Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-520/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

B E Z O D R Ž A V A NJ A R A S P R A V E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja KD Vodovod i kanalizacija d.o.o., Rijeka, Dolac 14, (OIB 80805858278), protiv tuženika ĆN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, posl. br. Ovrv-19845/2022 (UPP/OS-Ovrv- 846/2022) od 13. listopada 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju novčanu tražbinu u visini od 85,35 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 4,59 EUR od 26. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 5,06 EUR od 26. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 4,59 EUR od 26. studenog 2021. do isplate,

-na iznos od 9,91 EUR od 26. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 54,29 EUR od 26. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 3,68 EUR od 26. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 3,23 EUR od 26. travnja 2022. do isplate,

zatim iznos od 6,01 EUR s osnova zateznih kamata obračunatih na plaćeni dio glavnice te troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do namirenja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, posl. br. Ovrv-19845/2022 (UPP/OS-Ovrv-846/2022) od 13. listopada 2022 u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju novčanu tražbinu u visini od 3,26 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni ovršni trošak od 24,89 eura za razdoblje od 13. listopada 2022 do presuđenja, te se odbija zahtjev tužitelja za isplatu u tom dijelu.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6,64 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do namirenja uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, posl. br. Ovrv-19845/2022 (UPP/OS-Ovrv-846/2022) od 13. listopada 2022 u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju novčanu tražbinu u visini od 188,44 eura, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 16. rujna 2022. kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 2.087,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Rješenjem o ovrsi Javnoga bilježnika Vesne Ćuzela iz Rijeke, posl. br. Ovrv-19845/2022, UPP/OS-Ovrv-846/2022 od 13. listopada 2022. usvojen je ovršni prijedlog u cijelosti i određeni troškovi ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kn, i to koji se odnosi na glavnicu u iznosu od 2.087,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 24,58 kn/3,26 EUR od 26. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 34,60 kn/4,59 EUR od 28. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 38,07 kn/5,06 EUR od 26. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 34,60 kn/4,59 EUR od 26. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 74,65 kn/9,91 EUR od 26. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1.677,11 kn/222,59 EUR od 26. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 108,88 kn/14,45 EUR od 26. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 94,76 kn/12,58 EUR od 26. travnja 2022. do isplate, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kn/24,89 EUR.

2. Tuženik je pravovremeno podnio prigovor na navedeno rješenje pa je isto rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 20. siječnja 2023. stavljeno izvan snage te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga tj. kao po tužbi.

3. Tuženik u prigovoru osporava rješenje o ovrsi, te ističe prigovor zastare u odnosu na tražbinu red.br. 1 ( 24,58 kn), zatim dostavlja dokaz o nesporno plaćenom iznosu tražbine pod rednim br. 7 ( 1.677,11 kn), koja je plaćena u nespornom iznosu od 1.268,19 kn, i na koji je uložen prigovor zbog puknuća cijevi u dvorištu okućnice , a prigovor nije uvažen ( a za mjesec prosinac jest, ), pa da se umanji za stavku 4- javna odvodnja otpadnih voda., dok da su tražbine pod red.br. 8 i 9 također podmirene u nespornom dijelu. Osporava visinu svake pojedine tražbine, odnosno stavke 2 javna odvodnja otpadnih voda – fiksni dio i stavke 4 javna odvodnja otpadnih voda - varijabilni dio koje da se obračunavaju mjesečno korisnicima usluge javne odvodnje, iako mreža kanalizacije ne postoji. Smatra da sukladno Zakonu o zaštiti potrošača može se naplatiti samo usluga koju potrošač koristi , pa kako u cjeniku tužitelja postoji stavka pražnjenje septičkih jama, tužitelju da ostaje mogućnost izraditi program pražnjenja malih spremnika otpadnih voda za sve korisnike koji ne mogu biti spojeni na sustav javne odvodnje i naplata usluge po cjeniku.

4. Zahtjev tužitelja za isplatu odnosi se na plaćanje vodnih usluga za priključak šifra 84181000 na adresi u [adresa], za razdoblje od srpnja 2021. do listopada 2021. te od prosinca 2021. do ožujka 2022.

5. Tužitelj je podneskom od dana 2. veljače 2023. utvrdio da je tuženik podmirio dio utuženog potraživanja, te specificira tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika preostali dio iznosa od 88,61 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, iznos od 6,01 EUR s osnova zateznih kamata obračunatih na plaćeni dio glavnice, te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR zajedno sa zateznim kamatama te parnične troškove u visini sudske pristojbe na presudu zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

Tužitelj je djelomično povukao tužbu za iznos glavnice od 188,44 eura jer da je tuženik podmirio dio potraživanja. Kako se tuženik nije usprotivio povlačenju tužbe to je pozivom na odredbu čl. 193. st. 2 ZPP-a valjalo utvrditi da je tužba povučena u iznosu od 188,44 eura, te riješiti kao u izreci rješenja.

Tuženik nije osporio da je sa zakašnjenjem podmirio dio glavnice, pa stoga osnovano tužitelj potražuje obračunatu zak. zateznu kamatu na zakašnjelo plaćenu glavnicu, a koji obračun tuženik nije osporio.

6. Tužitelj je stava kako vodna usluga javne odvodnje ne podrazumijeva samo ono što je kanalizacija, već i čišćenje septičkih jama, pa to što tuženik kao korisnik nije spojen na komunalne vodne građevine za javnu odvodnju ne znači da ne koristi i uslugu javne odvodnje. Upućuje na odredbu čl. 3. st. 1 točka 4. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine br. 66/19 , dalje ZVU) koja propisuje da :. javna odvodnja je djelatnost skupljanja komunalnih otpadnih voda, njihova pročišćavanja i ispuštanja u prirodni prijamnik putem građevina za javnu odvodnju te upravljanje tim građevinama; javna odvodnja je i djelatnost pražnjenja i odvoza komunalnih otpadnih voda iz individualnih sustava odvodnje, što uključuje i pražnjenje i odvoz mulja iz malih sanitarnih uređaja; javna odvodnja ne uključuje pročišćavanje komunalnih otpadnih voda ako uređaj za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda nije u funkcionalnoj uporabi, a uključuje pročišćavanje ako je kolektor sustava javne odvodnje priključen na uređaj za pročišćavanje industrijskih otpadnih voda, te na točku 6. istog članka koja propisuje da je korisnik vodnih usluga vlasnik nekretnine u koju se putem građevina za javnu vodoopskrbu, a gdje je primjenjivo autocisternom ili na drugi način, isporučuje voda za ljudsku potrošnju, iz koje se otpadna voda, neizravno ili izravno, ispušta u građevine za javnu odvodnju odnosno vlasnik individualnog sustava odvodnje; ako vlasnika te nekretnine nije moguće utvrditi, korisnik vodnih usluga je posjednik te nekretnine odnosno individualnog sustava odvodnje; korisnik vodnih usluga je i drugi isporučitelj vodnih usluga kada je to uređeno ovim Zakonom, a što tuženik da nesporno jest.

Kako je obveznik plaćanja cijene vodnih usluga korisnik vodnih usluga sukladno članku 42 stavak 1 ZVU-a, a način obračuna i visina cijene vodnih usluga određena odlukom o cijeni vodnih usluga , to da je bespredmetno raspravljati o ne donošenju općih uvjeta jer je rok vezan uz ustrojavanje jedinstvenog isporučitelja vodnih usluga u smislu članka 88 toga zakona.

Usluga pražnjenja i odvoza pruža se na usmeni ili pismeni zahtjev korisnika neovisno o popunjenosti sustava odvodnje i kada septička jama nije puna i bez ograničenja u broju zahtjeva . Odluka o cijeni vodnih usluga jest način obračuna vodne usluge javne odvodnje. Stavka pražnjenja septičkih jama koja se naplaćuje po metru kubnom odnosi se na korisnike koji nisu spojeni niti na sustav javne odvodnje niti na sustav javne vodoopskrbe . Na području Općine Čavle na područjima na kojima nije izgrađen sustav javne odvodnje uvjeti ispuštanja otpadnih voda regulirani su Odlukom o odvodnji otpadnih voda na području aglomeracije Rijeka , a člankom 40. Odluke propisano da se u tom slučaju otpadne vode ispuštaju u sabirnu ili septičku jamu a koje se moraju redovito prazniti kako bi se osigurala njihova funkcionalnost. Uz pretpostavku da je septička jama sagrađena sukladno propisima istu da bi bilo potrebno redovito prazniti. Tužitelj da uslugu redovnog pražnjenja spremnika pruža u više navrata tijekom godine a plan pražnjenja formira na temelju zahtjeva korisnika a što je povoljnije da se usluga dobije u terminu koji se dogovori s tužiteljem na zahtjev. Ukoliko tuženik ustraje kod prigovora na račun od 18. veljače 2022. zbog puknuća cijevi umanjenje stavke 04- javna odvodnja da takvom zahtjevu tuženika je moguće udovoljiti.

7. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list spisa 17), preslike naloga za plaćanje (list spisa 32), preslike računa za siječanj 2022., veljaču 2022., ožujak 2022., srpanj 2021., kolovoz 2021., rujan 2021. i listopad 2021.(list spisa 48-64), izvadak iz poslovnih knjiga (list spisa 66), obračun zateznih kamata za razdoblje od 26. veljače 2022.. do 03. veljače 2023. (list spisa 67), odluku o djelomičnom otpisu duga s osnova javne odvodnje (list spisa 65).

8. Odredbom čl. 2. st. 1. ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a čl. 7. st. 1 da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

9. Sukladno odredbi čl. 10. st. 1 Zakona o parničnom postupku propisano da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

10. Konkretan spor je spor male vrijednosti u kojem je svaka stranka dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Takva dužnost odnosi se na obje parnične strane.

Cijeneći da niti tužitelj niti tuženik ne predlažu izvođenje drugih dokaza na okolnost osnova ili visine duga, kao i da u sporovima male vrijednosti nije moguće predlagati dokaze na pripremnom ročištu, sud je o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio temeljem dokaza priležećih spisu – materijalne dokumentacije

11. U postupku nije sporno da je tuženi obveznik plaćanja troškova vodne usluge priključak šifra 84181000 na adresi u [adresa], za razdoblje od srpnja 2021. do listopada 2021. te od prosinca 2021. do ožujka 2022. Sporno je da li je za utuženu tražbinu u iznosu od 3,26 eura nastupila zastara u smislu odredbe čl. 232. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), te visina svake pojedine tražbine, odnosno je li tuženik u obvezi plaćati fiksni i varijabilni dio javne odvodnje otpadnih voda u utuženom vremenskom razdoblju.

12. Tuženik smatra da nije u obvezi podmiriti sporni dio tražbine tužitelja prikazan u računima, jer da tužitelj može naplatiti samo uslugu koju potrošač koristi sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, te da uslugu pražnjenja septičkih jama može naplatiti po metru kubnog ispražnjenog sadržaja, ali nakon što izradi program pražnjenja malih spremnika otpadnih voda za sve korisnike koji ne mogu biti spojeni na sustav javne odvodnje. Smatra da nije zaključio ugovor s tužiteljem kao korisnik jer tužitelj nije donio opće i tehničke uvjete za uslugu kao javni isporučitelj. Tuženik da nije koristio uslugu pražnjenja sabirne jame u 3 i pol godine od kada je tužitelj javni isporučitelj usluge, jer nije dobio obavijest o planiranom pražnjenju sabirne jame u tom razdoblju . Smatra da je tužitelj odgovornost za pražnjenje sabirne jame prebacio na korisnike a uslugu ipak naplaćuje , iako ju ne pruža.

13. Ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud utvrđuje da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, osim u dijelu koji se odnosi na tražbinu po računu za mjesec kolovoz 2021. u odnosu na koju je nastupila zastara.

14. Odredbom čl. 40. Odluke o odvodnji otpadnih voda na području aglomeracije Rijeka ( Službene novine br. Godina XXI. - broj 16. 12. travnja 2013) propisano je da se septičke i sabirne jame moraju redovito prazniti kako bi se osigurala njihova funkcionalnost.

15. Odredbom čl. 8. Odluke o cijeni vodnih usluga ( Godina XXVII. - broj 10. 18. travnja 2019.) koju je donio tužitelj temeljem članaka 206. i 207. Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/ 14, 46/18), članka 4. i 5. Uredbe o najnižoj osnovnoj cijeni vodnih usluga i vrsti troškova koje cijena vodnih usluga pokriva (»Narodne novine«, br. 112/10) propisano je da korisnici vodnih usluga koji nisu priključeni na komunalne vodne građevine za javnu odvodnju, a priključeni su na komunalne vodne građevine za javnu vodoopskrbu, plaćaju varijabilni dio osnovne cijene vodne usluge skupljanja otpadnih voda u iznosu određenom u članku 5. točka 3., odnosno članku 6. točka 3. te varijabilni dio osnovne cijene vodne usluge pročišćavanja otpadnih voda u iznosu određenom u članku 5. točka 4., odnosno članku 6. točka 4., ovisno o kategoriji korisnika vodnih usluga ( st. 1), a isporučitelj će tokom kalendarske godine u odgovarajućim vremenskim razmacima vršiti pražnjenje i odvoz cjelokupne količine otpadnih voda iz sabirnih jama i malih sanitarnih uređaja ( st. 2).

16. Tuženik ne osporava da je kao korisnik priključen na komunalnu vodnu građevinu za javnu vodoopskrbu, a da nije priključen na komunalnu vodnu građevinu za javnu odvodnju, pa imajući u vidu naprijed navedene odredbe, proizlazi da je sukladno odredbi čl. 8 Odluke o cijeni vodnih usluga, u obvezi plaćati varijabilni dio osnovne cijene vodne usluge ( skupljanja otpadnih voda), te varijabilni dio osnovne cijene vodne usluge ( pročišćavanja otpadnih voda), i ne može se osloboditi plaćanja takve usluge tvrdnjom da istu ne koristi (više od tri godine).

17. Tuženik dakle, potvrđuje u svom prigovoru, da nije nikada zatražio da mu se u razdoblju od čak više od tri godine pruži usluga pražnjenja sabirne jame, pa ne može pri tome tvrditi da tužitelj takvu uslugu tuženiku kao korisniku nije pružao. Ovo tim više, jer tužitelj tijekom postupka tvrdi kako se pražnjenje sabirne jame vrši na usmeni ili pismeni poziv korisnika usluge, a tijekom postupka nema dokaza o tome da bi tuženik kao korisnik takvu uslugu pražnjenja uopće zatražio , ili pa da bi tužitelj istu odbio izvršiti, pa da se može prihvatiti navod tuženika da tužitelj takvu uslugu ne pruža.

18. Ranije važeća odredba čl. 205. st 4 Zakona o vodama (Narodne novine br. 153/2009, 63/2011, 130/2011, 56/2013, 14/2014, 46/2018, 66/2019) propisivala je da osnovica cijene vodnih usluga pražnjenja i odvoza otpadnih voda iz sabirnih jama i mulja iz malih sanitarnih uređaja je količina ispražnjene i odvezene otpadne vode, koja se, ako je to troškovno opravdano, može uvećati do zapremine vozila za pražnjenje, a cijena može sadržavati i druge troškovno opravdane sastavnice (npr. broj prijeđenih kilometara i dr.). Iznimno od ovog, za korisnike priključene na građevine za javnu vodoopskrbu osnovica cijene vodnih usluga pražnjenja i odvoza otpadnih voda iz sabirnih jama i mulja iz malih sanitarnih uređaja može biti količina isporučene vode za ljudsku potrošnju, a cijena može biti naplaćena u obliku cijene vodne usluge javne odvodnje sa ili bez pročišćavanja otpadnih voda, pod pretpostavkom da se tokom kalendarske godine cjelokupna količina otpadne vode iz sabirnih jama i mulja iz malih sanitarnih uređaja isprazni i odveze u odgovarajućim vremenskim razmacima.

19. Čl. 77. st 1 Zakona o vodama propisivao je da su pravne i fizičke osobe dužne otpadne vode ispuštati putem građevina za javnu odvodnju, građevina urbane oborinske odvodnje i individualnih sustava odvodnje sukladno odluci o odvodnji otpadnih voda.

20. Odredba čl. 42. st 6 Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine br. 66/2019, dalje ZV/19) propisuje da osnovica cijene vodnih usluga pražnjenja i odvoza komunalnih otpadnih voda iz individualnih sustava odvodnje uređuje se uredbom iz članka 43. stavka 5. ovoga Zakona. Za korisnike priključene na građevine za javnu vodoopskrbu, osnovica cijene vodnih usluga pražnjenja i odvoza komunalnih otpadnih voda iz individualnih sustava odvodnje može biti i količina isporučene vode za ljudsku potrošnju, a cijena može biti naplaćena u obliku cijene vodne usluge javne odvodnje s pročišćavanjem ili bez pročišćavanja otpadnih voda, pod pretpostavkom da se tijekom kalendarske godine cjelokupna količina otpadne vode iz individualnih sustava odvodnje isprazni i odveze u odgovarajućim vremenskim razmacima.

21. Neosnovano tuženik smatra da bi uslugu javne odvodnje otpadnih voda ( fiksni i varijabilni dio) tužitelj trebao i mogao naplaćivati eventualno po metru ispražnjene i odvezene vode, jer se ta odredba odnosi na korisnike koji nisu priključeni na građevine za javnu odvodnju, ali tuženik jest. Navedena odredba propisuje da korisnici vodnih usluga koji nisu priključeni na komunalne vodne građevine za javnu odvodnju i koji nisu priključeni na komunalne vodne građevine za javnu vodoopskrbu plaćaju varijabilni dio osnovne cijene vodne usluge pražnjenja i odvoza otpadnih voda iz sabirnih jama i malih sanitarnih uređaja u iznosu od 76,00 kn/m3 ispražnjene i odvezene otpadne vode, pa se dakle, ne odnosi na tuženika kao korisnika , kako to pogrešno smatra.

22. Kako je tuženik kao korisnik dužan otpadne vode ispuštati putem građevina za javnu odvodnju, te kako je prijavljen kao korisnik na području nadležnosti javnog isporučitelja vodne usluge ovdje tužitelja, koji među ostalim, pruža i uslugu javne odvodnje, koja uključuje i pražnjenje i odvoz otpadnih voda iz sabirnih jama i malih sanitarnih uređaja, to je tuženik u obvezi plaćati troškove takve usluge, sukladno isporučenim računima.

23. Neosnovano se stoga tuženik poziva na odredbe Zakona o zaštiti potrošača, u smislu oslobođenja od obveze plaćanja troškova usluge, jer iz dokaza izvedenih u postupku proizlazi, da tužitelj uslugu za koju je dostavio račune - pražnjenje i odvoz otpadnih voda iz sabirnih jama i malih sanitarnih uređaja isporučuje, ali tuženik (samovoljno) ne koristi, pa stoga ne može biti oslobođen plaćanja usluge koja je na području na kojem je korisnik, organizirana i koja se vrši.

24. Stoga je konačno uređeni zahtjev tužitelja valjalo usvojiti i presuditi kao u točki I. izreke presude bez održavanja rasprave.

25. Međutim, osnovan je istaknuti prigovor zastare tuženika jer se u konkretnom slučaju utužena tražbina red.br.1 u iznosu od 3,26 EUR odnosi na tražbinu naknade za isporučenu vodu za priključak šifra 84181000 na adresi u [adresa] za mjesec srpanj 2021., a koja tražbina je dospjela na naplatu dana 25. kolovoza 2021., a kako je prijedlog za ovrhu podnesen dana 17. rujna 2022. odnosno istekom roka od jedne godine, sukladno odredbi čl. 232. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke presude bez održavanje rasprave.

26. Odredbom čl. 232. st. 1 točka 1 ZOO-a propisano je da zastarijevaju za jednu godinu: tražbina naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva.

27. Istaknuti prigovor tuženika kojim se osporava visina svake pojedine tražbine, u dijelu računa koji se odnosi na fiksni i varijabilni dio javne odvodnje otpadnih voda neosnovan je u cijelosti, a sve u skladu sa ranije važećom odredbom čl. 205. st 4. Zakona o vodama, odnosno odredbom čl.42. st.6. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine broj 66/2019).

28. Konačno, kako je tužitelj naveo, otpisu dijela duga sukladno traženju tuženika može se udovoljiti, a koji odnos će stranke međusobno urediti naknadno, i neovisno od ovog postupka.

Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje i pored glavnice i zatezne kamate, to je tužitelju priznata kamata po stopi u tijeku pobliže opisano kao u točki I. izreke presude.

29. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

30. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2. ZPP-a.

31. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

32. Činjenično stanje u postupku temelji se na ispravama koje su tužitelj i tuženik priložili sudu, te koje su korištene kao dokaz u ovoj pravnoj stvari, a sud je odluku donio na temelju navedenih isprava kao dokaza, bez održavanja rasprave, cijeneći da se radi o sporu male vrijednosti, i da iako je tuženi osporio tužbeni zahtjev, nije osporio činjenice odlučne za presuđenje.

33. Temeljem odredbe čl. 332.a ZPP-a cijeneći da iako je sadržajno osporio osnovanost tužbenog zahtjeva, ne postoje druge smetnje za njeno donošenje, sud je donio presudu bez zakazivanja ročišta (čl. 325. i 329. ZPP-a).

34. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 24,89 eura sukladno čl. 5 Pravilnik o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/2011, 112/2012, 114/2012, 131/2020, 9/2021), slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude bez održavanja rasprave.

35. Tužitelju je temeljem odredbe čl. l54. stavak 1. ZPP-a priznat i parnični trošak pristojbe na presudu bez održavanja rasprave u iznosu od 6,64 eura, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki III. izreke presude.

36. Tužitelju nije priznata zakonska zatezna kamata na dosuđeni ovršni trošak, jer nema dokaza o danu kada je taj trošak plaćen, već je kamata priznata od dana donošenja presude, te je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke presude bez održavanja rasprave.

U Rijeci 28. siječnja 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Ova se odluka može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku