodi u predmetnoj odluci u otkazu, a to je razdoblje od 21. studenog 2022. do 20. siječnja 2023., tužiteljica dolazila u prostorije tuženika, odnosno u prostorije Centra HRT-a u [adresa]. Navedeno proizlazi iz evidencija koje je dostavio sam tuženik, ali i iz iskaza saslušanih svjedoka PM i BM te tužiteljice.

47. Nedvojbeno je utvrđeno iz rasporeda dežurstava da se rad u Centru HRT- a u [adresa] odvijao tijekom cijelog dana, i u prijepodnevnim i u poslijepodnevnim smjenama, i subotom i nedjeljom, te da je tužiteljica stavljana na raspored za određene smjene (šihte), s time da je uvijek iza njezinog imena u zagradi bilo navedeno i ime nekog drugog zaposlenika.

48. Iz iskaza svjedoka PM i BM proizlazi da je u zagradi bilo stavljano iza tužiteljičinog imena ime drugog djelatnika jer se znalo da tužiteljica neće doći raditi u svoju smjenu sukladno rasporedu. Svjedok PM iskazao je da je unaprijed pretpostavljao da tužiteljica neće doći na posao, pa je unaprijed druge djelatnike stavljao u smjenu uz tužiteljicu, a svjedok BM je iskazao da je u raspored uz tužiteljicu stavljan i drugi novinar kao alternativa jer nije dolazila na posao. 49. Iz iskaza svjedoka PM i BM proizlazi da je raspored rada novinarima dostavljan, pa tako i tužiteljici, na službeni mail, odnosno na skupni mail. Svjedok PM je iskazao da je raspored rada dostavljen novinarima na skupni mail, a svjedok BM da im je dostavljan na službeni mail.

50. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj nije dostavljen raspored rada sve do siječnja 2023., kada je na stolu novinara FM vidjela raspored sa svojim imenom, nakon čega su joj na mail počeli stizati rasporedi. Iskaz tužiteljice u navedenom djelu potvrđuje iskaz svjedoka FM, koji je naveo da djelatnik dobiva raspored na e-mail te da ga je tužiteljica jednom pitala otkud mu raspored.

51. Iz iskaza svjedoka PM i BM proizlazi da su se održavali dnevni kolegiji kada se radi o radijskim novinarima na Radiju Zadar, jutarnji kolegij je u 09,30, a poslijepodnevni u 13,30 sati. Navedeno je potvrdio i svjedok FM, koji je također radijski novinar, zaposlen u radijskom dijelu HRT-a Centra u [adresa], koji je naveo da postoje jutarnji i poslijepodnevni kolegiji kojima novinari moraju nazočiti.

52. Nije sporno da tužiteljica nije nazočila kolegijima te je iskazala da nije znala da se isti održavaju, niti kada se održavaju, niti je to doznala od kolega.

53. Nije sporno da je tužiteljica prije ponovnog dolaska na posao u studenom 2022. bila na dugotrajnom bolovanju, a iz dokaza provedenih u ovom postupku proizlazi da se u razdoblju prije toga, dok su na snazi bile zdravstvene mjere zbog epidemije korone, kolegiji nisu održavali na način da novinari dolaze u redakciju u točno određeno vrijeme, već su se održavali putem WhatsApp, te je, primjerice, svjedok PM iskazao da se tijekom epidemije korone nisu mogli održavati klasični kolegiji, nego su se odrađivali preko WhatsApp grupe.

1 7

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

54. Iz dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlazi da je odgovorna osoba tuženika, u konkretnom slučaju g. BM kao voditelj HRT Centra u [adresa], ili g. PM kao tužiteljici neposredno nadređeni djelatnik, obavijestio tužiteljicu o vremenima održavanja kolegija, a obzirom na činjenicu da je tužiteljica prije dolaska u studenom 2022. na posao bila na dugotrajnom bolovanju (iz e-maila BM upućenog MM proizlazi da je u 2022. tužiteljica bila 182 radna dana na bolovanju), a da se u razdoblju prije toga, tijekom korone, nisu održavali klasični kolegiji u redakciji, već putem WhatsAppa, stoga sud ocjenjuje kao životan i uvjerljiv iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da nije znala kada i gdje se kolegiji održavaju, a koji se odnose na radijske novinare u HRT Centru u [adresa] u spornom razdoblju.

55. Napominje se da iz iskaza svjedoka PM kao i g. BM proizlazi da se radni zadatci novinarima dijele na kolegijima. Pritom je svjedok BM iskazao da se na jutarnjim kolegijima zadatci dijele za taj dan, a u poslijepodnevnim za sljedeći dan. Međutim, kako tužiteljica nije bila na kolegijima, a nije bila obaviještena od strane odgovorne osobe poslodavca kada se isti održavaju u prostorijama HRT Centra u [adresa], to se nedolaženje na iste ne može staviti njoj na teret. Nije sporno, a navedeno proizlazi iz iskaza tužiteljice, te svjedoka PM i BM, da tužiteljica u spornom razdoblju nije dobila ni jedan novinarski zadatak od nadređenih djelatnika, pa stoga niti jedan novinarski zadatak nije mogla odraditi, ali navedeno ne može ići na teret tužiteljice budući nije bila obaviještena o vremenu kada se održavaju kolegiji i da se održavaju, a na kolegijima se dodjeljuju novinarski zadatci.

56. Valja navesti da je radnik u radnom odnosu dužan izvršavati poslove svog radno mjesta u skladu s naravi i vrstom posla, te ga osobno obaviti prema uputama poslodavca, a poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao. U konkretnom slučaju to znači da je poslodavac tužiteljici trebao dodijeliti konkretne novinarske radne zadatke, a to u spornom razdoblju nije učinio, a obzirom se radni zadatci dodjeljuju na kolegijima koje je tuženik održavao za radijske novinare u prostorijama HRT Centra u [adresa], bio je dužan izvijestiti po odgovornim osobama tužiteljicu nakon njezina vraćanja na rad poslije bolovanja i nakon što ju je počeo stavljati na raspored rada o vremenima održavanja kolegija i omogućiti joj tako da istima pristupi. Propust poslodavca da postupi na navedeni način znači u konkretnom slučaju i neizvršavanja obveze prema radniku da mu da posao, odnosno konkretan radni zadatak.

57. Tuženik je tužiteljicu po odgovornim osobama mogao izvijestiti o održavanju kolegija za novinare radijske redakcije te su nadređeni djelatnici bili upoznati i s telefonom i e-mailom tužiteljice, te valja ukazati na iskaz svjedoka PM, tužiteljici neposredno nadređenog djelatnika, koji je naveo da ga je tužiteljica pokušavala kontaktirati putem e-mail poruka, no da se radilo o komentarima tužiteljice navezanim za radne zadatke, ali da on tužiteljici ništa nije odgovarao na mailove. Svjedok BM je iskazao da je s tužiteljicom pokušao više puta razgovarati. Tužiteljica je iskazala da na upite koje je slala preko g. FM g. PM nije dobila nikakav odgovor, a i s g. BM i g. PM komunicirala je na način da im je upućivala mailove na koje oni nisu odgovarali.

58. Iz dokaza provedenih u ovom postupku proizlazi da je tužiteljica pokušala kontaktirati nadređene djelatnike putem maila, prije svega g. PM ali joj on nije ništa 1 8

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

odgovorio. Sud ocjenjuje kao neuvjerljiv dio iskaza svjedoka BM u kojem je naveo da se s tužiteljicom pokušalo više puta razgovarati jer iz istog nije moguće zaključiti kada je i tko pokušao razgovarati s tužiteljicom ili je obavijestiti o održavanju kolegija, ili joj dodijeliti radne zadatke, pri čemu iz iskaza tužiteljice proizlazi da na njene mailove nitko od nadređenih nije odgovarao, a u navedenom dijelu taj iskaz potvrđuje i g. PM.

59. Da je tužiteljica pokušavala kontaktirati s nadređenim djelatnicima, konkretno s g. BM, proizlazi i iz e-maila tužiteljice upućenog istom, a kojega je BM proslijedio VM, upućenog 30. rujna 2022., u kojem tužiteljica navodi "idućeg tjedna vratiti ću se jer je to nalog HZZO-a, dok ne stigne rješenje o prof. bolesti, a u međuvremenu neću moći raditi za kompjutorom dok se ne nađe kompletno rješenje. Dolazit ću popodne, dakle dolazit ću, svi su obaviješteni."

60. Iz dokaza provedenih u ovom postupku ne slijedi da je g. BM odgovorio tužiteljici, niti da je taj mail u razdoblju prije donošenja odluke o otkazu dostavio naporedno nadređenom djelatniku tužiteljici g. PM, te je g. PM iskazao da ga g. BM nikad nije izvijestio da će tužiteljica na posao dolaziti poslijepodne.

61. Iz naprijed navedenog e-maila razvidno je da je neosnovan navod iz predmetne odluke o otkazu da tužiteljica nije kontaktirala poslodavca, vezano za svoj povratak na posao nakon bolovanja, budući je u istom najavila dolazak na posao i ukazala na svoje zdravstvene tegobe, da se ne može koristiti desnom rukom i raditi na računalu te da namjerava dolaziti na posao, ali u poslijepodnevnim satima.

62. Iz iskaza svih svjedoka saslušanih u ovom postupku proizlazi da je novinarski posao specifičan posao u smislu da novinar za obavljanje poslova svog radnog mjesta nije vezan samo za rad u uredu, već i za rad na terenu. U navedenom smislu iskazivao je svjedok NM, novinar iz televizijske redakcije HRT Centra u [adresa], koji je naveo da novinar treba prije svega odraditi svoj radni zadatak, a njegov je zadatak onaj koji dobije od nadređenog urednika, a novinar potpada pod kreativno osoblje, često radi izvan redakcije i ne može mu se klasično mjeriti radno vrijeme, a to vrijedi za televizijske i za radijske novinare; svjedok UM je naveo da bi se radno vrijeme novinara moglo nazvati kliznim jer se dosta radnog vremena provodi na terenu, a isto je iskazivala i svjedok JM. Kako je navedeno, utvrđeno je da je tužiteljica dolazila učestalo u spornom razdoblju u redakciju tuženika, i to proizlazi iz evidencija koje je tuženik dostavio te one po stavu suda ukazuju na namjeru tužiteljice da obavlja poslove svog radnog mjesta, ali sama činjenica da se tužiteljica u spornom razdoblju nije dulje zadržavala u prostorijama tuženika ne može se tumačiti kao nenazočnost na radnom mjestu, to iz razloga što iz dokaza provedenih u ovom postupku proizlazi da je radno mjesto novinara i na terenu, a ne samo u redakciji, te da se isto za novinare ne može mjeriti kao za zaposlenike koji rade isključivo u uredu, te valja uzeti u obzir i činjenicu da tužiteljica u spornom razdoblju nije nedvojbeno od poslodavca dobila niti jedan zadatak, a radno vrijeme se koristi prije svega radi izvršavanja radnih zadataka, pripremanja emisija i novinarskih reportaža.

63. Vezano za radno vrijeme, ne postoji razlika između televizijskih i radijskih novinara, s time što iz iskaza svjedoka saslušanih u ovom postupku proizlazi da televizijski novinari u prosjeku nešto dulje borave na terenu od radijskih novinara, te što su radijski novinari, za razliku od televizijskih novinara u spornom razdoblju od 1 9

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

povratka tužiteljice s bolovanja do donošenja odluke o otkazu održavali kolegije u prostorijama tuženika, jutarnje i poslijepodnevne, o kojima tužiteljica nije bila obaviještena od povratka s bolovanja na posao od strane nadležnog djelatnika te nije dobivala konkretne radne zadatke.

64. Kako bi dokazao da je tužiteljica počinila povrede radne obveze koje joj se predmetnom odlukom o otkazu stavljaju na teret, odnosno da je samovoljno dolazila na posao, da nije poštivala raspored rada poslodavca i izvršavala radne zadatke, tuženik je bio dužan dokazati da je tužiteljicu po nadređenoj osobi kontaktirao, obavijestio je o vremenu održavanja kolegija i da je istima dužna prisustvovati te da će zaprimati i raspored radnog vremena na kojem će biti naznačeno koju je smjenu dužna odraditi, ali to tuženik nakon povratka tužiteljice s bolovanja nije učinio, nije je kontaktirao, iako je tužiteljica obavijestila poslodavca o svom povratku s bolovanja, konkretno g. BM, iako je slala e-mailove neposredno nadređenom djelatniku g. PM, ali joj on na iste nije odgovarao. Tužiteljici se također ne može staviti na teret činjenica da nije izvršavala radne zadatke, budući iste nije dobivala od poslodavca, a koji se dodjeljuju na kolegijima, pri čemu tužiteljica nije bila obaviještena da se održavaju i o vremenu njihova održavanja nakon svog povratka s bolovanja. Po stavu suda tuženik je trebao u navedenom smislu kontaktirati tužiteljicu vezano za kolegije i raspored rada poglavito stoga što je tužiteljica mailom kojim je obavijestila poslodavca da će se vratiti na posao ukazala i na to da i dalje ima zdravstvene tegobe i da će dolaziti na posao poslijepodne, ali poslodavac na taj mail nije odgovorio, niti je g. BM kojemu je bio upućen o istom izvijestio g. PM, tužiteljici neposredno nadređenog djelatnika, budući je g. PM iskazao da ga g. BM nije izvijestio da je tužiteljica navela da će dolaziti raditi poslijepodne. U odluci o otkazu se navodi da tužiteljica unatoč dostavljenim rasporedima ne dolazi na posao u za to predviđeno vrijeme te se navode datumi 28.11.2022., 29.11.2022. i 30.11. 2022., te cijeli prosinac 2022. kao i siječanj 2023. Međutim, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tek u siječnju 2023. počela dobivati raspored na svoj mail, pa stoga proizlazi da kroz veći dio tog razdoblja koji joj se stavlja na teret tužiteljici nije bio dostavljan raspored na njezin mail. Iz iskaza svjedoka FM, također radijskog novinara, proizlazi da se raspored dostavlja na mail, a isto i iz iskaza tužiteljice, a ne na zajednički ili skupni mail kako su navodili svjedoci BM i PM, a tuženik u spis nije dostavio dokaz da je dostavljao uredno raspored rada i tužiteljici na njezin mail.

65. Iz iskaza svjedoka IM te uvidom u e-mail korespondenciju koju je s istom vodio g. BM utvrđeno je da je tuženik o povredi radne obveze koje tužiteljici stavlja na teret obavijestio svoju kadrovsku službu u Zagrebu, odnosno gđu. IM, rukovoditeljicu Odjela kadrovskih poslova, te je razvidno iz e-mail korespondencije da je dostavljena istoj i određena dokumentacija vezana za obavješćivanje tužiteljice o rasporedu rada, ali ista nije dostavljena u predmetni spis, odnosno ne prileže dokazi iz kojih bi bilo razvidno da je tuženik na mail tužiteljice dostavio raspored rada, ili bilo kakvu obavijest vezano za kolegije, niti da ih je dostavio na zajednički mail novinara radijske redakcije. Valja navesti da je svjedok IM navela da joj nije poznato kako je u konkretnom slučaju g. BM slao raspored radnog vremena novinarima, pa tako i tužiteljici te da ju je svjedok BM mailom obavijestio da je tužiteljici slao raspored rada, a je li ga i kada tužiteljica primila nema saznanja.

