REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

23.P-1998/22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Romini Markovinović u pravnoj stvari tužitelja Poliklinika Zagreb, OIB 05657566669, [adresa], 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Danu Marinoviću, odvjetniku u Marinović i partneri odvjetničko društvo, j.t.d., Zadar, Plemića Borelli br. 1, protiv I tuženika Specijalna bolnica AGRAM, OIB 89718348767, Trnjanska cesta 108, 10000 Zagreb i II tuženika AGRAM LIFE osiguranje d.d., OIB 18742666873, Trnjanska cesta 108, 10000 Zagreb, zastupani po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 22. siječnja 2025.g. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude 28. siječnja 2025.g.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ad.1 AGRAM LIFE OSIGURANJE d.d. Zagreb, ul. Trnjanska cesta 108, OIB: 18742666873, i tuženiku ad. 2 SPECIJALNA BOLNICA AGRAM Zagreb, Trnjanska cesta 108,OIB:89718348767, solidarno isplatiti tužitelju POLIKLINIKA ZAGREB iz [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 05657566669, iznos od 2.038.271,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi utvrđenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a koje teku na iznose kako slijedi:

- na iznos od 22.131,85 kn / 2.937,40 eur od 15. 11. 2017. pa do isplate - na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 12. 2017. pa do isplate - na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 01. 2018. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 02. 2018. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 03. 2018. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 04. 2018. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 05. 2018. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 06. 2018. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 07. 2018. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 08. 2018. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 09. 2018. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 10. 2018. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 11. 2018. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 12. 2018. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 01. 2019. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 02. 2019. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 03. 2019. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 04. 2019. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 05. 2019. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 06. 2019. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 07. 2019. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 08. 2019. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 09. 2019. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 10. 2019. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 11. 2019. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 12. 2019. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 01. 2020. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 02. 2020. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 03. 2020. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 04. 2020. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 05. 2020. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 06. 2020. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 07. 2020. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 08. 2020. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 09. 2020. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 10. 2020. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 11. 2020. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 12. 2020. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 01. 2021. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 02. 2021. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 03. 2021. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 04. 2021. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 05. 2021. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 06. 2021. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 07. 2021. pa do isplate

- na iznos od 44.263,69 kn / 5.874,80 eur od 01. 08. 2021. pa do isplate

- na iznos od 24.273,64 kn / 3.221,66 eur od 18. 08. 2021. pa do isplate. Nalaže se tuženiku da nakadi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate prema stopi utvrđenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena. kao neosnovan."

II. Nalaže se tužitelju da I i II tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 15.785,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 28.01.2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 9.690 eur.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi pokrenutoj 09.11.2022. i tijekom postupka navodi, u bitnom, da je na temelju suglasnosti Grada Zagreba, koristio poslovni prostor u sklopu zgrade izgrađene na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u zk uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznake 9. Suvlasnički dio: 11,82/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 9), Poslovni prostor u drugom katu oznake PP-9, označen crvenom bojom, ukupne površine 422,14 čm . Navodi da je za predmetni dio zgrade upisano zk. vlasništvo Grada Zagreba, a zapravo stvarno izvanknjižno vlasništvo tužitelja a u kojem je upravo tužitelj na temelju suglasnosti upisanog zk.vlasnika Grada Zagreba nesmetano obavljao svoju registriranu poslovnu djelatnost i to dugi niz godina. Pojašnjava da je Grad Zagreb kao upisani zk vlasnik predmetne nekretnine a temeljem ugovora o suinvesticijskim udjelima na izgradnji poslovne zgrade [adresa], stekao pravo na 25,228 % udjela u vlasništvu na zgradi te je taj prostor ustupio na korištenje tužitelju kako bi isti t mogao obavljati svoju registriranu djelatnost te skrbiti o zdravlju građana Grada Zagreba, Zagrebačke županije i drugih. Prema potpisanom ugovoru o suinvesticijskim udjelima ostali suinvestitori predmetne zgrade su Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu i Crveni Križ, a potonji se, međutim, unatoč postojanju sporazuma o suvlasničkim udjelima, upisao kao vlasnik na cijeloj predmetnoj zgradi te je potom predmetnu nekretninu dana 20. veljače 2004.g. prodao tvrtki Sunce osiguranje d.d., pravnom predniku tužitelja ad.2 pa se stoga o pitanju vlasništvu nekretnine vode danas više sporova. Ističe, da je tužitelj za vrijeme trajanja prethodno navedenih sporova nesmetano, uz suglasnost Grada Zagreba, obavljao svoju djelatnost u poslovnom prostoru međutim, dana 04. listopada 2012.g. tuženici su protupravno i samovlasno oduzeli tužitelju nesmetani posjed poslovnog prostora promijenivši brave na ulaznim vratima. Tužitelj je bio prisiljen preseliti poslovanje na novu adresu, međutim ishodio je povrat posjeda prema rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.broj Pp-190-12/20 od dana 24. listopada 2013.g ali usprkos navedenome, tužitelj je morao pokrenuti ovršni postupak protiv istih, te mu je posjed vraćen tek 18.08.2021. Tužitelj ističe da je je kroz cijelo vrijeme u kojem mu je bio nezakonito i samovlasno od strane tuženika oduzet posjed bio nesporno spriječen obavljati poslovnu djelatnost u zgradi na adresi [adresa] čime mu je nanesena ogromna šteta jer nije mogao koristiti predmetni prostor, a niti ga je mogao dati u podzakup drugim pravnim ili fizičkim osobama te smatra da mu zbog navedenog pripada naknada štete u visini zakupnine za cijelo razdoblje u kojem mu je neopravdano oduzet posjed predmetnog dijela nekretnine. Stoga u ovom postupku potražuje od I i II tuženika iznos od 2.038.271,46 kn sa osnove naknade štete u vidu izmakle dobiti i to za razdoblje od studenog 2017. do kolovoza 2021. a koja se dobiva izračunom cijene najma/zakupnine navedene nekretnine u visini 15 eura/m2, odnosno 44.263,69 kn mjesečno.

2. I i II tuženik odgovorom na tužbu i tijekom postupka osporavaju tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći u bitnom, da tužitelj nije niti potpisnik Dogovora o suinvesticijskim udjelima na izgradnji poslovne zgrade [adresa], od dana 31.10.1997. god. te da mu nedostaje aktivna legitimacija za bilo kakva vlasnička ovlaštenja, da predmetni sudski postupci koji su u tijeku nisu od nikakve odlučne važnosti za ovaj prijepor, da iz povijesnog izvatka Zavoda za prometnu medicinu i psihologiju prometa kao pravnog prednika tužitelja proizlazi da njegova sredstva za rad, prava i obveze postaju sredstva za rad, prava i obveze tužitelja što indikativno prikazuje da tužitelj nije imao u vlasništvu nekretnine, da je pravna osnova temeljem koje se tužitelj nalazio u poslovnom prostoru zgrade na adresi [adresa] na II.katu, kasnije etažiranjem zgrade na etaži br.9, Ugovor o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme odnosno do 01.08.2005. god., da je prednik II tuženika kupio od Hrvatskog crvenog križa-Gradskog društva crveni križ Zagreb predmetnu nekretninu dana 20.02.2004. te da je temeljem toga ugovora upisao pravo vlasništva u zemljišne knjige te da se tužitelj nezakonito nalazi u nekretnini koja je u tuđem vlasništvu. Ističe i da tužitelj nije mogao trpiti štetu u smislu da nije mogao obavljati svoju djelatnost jer je tužitelj dobrovoljno napustio poslovni prostor Etaže 9. koji je u vlasništvu ovdje II , što je vidljivo iz toga što je u rujnu 2012. godine na ulaznim vratima poslovnog prostora u vlasništvu II tuženik stavio Obavijest da je zatvoren zbog selidbe i da nastavlja s radom 01.10.2012 god. u [adresa] s potpisom- Poliklinika Zagreb, izradio je Plan preseljenja pod klasom: 501-01-03/12, Ur.broj: 381- 02-01-3/12 od 25.09.2012.god. u kojem konstatira da će se preseljenje obaviti od 27.09.-28.09.2012. god. te da su djelatnici dužni su svu opremu i sredstva kojim se koriste u radu propisno spakirati i pripremiti za transport. Navodi da je tuženik tek nakon što je tužitelj napustio poslovni prostor u vlasništvu II tuženika dana 28.09.2012. god. odnijevši svu opremu i sredstva za obavljanje svoje poslovne djelatnosti promijenio bravu na svome prostoru dana 04.10.2012., a da je u predmetnom prostoru ostala samo arhiva i računovodstvo što nije registrirana tužiteljeva djelatnost.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u: Dopis Grada Zagreba, gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje Poliklinici prometne medicine od 23.05.2008. (list 7 spisa), Dopis Grada Zagreba, gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje Sunce osiguranju d.d. od 04.04.2005. (list 8 spisa), Dopis Grada Zagreba, gradski ured za imovinsko pravne poslove i imovinu grada Poliklinici prometne medicine od 26.09.2005. (list 9 spisa), Rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-190/12-20 od 2.10.2013. (list 10-13 spisa), Dogovor o suinvesticijskim udjelima u izgradnji poslovne zgrade [adresa] od 31.10.1997. (list 14-16 spisa), Rješenje Županijskog sud u Zagrebu poslovni broj Gž- 57/14-2 od 05. 05.2015. (list 17-20 spisa), Ugovor o korištenju poslovnog prostora sklopljen dana 27.07.2000. između Hrvatskog Crvenog Križa-Gradsko društvo Crvenog križa i Zavoda za prometnu medicinu i psihologiju prometa (list 60-62 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige s popisnim listom za z. k. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u Zagrebu (list 71-77 spisa), Rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-6672/04 od 21.10.2004. (list 78-79 spisa), Dopis Poliklinike prometne medicine s povratnicama od 15.12.2004. (list 82-87 spisa), Dopis Sunce osiguranja d.d. od 12.10.2012. (list 100 spisa), Dopis o postupanju RH MUP PU Zagrebačka, VII. policijska postaja Zagreb od 30.10.2012. (list 101-102 spisa), Facebook objava-riječ ravnateljice tužitelja iz 2. svibnja 2013. (list 97-98 spisa), Dopis MUP PU Zagrebačka, VII policijska postaja Zagreb od 30.10.2012. (list 101-102 spisa), Rješenje MUP-a Min. zdravstva od 9.10.2017. o proširenju djelatnosti Poliklinike Sunce (list 118-119 spisa), Odluka o promjeni imena i promjeni adrese iz Poliklinika Prometna medicina u naziv Poliklinika Zagreb od 26.03.2012. (list 127-128), Izmjene statuta (list 129-131), Statut Poliklinike Zagreb (list 132-151 spisa), Pravilnik o min. uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti (list 152- 253 spisa), Izvadci iz zemljišne knjige (list 154-207, 216-217 spisa), Dopis Poliklinike Sunce Ministarstvu zdravstva – Zahtjev za izdavanje rješenja o početku rada od 9.10.2018. (list 211-212 spisa), Rješenje Min. zdravstva od 17.10.2018. o početku rada za Specijalnu bolnicu za opću kirurgiju Agram (list 214-215 spisa), Odluka Poliklinike Zagreb o promjeni imena (list 218-220 spisa), Dopis Hrvatskog crvenog križa Poliklinici Prometna medicina o promjeni vlasništva od 15.12.2004. (list 221-spisa), Zaključak o osnivanju Poliklinike Prometna medicina od 25.07.2002. (list 223-228), Zapisnik o izvršenom zdravstveno inspekcijskom nadzoru od 16.12.2004. (list 229-232 spisa), Povijesni izvadak za Polikliniku Prometna medicina (list 233-237 spisa), Dopis Poliklinike Sunce Zavodu za prometnu medicinu i psihologiju prometa od 10.03.2005. o isteku Ugovora o zakupu prostora (list 238 spisa), Zapisnik sa sjednice od 30.06.2005. (list 240-243 spisa), Dopis Poliklinike Prometna medicina Gradskom uredu za zdravstvo, rad i socijalnu skrb vezano za Ugovor o zakupu poslovnog prostora sa Sunce osiguranjem d.d. od 12.07.2005. (list 244-245 spisa), Prijedlog Poliklinike prometna medicina - Ugovor o zakupu poslovnog prostora između Poliklinike prometna medicina i Sunce osiguranje d.d. (list 246-250 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora između Poliklinike prometna medicina i Sunce osiguranje d.d. (list 252-254 spisa), Zapisnik o posvjedočenju činjenica javnog bilježnika Željke Maroslavac od 20.12.2022. (list 255-258 spisa), Fotografije (list 259-297 spisa), sudska praksa (list 322-344 spisa).

4. Ocjenom izvedenih dokaza, te temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u vidu izmakle koristi koja mu je nastala jer mu je onemogućeno korištenje nekretnine uslijed protupravnog oduzimanja posjeda od strane tuženih u razdoblju od studenog 2017. do kolovoza 2021., u iznosu od 2.038,271,46 kn. U ovom slučaju izmaklu korist po navodima tužitelja čini dobit koju bi tužitelj ostvario u utuženom razdoblju s osnova davanja nekretnine u zakup.

6. Nije sporno da je tužiteljev pravni prednik bio Zavod za prometnu medicinu i psihologiju prometa upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod MBS: [matični broj subjekta], osnovan 06.srpnja 1992. god. i da je isti prestao postojati Zaključkom Gradskog poglavarstva Grada Zagreba od 25.srpnja 2002. Ur.broj:251-01- 05-02-2 osnivanjem zdravstvene ustanove Poliklinike Prometne medicine koja kasnije mijenja naziv u Poliklinika Zagreb. Nije sporno da je Hrvatski Crveni križ- Gradsko društvo Crvenog Križa bio upisani zemljišno knjižni vlasnik na cijeloj predmetnoj zgradi (zk izvadak list 71-72 spisa) i nije sporno da je pravni prednik II tuženika kupio od Hrvatskog crvenog križa-Gradskog društva crveni križ Zagreb predmetnu nekretninu upisanu u zkulbr.10783 k. o. [katastarska općina] u dana 20.02.2004. Nije sporno da je II tuženik i danas upisani vlasnik predmetne nekretnine. Nije sporno da temeljem tog Ugovora o kupoprodaji nekretnine, Anexa i Tabularne izjave Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Z-6672/04 od 21. listopada 2004. god. upisuje pravo vlasništva u zemljišne knjige (list 78-79 spisa). Nije sporno da taj ugovor i nadalje egzistira odnosno da ne postoji presuda kojom bi predmetni ugovor bio utvrđen ništetnim. Nije sporno da se tužitelj nalazio u posjedu predmetnog poslovnog prostora od barem 2000.g. Nije sporno da su tuženici 04.10.2012. promijenili brave na predmetnom prostoru, a da je Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pp-190/12 od 24.10.2013. utvrđeno smetanje posjeda i da je naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja te je posjed vraćen tužitelju 18.08.2021.

7. Između stranaka je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva u cjelini imajući u vidu iznesene prigovore tuženika.

8. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.

9. Prema odredbi čl. 1089. st. 1. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist, dobit). Stavkom 3. istog članka propisano je da će se pri ocjeni visine izmakle koristi uzeti u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovim radnjama ili propuštanjem. Izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili u okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena (tj. ušla u oštećenikovu imovinu) da nije bilo postupka štetnika koji ga čini građanskopravno odgovornim.

10. Odredbom čl.1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO) izmakla korist, kao oblik imovinske štete definiran je kao sprječavanje povećanja imovne oštećenika, a čl.1089. ZOO propisuje da pri ocjeni visine izmakle korist uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovao očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarivanje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

Dakle, izmakla korist predstavlja izgubljeni dobitak kojem se netko nada po redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

11. U ovom slučaju izmaklu korist čini dobit koju bi tužitelj ostvario u utuženom razdoblju s osnova davanja nekretnine u zakup.

12. Vezano za onemogućavanje obavljanje djelatnosti tužitelja i eventualnih prihoda s te osnove valja reći da je iz - Odluke tužitelja o proširenju djelatnosti i promjeni adrese od 26.03.2012. sud utvrdio da je Upravno vijeće tužitelja donijelo odluku kojim proširuje svoju djelatnost kao i da donosi odluku o promjeni poslovne adrese u [adresa], zatim Obavijesti tužitelja iz rujna 2012. da je zatvoren zbog selidbe te da nastavlja s radom 01.10.2012 god zatim Plana preseljenja pod klasom:

501-01-03/12, Ur.broj: 381-02-01-3/12 od 25.09.2012.god. u kojem konstatira da će se preseljenje obaviti od 27.09. -28.09.2012. god., sud utvrdio da su se sve te činjenice dogodile prije nego što mu oduzet posjed dana 04.10.2012., (list 45 spisa) i to tuženik nije osporavao. Iz toga sud zaključuje da tužitelj nije obavljao svoju djelatnost zbog koje je osnovan u spornom prostoru, upravo suprotno svoju djelatnost je zbog proširenja djelatnosti počeo je obavljati na drugoj adresi koju mu je dodijelio Grad Zagreb i to prije nego što je tuženik kao vlasnik promijenio brave na prostoru. To je vidljivo kada i sam tužitelj u točki 1. tužbe radi smetanja posjeda od 31.10.2012. god. koja parnica se vodila pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl.br. P.p-190/12 navodi da je isti koristio poslovni prostor do 28. rujna 2012. god. u kojem je pružao medicinske usluge, a da se od 28.09.2012. god. tamo nalazila arhiva tužitelja te služba računovodstva tužitelja, što svakako nije djelatnost tužitelja zbog koje je osnovan.

To znači da za utvrđenje izmakle dobiti nije dovoljno navoditi da tužitelj nije mogao obavljati svoju djelatnost i ostvarivati prihod jer mu je oduzet posjed već bi bilo potrebno dokazati da zbog te činjenice tužitelj je pretrpio štetu. Štetu bi tužitelj trpio samo u slučaju da zbog oduzimanja prostora nije obavljao svoju djelatnost zbog koje je osnovan odnosno dostaviti dokaze da njegova djelatnost uopće nije obavljana u kritičnom razdoblju. Ukoliko je tužitelj preselio svoju djelatnost na drugu adresu i na toj drugoj adresi ili drugom novom prostoru obavljao svoju redovnu i registriranu djelatnost, tada nije trpio štetu u vidu dobiti koju bi tužitelj ostvario u utuženom razdoblju s osnova obavljanja djelatnosti.

13. Međutim to nije relevantna niti odlučna činjenica za razrješenje spora jer tužitelj, iako navodi da su ga tuženici spriječili i u obavljanju djelatnosti pa je time pretrpio ogromnu štetu, da je morao naći novi prostor i platiti ga, u ovom postupku potražuje izmaklu korist koja se sastoji od dobiti koju bi tužitelj ostvario s osnova davanja u zakup/podzakup, a koja se dobiva izračunom cijene najma navedene nekretnine u visini 15 eura/m2, odnosno 44.263,69 kn mjesečno (točka VI tužbe).

14. Dakle, tužitelj ne potražuje štetu s osnove dobiti koju bi ostvario obavljanjem djelatnosti, a niti stvarnu štetu koja bi se sastojala od troškova plaćanja drugog prostora i slično nego izmaklu dobit koja se sastoji od dobiti koju bi tužitelj ostvario s osnova davanja u zakup/podzakup.

15. Znači, tužitelj tvrdi da je uz suglasnost Grada Zagreba obavljao poslovnu djelatnost u predmetnom poslovnom prostoru te da su mu tuženici dana 04.10.2012. protupravno oduzeli posjed, a koji mu je vraćen sudskim putem 2021. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Ovr-9208/15-47, od 18.08.2021.

16. Dakle, Crveni križ bio je 2004. zemljišno knjižni vlasnik na cijeloj predmetnoj zgradi, a dana 20.02.2004. prodao ju je pravnom predniku II tuženika Sunce Osiguranje d.d. koji je sada upisani zemljišno knjižni vlasnik.

Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 – dalje: ZVDSP) vlasništvo se može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

17. Odredbom članka 119. stavak 1. ZVDSP-a određeno je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drugačije.

18. Prema odredbi članka 120. ZVDSP-a vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Radi uknjižbe vlasništva mora se o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnog prava i provedena uknjižba djeluje od trenutka kada je sudu bio podnesen zahtjev. Na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige vlasništvo se stječe polaganjem u sud ovjerovljene isprave sposobne za uknjižbu prava u zemljišnu knjigu, kojom dotadašnji vlasnik dopušta uknjižbu tuđeg prava vlasništva, na što se na odgovarajući način primjenjuju pravila o stjecanju uknjižbom.

19. Iz Dogovora o suinvesticijskim udjelima u izgradnji poslovne zgrade [adresa], od dana 31.10.1997. god. sud je utvrdio da je isti sklopljen između Grada Zagreba , Crvenog križa Zagreb Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu i Društva invalida cerebralne i dječje paralize te je utvrđeno da Grad Zagreb sa svojim ulaganjima u zgradu sudjeluje sa 25,228 %, Crveni križ Zagreb sa 22,459 %, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje sa 38,442 %, Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu sa 11,088% i Društvo invalida cerebralne i dječje paralize sa 2,783 %.

Člankom 7. predmetnog dogovora određeno je da na temelju predmetnog dogovora da su investitori suglasni da se sukladno postocima odnosno alikvotnim dijelovima ishodi upis prava vlasništva odnosno suvlasništva poslovne zgrade u [adresa].

20. Iz toga Dogovora od 31.10.1997.g. ne proizlaze nikakva vlasnička prava samog tužitelja, a činjenica da je Grad Zagreb osnivač tužitelja niti na koji način se ne reflektiraju na pitanje vlasništva niti na ovaj spor, a sam Grad Zagreb nije definirao vlasništvo i svoj upis u zemljišne knjige.

Sud se nije upuštao u razmatranje statusa Grada Zagreba kao osnivača pravnog prednika tužitelja, pošto je ocijenio da je ta okolnost nebitna za donošenje odluke o sporu. Naime, sama činjenica da je jedna pravna osoba osnivač druge pravne osobe ne znači da bi taj osnivač istodobno imao i pravo vlasništva na nekretninama pravne osobe čiji je osnivač, a isto tako niti da taj koji osnovan ima pravo vlasništva na nekretninama osnivača, dakle uopće se ne radi o jednakovrijednom načinu eventualnog vlasništva Grada Zagreba i tužitelja.

21. U tom smislu je sud i prigovor tužitelja da je Grad Zagreb pa tako i sam tužitelj izvanknjižni vlasnik ocijenio neodlučujućim za predmet spora.

22. U svakom slučaju utvrđenje prava vlasništva i pravo na posjed nisu predmet ovog spora.

Tvrdnja tužitelja je da je predmetni poslovni prostor koristio na temelju suglasnosti Grada Zagreba koji mu je prostor ustupio na korištenje kako bi u javnu korist mogao obavljati registriranu djelatnost.

Dakle, tužitelj smatra da na temelju suglasnosti Grada Zagreba ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari međutim time tužitelj nema prava davanja u zakup predmetnog dijela nekretnine odnosno time na njega nije preneseno ovlaštenje davanja u zakup predmetnog prostora niti to znači da bi ga vlasnik time ovlastio da umjesto njega traži zakupninu.

Iz činjeničnih navoda tužitelja proizlazi da je Grad Zagreb ustupio nekretninu na korištenje tužitelju kako bi obavlja svoju djelatnost, ali ne da je može ekonomski iskorištavati u smislu davanja u zakup i za to nema nikakve osnove niti ikakvog pravnog posla.

23. U konkretnom slučaju ne proizlazi niti da je Grad Zagreb vlasnik prostora obzirom da se prema odredbi čl.72. st.1. ZVDSP-a vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavlja upisom u zemljišnu knjigu kao prava povezanog s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine.

24. U potpunosti je nejasno s kojeg osnova tužitelj smatra da je na bilo koji način mogao potencijalno predmetni prostor davati u zakup ili podzakup samim time što ima eventualno pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari, kako sam navodi, korištenje radi obavljanja registrirane djelatnosti.

25. Nesporno proizlazi kako je tužitelj sporne poslovne prostore imao u svojem posjedu i koristio ih je radi obavljanja djelatnosti do preseljenja u rujnu 2012. , a posjed mu je vraćen 2021. ali sud nije mogao ocijeniti, niti je je tužitelj to isticao, koji je pravni temelj (osnov) po kojem je tužitelj stekao posjed poslovnih prostora ( zakupoprimac, najmoprimac, čuvar), ali bitna činjenica je da tužitelj svakako zato što je bio u posjedu nema osnova i temelja da bi nekretnine mogao davati u zakup ili najam samo radi toga što mu je Grad Zagreb dao na korištenje nekretninu da bi obavlja poslovnu djelatnost jer takvog pravnog posla nema.

26. Sama suglasnost da tužitelj može koristiti nekretninu radi obavljanja djelatnosti nije osnova za davanje tužitelju prava da daje u zakup predmetni poslovni prostor.

27. Samo vlasnik ima apsolutno subjektivno pravo iz kojeg vlasnik crpi ovlasti da sa stvari i koristima od nje čini što ga je volja ( daje u zakup, najam itd,), i vlasništvo i posjed nekretnine razlikuju se ne samo u načinu stjecanja već i u ovlastima i pravima koje proizvode. U konkretnom predmetu nema uopće osnova da bi se moglo govoriti o nezakonitom oduzimanju ili ograničenju prava vlasništva i svim pravima koja to nosi pa tako niti pravo na naknadu štete koja bi pripadala vlasniku, niti proizlazi da bi tužitelj bio vlasnik.

Tu valja reći da sve da Grad Zagreb u konačni i utvrdi suvlasnička prava to se niti na koji način ne bi reflektiralo na tužitelja, a tužitelj kao posjednik nekretnine ima sasvim druga prava propisana ZV (čl.163., čl.164. itd,)

28. Dakle, u utuženom periodu i prije odnosno već od 2004. vlasnik je druga pravna osoba, Grad Zagreb u odnosu na dio koji bi odgovarao veličini njegovog suvlasničkog dijela sukladno Dogovoru nije niti sklopio sa tužiteljem pravni posao koji bi tužitelju s bilo koje osnove pružao mogućnost korištenja nekretnine odnosno davanja nekretnine u zakup, a njegovo potencijalno vlasništvo dijela nekretnine (Grada Zagreba) nakon upisa druge pravne osobe kao vlasnika niti nema nema učinak kojeg tužitelj pripisuje.

29. U odnosu na navode tužitelja da je oštećen kao posredni posjednik valja reći da odnos posrednog i neposrednog posjeda mora biti određen nekim pravnim poslom među njima (zakup, najam) a između tužitelja i Grada Zagreba takvog pravnog posla nema, a kao što je već rečeno suglasnost da tužitelj obavlja svoju poslovnu djelatnost ne sastoji se u osnivanju prava na davanje tužitelju nekretnine u zakup ili podzakup.

30. Slijedom navedenog sud je utvrdio da tužitelj nema osnove temeljem koje bi nekretninu imao pravo gospodarski iskorištavati odnosno davati u zakup drugima osobama, a posljedično tome nije niti trpio štetu koju potražuje.

Štetu bi tužitelj potencijalno trpio samo u slučaju da je uopće imao mogućnost davanja nekretnine u zakup i ostvarivati prihod pa da uslijed protupravne štetne radnje tuženika takva mu je daljnje iskorištavanje onemogućeno, a utvrđeno je u ovom postupku da takvu mogućnost u utuženom razdoblju nije niti imao, a prema mišljenju ovoga sud nije ju niti mogao imati.

Dakle, da bi moglo doći do odgovornost za štetu, potrebno je da je neka osoba pretrpi. Ako šteta ne postoji nečije eventualno protupravno ponašanje ne može uroditi niti njegovom odštetnom odgovornošću.

31. Prema tome, tužitelj ne trpi štetu u vidu izmakle dobiti u visini zakupnine ukoliko nema pravne osnove za davanje prostora u zakup ili najam istog, odnosno ako je utvrđeno da ta pravna osnova ne postoji.

32. Kako stoga tužitelj nema osnovu za korištenje nekretnine u smislu ekonomskog iskorištavanja davanja u zakup posljedično ne može trpjeti ni štetu u vidu izmakle dobiti zbog neiskorištavanja predmetnog prostora.

33. Temelje članka 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, dok je odredbom članka 441. Zakona o parničnom postupku propisano da raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

Činjenica da je tužitelju oduzet pa vraćen posjed nekretnine nema samo po sebi nikakvo značenje štetne radnje tuženih jer je posjed samo faktična vlast na stvari, a ne subjektivno građansko pravo pa to što je tužitelj vršio posjed ili ga nije vršio nije relevantna činjenica jer je tužitelj vršio posjed bez prava da tu nekretninu i ekonomski iskorištava odnosno time tužitelju nije nanesena šteta u vidu izmakle dobiti. Tužitelju ne može biti onemogućeno vršenje prava kojih on nema.

34. Bez obzira da li tužitelj ima pravo na posjed, takva činjenica ne daje, samo po sebi, tužitelju pravo da opravdano traži naknadu štete u vidu izmakle dobiti. U ovom konkretnom slučaju, posjed, pravo na posjed ili kvalitetu posjeda ne utječe na tužiteljevo pravo da od tuženika zahtijeva isplatu izmakle dobiti, jer na nju nema pravo bez obzira na to da li je posjednik stvari i da li ima pravo na posjed.

35. Dalje, iz Ugovora o korištenju poslovnog prostora proizlazi da je prednik tužitelja dana 27.07.2000. godine zaključio s tada izvanknjižnim vlasnikom Hrvatskim Crvenim Križem-Gradsko društvo Crveni križ Zagreb Ugovor o korištenju poslovnog prostora.

36. Člankom 1.-ugovoreno da GCKZ daje tužitelju, a tužitelj prima u zakup poslovni prostor u zgradi [adresa] i to a) 407.m2 uređenog prostora na II.katu i b) 206.m2 neuređenog prostora na III.katu te da će tužitelj koristiti navedene prostore radi obavljanja redovne djelatnosti

Člankom 2.- tužitelj i GCKZ ugovorili su cijenu zakupa te da se ugovorena cijena zakupa neće mijenjati .

Člankom 3.-ugovoreno je da zakup počinje teći od 01.08.2000. i da će GCKZ fakture ispostavljati za svaki tekući mjesec do 5. u mjesecu uz rok plaćanja od 8 dana. Člankom 7- ugovoreno je da tužitelj smije vršiti preinaka i popravke poslovnog prostora samo uz suglasnost vlasnika.

Člankom 8.- tužitelj i GCKZ ugovorili su trajanje zakupa na određeno vrijeme odnosno 5 godina, dakle DO 01.08.2005.

Iz predmetnog ugovora razvidno je da tužitelj nije imao suglasnost vlasnika ili zakupodavaca na davanje prostora u zakup.

S obzirom da je Ugovor bio sklopljen na određeno vrijeme, u konkretnom slučaju ima se primijeniti čl. 23. st.1. Zakona o zakupu poslovnog prostora (NN91/96) propisano je da ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen.“ , a u svezi i čl. 545., i čl.211. ZOO Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) kojim je propisano da je ugovor o zakupu sklopljen na određeno vrijeme prestaje protekom vremena na koje je sklopljen.

Slijedom navedenog sud je utvrdio da je ugovor prestao istekom vremena 01.08.2005.

Dakle, nedvojbena pravna osnova temeljem koje se tužitelj nalazio u poslovnom prostoru zgrade na adresi [adresa] na II.katu, kasnije etažiranjem zgrade na etaži br.9, je Ugovor o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme koji je prestao istekom vremena odnosno 01.08.2005. god. Iz toga bi proizlazilo da se tužitelj od 01.08.2005. nalazio u posjedu predmeta zakupa bez prave osnove.

37. Osim toga, za vrijeme trajanja ugovora primjenjivao se tada važeći Zakon o zakupu poslovnog prostora NN91-1599/96., a valja reći i da zakupoprimac općenito nema pravo dati poslovni prostor u podzakup, osim ako nije drugačije ugovoreno. Ta zakonska odredba sadržana u članku 20. bila je propisana i Zakonom o zakupu poslovnog prostora iz 1996. kao i danas u člankom 19. Zakona o zakupu poslovnog prostora i kupoprodaji poslovnog prostora - NN 112/18. Iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora koji su još 2000. zaključili tužitelj u svojstvu zakupoprimca te zakupodavac i vlasnik nekretnine Hrvatski crveni križ-Gradsko društvo crveni križ Zagreb , tužitelj nije niti imao mogućnosti poslovni prostor dati u podzakup. Osim što je ugovor prestao 2005. g. temeljem toga ugovora tužitelj ne bi niti mogao davati nekretninu u podzakup pa tako niti ostvarivati nikakav dobitak u periodu za kojeg tvrdi da su mu tuženici oduzeli posjed poslovnog prostora.

38. Sud u ovom postupku nije utvrđivao posjed i tužiteljevo pravo na posjed jer isto nije odlučujuće za predmet spora. Slijedom navedenog ključno u ovom predmetu je utvrđenje ovog suda da tužitelj nije trpio štetu u vidu izmakle dobiti, pa da li je tužitelj u posjedu ili nije ili da li je počinjena protupravna štetna radnja tuženih nisu odlučujuća činjenica jer kao što je navedeno ako tužitelj ne trpi štetu nečije eventualno protupravno ponašanje ne može uroditi niti njegovom odštetnom odgovornošću.

39. Iz svega gore navedenog proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva u cjelini.

40. Konačno, sve i da postoji osnova, tužbeni zahtjev bi trebalo odbiti jer tužitelj nije dokazao niti osnovanost visine tužbenog zahtjeva s osnove naknade štete. Tužiteljevo pravo na izmaklu korist ne postoji samo po sebi činjenicom da mu je onemogućeno korištenje nekretnine.

41. Izmakla korist predstavlja izgubljeni dobitak kojem se netko nada po redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

42. U parnici za naknadu štete zbog izmakle koristi na aktivnoj strani je teret dokaza, u smislu članka 1089. stavka 3. ZOO-a pa je tužitelj kao aktivna strana u postupku bio dužan dokazati odlučnu činjenicu da bi on ostvario utuženi prihod od iznajmljivanja poslovnih prostorija u navedenom razdoblju da ga tuženik nije u tome protupravno spriječio.

43. U skladu s važećom sudskom praksom, to dalje znači da nije dovoljna samo apstraktna (teorijska) mogućnost da bi tužitelj mogao ostvariti (eventualni) prihod od davanja u zakup, nego bi tužitelj bio dužan dokazati i to da je u vrijeme za koje traži naknadu štete potpuno izvjesno da bi tužitelj s obzirom na prilike na tržištu mogao ostvariti dobiti, koja se ocjenjuje prema okolnostima u kojima je tužitelj poslovao te subjektivne i objektivne prilike koje su bile od značaja, a ne samo apstraktna mogućnost da bi tužitelj ostvario dobitak s osnove zakupnine.

Međutim, iz spisa ne proizlazi da je činjenično stanje uopće opisano na način da je tužitelj isticao i dokazivao da bi prema redovitom tijeku stvari imao namjeru davati prostor u podzakup ili mogao osnovano očekivati dobitak u u pogledu izvjesnosti davanja u zakup, naravno pod pretpostavkom da je uopće imao osnova i aktivnu legitimaciju ostvariti prihod.

U ovom slučaju izmaklu korist čini dobit koju bi tužitelj ostvario s osnove davanja u zakup sud ne može temeljiti na nalazu i mišljenju vještaka i nije zadatak vještaka da utvrđuje sporne činjenice već suda koji prigovore kao i utvrđenje štete treba sam utvrditi, a visinu utvrditi vještačenjem, jer u suprotnom na taj način proizlazilo bi da je vještak utvrđivao i osnovu i visinu što nije zadatak vještaka pa stoga takav dokaz sud nije provodio.

44. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim. Sud je odbio prijedlog za saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i ravnateljice tužitelja jer je nepotreban za odluku i jer izvođenje dokaza saslušanjem predloženo paušalno, bez navođenja činjenica koje su sporne i koje bi se izvođenjem ovog dokaza mogle utvrditi. Pri tome se ukazuje i na to da je prijedlog za provođenjem građevinskog vještačenja kao i pribava podataka od Porezne uprave bio usmjeren na utvrđivanje visine izmakle dobiti te je isti nepotrebno izvoditi s obzirom da sud prije svega smatra da ne postoji pravna osnova za isplatu izmakle dobiti, a niti je tužitelj isticao odnosno dokazao osnovu izgubljene dobiti. Sud je odbio prijedlog za financijskim vještačenjem na okolnost neplaćanja zakupnine od strane tuženika jer nije sporno da tuženik nije plaćao zakupninu. Odbijeni su i prijedlozi za pribavu spisa P-6155/24, P-226/16, Gž-2438/17 , Revd-3842/22 jer nisu odlučni za razrješenje spora, ne odnose se na tužitelja, sud u ovom predmetu ne utvrđuje vlasništvo nekretnine, a kupoprodajni ugovori i Dogovor od 31.10.1997. iz ovog spora egzistiraju.

45. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužitelja po osnovi naknade štete s naslova izgubljene dobiti sud je ocijenio neosnovanim te je temeljem čl. 1045. i čl.1046. ZOO, odlučeno kao u izreci presude.

46. S obzirom da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan ostali izvedeni dokazi kao i prigovori tuženika nisu posebno cijenjeni.

47. Odluka o troškovima postupka iz t. II. i III. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a.

48. I i II tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT), i to: za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 4.076,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za sastav podnesaka od 15.11.2024. i 07.01.2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištima 03.12.2024. i 22.01.2025. u iznosu od po 4.076,00 EUR (Tbr.9/1 OT) sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 3.157,00 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 15.785,00 EUR te je odlučeno kao pod točkom II izreke.

Sud nije dosudio I i II tuženiku troškove za sastav podnesaka od 15.11.2024. i 07.01.2025. preko dosuđenih a koji su zatraženi po Tbr.8/1 OT uvećano za PDV od 25% jer z a s a s t a v n a v e d e n i h p o d n e s a k a o d vje t n i k u p r i p a d a 5 0 % n a g r a d e i z T b r , 7 . a l i n e v i š e o d 1 0 0 b o d o v a .

U Zagrebu, 28. siječnja 2025. god.

SUDAC:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.