Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-180/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽD, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], a s boravištem u [adresa], zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Čajkovski i Beg j.t.d. u Rijeci, Trpimirova 6, protiv tuženika ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Marinu Matiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, Zagreb, Pisarnica Rijeka, Riva 8, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Pn-106/2022 od 10. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika ABC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj Pn-106/2022 od 10. studenog 2023. u dijelu pod toč. I. izreke, te u dijelu pod toč. II. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici ŽD naknadi parnični trošak u iznosu od 3.244,08 EUR/24.442,52 kn zajedno sa zateznom kamatom, u roku od 15 dana, te kojim je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice ŽD za naknadu troška na ime sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 3.441,87 eura/ 25.932,76 kuna[1] sa zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 66,36 eura/500,00 kuna počev od 18. studenoga 2021.

- na iznos od 3.375,51 eura/25.432,76 kuna počev od 10. studenoga 2023. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.244,08 eura /24.442,52 kuna zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude odnosno od 10. studenoga 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška te zahtjev tuženika za naknadom troška u cijelosti odbijaju kao neosnovani.“

2. Uvodno označenim rješenjem riješeno je:

„Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva na iznos od 3.441,87 eura/ 25.932,76 kuna, izjavljena u podnesku tužitelja od 10. svibnja 2022.“

3. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. izreke, te u dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke te u dijelu kojim je njegov zahtjev za naknadom troška odbijen žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan, te joj se naloži naknaditi trošak tuženiku, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe kako odredbe čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama, kao i odredbe Zakona o lovstvu koje reguliraju događaj naleta motornog vozila na divljač na cesti propisuju odgovornost po principu krivnje, slijedom čega nema govora o objektivnoj odgovornosti lovoovlaštenika. Nelogično je ustanoviti teži oblik odgovornosti za situacije kada lovoovlaštenik ne vrši svoju djelatnost u odnosu kada njegovo vršenje djelatnosti, odnosno lov višestruko povećava mogućnost nastavka ovakvih događaja jer lovci divljač tijekom lova tjeraju i pucnjavom i lovačkim psima i tu nema spora da bi lovoovlaštenik bio i kriv za nalet vozila na divljač. Praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske na koju se poziva prvostupanjski sud je rezultat traženja adekvatnog rješenja zbog očite pravne praznine gdje nitko od eventualno odgovornih osoba nije bio odgovoran za događaj naleta vozila na divljač, s obzirom da taj događaj nije bio prepoznat pozitivnim zakonskim propisima. Sukladno specijalnom propisu koji ovdje treba primijeniti za štetu nastalu naletom vozila na divljač tuženik kao osiguratelj lovoovlaštenika odgovara isključivo ako se utvrdi da je šteta nastala na njegovom lovištu zbog provođenja lova. Također, predmetna šteta nastala je na javnoj cesti, a ne na lovištu, pa Zakon o cestama upućuje na primjenu odgovornosti po krivnji. Pobija i odluku o troškovima postupka, posebno ističući kako je tužiteljici parnični trošak za sve poduzete parnične radnje dosuđen primjenom vrijednosti boda u iznosu od 15,00 kn, odnosno 1,99 EUR iako je ta odredba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika stupila na snagu 1. studenog 2022., a do tada je na snazi bila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika po kojoj je za poduzete parnične radnje stranci mogao biti priznat parnični trošak primjenom vrijednosti boda od 10,00 kn. Nadalje, ističe kako je tužiteljici neosnovano dosuđena zatezna kamata na parnični trošak tekuća od dana donošenja pobijane presude, budući da tužiteljica nije ovlaštena već u parnici u kojoj se donosi odluka o prihvaćanju zahtjeva za naknadom parničnog troška zahtijevati kamate na dosuđeni iznos naknade parničnog troška, te time paricijski rok gubi svoj smisao.

4. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode tuženika ističući kako sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te je pravilno primijenio materijalno pravo. Navodi kako je tuženik još u odgovoru na tužbu isticao da njegov osiguranik odgovara u konkretnom slučaju po načelu krivnje, koje navode je tužiteljica osporila. Navodi da tuženik nije u pravu kada tvrdi da odredba čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu predstavlja specijalnu odredbu koja isključuje primjenu odredbe čl. 76. st. 2. istog Zakona. U odnosu na navode u pogledu odluke o troškovima postupka ukazuje na Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema kojoj se primjenjuje vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Ističe i kako paricijski rok za izvršenje činidbe ne utječe na njezino dospijeće, pa je stoga tužiteljica ovlaštena zahtijevati zakonske zatezne kamate od presuđenja. Popisuje trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Tuženik u žalbi ne konkretizira bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud, pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. istoga Zakona, ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik, kao osiguratelj lovačkog društva ..., naknadi imovinsku štetu pretrpljenu u štetnom događaju – prometnoj nezgodi koja se dogodila 14. studenoga 2021. kada je došlo do naleta divljači na vozilo tužiteljice i oštetilo ga. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da se vozač osobnog automobila u vlasništvu tužiteljice kretao u smjeru Učka – Matulji, da je oko 600 metara nakon 10 km stupa s njegove desne strane iz šikare u depresiji, a između stabala istrčala divljač iz porodice jelena te počela prelaziti kolnik s desne na lijevu stranu, da je mjesto naleta vozilom divljač bila od 4 m točke u kojoj ju je vozač prvi put mogao vidjeti, da je brzina vozila u trenutku naleta divljači iznosila oko 42 km/h, a dopuštena brzina je bila 90 km/h, da je divljač bila u vidnom polju vozača oko 0,7 s prije naleta što nije bilo dovoljno niti za poduzeti kočenje i nalet je bio neizbježan za sve normalne brzine kretanja, pa kako se štetni događaj dogodio na javnoj prometnici, to postoji solidarna odgovornost lovačkog društva koje gospodari lovištem i to po načelu uzročnosti iz čl. 1063. i čl. 1064. iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO), jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, a pravna osoba nadležna za održavanje ceste po načelu krivnje prema čl. 50. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21 – dalje ZC).

7.1. Kako je divljač na javnu prometnicu istrčala iz lovišta osiguranika tuženika, koje se nalazi uz prometnicu kojom se kretalo vozilo tužiteljice, a u konkretnom slučaju šteta nije nastala radnjom treće osobe, oštećenika, a niti je oštećenik pridonio nastanku štete, zbog čega ne postoji razlog za isključenje odgovornosti tuženikovog osiguranika iz čl. 1067. st. 2. ZOO, to je tuženik, kao osiguratelj ..., dužan isplatiti tužiteljici naknadu štete u visini iznosa plaćenog na ime popravka vozila ukupno 3.375,51 EUR, te u visini iznosa plaćenog na ime odvoza vozila ukupno 66,36 EUR, odnosno, sveukupno 3.441,87 EUR.

8. Osnovni prigovor tuženika odnosi se na primjenu materijalnog prava, jer tuženik smatra da se na konkretni pravni odnos trebaju primijeniti odredbe Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 99/18, 32/19 i 32/20 – dalje ZL).

8.1. Prema odredbi čl. 80. st. 6. ZL za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

9. Međutim, ZL ne propisuje tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na motorno vozilo izlijetanjem na cestu, pa se imaju primijeniti odredbe ZOO kojima se uređuje odgovornost za štetu, na što upućuje i odredba čl. 76. st. 2. ZL kojom je propisano da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj Zakon ne propisuje drugačije.

10. Na odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na javnoj cesti primjenjuju se odredbe čl. 1063. do čl. 1067. ZOO kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari, jer je prema stajalištu sudske prakse divljač na cesti opasna stvar. Tim odredbama je propisano da se za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari smatra da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete (čl. 1063. ZOO) i da za štetu od opasne stvari odgovora njezin vlasnik (čl. 1064. ZOO), odnosno umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili koja je inače dužna da je nadgleda. Kako je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobito zaštitu (čl. 3. st. 1. ZL), to za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije (lovoovlaštenik). Odgovornost lovoovlaštenika je objektivna, po načelu kauzaliteta, a teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz čl. 1067. ZOO je na lovoovlašteniku, ovdje tuženiku, kao njegovom osiguravatelju.

11. Oslobođenje od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari moguće je u slučajevima propisanim odredbama čl. 1067. ZOO, prema kojima se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti, ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.), ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (st. 2.), a ako je nastankom štete djelomično pridonio oštećenik vlasnik se oslobađa djelomično (st. 3.), ili ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (st. 4.).

12. U postupku je, na temelju provedenog forenzično-biološkog vještačenja, utvrđeno da je u štetnom događaju došlo do naleta divljači iz porodice jelena na vozilo tužiteljice, čija brzina u trenutku naleta na divljač, a prema nalazu i mišljenju vještaka prometne struke, je iznosila oko 42 km/h i vozač vozila nije mogao niti na jedan način izbjeći nalet na divljač, koja je došla na kolnik iz depresije pored kolnika, s tim da je nalet bio neizbježan za sve normalne brzine kretanja vozila.

13. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako oštećenik svojim radnjama nije pridonio nastanku štete niti djelomično, jer na njegovoj strani nije postojala mogućnost poduzimanja ikakve radnje kojom bi bio izbjegnut nalet, dakle, tuženik nije dokazao ekskulpacijski razlog iz odredbe čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO.

14. I u slučaju da za štetu tužitelju postoji odgovornost pravne osobe koja upravlja cestom, odgovornost te pravne osobe bi kao i odgovornost tuženika u odnosu na oštećenika bila solidarna, a odredbom čl. 43. st. 1. ZOO je propisano da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, pa eventualna odgovornost pravne osobe koja je upravljala cestom nema utjecaja na odgovornost tuženika.

15. Visina štete oštećenog vozila utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, na koje stranke nisu imale primjedbi, pa je pravilno sud prvog stupnja takav nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti kao objektivno i dano u skladu s pravilima struke, s tim da je nedvojbeno u postupku utvrđeno da je tužiteljica kao posljedicu nezgode pretrpjela i trošak šlepanja vozila, koji je u cijelosti bio opravdan, a visina troškova šlepanja utvrđena je uvidom u račun izdan za tu uslugu 17. studenog 2021.

16. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti, kao i odredbu čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

17. Pri tome valja istaći kako neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je za poduzete parnične radnje tužiteljici trebalo priznati parnični trošak primjenom vrijednosti boda sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 - dalje Tarifa), koja je bila na snazi u vrijeme poduzetih parničnih radnji, i to stoga što je Tbr. 48. toč. 3. Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. U konkretnom slučaju o troškovima postupka odlučeno je u presudi donesenoj 10. studenog 2023. kada je na snazi bila izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 126/22), kojom je vrijednost boda utvrđena u iznosu od 15,00 kn.

18. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. izreke, te u dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke i u dijelu kojim je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan.

19. U ne pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, kojim je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

20. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška na ime sastav odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan , budući da takva radnja nije bila nužna u postupku.

21. Rješenje suda prvog stupnja, koje se žalbom ne pobija, ostaje neizmijenjeno. Zadar, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Delin