Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4682/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Ujević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, D.T. Gavrana 11, OIB: 17863542417, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Gregurić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Nadramija i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-308/2022-23 od 17. srpnja 2024. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-308/2022-25 od 22. srpnja 2024., u sjednici vijeća dana 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-308/2022-23 od 17. srpnja 2024. ispravljene rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-308/2022-25 od 22. srpnja 2024. pod I, II I VI izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava koji se provodi u postupku prisilne naplate pred Financijskom agencijom po zahtjevu za izravnu naplatu koji je podnio tuženik SVEA EKONOMI d.o.o., OIB: 17863542417, protiv tužiteljice HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem osnove za plaćanje - zadužnice javnog bilježnika Ivana Malekovića, broj ovjere Ov-1314/05 od 1. veljače 2005. Pod II se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.178,08 eura a pod III se odbija kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 eura kao neosnovan. Konačno pod IV se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura kao neosnovan. Rješenjem od 22. srpnja 2024. ispravlja se na presudi oznaka poslovnog broja (1-5 stranice) tako da umjesto "Poslovni broj: P-355/2023- 23" treba pravilno pisati "Poslovni broj: P308/2022-23", dok u preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena

2. Protiv navedene presude žalbu u dijelu pod toč. I, II i IV Izreke podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. U žalbi tuženik navodi kako je zastara u ovom predmetu prekinuta na FINI od strane prethodnog ovrhovoditelja Splitske Banke te da je dostavio i zk Izvadak iz kojeg se vidi ovrha Splitske banke Ovr-1426/11 na nekretnini pok. ĐM te je ugovor solemniziran (ugovor o kreditu OU-64/05) a pošto ne postoje dvije različite zastare za isto potraživanje, zastarni rok je 10 godina. Nakon otkupa potraživanja, novi je vjerovnik prisiljen pokrenuti novi ovršni postupak, što je i učinjeno, a čime je zastara prekinuta.

6. Pravilno međutim u pobijanoj odluci sud utvrđuje kako je prednica tužiteljice kao korisnica kredita sa Splitskom bankom d.d. kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu 2. veljače 2005., te je dala i izjavu o suglasnosti zapljene pod brojem ovjere Ov- 1314/05 od 1. veljače 2005. Javnog bilježnika Ivana Malekovića pa je podnesen za izravnu naplatu od strane tuženika temeljem iste.

7. Sud pravilno utvrđuje kako je nastupila zastara tražbine, jer predmetna pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate temelje se na Izjavi o suglasnosti zapljene pod brojem ovjere javnog bilježnika Ov-1314/05 od 1. veljače 2005. Ta izjava nije solemnizirana nego je javni bilježnik Ivan Maleković ovjerio potpis prednice tužiteljice na toj zadužnici koja je izdana 1. veljače 2005. Iz zahtjeva za zapljenu računa temeljem Izjave o suglasnosti zapljene proizlazi da dospjelo potraživanje Splitske banke d.d. prema prednici tužiteljice na dan 30. rujna 2011. iznosi 11.578,24 eura glavnice, 1.156,98 eura redovne kamate, 9.878,32 eura zateznih kamata, 113,20 kuna sudskih pristojbi i 900,00 kuna opomena. Stoga je zadužnica na temelju koje je zatražena ovrha od strane tuženika prema tužiteljici mogla biti predana na naplatu 1. listopada 2011. a na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika, a to su zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a, dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz članka 233. ZOO-a.

8. U ovom predmetu radi se dakle o zadužnici koja je sastavljena prije 1. siječnja 2011. i koja nije potvrđena odnosno solemnizirana od strane javnog bilježnika već je na istoj ovjeren potpis prednice tužiteljice kao dužnika, pa zastarni rok za tražbinu iz te zadužnice iznosi pet godina od kada je zadužnica mogla biti predana radi naplate. Konačno, i iz dopisa FINE od 14. prosinca 2023. proizlazi kako je predmetna zadužnica prvi puta predana radi naplate 17. listopada 2011. dok s računa ovršenice ĐM, prednice tužiteljice nije bilo naplata zbog nedostatka novčanih sredstava. Dopisom pak FINE od 20. veljače 2024. potvrđuje se kako je osnova za plaćanje poslovni broj OV-1314/05, odnosno predmetna zadužnica isknjižena iz Očevidnika za plaćanje 1. veljače 2014. zbog primitka podatka o smrti fizičke osobe.

9. Sud stoga pravilno primjenjuje čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj: 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020 - dalje ZPONS) prema kojemu - ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. pa kako iz dopisa FINE od 14. prosinca 2023. proizlazi da s računa ovršenice ĐM, prednice tužiteljice nije bilo naplata zbog nedostatka novčanih sredstava dok iz dopisa FINE od 20. veljače 2024. to je osnova za plaćanje

- zadužnica poslovni broj OV-1314/05 isknjižena iz Očevidnika za plaćanje 1. veljače 2014., a zastara je nakon isknjiženja te osnove sukladno odredbi članka 12. ZPONS- a počela teći iznova. Nakon prekida zastare, prema odredbi članka 245. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), vrijeme zastare počinje ponovno teći, dok se, prema odredbi članka 238. stavak 2. ZOO-a, vrijeme proteklo do zastoja zastare uračunava u zakonom određeni rok zastare. Budući pak da se radi o zadužnici koja je sastavljena prije 1. siječnja 2011. koja nije solemnizirana od strane javnog bilježnika već je na istoj samo ovjeren potpis prednice tužiteljice kao dužnika, zastarni rok za tražbinu iz te zadužnice iznosi pet godina od kada je zadužnica mogla biti predana radi naplate što znači da je nakon isknjiženja zadužnice, te je 14. veljače 2014. počeo teći zastarni rok od pet godina koji je istekao 15. veljače 2019. dok je zadužnica poslovni broj OV-1314/05 na naplatu ponovno dostavljena 23. veljače 2022., te je zahtjev za pljenidbu i prijenos sredstava izravnom naplatom podnesen izvan zastarnog roka. Kako je zadužnica – što je pravilno sud prvog stupnja obrazložio - isknjižena, to se smatra da ranijeg prekida zastare povodom istoga nije niti bilo, pa je odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita.

10. Stoga je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat