REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1830/2019-258

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sutkinje tog suda Iris Juzbašić Gabron kao predsjednice vijeća, te Borisa Škotia i Krešimira Starčevića kao sudaca porotnika, uz sudjelovanje Jasne Bašić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog FĆ, zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 1. točka 2. u svezi članka 152. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (sada Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj K-DO-2868/19 od 31. listopada 2019., s izmjenom od 21. studenog 2022. i 15. veljače 2023., nakon održane javne rasprave 30. rujna 2024. i 28. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice OKDO Zagreb FĆŽ, savjetnice žrtve odvjetnice KĆ, optuženog, te odvjetnice Ive Đakulović, koja je pristupila u zamjenu za braniteljicu optuženog, odvjetnicu Vesnu Rogulj, dana 28. siječnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP)

optuženi FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin F i K rođene Z, rođen **.**.1961. u [adresa], s boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom i tečajem za policajca, nezaposlen, bez imovine, sa mirovinom od oko 600,00 eura, živi u izvanbračnoj zajednici, otac jednog punoljetnog djeteta, bez čina, s Spomenicom iz Domovinskog rata, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan,

oslobađa se od optužbe

da bi

- 16. rujna 2019. u vremenu između 12,00 i 14,00 sati, u šumi, u mjestu [adresa], općina Dubrava, nakon što se po prethodnom dogovoru sastao sa ZĆ, osobom krhke tjelesne građe, s poteškoćama s vidom, govorom i motorikom, s para i tetraparezom, lakom mentalnom retardacijom, sniženih kognitivnih sposobnosti, svjestan njene nedovoljne mentalne, emocionalne i fizičke razvijenosti, u cilju spolne zlouporabe ZĆ, istoj prišao, uzeo joj mobitel i stavio ga u košaru svog bicikla, a zatim je primio za ruku i polegao na tlo te počeo skidati odjeću prvo njoj, pa onda sebi, za koje vrijeme ju je nagovorio na spolni čin, govoreći joj da su se tako ranije prilikom dopisivanja dogovorili, na koji je ona, budući da se radi o sugestibilnoj i submisivnoj osobi koja je podložna manipulacijama drugih ljudi i nije u mogućnosti primjereno rezonirati socijalne situacije i odnose, pristala, da bi nakon tog spolnog odnosa, kada se oštećena obukla i htjela otići, svjestan njenih fizičkih nedostataka zbog kojih nije bila u stanju pružiti fizički otpor, ponovno primio istu za ruku te je svukao i protivno njenoj volji, iako ga je ona gurala od sebe i govorila mu da je boli i plakala, rekao joj da nitko nije umro od toga pa neće ni ona, te obavio spolni čin, a kada se ponovno obukla i htjela ići kući, treći put primio stu za ruku, svukao je i obavio spolni čin iako ga je ona ponovno gurala od sebe, te plakala i govorila mu da je boli, nakon čega joj je rekao da ju je sad ''izjebo'' i da sad može ići doma,

- d a k l e, prema žrtvi posebno ranjivoj zbog invaliditeta i teške tjelesne smetnje, bez njezinog pristanka izvršio spolni odnos,

- pa da bi time počinio tri kaznena djela protiv spolne slobode – teška kaznena djela protiv spolne slobode – opisana u članku 154. stavku 1. točki 2. KZ-a u svezi s člankom 152. stavkom 1. i 3. KZ-a, u svezi s člankom 51. KZ-a.

II. Temeljem članka 149. stavak 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci optuženog i nužni izdaci i nagrada obrane padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog zbog kaznenih djela iz članka 154. stavak 1. točka 2. u svezi članka 152. stavak 1. i 3. KZ- a.

2. Optuženi pozvan da se očituje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka ispitana je dopunski vještakinja prof. dr. sc. Branka Vidrih, te je pročitano i razgledano uz suglasnost stranaka: izvješće o uhićenju i dovođenju u Pritvorsku policijsku jedinicu od 1. listopada 2019., zapisnik o prepoznavanju od 1. listopada 2019., dopis Centra za socijalnu skrb Vrbovec od 27. rujna 2019., zapisnik Centra za socijalnu skrb Vrbovec od 27. rujna 2019., rješenje Centra za socijalnu skrb Vrbovec od 25. kolovoza 2017., rješenje Centra za socijalnu skrb Vrbovec od 13. listopada 2017., nalaz ambulantnog pregleda Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot Popovača od 17. rujna 2019., nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta – oštećenju funkcionalnih sposobnosti Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 11. rujna 2017., nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta – oštećenju funkcionalnih sposobnosti za osiguranicu ZĆ, zapisnik Centra za socijalnu skrb Vrbovec od 6. listopada 2017., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta od 1. listopada 2019., serijski. broj 1008260, zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 1. listopada 2019., potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 1008260 i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, nalaz i mišljenje vještaka Miše Augustinovića od 29. srpnja 2020. (list 239-327 spisa), nalaz mišljenje vještakinje prof. dr. sc. Branke Vidrih od 20. siječnja 2020. (list 183-188 spisa) i dopuna istog dana na raspravi od 18. rujna 2020. (list 335-336 spisa), nalaz i mišljenje vještakinje dr. sc. Jadranke Zorić od 25. listopada 2021. (list 431-445 spisa) i dopuna istog na raspravi 27. listopada 2022. (list 514-515 spisa), iskaz svjedoka IĆ od 9. prosinca 2019. (list 141-143 spisa), CĆ od 9. prosinca 2019. (list 143-144 spisa), snimka ispitivanja žrtve ZĆ od 29. listopada 2019. (list 81 spisa) te od 11. lipnja 2021. (list 387-395 spisa), snimke prvog ispitivanja okrivljenika od 2. listopada 2019. (list 48-50 spisa), te iskaz vještakinje prof. dr. sc. Branka Vidrih s raspravnog zapisnika od 30. rujna 2024. (list 627-629 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 615 i 613 spisa).

3.1. Odbijen je dokazni prijedlog optužbe da se dodatno ispita vještakinja psihologije prof. dr. sc. Jadranka Zorić i to temeljem članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP-a, obzirom je navedeni prijedlog ocijenjen kao odugovlačeći, budući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, a o čemu će u nastavku biti više riječi.

4. Optuženi FĆ u svojoj obrani na raspravi naveo je kako želi iznijeti svoju obranu. S oštećenom ZĆ se počeo dopisivati neka dva tjedna prije inkriminiranog događaja. Ispočetka su se dopisivali prijateljski, a potom i po ljubavnoj osnovi. Njihova komunikacija je bila posve normalna, oštećena mu je sama počela slati svoje fotografije i to prvo normalne, a potom gdje je bila polugola i gola. Tražila je također da joj pošalje svoje fotografije, a poslao joj je samo fotografiju svog lica, druge fotografije nije slao. Dogovorili su se da će se naći taj inkriminirani dan u toj šumi. Došao je tamo kao i ona u dogovoreno vrijeme, poljubili su se i zagrlili, a onda mu je dala svoj mobitel, navodeći da mu ga daje zato što ju "stara stalno zove", a da ne zna gdje se ZĆ nalazi pa da mu daje mobitel kako ga ne bi zdrobila. Stoga je uzeo njezin mobitel i stavio ga u košaru od bicikla. Potom su legli, ona mu je rekla neka ju skine pa je to i učinio te su imali spolni odnos. Nakon toga su imali odnos još dva puta. Ona mu za sve to vrijeme nije spominjala da ju išta boli, iako mu je rekla da je to prvi put da s nekim ima spolni odnos. To je sve trajalo negdje od 12:30 do 13:30, ne sjeća se točno, nakon čega su se rastali. Prvo je otišao u dućan, a potom kući. Nakon što je skuhao ručak nastavio se dopisivati s oštećenom. Negdje u večernjim satima tog dana ili sutradan ujutro ona mu se požalila da je CĆ napada, da zna s kim je bila to popodne, da joj je rekao da su ih navodno vidjeli susjedi, da joj je rekao da je sada trudna. Komunicirali su potom u narednih nekoliko dana, a ona mu je onda spomenula i da joj CĆ prijeti govoreći joj da će optuženi sada nadrapati jer da CĆ ima veze u policiji, s time da se ne sjeća više točno da li mu je to pisala u porukama ili mu je to rekla kada su razgovarali. Nakon toga radi toga da ona nema problema prestao je komunikaciju s njom. To je bilo negdje 18. ili 19. rujna. Potom je negdje 30. ili 31. bio uhićen. Oštećena mu je tijekom te njihove prethodne komunikacije pričala o svom životu, da ju je majka zlostavljala, konkretno da ju je bacila, da ima jednu kraću nogu, a on joj je na to rekao da njemu to ne smeta, da je njemu važno da je ona dobra u duši. Dodao je da su mislili zajedno i živjeti da se taj CĆ nije tako ponašao. Također je naveo da se CĆ, Dijanin udomitelj, u ovo sve nije umiješao da vjeruje da bi ZĆ i on i danas vjerojatno ostali zajedno. Optuženi nije želio odgovarati pitanja.

4.1. Prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika te prilikom iznošenja obrane u svojstvu okrivljenika FĆ je također porekao počinjenje kaznenih djela za koje se tereti. Naveo je kako je imao tri spolna odnosa s ZĆ, ali ne na način kako mu se to stavlja na teret, istu da je upoznao putem Facebooka i dogovorio s njom sastanak, kao i da poznaje njezinog udomitelja CĆ te da je znao da ZĆ ima jednu nogu kraću.

5. Nakon analize svih izvedenih dokaza u postupku i povezujući iste jedne s drugima ovaj sud smatra da nije dokazano da bi optuženi počinio terećena kaznena djela pa ga je oslobodio od optužbe.

6. Nije sporno da su se 16. rujna 2019. između 12:00 i 14:00 sati po prethodnom dogovoru sastali u šumi u [adresa] oštećena, koja je osoba s invaliditetom, i optuženi te da su tamo imali tri spolna odnosa, obzirom isto proizlazi kako iz iskaza oštećene tako i obrane optuženog. Ono što je sporno jest da li je do spolnih odnosa došlo bez volje oštećene, odnosno da li je optuženi bez njezinog pristanka izvršio spolne odnose.

7. Iz zapisnika o prepoznavanju proizlazi da je oštećena ZĆ prepoznala optuženog kao osobu počinitelja.

8. Iz dopisa Centra za socijalnu skrb Vrbovec proizlazi da je u udomiteljskoj obitelji CĆ i IĆ iz [adresa] na dugotrajnom smještaju, da je rođena **.**.1985. te da su **.**.2019. IĆ i CĆ prijavili spolni odnos bez pristanka njihove korisnice ZĆ od stane FĆ. Iz zapisnika spomenutog centra od 27. rujna 2019. proizlazi da je IĆ došla ispričati događaj vezan za ZĆ koja je kod njih smještena.

9. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Vrbovec od 25. kolovoza 2017. proizlazi da je udomitelju CĆ izdana dozvola za obavljanje tradicionalnog ne srodničkog udomiteljstva za dvije odrasle osobe s intelektualnim teškoćama koja se izdaje na vrijeme od pet godina, dok se rješenjem Centra za socijalnu skrb Vrbovec od **.**.2017. ZĆ priznaje pravo na socijalnu uslugu dugotrajnog smještaja u udomiteljskoj obitelji CĆ s danom 15. prosinca 2016.

10. Iz nalaza ambulantnog pregleda ZĆ Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot Popovača od 17. rujna 2019. (dan nakon inkriminiranog događaja) proizlazi da je obavljena redovita kontrola u pratnji IĆ gdje je smještena od devetog mjeseca starosti, s time da je jedno vrijeme boravila u Domu Brezovica. Navedeno je da je završila srednju školu u [adresa] u [adresa] za pomoćnog pletača. Isto tako navedeno je da je u dobi od osam mjeseci zadobila ozljedu glave, subarahnoidalno i kortikalno krvarenje te krvarenje u oko, uslijed čega je zaostao deficit motornih funkcija, kao i da je verbalno prema LMR lagano dizartrična. Udomiteljica je govorila i o ispadima ljutnje što je obično vezano uz želju ZĆ za izlascima u vrijeme neprimjereno njenim psihofizičkim sposobnostima, kao primjer udomiteljica navodi: „kad nekoga upozna ona bi ga odmah dovela doma“. Na kraju je navedeno kako terapija nije potrebna te kontrola dalje 1x godišnje.

11. Iz nalaza i mišljenja o težini i vrsti invaliditeta – oštećenju funkcionalnih sposobnosti Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 11. rujna 2017. proizlazi da ZĆ dolazi na kontrolno vještačenje u pratnji udomitelja, radi preispitivanja prava na dugotrajni smještaj, da se od devetog mjeseca života nalazi u udomiteljskoj obitelji gdje živi u kućanstvu s udomiteljem, njegovom majkom i još jednom udomljenom korisnicom, da ZĆ ima intelektualnih poteškoća te poteškoća s vidom i motorikom, kreće se samostalno, ali usporeno, završila je COO u [adresa], za zanimanje pomoćni pletač. Svakodnevne aktivnosti obavlja samostalno. U dobi od osam mjeseci zadobila kraniocerebralnu ozljedu uz SAH, liječena konzervativno, s posljedičnom para i tetraparezom, LMR, oštećenjem vida i govora, te je dugotrajno habilitirana na Goljaku i u Kukuljevićevoj, samostalna je i pokretna bez pomaganja, hoda paraparetičkim hodom uz semifleksiju koljena nagnuta na lijevu stranu, na prste i pete se ne postavlja, slabije je i gracilne građe, mršava i niskog rasta, dok u psihičkom statusu daje dojam sniženja kognitivnih sposobnosti. Iz nalaza i mišljenja o težini i vrsti invaliditeta – oštećenju funkcionalnih sposobnosti proizlazi da je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja, intelektualnih teškoća i poremećaja govora i jezika i to tjelesnog i intelektualnog oštećenja, težeg oblika invaliditeta III stupnja, da postoje trajne promjene u zdravstvenom stanju, privremena potreba u punom opsegu, IV stupanj, a moguće i III stupanj, dok iz obrazloženja mišljenja proizlazi da prema Uredbi o metodologijama vještačenja, listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti postoji težina invaliditeta stupanj 3. Također, iz istog proizlazi da je kod iste dijagnosticiran drugi i nespecificirani poremećaj govora R47.8, poremećaj glasa, jezika i govora – stupanj 2 te da se radi o ispitanici koja na neverbalnom testu inteligencije postiže rezultate u okviru lakog intelektualnog oštećenja. Također, prema Listi težine i vrste invaliditeta kod iste su utvrđene intelektualne teškoće – stupanj 2.

12. Iz pregledane snimke ispitivanja žrtve ZĆ pred sucem istrage na dokaznom ročištu proizlazi da se sporni događaj dogodio 16. rujna 2019. Optuženi joj je poslao zahtjev za prijateljstvo preko Facebooka, predstavio se kao FĆ i mislila je da će biti prijatelji te mu je to i odobrila. Ima dva profila, jedan je sa slikama te je napravila i drugi i na tom drugom je ime ZĆ, ali bez slike. Našli su se 16. rujna 2019. u 12,00 sati. On je bio u dućanu u Farkaševcu i zvao ju je na mobitel par puta i tražio da se nađu, a ona mu je odgovorila da se ne može naći s njim, na što je on odgovorio da može i da njezini ne moraju ništa znati. Opet mu je rekla da ne može, a on je odgovorio da može i nekako ju je uspio pridobiti i rekao je da ne smije reći svojima kuda ide. Rekao je da dođe iza pekare u šumu, a ona je rekla da će doći, ali da će samo razgovarati i upoznati se i da neće "niš". On je rekao da može pa je ona došla na to mjesto i čekala ga, a on je ponovno nazvao i pitao da li je došla. Kada je došao pružio joj je ruku i predstavio se, kao i ona njemu, ona je rekla da mora ići doma, a on ju je uhvatio za podlakticu i rekao "ti ne ideš doma, dok ja taj posao ne obavim". Rekla mu je da se tako nisu dogovorili, a on je odgovorio da jesu pa je ona ponovila da nisu, nego da budu samo pričali. Onda ju je skinuo, odnosno prvo joj je uzeo mobitel i metnuo ga na bicikl kojim je došao, tako da se ona svojima ne može javiti, a onda je skinuo minicu i tange, i onda je on sebe skinuo i tako tri puta, te ju je dobro "izmučio". Tada mu je odgovorila da ona mora ići doma, da ne može ostati. On je odgovorio "što ćeš doma, CĆ nema doma". Ista je navela da je CĆ radio među smjenu. Da je znala tko je i što je s njim se nikad ne bi našla. Njezini ga jako dobro znaju kao i sve u susjedstvu, ali ga ona nije znala dok se nisu vidjeli. Tri puta ju je izmučio, bila je jako tužna, jadna i plakala je. To ju je jako potreslo i to nije od njega očekivala da to može napraviti. Od tada se ne čuju i ne vide. Rekla je da ju je optuženi primio za ruku i rekao da idu napraviti to što su se dogovorili, a ona mu je rekla da ne može, da ona mora ići kući, da ju njezini čekaju. On joj je rekao da šta, nek čekaju, ne budu ništ, "ne buš umrla od seksa". On ju je skinuo i onda skinuo sebe, na sebi je imao majicu kratkih rukava sa crnim i crvenim prugama, crnu trenirku i crne tenisice. Polako ju je polegao da se ne lupi i onda ju je skidao pa sebe i obavio spolni odnos. Kad je došla doma, nakon tri do četiri dana je rekla svojima, malo po malo dok se nije otvorila skroz. Navela je da za nju nema pomoći ni za njega. To se dogodilo tri puta, u vremenu od 12,05, a u pola tri je došla doma. U razmaku od 5 do 10 minuta nakon prvog puta, a kada je htjela ići doma opet joj je rekao da ne ide, da ide još drugi put, a ona je rekla da mora opet ići doma pa je on rekao da ne mora ići ona doma i da joj se nikud ne žuri i to je napravio i drugi put. Tada je ona rekla da ide sad doma i obukla se, a on joj je rekao "ako odeš, otići ću svim susjedima, ja sve poznajem i reći ću da si kurva". I onda ju je primio opet za ruke, malo čvršće i onda je morala i treći put. Htjeli je pobjeći i drugi put doma, ali ju nije pustio i rekao je da će svim susjedima reći da je kurva. Kad je to napravio i treći put rekao je "sada možeš ići doma". Također je navela da je od nje tražio da se mora slikati u tangama i bez njih, i to sve za vrijeme dok su se dopisivali prije nego što su se našli. CĆ ima te poruke i slike. Ista je navela da mu je više puta rekla da neće i da nije spremna i da ne može. Sva tri puta ju je boljelo i ona je govorila da ne, ali on nije ništa rekao. Prije tog događaja dopisivali su se oko dva tjedna, sve je bilo u rujnu mjesecu i nakon dva tjedna se htio s njom naći. Za vrijeme odnosa je šutjela. On joj je rekao da poznaje njezinu obitelj i sve u susjedstvu, i da on zna i gdje je i što je.

12.1. Prilikom ponovnog ispitivanja na raspravi ZĆ u razgovoru sa stručnom suradnicom u bitnom je navela da zna da je danas došla na sud zbog FĆ jer nešto napravio što nije smio. Navela je da ju je našao, to jest pronašao preko Facebooka, poslao joj je zahtjev, a ona mu je isti odobrila i tu je počelo dopisivanje i poslije ju je nagovarao da se nađu nakon dva tjedna. Lijepo mu je rekla da se ne može naći s njim, no on ju je nagovarao na način da je govorio: „pa joj pa šta ti bude, daj se nađi pa ne bu nitko znao, ja ne bum nikom reko“. Ona je rekla aj dobro može i to jutro su se dopisivali, nije niš ni pomislila i on joj je poslao poruku…, zvao ju je negdje oko 10,00 da će se naći u 12,00, da će se upoznati i gotovo i tako je otišla tamo u šumu. On je došao s biciklom, nije joj ništa bila jasno, znala je koliko ima godina jer je rekao i gledala je kako je tako brzo došao. Onda su se upoznali, on joj je dao ruku i tako je onda rekla da ide doma, a on ju je primio za ruku jako i rekao: „ne ideš ti nikud“, na što je pitala zašto, na što je odgovorio: „znaš da smo se dogovorili znaš već“, na što mu je odgovorila da se nisu ništa dogovorili i da ide doma, na što je rekao: „ne ti ne ideš doma dok to ne napravimo“, na što ga je pitala šta to, a on je odgovorio: „ko da ne znaš“, pa je popustila mu prvi put, a drugi put je htjela ići doma, no rekao je: „ne ideš ti nikud“. Na upit stručne suradnice što je značilo to popusti mu prvi put, odgovorila je da joj je rekao da mora…primio ju je za ruku i rekao da ju ne pušta da ide doma, na što je rekla: „gle ne mogu, iskreno ne mogu moram ići doma“, onda ju je primio za jednu ruku te rekao: „je se ti sjećaš da smo se dogovorili da se budemo“, na što mu je rekla: „gle ne mogu“, a on je rekao: „ne moraš nemaš izbora“, na što je rekla „dobro aj, onda idemo prvi put i idem doma“, da bi on prvi put ju skinuo i to napravio. Onda ju je počeo skidati, a ona mu je rekla stani, na što joj je rekao: „šta stani, jel se sjećaš da smo se mi dogovorili da bumo to napravili“, na što mu je rekla da nisu, da su se dogovorili samo preko Facebooka da se budu upoznali bez da idu to. Prvi put je tako bilo i onda je rekla da je sada dosta i da ide doma, no rekao je da ne može ići doma, oblačila se i krenula doma da bi ju on opet po drugi put primio i rekao:“ sad kad si već prvi put zašto ne bi i drugi put“, na što ga je onako pogledala i ništa joj tada nije bilo jasno. Na što je rekla aj dobro još drugi put, ali treći put stvarno da mora ići doma. Drugi put je to napravio isto, isti postupak isto sve i sad nakon drugog puta je htjela opet ići doma, da bi ju on po drugi put primio i rekao: „e ako sad treći put ne buš išla ja znam sve i bum reko da si kurva“. I opet je morala treći put bez znanja. Jer ju je drugi i treći put baš ono strašno boljelo i to mu je rekla i suze su joj išle, a on joj je rekao da nitko nije umro od toga pa da ne bude niti ona. Drugi i treći put nikako nije mogla izdržati jer je bio pregrub. Prvi put je bio nježan, a drugi i treći put bogami nije. Bogami nije bio nježan uopće ni malo. Onda joj je nakon trećeg puta rekao da ju je izjebo i da sad može ići doma, a ona je gledala. Rekao je da sada mogu ići doma i gotovo i tako su se razišli. On je otišao svojim putem, a ona je otišla svojim. Dalje su se prestali dopisivati preko Facebooka i prestala mu se i javljati i sve. Na pitanje što je bilo kada je došla doma navela je da su pitali gdje je bila, da je dugo nije bilo, to jest da im je to bilo ono čudno. Nikada to nije tak napravila da oni nisu znali kuda ide, po šta ide ili ako ide u dućan znaju po šta i kako, ali ovaj put nije smjela reći i govoriti da ide jer joj je rekao da ne smije reći nikome da se ide naći s njim. Na pitanje kako se onda saznalo rekla je da misli da je saznao CĆ preko mobitela, jer je ona glupača ostavila mobitel u sobi. Pojasnila je da inače mobitel ne ostavlja, jer inače mobitel svugdje nosi sa sobom te je rekla da ga nije trebala ni taj put ostaviti jer se ne bi saznalo da nije ostavila mobitel u sobi, nikada u životu ne bi saznali jer su saznali slučajno. Na pitanje da li joj je drago da se to saznalo ili ne, odgovorila je da sad više ne zna ni sama jel je ili nije, ali je rekla da nisu trebali uopće saznati za to ni da se s njim našla niti apsolutno ništa. Na upit da li mu je slala kakve slike dok su se dopisivali, odgovorila je da je jer ju je tražio, zahtijevao je da vidi kakvo tijelo ima, kao i da to isto ne bude nitko saznao pa ni vidio. Na upit da li je u tim porukama što joj je slao spominjao brak, navela je da misli da je. Na upit da li je očekivala nešto od tog susreta, da li je očekivala daljnje susrete, rekla je da misli da nije ništa ni očekivala, s njene strane ništa. Na upit da li se može sjetiti kako je to bilo prvi puta, kako je to izgledalo, gdje je bila, gdje je bio on, da li joj je nešto govorio, da li je ona njemu nešto govorila, navela je da ju je legao, potom je legao na nju, na njoj je bio cijelo vrijeme i prvi put i do daljnjega. Ništa joj nije govorio to se sjeća. Prvi put nije pružala otpor, ali drugi i treći put je, gurala ga je sa sebe, a on ništa. Ništa mu nije rekla, ali je vidio da je plakala. Na pitanje da li je on od nje tražio između ta tri puta da ona njemu nešto radi rekla je da ne bi o tome, da joj je žao, ali o tome neće govoriti. Ne može. On jako dobro zna pa neka on reče ako hoće, ali ona nema teoretske šanse, ako on hoće neka reče, ako je frajer. Nakon inzistiranja na upite neka samo kaže da li je njemu nešto radila ili nije, odgovorila je da je, ali da ne bi u detalje, ne bi ako ju netko ne razumje te je ponovila neka on reče ak je frajer. Između tih spolnih odnosa navela je da su neš malo razgovarali i to je bilo jako kratko, pitao ju je za njene, a niš drugo. Neš jako kratko i jer se očito njemu nekam žurilo, nema pojma ni kud ni što. Pojasnila je da se svaki put obukla kad se on digo s nje, svaki put i onda svaki put ju je skinuo, dva tri puta. Na upit kako je reagirala dok ju je skidao rekla je: „joj meni, ne mogu, ne mogu o tome, žao mi je al ja o tome ne mogu“. Potom je ipak navela da ju je on skinuo, a ona se sama oblačila sva tri puta te da su još malo razgovarali. Rekla je da se nakon tog događaja nisu poslije ni vidjeli ni čuli niti kada je izašao iz zatvora, jer nema uopće broj njegovog mobitela, te nema pojma da li je on mijenjao broj mobitela, ali nisu se čuli ni dopisivali. Na upit kako se osjećala zbog toga što se dogodilo odgovorila je da nakon dva dana, tri baš joj nije bilo drago, to jest da joj nije baš bilo po volji o tome što je napravila, to sve šta je i on napravio i to radi bolova jer ju je nakon toga boljelo, boljelo, ali da nema veze, to je prošlo. Sad joj je bolje. Na upit da li joj je udomitelj CĆ išta govorio te da li je imala problema zbog FĆ, navela je da se sada to ne sjeća, ali je rekao da zna tko je bio, a na što je ona udomitelja pitala kako zna. Nakon toga je rekla da je taj dan ostavila mobitel i onda je išao udomitelj provjeravati i onda je „skužio“ da je bio FĆ. Nakon toga rekla je da nije ostavila mobitel da nikad, nikad se ne bi saznalo za njega. Na upit da li se ikad FĆ žalila na udomitelja, rekla je da je, ali da to sad s time nema veze. Na upit da li ju je bilo strah kada je CĆ saznao, odgovorila je da se bojala svog mobitela što ga je ostavila u sobi, jer nije trebala jer nikad ne bi znali za njega. Rekla je da CĆ nije bilo drago, da je bio ljut jer je saznao za njega i to što je na napravila, da je zato bio ljut. CĆ joj je rekao: „kud ti je bila pamet, a znala si koliko ima godina i išla si se nać s njim, di ti je bila pamet, trebala si nama reć, a ne otići samo“. Samo je to reko i zašutio. Rekla je da CĆ nije rekla da se dopisivala sa FĆ, odnosno da nije znao za to dok nije vidio u njezinom mobitelu. Na upit da li ih je netko od susjeda mogao vidjeti u toj šumi rekla je da ima ljudi koji idu tamo, I njezin susjed, odnosno vjerojatno da, jer zna dvoje ljudi koji hodaju po šumi i traže vrganje, i ona ih zna jako dobro, kao što i tu šumu zna jako dobro. Na upit da li se sa FĆ dopisivala oko toga da li ih je tko mogao vidjeti, navela je da ga je pitala da li ih je tko vidio, a FĆ ju je pitao zašto je CĆ rekla, a FĆ joj je rekao da bude bez brige jer da ih nitko nije vidio, ali ona u to ne vjeruje, jer je netko sigurno od njezinih susjeda bio tamo u vrganjima, sto posto ih je netko vidio i rekao CĆ, sto posto, zna tko, no ne bi ga imenovala. Na pitanje da li se nakon tog događaja bojala da ne ostane u drugom stanju, odgovorila je da je, kao i da ne zna da li je strah o tome podijelila s nekim. Navela je da se dopisivala s više njih pored njega tako da ne zna. Na upit zašto je brisala neke poruke pa da je slučajno ovo nešto ostalo što je udomitelj pronašao, navela je da većinom to radi, to jest da većinom sve poruke što pošalje, napiše odmah obriše, jer joj je to navika i da to oduvijek radi, to je bolje za nju, naučena je oduvijek da to briše, piše i briše. Na upit da li joj je kad je FĆ završio u zatvoru bilo žao njega ili nije, navela je da je, da joj je bilo žao.

13. Svjedokinja IĆ navela je da s oštećenom ZĆ živi od njene najranije životne dobi, jer je kod nje došla u dobi od devet mjeseci, te je isprva bila njena udomiteljica, a potom je udomiteljem imenovan njen sin CĆ. Tog dana, **.**.2019., ZĆ joj je rekla da želi nekud ići, da se želi ići prošetati pa joj je rekla neka ode kod kume, i ona se udaljila. Bilo je negdje 11:45 kada se udaljila od kuće. Obzirom je nije bilo duže vrijeme, zvala ju je na mobitel, nije joj se javljala, sigurno ju je zvala osam do devet puta, potom joj je i nekoliko puta poziv bio odbijen pa se jako zabrinula. Čak se i rasplakala pa je nazvala sina i obavijestila ga o tome da je ZĆ otišla i da je ne može dobiti na telefon. On joj je rekao da ju je i on pokušao nekoliko puta nazvati, također mu se nije javljala pa se uputio kući prije isteka radnog vremena. No, tamo negdje između 14:30 i 15:00 sati ZĆ se vratila kući, plakala je, primijetila je da su joj noge crvene, to je vidjela obzirom je imala minicu, a noge su joj bile crvene po cijeloj dužini s prednje i stražnje strane. Pitala ju je zašto su joj noge tako crvene, na što joj je rekla da ju je mačak izgrebao. Nije joj se htjela povjeriti gdje je bila, tek nakon nekoliko dana joj je ispričala da ju je optuženi iskoristio. Pritom je plakala, ispričala joj je kako ju nije pustio da ode kući. Potom je otišla na CZSS da ispriča i obavijesti ih što se oštećenoj dogodilo te su oni poduzeli daljnje postupanje. Inače, ZĆ je osoba koja ima zdravstvenih problema, ne zna točno opisati kojih, no zna da ima laganu cerebralnu paralizu.

13.1. Na pitanje optužbe navela je da je ZĆ kod nje smještena nakon što je izdvojena iz svoje obitelji, jer ju je u dobi od pet mjeseci majka pretukla, bila je potom smještena u bolnicu, nakon čega ju je biološka majka napustila te je smještena kod nje kao udomiteljice te je brinula o njoj. Od tog događaja oštećena je imala posljedice pa tako zbog toga i šepa. Na pitanje da li oštećena ima kakvih psihičkih problema, navela je da nema, osim što se zna povremeno posvađati. Završila je školu za invalide u [adresa] i stekla zvanje pomoćnog pletača, no nikada nije radila. Kod kuće brine o domaćim životinjama koje imaju, na način da ih hrani te održava urednom svoju sobu. ZĆ ne izlazi, jer u mjestu gdje žive nema društva, prije je znala izlaziti s prijateljicama, a kada bi kao obitelj nekuda išli, svuda su je vodili sa sobom. Na pitanje braniteljice navela je da je vidjela oštećenu kada je dolazila kući, vraćala se iz smjera šume koja je u blizini iza njihove kuće, s time da kada je došla do dvorišta, odmah je otišla u štalu i dala vodu psu kojeg imaju te je primijetila da s njom ne želi razgovarati, samo se micala od nje. Kada se oštećena vratila kući, na njenim očima je primijetila da je plakala jer je bila uplakana, no tada pred njom nije plakala, iako joj je izgledala ustrašeno, a onda tu večer joj je rekla da će joj reći, na što joj je rekla neka joj kaže što se dogodilo kada bude spremna pa joj je onda sljedećih dana malo po malo počela pričati, te joj nije nikada sve do kraja ispričala, iako je govorila da ide sada svima reći, da ju je sram, da ne može više tako živjeti. Oštećena joj je rekla, taj dan kada je sin pročitao poruku na njenom mobitelu, da je bila sa FĆ iz [adresa], da je bila s njime u šumi. Navela je da ih optuženi poznaje i oni poznaju njega, obzirom je njegova majka bila vjenčana kuma njenoj sestri, no nisu se družili. Sin joj je pročitao tu poruku koju je vidio na njenom mobitelu, radilo se o poruci koju joj je poslao FĆ, sada se ne sjeća točnog sadržaja poruke, a do tada nije niti znala da se optuženi i oštećena dopisuju. Ne zna da li je oštećena išta optuženom odgovorila na tu zadnju poruku koju joj je sin pročitao. Nije tražila oštećenu da joj da svoj mobitel da vidi što se dopisivala, nikada joj niti prije nije davala mobitel. Naime, i prije je oštećena znala nekuda otići, no uvijek bi joj se javila kada bi je zvala na mobitel i rekla gdje je i da će još malo ostati, no ovaj put joj se uopće nije javljala. Oštećena u svakodnevnom razgovoru normalno komunicira s njima. Vodila je oštećenu kod ginekologa jednom, a potom je dobila menstruaciju i potom nije išla kod ginekologa jer je shvatila da nije trudna. Vodili su je u Dom zdravlja u [adresa], no ne zna ime ginekologa. Na dodatno pitanje optužbe navela je da joj oštećena isprava nije htjela ispričati sve što se dogodilo, tek je čula nakon što je ispitana na policiji, tada joj je ispričala da je prilikom tog susreta optuženi uzeo mobitel i stavio ga na bicikl i da se zato nije mogla javljati, da joj je skinuo suknju i tange pa da se nakon toga obukla, i da joj je onda opet skinuo suknju i tange, a treći puta da je htjela otići kući, jer mu je rekla da će je njeni već tražiti, te ju je tada optuženi primio za ruku i rekao joj da ne ide ona nikud, da će ići on po selu i da će svima reći da je ona kurva, i da ju je onda opet skinuo i opet da se to ponovilo. Kada joj je predočen raniji iskaz u dijelu gdje je navela „narednih dana sam pokušavala razgovarati s ZĆ i ona mi je tada govorila kako joj je FĆ uzeo mobitel, i kako joj nije dao da se javi te da je FĆ odbijao pozive. Govorila je i kako je rekla FĆ da mora ići kući, ali da joj on to nije dao, da ju je primio za ruku i rekao „Sad ako se nećeš skinuti idem za tobom i reći ću cijelom tvom selu da si kurva“, da joj je on skinuo minicu i tange i da ju je protiv njezine volje iskoristio. Također mi je govorila kako ju je FĆ taj dan više puta iskoristio, da ona to nije htjela, da je htjela ići kući i da mu je rekla da ju boli, na što je on rekao kako „od toga nitko nije umro“, navela je da je točno to što je tada iskazivala, a danas da nije sve to iskazala, iako joj je sve to ZĆ ispričala, iz razloga jer joj je neugodno, nikada do sada nije bila na sudu, teško joj je zbog svega ovoga. Na pitanje predsjednice vijeća navela je da se taj puta zabrinula jer se nikada prethodno nije dogodilo da bi oštećena nekuda otišla i da joj se potom nije javljala, naime, i kad ode do dućana, javlja joj se po obavljenoj kupovini i da dolazi kući, nikada se ne događa da joj se ne bi javljala na mobitel. Taj dan kada je došla kući, ZĆ joj je djelovala sva prestrašena, nije htjela s njom razgovarati, zatvarala se u svoju sobu i dnevni boravak, vidljivo je bilo na njoj da je sva prestrašena. Nije navaljivala, pustila ju je na miru, a kada je došao sin, nije ju niti on ništa pitao, osim što ju je pitao zašto mu se nije javljala, a zna da ju je pitao da li je vidjela kakve to ima noge, pa mu je rekla da je vidjela to crvenilo na nogama, no nisu htjeli više navaljivati, dali su joj mira dok im se sama nije odlučila otvarati. Počela se otvarati nakon 3-4 dana, pri tome joj je sama počela pričati. Naime, jednog jutra jednostavno se oštećena ustala i plakala je, njih dvije su tada bile same kod kuće pa ju je pitala zašto plaće i onda joj je počela pričati da je bila u šumi i da je iskorištena pa ju je općenito ispitivala kako bi izvukla što je mogla i tada je saznala da je bila u šumi, da je taj čovjek došao s biciklom i onda sve ovo što je već ispričala. Inače se na oštećenoj vidi i prostim okom da ima invaliditet u vidu šepanja, a ima i problema s iskrivljenim prstima na rukama. Kada joj je predočen dio iskaza u dijelu gdje je navela da u psihičkom zdravlju oštećena ima problema zbog čestih promjena raspoloženja i mentalne zaostalosti, navela je da je to točno, time da točno ne zna, više o tome zna njen sin, kakav vid mentalne zaostalosti ona ima. Ne zna, misli da oštećena nije prethodno poznavala optuženog, zna da kada se sve to dogodilo joj je spomenula da se s njime dopisivala nekih destak ili mjesec dana, ne zna točno što joj je rekla. Oštećena je nakon toga bila u lošem psihičkom stanju, često je znala plakati, znala je primijetiti kako šuti, primijetila je da ju sve to skupa muči, znala se sama od sebe rasplakati pa bi joj govorila da ju je sram. Inače, ona se već dvije godine dopisuje s jednim dečkom pa joj je rekla da je FĆ rekla da ima dečka, da joj je on rekao da što to ima veze, da on to ne mora znati. Kada joj je predočen dio ranijeg iskaza u dijelu gdje je navela „ ZĆ je iskazivala bojazan kako se sada zbog toga što joj se dogodilo sa FĆ neće moći udati“, pa pozvana da se očituje, navela je da je taj dio njenog iskaza točan, dakle, nakon što je već bila ispitana na policiji, ZĆ joj je doista rekla da se sada neće moći udati dok se sve to sa FĆ ne riješi. Na dodatno pitanje braniteljice navela je da joj je samo poznato da se oštećena s tim dečkom dopisuje već oko dvije godine, on zna jednom mjesečno doći ju posjetiti, no nigdje zajedno ne izlaze, ne zna zapravo kakav je taj njihov odnos. Oštećena joj je upravo tim riječima rekla da ju je optuženi protivno njezinoj volji iskoristio i to točno tim riječima. Na pitanje da li u razgovoru s oštećenom ona normalno shvaća sve što se s njom razgovora te da li se normalno u kontaktu s njom primjećuje da li ima psihičkih problema, navela je da ne može odgovoriti jer je cijeli život s njom i zna je u dušu, zna da zna biti ljuta kada se s nekim posvađa i to ju brzo prođe. Oštećena joj je ispričala što joj se dogodio sa FĆ nakon što je dala iskaz policiji, zna da su sjedile u dnevnom boravku, ne zna točno kada je to bilo, samo zna da joj je to ispričala.

14. Svjedok CĆ je naveo da je udomitelj oštećene ZĆ. Ona je u njihovu obitelj došla kao beba u dobi od devet mjeseci, naime izdvojena je iz obitelji, obzirom ju je biološka majka pretukla kada je bila stara tri mjeseca te zbog ozljeda koje je tada zadobila ima posljedice u vidu mentalnih i fizičkih oštećenja organizma. Iako je radno sposobna, nikada nije radila, lako je povodljiva, te iako u prvih pet minuta razgovora s njom se čini kao da je s njom sve u redu, ubrzo se lako može vidjeti da ima zdravstvenih problema. Tako ima psihičkih ograničenja, ne može normalno govoriti, lijeva noga joj je kraća, prsti su joj zakrivljeni, te se na njoj vidi da je osoba s posebnim potrebama. Što se tiče inkriminiranog događaja, bilo je to 16. rujna kada je bio na radnom mjestu u upravi Konzuma te je trebao raditi do 16 sati. Negdje iza 12 sati nazvala ga je majka, ispričala da je ZĆ otišla u šetnju i da joj se ne javlja na mobitel. Potom ju je pokušao nazvati sa svog mobitela, i to dva mobitela, no nije se javljala, a onda joj je poslao poruku neka se javi mami, da brine gdje je. Ni na tu poruku nije odgovarala pa joj je uputio desetak poziva, a onda joj poslao poruku da će ju prijaviti policiji i CZSS ukoliko se ne javi mami, da je jednostavno otišla. Nastavio ju je potom i dalje zvati, no tada su mu pozivi bili odbijeni. Zabrinuo se obzirom je njezin udomitelj pa je otišao ranije s posla, a putem prema kući majka ga je obavijestila da se ZĆ vratila. Kada je došao kući, pitao ju je gdje je bila i zašto se nije javila, na što mu ništa nije htjela reći, samo mu je odgovorila da tko je on da ju to ispituje, da joj je nitko i ništa. Primijetio je da su joj koljena crvena pa ju je pitao od čega je to, na što mu je odgovorila da ju je mačka ogrebla. Bila je sva uznemirena od tih njegovih pitanja pa je u jednom trenutku izašla iz prostorije u kojoj je ostao ostavljen na punjaču njen mobitel pa je uzeo mobitel i pogledao poruke i vidio da joj je optuženi slao poruke pozivajući ju neka se nađu, neka se ništa ne boji, da ju ništa neće boljeti. Odmah je otišao pogledati koje fotografije ima pohranjene na mobitelu pa je vidio da ona ima i fotografije gdje se slikala samo u grudnjaku i bez donjeg dijela odjeće, a kako nije imao dovoljno vremena napraviti screenshot tih poruka jednostavno je sa svojim mobitelom poslikao te fotografije iz mobitela oštećene i iste je potom, kada je bio pozvan, predao na policiju. Potom joj se obratio i tražio ju neka mu kaže što se dogodilo, da gdje je bila i što je radila, a ona mu ništa nije htjela reći. Dakle, nije znao što se točno dogodilo dok mu to majka nije naknadno ispričala, a kojoj se oštećena povjerila. Nakon što je to čuo, obzirom je njezin udomitelj, otišao je na CZSS sve to prijaviti sukladno zakonskim obvezama, a nakon toga je pokrenut ovaj postupak.

14.1. Na posebno pitanje optužbe naveo je da u svakodnevnom životu oštećena funkcionira na način da brine o osobnoj higijeni te o kućnim ljubimcima koje imaju, no nije u stanju samostalno kuhati i živjeti. Oštećena ima poslovnu sposobnost, nije joj ista ukinuta, samo ne zna da li ima djelomičnu ili u cijelosti, a misli da je samo djelomično poslovno sposobna. Nije ispitivao oštećenu nakon što je čuo što joj se dogodilo, njegova majka, koju doživljava kao svoju majku, je njena osoba od povjerenja te se njoj povjerila. Zna da joj je sve to skupa bilo neugodno te nije inzistirao da je ispituje o tome. Optuženog poznaje, živi desetak km udaljen od njih, radio je kao kondukter u Čazmatransu kada je pohađao srednju školu u Bjelovaru, a i njegovi roditelji i mamina sestra su povezani kumstvom. Nakon ovog događaja oštećena je bila konfuzna, znala je na momente sama sa sobom razgovarati pa plakati, na momente biti hiperaktivna i vesela, a onda se opet povlačiti u sebe, a njemu je stalno odgovarala da su to njeni problemi, što ga to zanima. Takvo ponašanje oštećene je bilo nakon tog 16. rujna 2019. I dan danas primjećuje takvo ponašanje oštećene, naime, ona ima dečka koji povremeno dolazi kod njih pa tako zna sama od sebe govoriti da se sada neće moći udati dok sve ne bude gotovo s ovim te ju sve to skupa brine. Nastoji ju smiriti pa joj govori neka ne brine, da tom njenom dečku C nitko ništa neće reći. Na posebno pitanje braniteljice naveo je da samo zna da se oštećena njegovoj mami postepeno otvarala, misli da joj je rekla sve što se dogodilo tek 24. rujna 2019., a to zna iz razloga jer mu je to mama sve prenijela, pa su 25. otišli podnijeti prijavu CZSS. Primijetio je da je taj dan kada se ZĆ vratila kući bila uplakana, primijetio je da su joj oči crvene, iako pred njim nije plakala prvi tren, no potom je bila konfuzna, na momente je plakala pa se smirila pa je tako to bilo i u narednim danima. Te poruke koje je primijetio od optuženog na njenom mobitelu bile su poslane putem Messengera. Poznato mu je da je oštećena u to vrijeme imala tri Facebook profila, time da nakon što se sve ovo dogodilo, ju je tražio da obriše ta dva Facebook profila na što je pristala pa ih je obrisao, tako da sada ima samo jedan, a koji joj je otvorio da može biti u kontaktu s prijateljima, s time da mu je sada dala i lozinku tog profila. Jedno vrijeme nakon što je oštećena promijenila lozinku, nije mogao kontrolirati njen Facebook profil. Na jednom profilu koji je otvorio, naslovna slika je bio njen portret koji je on snimio, a druge dvije su bile bez naslovne fotografije. Mailom je poslao na traženje inspektorice te fotografije koje je poslikao svojim mobitelom sa njenog mobitela taj dan. Samo zna da je slao fotografije koje je snimio, dok misli da nije poslao poruke koje je tada vidio na mobitelu. Taj Facebook profil od ZĆ su odmah deaktivirali, dakle prije nego su otišli na policiju. Nakon što su sve to otkrili, a to je bilo nakon više dana po događaju, otišli su na centar i policiju te su samoinicijativno otišli s oštećenom na ginekološki pregled te su od doktorice tamo saznali da ako je dobila menstruaciju da je sve u redu, a da za sve ostale stvari je pregled trebalo obaviti isti dan. Poznato mu je da se oštećena inače znala putem Facebooka dopisivati sa drugim ljudima, to joj ne može uskratiti, to je njeno pravo. Kada je otvorio tu poruku vidio je na poruci da ju je poslao upravo optuženi, jer je to pisalo u samom Messengeru, a sadržaj poruke je bio da ju je optuženi nagovarao da se nađu taj dan u šumi, neka se ničeg ne boji, da će biti pažljiv, da ju neće boljeti. Na posebno pitanje predsjednice vijeća naveo je da inače dobro zna ZĆ, zajedno žive od njenog rođenja, 33 godine, u dobrim su bili odnosima, ona je i uvažavala njegovo mišljenje i savjete koje joj je davao, a negdje uoči ovog događaja i malo prije toga znala se s njim sukobljavati pa mu je tako odgovorila da joj je nitko i ništa, da joj nije ni brat, zašto bi mu se trebala povjeravati. Nakon ovog događaja je bila jedno vrijeme vrlo konfuzna, rastresena, znala je pričati sama sa sobom i plakati, a sada se polako stanje vraća u ono kao što je bilo prije pa tako kada je zamoli da mu da svoj mobitel, opet pristaje na to. Optuženi zna za oštećenu, pretpostavlja da zna da joj je udomitelj. Naime, kao što je naveo, žive blizu, u obitelji su udomitelji još jednoj štićenici i nikuda ne ide bez njih, on je mogao to vidjeti, i misli da zna sve o njoj. Na dodatno pitanje braniteljice naveo je da pretpostavlja da optuženi poznaje oštećenu ne samo iz razloga što stanuju u blizini, već što su i njegovi bili kumovi s njegovom tetkom kojoj su često odlazili u posjetu, živjela je i s njima pa iz tog razloga pretpostavlja da on sve zna za oštećenu. Naime, njegova teta i danas živi u mjestu [adresa] gdje živi optuženi, a osim toga, optuženikov brat je svekar od njegove nećakinje pa se obitelji poznaju. Inače, ne sjeća se, možda je optuženog vidio dva do tri puta u zadnjih pet godina, a to iz razloga jer radi u Zagrebu. Fotografije na mobitelu oštećene vidio je samo pohranjene u njenoj galeriji, nije vidio da bi iste bilo kome slala, inače, u to vrijeme je imala običaj sve svoje fotografije prilikom dopisivanja brisati iz mobitela, a ovo očito nije stigla te je to ostalo pohranjeno u galeriji. Nije vidio da bi ona točno te fotografije slala optuženom. Na posebno pitanje optuženog naveo je da oštećenoj nikada ni na koji način nije prijetio, ona je član njihove obitelji, nije joj prijetio da mu kaže s kime je ona bila, a pogotovo da će ju istući. Jedino joj je poslao poruku da se mora javiti majci, ako se ne javi da će to prijaviti policiji.

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za informatiku, telekomunikacije i elektrotehniku dipl. ing. Miše Augustinovića, proizlazi da je pregledom privremeno oduzetog mobitela optuženog utvrdio, a na osnovu podataka do kojih je došao u postupku pretrage digitalne memorije te podataka koji su pohranjeni unutar Facebook Messenger (Chat) sustava unutar društvene mreže Facebook, da su optuženi i oštećena od 1. rujna 2019. do 1. listopada 2019. pomoću mobilnih aplikacija Viber i WhatsApp te putem Facebook Messenger sustava ostvarili 19 telefonskih poziva u razdoblju od 10. rujna 2019. do 19. rujna 2019. pri čemu su uspostavljena i ostvarena 4 razgovora, dok su preostalih 15 poziva bili propušteni ili neodgovoreni, zatim 86 SMS poruka koje su međusobno razmijenjeni od 12. rujna do 20. rujna 2019., zatim i propušteni poziv 12. rujna 2019. pomoću Viber aplikacije, te 1768 poruka i istovremeno 40 digitalnih fotografija koje su međusobno razmijenjene od 3. rujna 2019. kad je aktiviran prvi kontakt između oštećene i optuženog u Facebook društvenoj mreži (nakon čega je oštećena prva poslala poruku optuženom istog dana) pa sve do posljednje poruke koju je oštećena poslala optuženom dana 20. rujna 2019., da bi od tog trenutka komunikacija između optuženog i oštećene bila u potpunosti prekinuta.

15.1. Iz kronološkog prikaza svih poruka i fotografija koje su optuženi i oštećena razmijenili proizlazi kako je oštećena optuženom slala svoje slike u donjem vešu, kao i gole slike svojih intimnih dijelova tijela, i to bez ikakvog poticaja od strane optuženog. Jednako tako nakon 14:00 sati 16. rujna 2019. oštećena je optuženom napisala, između ostalog, „da je ljuta jer ih je vidio A, Marin sin, kao i da se super osjeća, ali da je ovaj došao doma i derao se na nju, da se poslije seksa osjeća dobro, da je bila baš jako zadovoljna za prvi put, da ju je malo boljelo, ali nije bilo baš ništ strašno, da nije umrla, da ne traži drugu, da ne bi ni jedna bila kao ona, da ju opet sad jebu, zato jer kažu da je trudna, da ju napada CĆ, jer su mu susjedi javili, te da ima lošu vijest za optuženog“.

16. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za psihijatriju, subspecijalistice forenzičke psihijatrije prof. dr. sc. Branke Vidrih proizlazi da kod oštećene sada u dobi od 34 godine, postoje tjelesne i duševne smetnje; tjelesne u vidu šepanja, slabosti lijeve strane tijela, oslabljenog vida na lijevo oko, dislaličnog govora, niskog rasta i vrlo gracilne građe (tjelesna visina 151 cm tjelesna težina 35 kg), te stigmata koje su vidljive na prvi pogled. Intelektualno funkcioniranje je na razini lake mentalne retardacije. Navedena oštećenja svrstavaju ju u skupinu posebno ranjivih osoba. Optuženi je 59 – godišnji muškarac jednostavnije strukture osobnosti, no bez znakova psihopatologije koji bi upućivali na neki psihijatrijski entitet. Uzevši u obzir njegove intelektualne kapacitete i karakteristike osobnosti, te životnu dob, odnosno životno iskustvo, smatra da je bio u mogućnosti primijetiti stanje oštećene prilikom njihovih kontakata.

16.1. Na raspravi nakon uvida u obilnu SMS prepisku između ZĆ i FĆ te isto tako osim SMS i MMS poruka prof. Vidrih je navela da prateći tijek njihove konverzacije ista je prijateljski intonirana, te se može tijekom vremenskog perioda od upoznavanja pa do spornog dana 16.09. razaznati kako se oboje dogovaraju o sastanku koji je predložila oštećena u smislu i vremena i mjesta sastanka, a da nakon intimnog druženja ona isto okarakterizira kao ugodno. Na temelju toga smatra kako nije bilo prisile za spolni odnos, no, međutim, o tome da će odlučiti sud. Na posebno pitanje optužbe da li je ZĆ mogla tijekom spolnog odnosa pristati odnosno ne pristati na isti, a obzirom na svoje psihofizičko stanje navela je kako, i nakon njezinog razgovora s njom i nakon današnjeg uvida u korespondenciju, smatra kako je mogla isti odbiti, a mogla ga je i prihvatiti. Naglasila je kako stupanj lake mentalne retardacije podrazumijeva da odrasli ljudi s ovom supkategorijom mentalne retardacije mogu biti sposobni za rad i za ostvarivanje socijalnih kontakata. U odnosu na to da li se s obzirom na svoja tjelesna oštećenja i fizičke nedostatke mogla odrediti prema spolnom činu, tjelesnu nedostaci nisu nikakva prepreka za isti, a u psihičkom smislu smatra kako je planirala, dogovarala i ostvarila intimni kontakt koji je po njezinom mišljenju bio dragovoljan i s njene i sa strane optuženog. Žrtva ZĆ je s obzirom na stupanj svoje mentalne retardacije mogla shvatiti značenje djela koje je zajedno s optuženim planirala i učinila. Seksualni nagon u žene u dobi od 34 godine sasvim je normalna i prirodna stvar, dapače i poželjna, a da se kod ZĆ intelektualna koeficijencija procjenjuje na razini lake mentalne retardacije i da veliki broj osoba s takvim intelektualnim kapacitetima može uz podršku sasvim dobro funkcionirati u lakšim životnim zahtjevima. Na daljnje pitanje optužbe navela je da je svoj nalaz i mišljenje sačinila na temelju dostupne medicinske dokumentacije, kliničkog pregleda ispitanice, a isto tako da je pregledala i DVD njenog iskaza koji se nalazi u spisu. Medicinska dokumentacija nije obilna jer u užem smislu riječi ne radi se o duševnoj bolesti, već se radi o „stanju“, dakle, radi se o trajnom stanju koje nije podložno promjenama i koje se u tom smislu ne smatra duševnom bolešću. Ona je u psihijatrijskoj bolnici Popovača pregledana u rujnu 2019. kamo su je odveli njeni udomitelji, a nadzorna liječnica je napisala u zaključku kako terapija nije potrebna, a sljedeća kontrola za godinu dana. U nalazu je citiran nalaz i mišljenje od 11. rujna 2017. gdje se citiraju nalazi i psihologa i nadležne komisije i navode se dijagnoze koje su postavljene ZĆ, a kako se radi o trajnom stanju, liječenjem se ne bi postiglo poboljšanje psihofizičkog funkcioniranja. Na daljnje pitanje kada joj je predočen nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 11. rujna 2017. pa pozvana da se očituje na isti, posebice na tu utvrđena oštećenja prema listi težini i vrste invaliditeta navela je kako se radi o multidisciplinarnom nalazu i mišljenju koje opisuje psihofizičke teškoće ispitanice, a kako je njezina specijalnost psihijatrija, smatra se kvalificiranom komentirati psihičke tegobe i njezinu psihijatrijski dijagnozu lake mentalne retardacije. Obzirom na tjelesna oštećenja ZĆ nije u stanju takvog invaliditeta da ne bi mogla funkcionirati u nekim lakšim svakodnevnim poslovima. ZĆ u odnosu na svoju tjelesnu visinu koja je 151 cm i tjelesnu težinu 34 kg je osoba vrlo gracilne tjelesne strukture i u situaciji fizičkog napada na sebe ne bi se mogla obraniti od nasrtaja i fizičke agresije. Na daljnje pitanje optužbe navela je da laka mentalna retardacija utvrđena kod ZĆ ne predstavlja psihičku bolest ili poremećaj, već stanje nedovoljnog razvoja uma, koje nije podložno terapijskim pomacima. Na posebno pitanje obrane da li je optuženi na temelju SMS komunikacije mogao zaključiti da je ZĆ osoba s lakom mentalnom retardacijom, smatra da je mogao shvatiti kako se radi o osobi koja ima određene intelektualne deficite, no da mora naglasiti da je njihova korespondencija bila prijateljski intonirana i s njegove strane podržavajuća, a da je jako veliki broj podataka o svom životu oštećena u brojnim porukama uputila optuženom. Na posebno pitanje predsjednice vijeća navela je da osobe ovakvih karakteristika mogu biti podložne i manipulacijama, mogu biti ovisne o drugim osobama, mogu biti i podložne. Obzirom na svoje intelektualne kapacitete ZĆ može biti pojačano sugestibilna u odnosu na osobu koja nema takvih smetnji kakvih ona ima. Na dodatno pitanje optužbe da li je oštećena bila ovisna o optuženom odgovorila je da smatra kako nije bila ovisna, nego da je željela prijateljstvo i emocionalnu vezu.

17. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za psihologiju prof. dr. sc. Jadranke Zorić proizlazi da je oštećena osoba koja intelektualno funkcionira na razini umjerene mentalne retardacije, sa segmentima nešto bolje kognitivne uspješnosti na planu rječničkog fonda i vidno-perceptivnog rezoniranja koje se odvija na razini niske lake mentalne retardacije. Radi se o otvorenoj osobi, zavisnoj od doživljaja socijalne prihvaćenosti, sugestibilnoj u odnosu na zahtjeve drugih ljudi. Njena mentalna aktivnost je dezorganizirana, oštećena otežano kontrolira svoja ponašanja, ne promišljena je, impulzivna, usmjerena na realizaciju svojih unutrašnjih instinktivnih potreba, bez kognitivne obrade. U skladu s tim, sklona je ulaziti u rizične situacije i odnose. Krajnje je pojednostavljenog načina rezoniranja. U njenom emocionalnom statusu dominira doživljaj odbačenosti i povrijeđenosti od strane biološke majke, te maštovna produkcija o idealiziranom životu udvoje, bez kritičnosti i uvida, kako spram vlastitih kapaciteta, tako i spram zahtjeva koji takav život donosi. Aktualno se pokazuje sumnjičava, te s doživljajem povrijeđenosti vezano za predmetni eksces. Emocionalno je nestabilnog stanja, moguće reaktivno agresivna, u situacijama osujećenja njenih želja. Bazično je nedostatnih i disfunkcionalnih mehanizama obrane, ranjiva je, ustrašena i nesigurna. Radi se o osobi koja je zbog svoje naglašene sugestibilnosti i uslužnosti (uz fizičke karakteristike) u nemogućnosti pružiti odgovarajući otpor, oduprijeti se intencijama druge strane, odnosno podložna je manipulacijama drugih ljudi. Ista ne raspolaže mentalnim kapacitetima za predvidjeti i otkloniti manipulaciju i sugestiju drugih ljudi. Kritične zgode oštećena je usmjeravala svoja romantična maštanja prema optuženom, a ista se zadržavaju na nivou maštanja i razgovora. Eksplicitniji intimni sadržaji nisu dio njenih preokupacija i predodžaba. Njena romantična maštanja se zadržavaju na infantilnom nivou.

17.1. Valja napomenuti kako je u samom pisanom nalazu i mišljenju navedeno kako je na Županijskom sudu u Zagrebu oštećena ispitana kao i na ovom sudu, te da će njezini iskazi detaljno biti analizirani u daljnjem dijelu vještva, slijedom čega onda proizlazi da je prof. Zorić bila upoznata s oba iskaza oštećene, budući da se na ista detaljno referirala, a uslijed čega je onda prijedlog optužbe za ponovnim ispitivanjem na tu okolnost odbijen, a kako je to ranije spomenuto.

17.2. Na raspravi prof. Zorić je navela kako je ZĆ sada osoba u 36. godini života koja je praktično oštećena traumatskim postupanjima majke u dojenačkoj dobi i tada već izdvojena iz obitelji, udomljena i praktično je cijeli svoj život provela u udomiteljskoj obitelji. Radi se o osobi koja intelektualno funkcionira na nivou umjerene mentalne retardacije, nešto boljeg je rječničkog fonda što se može pripisati utjecaju obrazovanja, ista je otvorena, zainteresirana za socijalne kontakte, ali i istovremeno bez organizirana, nepromišljena, impulzivna, a i sklona postupati po svojim unutarnjim impulsima i potrebama. Ista je pojednostavljena. Emocionalno je prije svega povrijeđena odbacivanjem majke i sklona maštovnoj produkciji o idealiziranom životu u dvoje. Pri tome je potpuno nekritična i bez pravog uvida u zahtjeve koji bi se u takvom kontekstu na nju stavili. Emocionalno je nestabilna, moguće reaktivno agresivna ukoliko joj se ne omoguće njene želje. Ona je zbog svoje naglašene sugestibilnosti i uslužnosti uz svoje fizičke karakteristike koje odlikuju krhka tjelesna građa, u nemogućnosti pružiti odgovarajući otpor i podložna je manipulacijama drugih ljudi. U odnosu na optuženog je postupala u skladu sa svojom maštovnom produkcijom, koja se zadržava na površnom romantičnom nivou, ista nema pravilan uvid u prirodu heteroseksualnih odnosa i u tom dijelu ona nema niti izraženih maštovnih ideja o takvom tipu odnosa. Na posebno pitanje optužbe navela je da poruke optuženog i razmjena komunikacije među njima je svakako potaknula njene romantična promišljanja i ona je sigurno željeno otišla na mjesto susreta s optuženim, ne razumijevajući međutim pravu prirodu očekivanja koja se na nju svaljuje. Jer ona ima samo formiranu idealiziranu sliku sklada, ljepote, pažnje, zaštićenosti i nema nikakvih drugih heteroseksualnih iskustava koji bi joj mogli pružiti širu sliku očekivanja koja su na nju stavljena. Na daljnje pitanje optužbe navela je da oštećena definitivno nije sposobna razumjeti pravu prirodu heteroseksualnog odnosa niti su njena maštanja te dubine da razumije da zna kakvi su, što se od nje očekuje. Radi se o maštanjima na nivou držanja za ruku, poljupca u lice, zagrljaja i slično, na dječjem infantilnom nivou. Otprilike njezini metalni kapaciteti se lociraju na razini osmogodišnjeg djeteta i u tom kontekstu na taj način ona rezimira socijalne odnose. Nema mentalne kapacitete za ostvarenje heteroseksualnog odnosa u smislu odnosa osobe. Na daljnje pitanje navela je da se radi o situaciji da je ona došla na susret s optuženim gradeći svoju romantičnu sliku odnosa, a da su je zapravo zahtjevi na nju na neki način iznenadili i time je stavili u intrapsihički konflikt jer naravno da želi romantičnu formu veze, a istovremeno doživljava nešto za što ona ni emocionalno ni intelektualno ni fizički nije kapacitirana. Ukoliko joj se događa nešto neugodno, tipa boli i slično u stanju je izreći svoje verbalno neslaganje. Posebice se to odnosi na situacije u kojima ona osobno nije emocionalno angažirana. Na daljnje pitanje navela je da se radi o okolnosti u kojima je djevojka otišla bez suglasnosti svojih udomitelja na susret s optuženim, s time da su udomitelji za nju figure od autoriteta kojima je ona odgovorna. To znači da je bila svjesna da radi nešto što joj udomitelji ne bi odobrili. Samim time i kada je doživjela neugodu očekivano je da ne kaže udomiteljima da joj se to nešto dogodilo, barem ne odmah, upravo zato kako bi na neki način prikrila tu svoju neposlušnost. Na posebno pitanje obrane navela je da oštećena nema, nije imala uvid u pravu prirodu seksualnog odnosa i da je zapravo vođenje u tu situaciju za nju prije svega bilo fizički bolno i u tom kontekstu je to za nju bilo neugodno iskustvo koje je nadišlo njena romantična maštanja. Na daljnje pitanje da objasni njezinu komunikaciju kako putem SMS poruka tako i putem slanih fotografija, a u kontekstu njenog psihološkog statusa navela je da su te poruke zapravo rezultat njezinih kognitivnih kapaciteta i psihičkih odlika u smislu naivnosti, sugestibilnosti kao i potrebe da udovolji osobi uz koju je trenutno vezala svoja romantična maštanja. Osoba umjerene mentalne retardacije nije sposobna za samostalni život i brigu o samom sebi, a to znači da su njene psihičke karakteristike takve da nije u mogućnosti adekvatno skrbiti za svoje obveze. U tom smislu je i povodljiva i sugestibilna, generalno što je niži intelektualni kapacitet s kojim osoba raspolaže, to je ona sugestibilnija, podložnija utjecajima. Na daljnje pitanje obrane odgovorila je da mogućnost utjecaja jedne osobe na drugu je to veća što su u bližem odnosu i naravno da onda osobe s kojima ljudi žive ili s kojima su u emocionalnoj vezi imaju jači utjecaj na osobu nego slučajni prolaznici, ali za mentalno retardirane osobe je dominantan utjecaj njihove ovisnosti o skrbi drugih ljudi za njih i samim time što su ovisni oni su u takvom odnosu očekivano poslušniji prema tim osobama. Na daljnje pitanje je navela da manipulacija u socijalnim odnosima je uvijek moguća posebice u okolnostima kad jedna osoba ima prividnu ili stvarnu poziciju moći u odnosu jedna na drugu osobu. U odnosu na upit vezan uz otpornost na sugestivna pitanja ona se u tijeku vještačenja provjerava zbog procjene koliko je osoba tu podložna ukoliko joj se postavljaju pitanja u da/ne formi, pitanja koja nude alternativne opcije odgovara ili pitanja koja se ponavljaju. To su sugestivne forme koje mogu dovesti do toga da osoba mijenja svoje odgovore upravo zbog tih navedenih formi pitanja, a što je relevantno za postupak ispitivanja na sudu. Oštećena je u tom kontekstu iskazala zadovoljavajuću otpornost. Na daljnje pitanje obrane navela je da joj nije poznata da li je oštećena u ostalim vezama na taj način funkcionirala da je imala ta svoja dječja očekivanja. Na daljnje pitanje da pojasni svoje navode s lista 10 nalaza gdje govori o VMF upitniku ličnosti, navela je da se radi o tome da je osoba sumnjičava i da je emocionalno nestabilna i da na taj način doživljava svijet oko sebe i na taj način postupa prema svijetu oko sebe. Na posebno pitanje predsjednice vijeća pozvana da objasni utvrđeni stupanj mentalne retardacije kod oštećene kada govori da se radi o umjerenom mentalnoj retardaciji navela je da je svoj zaključak donijela temeljem provedenog vlastitog testiranja i oštećena sada generalno funkcionira na nivou blage mentalne retardacije, što je u skladu s ocjenom invalidske komisije koja ju i procjenjuje kao radno nesposobnu, dakle unatoč formalno završenom srednjoškolskom obrazovanju po posebnom programu, ocjenjena je kao osoba koja nije u mogućnosti raditi, biti radno angažirana. Osobe s lakom mentalnom retardacijom se mogu osposobiti za neko pomoćno zanimanje i mogu biti radno aktivne i u tom kontekstu je njoj tijekom dosadašnjeg života bilo i omogućeno školovanje. Drugim riječima, razina intelektualnog funkcioniranja nije uvijek jednaka, ovisna je i o tome s kojim testnim materijalnom se ona utvrđuje, a ovisna je i o tome u kakvom smo psihofizičkom stanju. Tako s vremenom se može dogoditi da osoba izgubi određenu razinu kognitivne efikasnosti kao što je kod ZĆ utvrđeno da nije u mogućnosti samostalno skrbiti za sebe niti biti radno angažirana. Dakle, oštećena nije toliko fizički invalidna da ne bi mogla obavljati neke najjednostavnije fizičke poslove, ali zbog intelektualnih kapaciteta nije u mogućnosti raditi.

18. Prilikom ponovnog pozivanja, a radi dodatnih pitanja, prof. psihijatrije Branka Vidrih na poseban upit suda da li je oštećena mogla shvatiti da bi se na susretu s optuženim desila i situacija seksualnog kontakta, odgovorila je da je oštećena osoba čije je intelektualno funkcioniranje na razini lake mentalne retardacije. Kada govori o nagonima uopćeno može reći da kod osoba s ovakvim stupnjem intelektualnog funkcioniranja postoji niža razina autocenzure. To znači da oni mogu ili verbalizirati neprimjerene sadržaje ili mogu u određenim situacijama od reagirati na način da slabije reguliraju svoje nagone. Na posebno pitanje suda da li je žrtva imala intelektualne kapacitete za ostvarivanje seksualnog odnosa odgovorila je da po njezinom mišljenju oštećena te kapacitete ima. Naime, u razgovoru koji je vođen u siječnju 2020. (nakon inkriminacije) opširno je pričala o mladiću s kojim se nalazi u emocionalnoj vezi već izvjesno vrijeme, s kojim je planirala život, a s kojim nije ostvarila seksualne odnose jer su se tako dogovorili. Kada joj se predočilo mišljenje psihologa da je tada 34-godišnja oštećena intelektualno kapacitirana na razini 8- godišnje djevojčice, rekla je da se djeca te dobi nalaze u tzv. aseksualnoj fazi razvoja, što znači da im prioritet u životu definitivno nije zadovoljenje seksualnih nagona koji se polako budi ulaskom u pubertet i adolescentnoj fazi. Na pitanje suda da li je psiholog više kvalificiran u odnosu na psihijatra da donese definitivno mišljenje o sposobnosti oštećene, o njenim psihičkim funkcijama u vrijeme počinjenja kaznenog djela, odgovorila je da je uobičajeno da se pri kombiniranom vještačenju psiholog i psihijatar usuglašavaju u mišljenju i donose zajednički nalaz. Na posebno pitanje optužbe da li je u razgovoru zamijetila erotizirano ponašanje oštećene odgovorila je kako to pri pregledu nije zamijetila, oštećena se ponašala u skladu sa svojim intelektualnim kapacitetima i bila je situacijski tjeskobna zbog provođenja razgovora u svrhu vještačenja. U razgovoru s oštećenom iznosila je kako je u višegodišnjem kontaktu, odnosno u vezi s dečkom imena C koji je živio i radio u Sloveniji i kako njih dvoje planiraju zajednički život. Njeni udomitelji blagonaklono su gledali na tu vezu, dok s druge strane njegova majka tome nije bila sklona. Na daljnje posebno pitanje optužbe da li je uočila kod oštećene da je sugestibilna, odnosno da je priemčljiva na nagovor rekla je da su osobe s ovakvim intelektualnim stajanjem u prosjeku sugestibilnije. Na daljnje posebno pitanje suda bi li oštećena bila uslužnija prema udomiteljskoj obitelji u kojoj je odrasla od devetog mjeseca života ili pak prema nekoj drugoj osobi iz neposrednog okruženja, navela je kako smatra da bi sigurno bila odanija obitelji u kojoj je odrastala i živjela. Na daljnje posebno pitanje optužbe navela je da su psiholozi osobe koje su završile studij psihologije i nakon toga se još dodatno obrazovali u raznim smjerovima, dok su psihijatri dr. medicine sa završenim medicinskim fakultetom specijalizacijom iz psihijatrije i još dodatnim subspecijalističkim obrazovanjem. Psiholog pri izradi psihologijskog testiranje koristi čitav niz testnih materijala koji nakon toga interpretira i daje svoje mišljenje, dok psihijatar pak provodi klinički intervju i može zatražiti dodatne medicinske pretrage, a svakako uzima u obzir i psihologijsko testiranje jer je to jedini objektivni način, odnosno nalaz koji potvrđuje klinički utisak, odnosno kliničku dijagnozu. Sugestibilnost se sa psihijatrijske strane ocjenjuje na temelju kliničkog pregleda, a psiholog može sugestibilnost ispitivane osobe procijeniti na temelju danih psihologijskih testova. Na daljnje posebno pitanje suda smatra da je pri donošenju forenzičkog zaključka ipak veća težina specijalista psihijatrije subspecijalista forenzičke psihijatrije. Na daljnje posebno pitanje optužbe da li psihijatar ima sva znanja koje ima i psiholog odgovorila je da nikako ne jer da bi to bilo tako onda bi ona kao vještak uz završeni studij medicine i specijalizaciju iz psihijatrije morala završiti i studij psihologije i obrazovati se za stalnog sudskog vještaka iz područja psihologije, da bi njezina znanja pokrivala i to područje. Na posebno pitanje braniteljice, a nakon što je vještakinji predočen, a obzirom na postavljena pitanje u vezi testova koje provode psiholozi, odnosno kada joj je predočen četvrti odlomak s lista 10 nalaza i mišljenja prof. Zorić, odgovorila je da kada joj se čita izolirani dio psihologijskog testiranja koji se odnosi na sugestibilnost oštećene da može reći da je to potrebno interpretirati od strane psihologa, jer navedene testove ne koristi u psihijatrijskoj praksi i njihovo pojašnjenje treba dati psiholog koji ih je i provodio. Nakon toga vještakinji su predočene poruke koje su izmjenjivali ZĆ i FĆ od 16. rujna 2019. (dan počinjenja djela) od vremena 12:18 sati do 20. rujna 2019. do vremena 13:16 sati, za koje je navela da su to poruke koje bi i inače izmjenjivale osobe koje su imale ovakav susret. U nastavku je navela da se čini kao sadržaj poruka koje oštećena šalje da je bila zadovoljna susretom i da je te susrete kanila i nastaviti. Opisuje nezgodnu situaciju u obitelji. Iz komunikacije se može vidjeti kako se optuženi interesira za njeno emocionalno stanje i za njezinu procjenu njihovog kontakta. Cijeli razgovor se vodi u jednom uobičajenom tonu. Na posebno pitanje člana vijeća da li osobe koje nemaju intelektualni deficit nakon seksualnog čina mogu izražavati kajanje, odgovorila je da naravno da mogu ukoliko je to kajanje posljedica krivih procjena koje su dovele do samog čina. Na daljnje posebno pitanje člana vijeća da li iz pročitanih poruka može pronaći bilo kakve elemente na temelju kojih bi se moglo govoriti da je optuženi manipulirao oštećenom, odgovorila je da može reći da takve poruke u ovoj SMS prepisci nije primijetila.

19. Prema svemu izloženom, a nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka, proizlazi da je upravo oštećena predložila sastanak i susret s optuženim, da je odabrala mjesto susreta, da je nakon istog bila zadovoljna, no uz navođenje kako joj je bilo bitno da njezini ne saznaju za susret, a kako to i proizlazi iz poruka koje je uputila optuženom, kako prije inkriminiranog dana, tako i nakon 16. rujna 2019. (list 255 spisa). Iz pročitanih poruka proizlazi da su odmah na početku razmijenili koliko imaju godina, a koja razlika u godina nije smetala niti oštećenoj niti optuženom. Isto tako iz poruka proizlazi kako je oštećena optuženom vrlo detaljno opisivala svoj život, namjeru za udaju za dečka iz Slovenije, odnosno svoju želju za udajom, a kako bi otišla od udomitelja, a optuženi je odmah napisao kako zna i njezinu udomiteljsku obitelj te da ih veže kumstvo. Nadalje, nesporno je da je udomitelj oštećene prijavio predmetno kazneno djelo nakon što je izvršio uvid u mobitel oštećene, a za što je sama oštećena navela da do ovog svega ne bi došlo da nije ostavila mobitel bez nadzora. S druge strane, upravo sadržaj razmijenjenih poruka između oštećene i optuženog jasno pokazuje sam način komunikacije kako su razgovarali. Ključne su tako poruke nakon inkriminiranog susreta, a u kojima oštećena vrlo jasno piše o tome da je zadovoljna kako je prošao njihov susret kao i njezin prvi spolni odnos. Isto tako vidljivo je da se komunikacija između oštećene i optuženog nastavila i nakon susreta i to u slijedeća četiri dana, a za koju komunikaciju je prof. Vidrih navela da se radi o porukama koje su uobičajene za osobe koje su imale ovakav susret te je isto tako navela da se iz poruka oštećene može zaključiti da je bila zadovoljna susretom i da je te susrete kanila i nastaviti, dok se optuženi nakon susreta interesirao za njeno emocionalno stanje i za procjenu njihovog kontakta. Ono što je posebno važno za naglasiti jest zaključak vještakinje Vidrih kako nije pronašla nikakve elemente koji bi upućivali na okolnost da je optuženi manipulirao oštećenom niti da bi oštećena bila ovisna o optuženom, već da proizlazi da je željela prijateljstvo i emocionalnu vezu. Nasuprot tome i prof. Vidrih i prof. Zorić su u svojim nalazima navele da osobe kao oštećena su naravno podložnije manipulaciji, no više od strane najbližih osoba, to jest osoba koje smatraju članovima obitelji. Vještakinja Zorić u svom nalazu je navela kako je oštećena sigurno željeno otišla na mjesto susreta s optuženim, no da nije bila sposobna razumjeti pravu prirodu heteroseksualnog odnosa niti što se od nje očekuje jer se radi o maštanjima i mentalnim kapacitetima osobe koje odgovaraju razini osmogodišnjeg djeteta. Prof. Vidrih je nasuprot tome navela kako je oštećena imala intelektualne kapacitete za ostvarivanje seksualnog odnosa, a što je utvrdila u razgovoru s njom koji je vođen nakon ovog događaja, kada je opširno pričala o mladiću s kojim se nalazila u emocionalnoj vezi, s kojim je planirala život, a s kojim nije ostvarila seksualne odnose jer su se tako dogovorili. Na navod vještakinje Zorić da je tada 34-godišnja oštećena intelektualno kapacitirana na razini 8-godišnje djevojčice rekla je da se djeca te dobi nalaze u tzv. aseksualnoj fazi razvoja, što znači da im prioritet u životu definitivno nije zadovoljenje seksualnih nagona. Da je znači oštećena imala seksualne želje zasigurno potvrđuju i slike te poruke u koje se sud i sam imao prilike uvjeriti. Isto tako vještakinja je vrlo jasno zaključila kako tjelesni nedostaci nisu nikakva prepreka za spolni čin, a u psihičkom smislu da smatra kako je oštećena planirala, dogovarala i ostvarila intimni kontakt koji je bio dragovoljan i sa strane oštećene i sa strane optuženog. Konačno, na upit suda prof. Vidrih je navela da je pri donošenju forenzičkog zaključka ipak veća težina specijalista psihijatrije subspecijalista forenzičke psihijatrije od one psihologa, imajući pri tome na umu da se ipak radi o oštećenoj koja je pretrpjela ne samo psihičku, već i ozbiljnu fizičku traumu glave.

20. Obrana optuženog je tako prihvaćena kao istinita, životna i logična. Naime, ista je dana jasno, određeno i uvjerljivo te je suglasna pročitanoj i pregledanoj materijalnoj dokumentaciji, odnosno razmijenjenim porukama, iz kojih proizlazi da optuženog fizički i psihički nedostaci oštećene nisu smetali, kao i da je bio zainteresiran i za zajednički život s oštećenom. Optuženi je decidirano porekao počinjenje onoga što mu se stavlja na teret i ovaj sud mu vjeruje da terećena djela i nije počinio. Ono što govori u prilog nevinosti optuženog jest i okolnost da se radi o osobi koja je 1961. godište, koja nije evidentirana da bi dolazila u sukob sa zakonom, kao i što se radi o osobi koja je bila u braku u kojem je rođeno sada već odraslo dijete, a i koji i sada živi u izvanbračnoj zajednici.

21. Iskaze svjedoka udomitelja, sud je također ocijenio kao istinite, no pri tome je imao na umu da se radi o osobama koje su i zakonski odgovorne za oštećenu, a koje su se stoga našle u nezgodnoj situaciji te su očito smatrale da su kao takve dužne prijaviti ono do čega su mislili da je došlo, a kako bi zaštitile oštećenu od mogućeg iskorištavanja, koje doduše u postupku na kraju nije utvrđeno. Ovi svjedoci nemaju neposrednih saznanja već svoja saznanja crpe iz onoga što im je oštećena rekla, kao i iz onoga što su pronašli u njezinom mobitelu. Vještakinja Zorić je u svom nalazu navela kako je oštećena bila svjesna da radi nešto što joj udomitelji ne bi odobrili, iako se radi o osobi starosti preko 30 godina, tako da oštećena očito nije bila spremna na reakciju istih po povratku kući. Ono što potvrđuje isto jest i okolnost da je oštećena u porukama optuženom pisala kako se mogu vidjeti, to jest naći, ali kada će CĆ, njezin udomitelj biti na poslu. Uslijed navedenog radi se dakle o svjedocima po čuvenju, koji su upoznati sa životom i ponašanjem oštećene dok konkretnih saznanja o samom događaju nemaju.

22. Iskaz oštećene sud je razmatrao u skladu s njezinim mogućnostima shvaćanja i sposobnostima, a kako su to vještakinje opisale. Međutim, sud nije prihvatio njezin iskaz istinitim i uvjerljivim onako kako ga je ona opisala, budući da je neposredno nakon samog događaja u više poruka optuženom navela kako je zadovoljna kako je susret prošao. Upravo pročitane poruke, uz navode vještakinje prof. Vidrih doveli su u pitanje vjerodostojnost svega onoga što je izjavila vezano za prijavljena djela, tako da sud isključivo na temelju jedino njezinog iskaza nije mogao donijeti osuđujuću presudu.

23. U potpunosti je prihvaćena materijalna dokumentacija pročitana i razgledana tijekom dokaznog postupka, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

24. Jednako tako u potpunosti su prihvaćeni kao istiniti i nalazi i mišljenja vještaka, kao i iskazi vještakinja, obzirom su dani od strane stručnih osoba, nezainteresiranih za ishod ovog kaznenog postupka.

25. Uzimajući u obzir tako sve navedeno, po ocjeni ovog suda nije utvrđeno da bi optuženi počinio predmetna kaznena djela. Prema članku 455. stavak 1. ZKP-a presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim sud će izreći samo ako nedvojbeno utvrdi da je optuženi počinio kazneno djelo za koje je optužen. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da okrivljenikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak ni tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Takav najviši dokazni standard je sasvim razumljiv jer osuda u kaznenom postupku ima za posljedicu i ograničenje ustavnih prava neke osobe, a i obveze koje mogu slijediti. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno, upućuju na jedini mogući zaključak (izvan svake razumne sumnje) da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Kako u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, tužitelj nije dokazao da bi optuženi počinio inkriminirana kaznena djela, to jest nije dokazao da je do spolnih odnosa došlo bez pristanka oštećene, ovaj sud je optuženog temeljem članka 453. točke 3. ZKP-a oslobodio od optužbe.

26. Obzirom je optuženi dakle oslobođen od optužbe temeljem članka 149. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci optuženog i nužni izdaci i nagrada obrane padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj K-DO-2868/19

2. optuženom FĆ, [adresa]

3. braniteljici optuženog, odvjetnici Vesni Rogulj

4. savjetnici žrtve, odvjetnici KĆ – nakon pravomoćnosti

5. ZĆ, [adresa] – nakon pravomoćnosti