2 0

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

66. Tužiteljici se stavlja na teret da je unatoč nedolascima na posao u evidencije radnog vremena evidentirala netočne podatke, da je radila u studenom i prosincu 2022. i u siječnju 2023. od 14 do 22 sata, odnosno 8 sati dnevno. Međutim, valja ukazati na iskaz svjedoka NM, koji je naveo da se evidencije o radnom vremenu predaju na kraju mjeseca, na način da novinar ispunjava obrazac koji je u kompjuteru, da se radi o formalnom obrascu, a voditelj ga potpisuje; na iskaz svjedokinje JM, koja je iskazala da novinari imaju u kompjuteru obrazac kojega ispune i predaju te se isti ispunjava na način da se formalno navodi osmosatno radno vrijeme; na iskaz svjedokinje UM koja je navela da se evidencije o radnom vremenu ispunjavaju od strane novinara radi isplate plaće; na iskaz svjedoka FM, koji je naveo, vezano za evidenciju radnog vremena, da se u kompjuteru ispunjava obrazac od strane novinara te da se isti predaje jednom mjesečno i na temelju njega se isplaćuje plaća, te na iskaz tužiteljice koja je navela da je upisivala u evidenciju rada osmosatno radno vrijeme, te da se drugačije nije ni moglo, i da su to radili svi novinari; te uzevši u obzir činjenicu da je radno vrijeme novinara "fleksibilno" te da se ne sastoji samo od rada u uredu, redakciji, već na terenu, te da se mjeri prije svega odrađivanje novinarskog zadatka, a ne formalno radno vrijeme, utvrđeno je da tužiteljica ispisivanjem osmosatnog radnog vremena u evidencije rada u spornom razdoblju nije povrijedila radnu obvezu, već je ispunjavala formalni obrazac iz kompjutora onako kako su to činili i drugi novinari, radi isplate plaće, pri čemu je nesporno da je taj obrazac predala nadležnim djelatnicima te su nesporno isti, ako su ih smatrali netočnima, mogli staviti primjedbu, upozoriti novinara, ali iz dokaza provedenih u ovom postupku ne proizlazi da je itko od tužiteljice nadređenih djelatnika istoj prigovorio na evidencije rada koje je predavala.

67. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u određenim razdobljima nakon povratka s bolovanja na rad do donošenja odluke o otkazu koristila godišnji odmor te je konkretno u svom iskazu navela da je na godišnjem odmoru bila od 20.12.2022. do negdje iza pravoslavnog Božića, nešto malo u veljači pa još koncem veljače 2023. Iz iskaza tužiteljice koja je navela da se godišnji odmor mogao s nadređenim djelatnikom dogovoriti usmeno, te iz iskaza JM koja je navela da se ponekad moglo s urednikom usmeno dogovoriti korištenje godišnjeg odmora, proizlazi da se godišnji odmor kod tuženika nije dogovarao isključivo formalno, već ponekad i usmeno između novinara i urednika. Iskazi tužiteljice i svjedokinje JM u navedenom dijelu potvrđuje iskaz svjedokinje IM koja je navela da je točno da se radi plan korištenja godišnjeg odmora, no u odnosu na takav plan često se događaju promjene koje radnik treba dogovoriti s rukovoditeljem radi organizacije rada. Tužiteljica je iskazala da je dogovorila korištenje godišnjeg odmora s urednikom PM te je opisala da je to učinila na način da je upozorila g. PM da će koristiti godišnji odmor, nakon čega joj je on rekao "dobro", ali je nije pitao kada. Sud u navedenom dijelu, gdje tužiteljica tvrdi da je dogovorila s urednikom PM korištenje godišnjeg odmora, ocjenjuje njezin iskaz kao neuvjerljiv, budući nije životno ni logično da nadređeni urednik s novinarom s kojim dogovara godišnji odmor, i u situaciji kada se to čini usmeno i neformalno, ne utvrdi točno razdoblje korištenja godišnjeg odmora. Isto tako valja navesti da je iz evidencija ulazaka i izlazaka tužiteljice u prostorije tuženika razvidno da u razdoblju od 20. prosinca 2022. do 7. siječnja 2023. više puta zabilježen njezin prolazak, odnosno ulazak ili izlazak iz prostorija tuženika, što također iskaz tužiteljice o razdobljima korištenja godišnjeg odmora čini neuvjerljivim. Međutim, obzirom na razdoblje za koje je tužiteljica navela da je koristila godišnji odmor, valja navesti da iz evidencija dežurstava koje je dostavio tuženik proizlazi da do 7. siječnja 2023. (pravoslavni Božić)

2 1

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

tužiteljica nije bila stavljena na dežurstva, a ni iza tog datumu sve do nedjelje 15. siječnja 2023., a za veljaču 2023. odlukom o otkazu tužiteljici se na stavlja na teret da nije dolazila na posao i izvršavala radne zadatke (u predmetnoj odluci o otkazu utvrđuju se razdoblja, odnosno sati prisutnosti tužiteljica na poslu u studenom 2022., prosincu 2022. i siječnju 2023.) pa slijedom navedenog konkretni datumi kada tužiteljica tvrdi da je koristila godišnji odmor nisu odlučni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

68. U odnosu na povrede radne obveze za koje su tužiteljici izrečene pisane opomene (upozorenja), a koje prileže spisu, valja navesti da tuženik nije dokazao da je tužiteljica počinila konkretne radnje koje joj se stavljaju na teret istima. U opomeni od 9. rujna 2019. navodi se da je tužiteljica bila upućena prenositi cijelu sjednicu Gradskog vijeća Grada Zadra, no prenijela je samo dio točaka dnevnog reda, no tuženik nije dokazao u ovom postupku kako je točno glasio radni zadatak koji je dao tužiteljici, niti tko joj ga je dao od nadređenih djelatnika, niti koliko je točno točaka dnevnog reda sa sjednice prenijela, a koje točke nije. U opomeni od 7.4.2020. navodi se da je tužiteljica u jednostranoj tekstualnoj komunikaciji s nadređenom osobom iznijela neosnovane tvrdnje i insinuacije, čime je povrijedila dostojanstvo i ugled te osobe, ali iz dokaza provedenih u ovom postupku nije utvrđeno o kojoj se osobi radi i kakav je sadržaj „insinuacije“, odnosno što se točno tužiteljici stavlja na teret. U odnosu na opomenu od 21.5.2020. navodi se da je tužiteljica ponovno neprimjereno komunicirala s nadređenom osobom, ali nije utvrđeno u ovom postupku o kojoj se osobi radi i kakav je bio sadržaj te komunikacije. Predmetnom spisu prileži mail, g. PM upućen gđi IM od 6. 11. 2023 u kojem isti navodi „u privitku su poruke koje učestalo primam od gđe TM u kojima vrijeđa i ponegdje prijeti, a u nedavnoj poruci spominje i Vas (gđu IM)“, no sve su te e mail poruke (koje su dostavljene u spis), a koje su poslane s e maila pošiljatelja majki< [adresa elektroničke pošte]>, poslane g. PM u razdoblju od rujna do studenog 2023, dakle pola godine i više nakon predmetnog otkaza, dok su upozorenja koja je tužiteljica dobivala i u kojima se ukazuje na njenu neprimjerenu komunikaciju, verbalnu i fizičku agresiju, donesena još tijekom 2020, slijedom čega se naprijed navedenim e mail porukama ne mogu dokazivati povrede radne obveze tužiteljice koje joj se otkazom stavljaju na teret.

69. Slijedom navedenog, tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužiteljica počinila povrede radne obveze koje joj se stavljaju na teret, pa ni povrede zbog kojih su joj izricana upozorenja, stoga ne proizlazi da je tužiteljica počinila ni povrede propisane tuženikovim Pravilnikom o radu iz čl. 91 st. 2 (neizvršavanje i neopravdano odbijanje izvršenja radnih obveza, nesavjesno, nepravovremeno ili nemarno izvršavanje radnih obveza, neopravdani izostanak s rada 4 dana uzastopce, netočno evidentiranje podataka u evidenciji rada s namjerom da sebi ili drugom pribavi imovinsku korist), odnosno povrede radne obveze utvrđene etičkim kodeksom i općim pravilima o radu i ponašanju i drugim aktima poslodavca-dosljedno provođenje misije HRT-a, iskazivanje izvrsnosti, inovativnosti i stručnosti, odgovornost za profesionalno i etički besprijekorno ponašanje.

70. Utvrđeno je da je tuženik prije donošenja predmetne odluke o otkazu proveo savjetovanje s radničkim vijećem. Navedeno proizlazi iz poziva radničkom vijeću od 3.2.2023. da se očituje a namjeri poslodavca da tužiteljici otkaže ugovor o radu te je razvidno da je uz isti poziv tuženik radničkom vijeću dostavio i potrebnu dokumentaciju kako bi se mogao očitovati, te iz očitovanja radničkog vijeća od 9.2.2023. kojim je radničko vijeće iskazalo suglasnost s odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu 2 2

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

tužiteljici. Nadalje je utvrđeno je da je tužiteljica bila pozvana na iznošenje obrane prije donošenja odluke o otkazu te je poziv najprije dostavljen na njezinu adresu prebivališta, a tek nakon što se pismeno vratilo neuručeno, s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“, stavljeno je na oglasnu ploču tuženika sukladno čl. 105 Pravilnika o radu i to 10. siječnja 2023. godine. Pravilnikom o radu u čl. 105 određeno je da se radniku odluke dostavljaju preporučenom poštom s povratnicom na adresu koju je prijavio poslodavcu, a ako dostava ne uspije, iste će se objaviti na oglasnoj ploči tuženika. Iz preslike koverte (str. 177 spisa), razvidno je da je poziv na obranu tužiteljici tuženik uputio na adresu u [adresa], te se dostava vratila s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku“, a tužiteljica je navela u svom iskazu da je poslodavcu prijavila kao svoju adresu prebivališta, [adresa], dakle poslodavac joj je pokušao izvršiti dostavu na adresu koju je prijavila istom. 71. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tuženik prije donošenje odluke u otkazu postupio u skladu s obvezama koje propisuje Zakon o radu, na način da je pozvao tužiteljicu da iznese obranu, omogućio istoj da je iznese prije donošenja odluke o otkazu te je proveo na zakonit način savjetovanja s radničkim vijećem prije donošenja odluke o otkazu, ali nije dokazao da je tužiteljica počinila konkretne povrede radne obveze koje joj se odlukom o otkazu stavljaju na teret, stoga je tužbeni zahtjev usvojen te je utvrđena kao nedopuštena i nezakonita predmetna odluka o otkazu, a slijedom navedenog, utvrđeno je da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te mu je naloženo vratiti tužiteljicu na rad, na radno mjesto na kojem je bila zaposlena temeljem otkazanog ugovora o radu (radno mjesto novinar 3 u HRT Centru Zadar)

72. Uvidom u rješenje HZZO-a od 4.5.2023., Regionalni ured u Zagrebu, utvrđeno je da se tužiteljici u vrijeme podnošenja zahtjeva kod poslodavca bolest izražena dijagnozom šifre prema MKB-10, klasifikaciji M77.0 ne priznaje kao profesionalna bolest te joj se ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti. Nadalje je utvrđeno uvidom u presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Usl-2124/23 od 19.2.2024., da je naprijed navedeno rješenje poništeno. Donošenje odluke vezano za priznanje profesionalne bolesti tužiteljici ne predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, budući se odnosi na ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (za slučaj profesionalne bolesti), a predmet ovog parničnog postupka su konkretne povrede radne obveze koje se tužiteljici odlukom o otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnice stavljaju na teret.

73. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, a u svezi s člankom 164. stavak 1. istog Zakona, a tužiteljici zastupanoj po punomoćniku odvjetniku odmjeren je parnični trošak u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to tbr. 7/2 kojom je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak i to u postupcima iz radnih odnosa, osim u procjenjivim predmetima, slijedom čega je tužiteljici priznat parnični trošak u visini od 250 bodova OT, (za sastav tužbe te za podnesak 2.11.2023. kojim se očitovala na odgovor na tužbu, te za pristup na ročišta 14.11.2023., 16.1.2024.), a nadalje za pristupe na ročišta 9.5.2024.,10.9.2024. i 13.11.2024. po 50 bodova OT, odnosno ukupno 400 bodova OT, a što obračunato s vrijednošću boda od 2,00 za jedan bod iznosi 800,00 eur odnosno ukupno što uz obračunati PDV od 25% iznosi 1.000,00 eura.

2 3

P o s l

o

v

n i b r

o

j

: P r

-

5 4

6 /

0 2 3 -

74. Tužiteljici nisu u parnični postupak priznati podnesi s nadnevcima 18.12.2023., 25.3.2024. i 25.10.2024. jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

75. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Sudac:

Dario Partl

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku