REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: P-3229/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja MJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Korneliji Krizmanić, odvjetnici iz Vinkovaca, Gundulićeva 8, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb zastupanog po punomoćniku Josip Grošeta, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. prosinca 2024. u nazočnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja LJ, odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnika tuženika ŠJ, odvjetničke vježbenice, dana 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 198-50-4008095 od 30.03.2007. godine u dijelu u kojem se navodi da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća, a koji ugovor je zaključen između tužitelja MJ kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao kreditora.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju MJ iz [adresa], 154. brigade Hrvatske vojske 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime preplaćenih iznosa na ime valutne klauzule iznos od 4.536,57 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 3,55 € od 31.03.2008.g. do isplate,

- na iznos od 15,80 € od 31.10.2008.g. do isplate,

- na iznos od 2,98 € od 30.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 19,28 € od 31.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 21,78 € od 31.01.2009.g. do isplate,

- na iznos od 22,91 € od 28.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 20,34 € od 16.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 20,95 € od 30.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 16,05 € od 31.05.2009.g. do isplate,

- na iznos od 12,44 € od 30.06.2009.g. do isplate,

- na iznos od 13,40 € od 31.07.2009.g. do isplate,

- na iznos od 15,30 € od 31.08.2009.g. do isplate,

- na iznos od 15,14 € od 30.09.2009.g. do isplate,

- na iznos od 13,22 € od 31.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 16,82 € od 30.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 19,72 € od 31.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 23,83 € od 31.01.2010.g. do isplate,

- na iznos od 22,89 € od 28.02.2010.g. do isplate,

- na iznos od 28,47 € od 31.03.2010.g. do isplate,

- na iznos od 27,41 € od 30.04.2010.g. do isplate,

- na iznos od 29,48 € od 31.05.2010.g. do isplate,

- na iznos od 47,34 € od 30.06.2010.g. do isplate,

- na iznos od 43,67 € od 31.07.2010.g. do isplate,

- na iznos od 54,90 € od 31.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 51,02 € od 30.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 44,78 € od 31.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 57,95 € od 30.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 74,72 € od 31.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 62,85 € od 31.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 67,01 € od 24.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 61,72 € od 13.04.2011.g. do isplate,

- na iznos od 62,67 € od 30.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 85,14 € od 30.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 87,33 € od 29.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 105,66 € od 22.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 96,06 € od 12.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 85,54 € od 12.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 83,43 € od 16.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 82,63 € od 14.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 87,58 € od 17.01.2012.g. do isplate,

- na iznos od 91,90 € od 22.02.2012.g. do isplate,

- na iznos od 92,48 € od 14.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 89,49 € od 25.04.2012.g. do isplate,

- na iznos od 91,51 € od 22.05.2012.g. do isplate,

- na iznos od 92,89 € od 15.06.2012.g. do isplate,

- na iznos od 90,57 € od 30.07.2012.g. do isplate,

- na iznos od 91,18 € od 02.09.2012.g. do isplate,

- na iznos od 89,44 € od 28.09.2012.g. do isplate,

- na iznos od 85,67 € od 15.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 89,69 € od 12.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 91,61 € od 21.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 90,26 € od 17.01.2013.g. do isplate,

- na iznos od 82,69 € od 09.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 89,12 € od 13.03.2013.g. do isplate,

- na iznos od 89,68 € od 09.04.2013.g. do isplate,

- na iznos od 87,17 € od 14.05.2013.g. do isplate,

- na iznos od 79,33 € od 11.06.2013.g. do isplate,

- na iznos od 79,13 € od 08.07.2013.g. do isplate,

- na iznos od 81,05 € od 13.08.2013.g. do isplate,

- na iznos od 84,14 € od 30.09.2013.g. do isplate,

- na iznos od 88,41 € od 30.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 86,21 € od 29.11.2013.g. do isplate,

- na iznos od 87,77 € od 27.12.2013.g. do isplate,

- na iznos od 89,54 € od 31.01.2014.g. do isplate,

- na iznos od 90,64 € od 28.02.2014.g. do isplate,

- na iznos od 92,97 € od 23.03.2014.g. do isplate,

- na iznos od 92,21 € od 29.04.2014.g. do isplate,

- na iznos od 89,64 € od 30.04.2014.g. do isplate,

- na iznos od 336,42 € od 30.04.2014.g. do isplate,

i to do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na:

- 20,34 eur u razdoblju od 31.03.2009. (datum dospijeća kako je zatraženo) do datuma plaćanja tj. do zaključno 15.04.2009.

- 67,01 eur u razdoblju od 28.02.2011. do zaključno 23.03.2011.

- 61,72 eur u razdoblju od 31.03.2011. do zaključno 12.04.2011.

- 62,67 eur u razdoblju od 30.04.2011. do zaključno 29.05.2011.

- 85,14 eur u razdoblju od 31.05.2011. do zaključno 29.06.2011.

- 87,33 eur u razdoblju od 30.06.2011. do zaključno 28.07.2011.

- 105,66 eur u razdoblju od 31.07.2011. do zaključno 21.08.2011.

- 96,06 eur u razdoblju od 31.08.2011. do zaključno 11.09.2011.

- 85,54 eur u razdoblju od 30.09.2011. do zaključno 11.10.2011.

- 83,43 eur u razdoblju od 31.10.2011. do zaključno 15.11.2011.

- 82,63 eur u razdoblju od 30.11.2011. do zaključno 13.12.2011.

- 87,58 eur u razdoblju od 31.12.2011. do zaključno 16.01.2012.

- 91,90 eur u razdoblju od 31.01.2012. do zaključno 21.02.2012.

- 92,48 eur u razdoblju od 29.02.2012. do zaključno 13.03.2012.

- 89,49 eur u razdoblju od 31.03.2012. do zaključno 24.04.2012.

- 91,51 eur u razdoblju od 30.04.2012. do zaključno 21.05.2012.

- 92,89 eur u razdoblju od 31.05.2012. do zaključno 14.06.2012.

- 90,57 eur u razdoblju od 30.06.2012. do zaključno 29.07.2012.

- 91,18 eur u razdoblju od 31.07.2012. do zaključno 01.09.2012.

- 89,44 eur u razdoblju od 31.08.2012. do zaključno 27.09.2012.

- 85,67 eur u razdoblju od 30.09.2012. do zaključno 14.10.2012.

- 89,69 eur u razdoblju od 31.10.2012. do zaključno 11.11.2012.

- 91,61 eur u razdoblju od 30.11.2012. do zaključno 20.12.2012.

- 90,26 eur u razdoblju od 31.12.2012. do zaključno 16.01.2013.

- 82,69 eur u razdoblju od 31.01.2013. do zaključno 08.02.2013.

- 89,12 eur u razdoblju od 28.02.2013. do zaključno 12.03.2013.

- 89,68 eur u razdoblju od 31.03.2013. do zaključno 08.04.2013.

- 87,17 eur u razdoblju od 30.04.2013. do zaključno 13.05.2013.

- 79,33 eur u razdoblju od 31.05.2013. do zaključno 10.06.2013.

- 79,13 eur u razdoblju od 30.06.2013. do zaključno 07.07.2013.

- 81,05 eur u razdoblju od 31.07.2013. do zaključno 12.08.2013.

- 84,14 eur u razdoblju od 31.08.2013. do zaključno 29.09.2013.

- 88,41 eur u razdoblju od 30.09.2013. do zaključno 29.10.2013.

- 86,21 eur u razdoblju od 31.10.2013. do zaključno 28.11.2013.

- 87,77 eur u razdoblju od 30.11.2013. do zaključno 26.12.2013.

- 89,54 eur u razdoblju od 31.12.2013. do zaključno 30.01.2014.

- 90,64 eur u razdoblju od 31.01.2014. do zaključno 27.02.2014.

- 92,97 eur u razdoblju od 28.02.2014. do zaključno 22.03.2014.

- 92,21 eur u razdoblju od 31.03.2014. do zaključno 28.04.2014.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 da tužitelju MJ iz [adresa], 154.brigade Hrvatske vojske 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.816,50 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od presuđenja tj. 28. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

V Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 06.06.2022. tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 198-50-4008095 dana 30.03.2007. prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 27.453,87 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseci uz redovnu kamatu koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kamatnim stopama kreditora, a na dan sklapanja je ista iznosila 5,20% godišnje.

Ukazuje da je Trgovački sud u Zagrebu donio presudu P-1401/2012 u sporu tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv 8 tuženih banaka, između ostalih i ovdje tuženika, koja presuda je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, potvrđena presudom Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. g. Visokog trgovačkog suda RH te presudom Rev-2221/2018 od dana 3.9.2019.g. Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je u bitnom utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), a da tuženik (banka) prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nije u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.9.2003 do 6.8.2007. i to čl. 81., 82., 90, a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96., 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Povodom istaknutih revizija tuženika, Vrhovni sud RH je u presudi Rev- 2221/18 od 3.9.2019. odbio revizije tuženih i potvrdio presudu nižestupanjskih Trgovačkih sudova. Presuda Rev-2221/18 je obvezujuća za nižestupanjske sudove. Nadalje, tužitelj ne spori činjenicu da je odredbama Ugovora o kreditu ugovorena tzv. valutna klauzula, odnosno da je vrijednost ugovorene obveze izračunata na temelju vrijednosti valute RH (kuna) u odnosu prema stranoj valuti to jest u ovom pojedinačnom slučaju, vrijednost švicarskog franka - CHF, ali tužitelj osporava valjanost njenog ugovaranja sukladno odredbama kako tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača tako i Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao prosječni potrošač nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, dok je tuženiku, kao specijaliziranoj novčarskoj ustanovi, to bilo poznato ili moglo biti poznato, iz čega proizlazi da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije postupao u dobroj vjeri. Tužitelj ističe da je Ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te svoje "kreditne proizvode" prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene i nije ostavio mogućnost da se pregovara o pojedinačnim ugovornim odredbama. Ističe da je dužnost tuženika da prije sklapanja Ugovora tužitelju pruži odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućila da procijeni je li predloženi Ugovor o kreditu prilagođen njihovim potrebama i financijskoj situaciji i pojasniti mu bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koji oni mogu imati na tužitelja. Svi ovi bitni podaci su trebali biti sadržani u Ugovoru o kreditu Konačno postavljenjem tužbenim zahtjevom traži (podnesak 21.11.2024. donošenje presude kojom će se prihvatiti zahtjev sadržaja navedenog kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu (list 25) u kojem osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Smatra da je na tužitelju teret dokaza da su u konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe ništetne. Ističe kako su odredbe o valutnoj klauzuli Ugovora jasne, uočljive i razumljive te da tuženik nije postupao nepošteno prilikom sklapanja Ugovora. Ističe prigovor zastare potraživanja. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Između stranaka (ročište 25.10.2023. - list 61 spisa) utvrđeno je nespornim da kredit nije konvertiran i da je otplaćen, a iz čl. 6 ugovora o kreditu vidljivo je da je namijenjen za kupnju vozila.

4. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u ugovor o kreditu br 198- 504008095, punomoć br 198/1/2006, otplatna tablica – kredit, informativni izračun, prijepis knjigovodstvene kartice za razdoblje od 30.4.2007. – 18.5.2022., zahtjev za kredit tužitelja, potvrdu (solemnizaciju) privatne isprave Ov-5067/2007 javnog bilježnika Želimira Mirića iz Vinkovaca, promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih vozila u periodu od 1.2.2007. - 31.3.2007., nalaz i mišljenje dao je sudski vještak ing. Zrinko Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke( l 102) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva suglasno su istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predlažile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP. Sud nije provodio dokaz saslušanjem javnog bilježnika po prijedlogu tuženika jer on niti je stručan niti ovlašten za tumačenje tužitelju spornih ugovornih odredbi, a niti ima saznanja o tome kako je tuženik postupao prilikom zaključenja ugovora i tijekom otplate kredita. Saslušanjem javnog bilježnika ne može se utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti.

6. Nije sporno da su stranke i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili predmetni Ugovor o kreditu potvrđen kod javnog bilježnika na iznos 27.453,87 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja uz redovnu kamatu od 5,20% godišnje, promjenjivu uz rok otplate 84 mjeseci (dalje: Ugovor o kreditu), što je vidljivo iz samog ugovora o kreditu – list 7 spisa. Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno je li riječ o ništetnim odredbama i pripadaju li u tom slučaju tužitelju utuženi iznosi.

7. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da je iznos kredita kunska protuvrijednost iznosa od 27.453,87 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. Iz odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Prema čl. 6 namjena je kupnja vozila.

8. Tužitelj MJ (list 102 - ročište 17.12.2024.), u svom logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu navodi da je kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu u CHF, kunskoj protuvrijednosti, a namjena kredita bila je kupnja novog vozila za osobne potrebe. Nije bio obrtnik i vozilo nije bilo namijenjeno za bilo kakvu poslovnu djelatnost. Došao je u auto kuću u kojoj je dobio informaciju da ta auto kuća Autowill surađuje sa tuženikom koji ima najpovoljnije i najbolje kredite i to u CHF, koji je, kako mu je rečeno u auto kući – dobra valuta.

Ističe da je inače bio klijent Zagrebačke banke d.d., ali je sa tuženikom kao kreditorom sklopio ovaj ugovor za kupnju vozila jer mu je u auto kući preporučeno da tako učini jer da tuženik nudi najbolje i najpovoljnije kredite za kupnju željenog vozila. Nije se išao raspitivati u Zagrebačku banku ili druge banke o mogućnosti dobivanja kredita jer mu je u auto kući rečeno da za vozilo koje je odabrao može dobiti najpovoljniji kredit kod tuženika. Nije mu nuđen kredit u kunama, a rečeno mu je da imaju kredit u Eur, ali da nije tako povoljan kao ovaj u kunskoj protuvrijednosti CHF te da bi ga vozilo u konačnici da uzme kredit u Eur stajalo puno više. Ističe da se radilo o tipskom ugovoru unaprijed pripremljenom i tu nije bilo mogućnosti nikakvog pregovaranja o odredbama ugovora. Ugovor je prije potpisivanja pročitao, ali u tom ugovoru nije mogao ništa mijenjati i vjerovao je da ga mora potpisati jer mu je prezentiran kao najpovoljniji za njega. Nije upozoravan niti u banci niti u auto kući na posljedice sklapanja takvog ugovora, a kada su rate počele rasti nije tražio raskid ugovora, već je ugovor o kreditu uredno podmirivao i sve rate uredno otplatio, iako je to za njega tada bilo ekonomski tegobno jer se preselio u [adresa], kako bi sa svojom budućom suprugom započeo novi život, međutim kako su bili podstanari, otplaćivanje ovog kredita bilo im je tegobno i značajno utjecalo na kućni budžet. Sjeća se da je ugovor potpisao kod javnog bilježnika i da je javni bilježnik pročitao ugovor, međutim nije ga upozoravao na bilo kakve posljedice koje bi proizašle iz tog ugovora i ne sjeća se svih detalja, ali zna da se sve odvijalo brzo i da je želio što prije potpisati ugovor kako bi realizirao kredit. Ističe da su u početku rate bile niže, a onda su počele naglo rasti i rok otplate je bio 7 godina. Ističe da je moguće bilo pojedinih mjesečnih iznosa sa tzv. negativnim tečajnim razlikama, ali to je bilo neznatno i vidljivo je iz evidencije otplate. Ističe da kredit nije konvertiran i da je otplaćen. 9. Da tužitelj ima svojstvo potrošača utvrđeno je na osnovi logički povezanog i stoga uvjerljivog iskaza tužitelja i predmetnog cit. ugovora o kreditu.

10. Presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. 1. 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 96/03) u razdoblju od 1. 1. 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. U smislu čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene.

13. Imajući u vidu da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju obuhvaćenom presudama donesenim u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda. Da je tome tako, proizlazi iz okolnosti predmetnog slučaja – sadržaja Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, koji sadrži sporne odredbe o ugovorenoj valuti CHF uz koju je vezana glavnica. Navedene odredbe spornog Ugovora o kreditu, identične su odredbama razmatranim presudom VSRH broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

14. Ovaj sud utvrđuje da sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, a niti mu je prilikom potpisivanja Ugovora dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti.

15. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Trgovac ako tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo dužan je to dokazati.

16. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, smatra se da se o prijepornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo – dio čl. 7 u svezi načina otplate kojim je ugovoreno ispunjenje kreditne obveze uz valutnu klauzulu u CHF.

17. Uvažavajući presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj poslovni Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbe ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredbi (čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18 i 126/21 dalje: ZOO).

18. Ovaj sud utvrdio je ništetnom dio odredbe čl. 7 prijepornog Ugovora o kreditu kako je navedeno u izreci tj. u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF.

19. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na zatraženu isplatu.

20. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Čl. 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na dio ugovorne odredbe koja je utvrđena ništetnom te je visina potraživanja utvrđena na osnovi nalaza i mišljenja vještaka financijske struke na koji tužitelj ističe da nema primjedbi, a i tuženik ističe da nema primjedbi na matematički izračun vještaka (list 83. spisa), temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan ih je vratiti tužitelju. Tuženik je sam propustio tužitelja upoznati s parametrima koje je primjenjivao, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju pripada od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa pa je stoga valjalo odlučiti kao u izreci uvažavajući da je prema nalazu i mišljenju vještaka neke iznose tužitelj platio prije dospijeća (na te mu kamata pripada od datuma dospijeća jer tako je zatražio-čl. 2. st.1. ZPP-a, a neke je platio nakon dospijeća. Kako je kamatu na pojedino navedene iznose zatražio od datuma dospijeća, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na pojedinačno navedene iznose kao u tč.III izreke u razdoblju od dospijeća do datuma plaćanja odnosno sve kako je citirano u tč.III izreke.

Naime, u ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvene i financijska vještačenja po g. Zrinku Ručeviću stalnom sudskom vještaku koji je je svoj nalaz i mišljenje izradio stručno, objektivno, jasno i obrazloženo pa ga stoga sud prihvaća, a i stranke su istakle da nemaju primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka kako je naprijed navedeno. Na osnovi nalaza i mišljenja (list 71-77 spisa ) utvrđeno je kako razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (31. svibnja 2007.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike izmeñu tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi:

- ukupno 4.536,57 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) pozitivnih tečajnih razlika, a pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u 'j1' Tabele 1 nalaza (samo pozitivni iznosi),

ili

- ukupno 4.459,69 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa) uzimajući u obzir i negativne tečajne razlike (-76,88 EUR), a pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'j1' Tabele 1 nalaza (svi iznosi ):

datum dospijeća

negativne razlike

31.05.2007.

-5,20 eur

30.06.2007.

-6,79 eur

31.07.2007.

-5,39 eur

31.08.2007.

-4,22 eur

30.09.2007.

-7,72 eur

31.10.2007.

- 8,15 eur

30.11.2007.

- 5,58 eur

31.12.2007.

- 6,76 eur

31.01.2008.

- 2,63 eur

29.02.2008.

- 0,35 eur

30.04.2008.

-2,31 eur

31.05.2008.

-4,71 eur

30.06.2008.

-1,81 eur

31.07.2008.

-6,07 eur

31.08.2008.

-5,86 eur

30.09.2008.

-3,33 eur

ukupno -76,88 eur

Tužitelj je svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatom u potpunosti uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka kako u ukupnom iznosu tako i pojedinačno navedenim iznosima preplaćenog zbog rasta tečaja pa je sud ovako postavljeni zahtjev za isplatom prihvatio (s time da mu kamata na pojedinačno navedene iznose pripada kako je navedeno u izreci (uvažavajući da mu ne pripada za razdoblje prije datuma plaćanja te da sud sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva- čl.2/1 ZPP).

Što se tiče tzv. negativnih razlika valja istaći da tužitelj u ovom postupku potražuje upravo razlike više plaćenih anuiteta uslijed promjene tečaja CHF i obuhvaća u tužbenom zahtjevu samo razdoblje preplate dok tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev ili sl. i sud je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja (čl. 2/1 ZPP-a) i sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik za razliku od tužitelja nije potrošač te se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita pa za eventualno nastale "negativne razlike" u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF, ne postoji odgovornost potrošača. Prema tome tužitelj za razliku od tuženika nije nepošteni stjecatelj i kolektivna tužba štiti tužitelja, a ne tuženika.

22. Kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1. siječnja 2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

23. U pogledu ništetnosti valutne klauzule mjerodavna je pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda RH poslovni br. Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. Pravomoćne presude po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača imaju se primijeniti u ovom slučaju kako u pogledu ništetnosti tako i kod rješavanja prigovora zastare. Tužitelj je tužbu podnio 06.06.2022. (list 1 spisa) pa je ista podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz čl. 225 ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21). Tužitelj tijekom cijelog postupka potražuje isplatu vezanu za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli. Pravomoćnim okončanjem spora (14.6.2018.) pred Visokim trgovačkim sudom RH zastara počinje teći iznova. Slijedom svega navedenog u potpunosti je neosnovan prigovor zastare. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1 ZOO. Tuženik (na ročištu 17.12.2024.- list 101) ističe da se "protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 21.11.2024". Međutim, ovdje se ne radi o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva jer tužitelj tijekom cijelog postupka glede zahtjeva za isplatom potražuje isplatu preplaćenih iznosa po istoj osnovi- po osnovi valutne klauzule pa u odnosu na tužbeni zahtjev iz tužbe on samo smanjuje tužbeni zahtjev, a smanjenju se tuženik ne može protiviti i koje se u smislu čl.191.st.3. ZPP ne smatra preinakom tužbe kojoj bi se tuženik mogao protiviti. Tužiteljevo potraživanje proizlazi iz iste činjenične i pravne osnove pa se ne radi u konkretnom slučaju o djelomičnom povlačenju tužbe. Tužitelj ima pravo disponirati tužbenim zahtjevom jer mu to upravo zakon omogućuje pa ga može smanjiti-u konkretnom slučaju njegova dispozicija nema učinak djelomičnog povlačenja tužbe, a pravna shvaćanja o djelomičnom povlačenju tužbe primjenjuju se kod odluke o trošku što u ovoj situaciji također nije slučaj jer potraživanje novčanih iznosa iz tužbe i konačno postavljenog tužbenog zahtjeva ulaze u isti tzv. platni razred Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a osim toga sukladno shvaćanju suda EU u ovoj vrsti spora tuženik ne bi imao pravo na naknadu troškova niti u situaciji povučenog dijela tužbenog zahtjeva jer bi takav način podmirivanja troškova od strane potrošača predstavljao znatnu prepreku koja bi mogla odvratiti potrošača od ostvarivanja prava na sudsku zaštitu (C-244/19).

24. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

25. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 3 ZPP jer je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio glede osnove gotovo 100%( te zbog toga nije nastao poseban trošak) i glede visine 100% pa je stoga valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Tužitelju je priznat trošak (VPS u tužbi 41.590,71 kn/5.520,04 eur za radnje do zaključno 20.12.2023., a od 21.11.2024. je 4.536,57 EUR eur)

- sastava tužbe od 06.06.2022. radi utvrđenja ništetnosti i isplate po Tbr 7/1 - 100 bodova

- sastava podneska od 19.9.2022. po tbr. 8/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 05.07.2023. po tbr 9/1 – 100 bodova

- sastava podneska od 07.07.2023. po tbr. 8/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 25.10.2023. po tbr 9/1 – 100 bodova

- sastav podneska 25.04.2024- po tbr 8/4 – 25 bodova

- sastav podneska 21.11.2024.- po tbr 8/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 17.12.2024. – po tbr 9/1 – 100 bodova

- trošak sudske pristojbe na tužbu 384,66 kn / 51,05 eur – (list 22.) po Tbr 1 t.1. TSP, trošak vještačenja 265,45 eur- list 78 i 63. spisa ili ukupni parnični trošak u iznosu od 1.816,50 eur (troška sudske pristojbe na presudu je tužitelj oslobođen sukladno čl.6. ZIZSP – Narodne novine 51/23).

Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.

26. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 28. siječnja 2025.g.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. stranaka