Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj P Ob-271/2021-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, po sucu toga suda Ljiljani Košić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukadin & Partneri iz Zagreba protiv I tuženika DŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], II tuženice IŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i III tuženika ČŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], svi zastupani po privremenom zastupniku Bošku Kordiću, odvjetniku iz Sesveta, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključene glavne i tajne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. u prisutnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika te privremenog zastupnika tuženika, 28. siječnja 2025., donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

'' Utvrđuje se da je tužiteljica AŽ iz [adresa] suvlasnica u ½ dijela nekretnine upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], kuća broj 30, [adresa], dvorište, [adresa], ukupne površine 495 m2, te su tuženici dužni trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice na navedenoj nekretnini.'', kao neosnovan. II Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.312,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, kao s neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica AŽ je dana 28. prosinca 2021. podnijela tužbu protiv I tuženika DŽ, II tuženice IŽ i III tuženika MŽ radi utvrđenja da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], kuća broj 30, [adresa], dvorište, [adresa], ukupne površine 495 m2, a koju nekretninu su za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli tužiteljica i III tuženik, a koju nekretninu je III tuženik kupio od I-II tuženika.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da su I-II tuženici 2. svibnja 2008. sa III tuženikom ČŽ sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine koja je predmet ovog postupka po kojem ugovoru je nekretnina kupljena na iznos od 120.000,00 eura. Taj iznos je financiran kreditom Privredne banke Zagreb, kojeg je podigao III tuženik.

3. Tužiteljica nadalje navodi da je sa III tuženikom u braku od 25. listopada 2000. te je predmetna nekretnina bračna stečevina pa je tužiteljica suvlasnica nekretnine u ½ dijela.

4. U odgovoru na tužbu I-III tuženici su naveli da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu kao u cijelosti, jer tužiteljica nije u spis dostavila dokumentaciju iz koje bi proizlazila osnovanost tužbenoga zahtjeva.

5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u tužbu (list 1-2 i 14-15), izvadak iz zemljišne knjige (list 9-10), rješenje poslovni broj P Ob-271/2021 od 7. srpnja 2022. o postavljanju privremenog zastupnika za I-III tuženike (list 40-42), odgovor na tužbu (list 66 i 68) i iskaz tužiteljice kao stranke (list 88-89).

6. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP)) ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], kuća broj 30, [adresa], dvorište, [adresa], ukupne površine 495 m2 ona suvlasnik u ½ dijela budući su tu nekretninu za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli tužiteljica i III tuženik, obzirom da je III tuženik tu nekretninu kupio od I-II tuženika.

8. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka nadalje navodi kako su u zemljišnim knjigama kao vlasnici predmetne nekretnine upisani I tuženik DŽ i II tuženica IŽ, svaki u ½ dijela međutim I-II tuženici nisu stvarni vlasnici predmetne nekretnine, već su to njezin suprug ČŽ i ona svaki ½ dijela.

9. Tužiteljica nadalje navodi kako je I-II tuženicima kupoprodajna cijena u iznosu od 120.000,00 eura isplaćena, a iznos kupoprodaje financiran je temeljem kredita kojeg je njezin suprug ČŽ zaključio sa Privrednom bankom Zagreb 2. svibnja 2008.

10. Tijekom postupka se navodi i to kako su se I-II tuženici obvezali III tuženiku ČŽ u roku od 3 dana izdati tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na njegovo ime, međutim I-II tuženici tu svoju obvezu nisu nikada ispunili. Kako je kupac nekretnine ČŽ suprug tužiteljice od 2000. godine tužiteljica smatra kako je predmetna nekretnina bračna stečevina nje i III tuženika svakoga u ½ dijela. Tužiteljica je navela i to kako je u posjedu predmetne nekretnine od 2008. pa je prošao i zakonom propisani rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

11. U odgovoru na tužbu i tijekom cijeloga postupka I-III tuženici su osporavali tužbu navodeći da tužba nije osnovana. I-III tuženici isticali su kako uz tužbu nije dostavljen Ugovor o kupoprodaji od 2. svibnja 2008. na temelju kojega tužiteljica dokazuje osnovanost tužbenoga zahtjeva. Nadalje su navodili kako se u spisu ne nalazi niti jedan dokaz da su I-II tuženici DŽ i IŽ zaprimili isplatu kupoprodajne cijene. Isticali su i to kako banka od I-II tuženika ovrhom potražuje povrat sredstava isplaćenih po kreditu te tužiteljica nije dokazala da je ona zatražila izdavanje tabularne isprave od I-II tuženika. Protivili su se utvrđenju prava vlasništva dosjelošću jer tužiteljica na tu okolnost nije predložila provođenje nikakvih dokaza osim njezinim saslušanjem.

12. Osnovano tuženik tijekom postupka navodi kako je Ugovor o kupoprodaji dostavljen tek na ročištu na kojemu je glavna rasprava zaključena 12. prosinca 2024., a trebao je biti dostavljen još uz tužbu, ali kako u ovom postupku nije održano pripremno ročište, već je odmah zakazana glavna rasprava tužiteljica nije prekludirana u svojem pravu za predlaganje dokaza i dostavljanje dokumentacije kojima dokazuje osnovanost tužbenoga zahtjeva.

13. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 92-93) utvrđeno je da je 2. svibnja 2008. zaključen ugovor kojim su prodavatelji IŽ i DŽ, ovdje I-II tuženici prodali ČŽ, ovdje III tuženiku nekretninu upisanu u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] površine 495 m2 u naravi kuća broj 30 [adresa] površine 92 m2 i dvorište [adresa] površine 403 m2 za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 120.000,00 eura.

14. U čl. 2. Ugovora navedeno je kako će kupac u cijelosti isplatiti prodavateljima ugovoreni iznos kupoprodajne cijene iz stambenog kredita za odobrenje kojeg je kupac zahtjev predao kod PBZ d.d.

15. U čl. 5. Ugovora prodavatelji, I-II tuženici su se obvezali u roku od 3 dana nakon isplate kupoprodajne cijene kupcu uručiti tabularnu ispravu kojom će kupca konačno, neopozivo i bezuvjetno ovlastiti da bez bilo kakve daljnje suglasnosti ili privole prodavatelja u zemljišnim knjigama ishodi upis prava vlasništva na nekretnini koja je predmet kupoprodajnog ugovora na svoje ime.

16. Uvidom u Ugovor o kreditu zaključen između Privredne banke Zagreb d.d. i III tuženika ČŽ utvrđeno je da je 2. svibnja 2008. zaključen ugovor o kreditu za kupnju stambenog objekta te da su I tuženik i II tuženica bili založni dužnici po predmetnom Ugovoru o kreditu, a iste je zastupao njihov punomoćnik KŽ.

17. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 9-10) utvrđeno je da su na nekretnini koja je predmet ovog postupka i dalje kao suvlasnici upisani DŽ u ½ dijela i IŽ u ½ dijela. Nadalje je utvrđeno da je na predmetnoj nekretnini pod brojem Z-2423/08 21. svibnja 2008. uknjiženo pravo zaloga u korist Privredne banke Zagreb d.d., a da je pod brojem Z-2656/13 9. kolovoza 2013. temeljem rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj Ovr- 1513/13 od 10. srpnja 2013. zabilježena ovrha u predmetu ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d. protiv ovršenika DŽ i IŽ.

18. Iako nije sporno da su tužiteljica AŽ i III tuženik ČŽ u trenutku kada je III tuženik zaključio ugovor o kupoprodaji sa I-II tuženicima bili u braku tužiteljica nije u ovom postupku dokazala da je njezin suprug ČŽ postao vlasnik nekretnine za koju traži utvrđenje suvlasništva u ovom postupku.

19. Kako je brak tužiteljica i III tuženika sklopljen 25. listopada 2000., a Ugovor o kupoprodaji nekretnine zaključen 2. svibnja 2008. na njihove imovinske odnose primijenio bi se Obiteljski zakon iz 2003. (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13, dalje ObZ/03).

20. Odredbom čl. 249. ObZ propisno je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili.

21. Nije sporno da bi tužiteljica imala pravo na ½ dijela nekretnine koja bi predstavljala bračnu stečevinu da je njezin suprug, ovdje III tuženik uistinu postao vlasnik nekretnine za koju je zaključio Ugovor o kupoprodaji sa I-II tuženicima, što tužiteljica tijekom ovog postupka nije dokazala.

22. Iz Ugovora o kupoprodaji proizlazi da su se prodavatelji obvezali kupcu izdati tabularnu ispravu u roku od 3 dana nakon isplate kupoprodajne cijene. Kako su u zemljišnim knjigama i dalje kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani I-II tuženici očito je da tabularnu ispravu nisu izdali III tuženiku te se on nije upisao kao vlasnik predmetne nekretnine. Upitno je i to je li kupoprodajna cijela isplaćena prodavateljima u cijelosti, obzirom da je u čl. 3. Ugovora o kupoprodaji navedeno da će prodavatelji kupcu tabularnu ispravu izdati u roku od 3 dana od isplate kupoprodajne cijene.

23. Valja reći i to da se u pogledu predmetne nekretnine vodi ovršni postupak koji je pokrenula Privredna banka Zagreb, kao ovrhovoditelj protiv I-II tuženika kao ovršenika pa ovaj sud smatra kako suprug tužiteljice, ovdje III tuženik nije postao vlasnik predmetne nekretnine niti je to tužiteljica u ovom postupku uspjela dokazati. Kako suprug tužiteljice nije stekao pravo vlasništvo na predmetnoj nekretnini ne može niti tužiteljica postati suvlasnik predmetne nekretnine u ½ dijela po osnovi bračne stečevine.

24. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi kako živi u toj kući od trenutka sklapanja kupoprodajnog ugovora od 2008. pa je u tužbi navela i da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla dosjelošću.

25. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno je posjedovati određenu nekretninu kroz zakonom određeno vrijeme, a posjed mora imati određenu kvalitetu, kao što je to odredbom čl. 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZVDSP) određeno. Radi dokazivanja tih činjenica tužiteljica sudu nije predložila izvođenje nikakvih dokaza pa sud smatra kako tužiteljica nije dokazala niti stjecanje vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini.

26. Iz iskaza tužiteljice kao stranke AŽ (list 35 i 121-122) proizlazi da je III tuženik ČŽ njezin suprug iako zajedno ne žive već više od 10 godina. Njihov brak nije službeno razveden niti je ona s njim u bilo kakvom kontaktu. U njihovom braku rođeno je dvoje sada već odrasle djece. Proizlazi nadalje da je njezin suprug, ovdje III tuženik ČŽ sa I-II tuženicima DŽ i IŽ zaključio ugovor o kupoprodaji nekretnine koja je predmet ovoga postupka te da je za kupnju te nekretnine podignut kredit kod Privredne banke Zagreb, a novac je isplaćen na račun prodavatelja. Ona u toj kući živi od trenutka kada je sklopljen kupoprodajni ugovor zajedno sa zajedničkom djecom nje i III tuženika. Smatra da je suvlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine jer je u trenutku kada je kuća kupljena od I-II tuženika ona bila u braku sa III tuženikom.

27. Iskaz tužiteljice sud prihvaća kao istinit i točan, ali taj iskaz nije dovoljan da bi se utvrdilo pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovoga postupka. Sama tužiteljica navodi da sa suprugom ne živi već više od 10 godina, niti je s njim u bilo kakvom kontaktu pa sud zaključuje kako tužiteljica nema neposrednih saznanja o tome je li njezin suprug isplatio I-II tuženicima kupoprodajnu cijenu, odnosno je li postavio vlasnik predmetne nekretnine. Tužiteljica nema saznanja o tome je li njezin suprug zatražio od I-II tuženika izdavanje tabularne izjave kao što je to u čl. 5. Ugovora o kupoprodaji navedeno, kao niti razlog zašto I-II tuženici nisu njezinom suprugu izdali tabularnu ispravu kojom bi III tuženik ishodio upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime. Tužiteljica dakle, u ovom postupku nije dokazala da je njezin suprug ČŽ vlasnik nekretnine upisane u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: kč. br. [katastarska čestica], kuća broj 30, [adresa], dvorište, [adresa], ukupne površine 495 m2 pa ne može niti ona biti suvlasnica te nekretnine u ½ dijela po osnovi bračne stečevine.

28. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 9-10) utvrđeno je da kao suvlasnici na nekretnini upisanoj u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], kuća broj 30, [adresa], dvorište, [adresa], ukupne površine 495 m2 dolaze upisani DŽ iz [adresa] u ½ dijela i IŽ iz [adresa] u ½ dijela.

29. Tužiteljica nije dokazala niti da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla dosjelošću niti je predlagala izvođenje dokaza radi utvrđivanja da je bila u posjedu predmetne nekretnine određeni broj godina, kao što je već naprijed navedeno. Sud ne može odluku o utvrđenju prava vlasništva donijeti samo na temelju iskaza tužiteljice iz kojega proizlazi kako ona u kući koja se nalazi na nekretnini koja je predmet ovog postupka živi od trenutka kada je sklopljen kupoprodajni ugovor između njezinog supruga, ovdje III tuženika i I-II tuženika.

30. Tužiteljica dakle, nije dokazala u ovom postupku niti da je vlasništvo predmetne nekretnine stekla dosjelošću niti da je suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela po osnovi bračne stečevine pa je tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke).

31. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom postupku odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.312,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos (točka II. izreke).

32. Trošak će privremenom zastupniku biti dosuđen posebnim rješenjem nakon što tužiteljica uplati predujam za troškove privremenog zastupnika u skladu sa rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu poslovni broj P Ob-271/2021 od 27. siječnja 2025.

33. Uslijed svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u izreci.

U Vrbovcu 28. siječnja 2025.

Sudac

Ljiljana Košić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Privremenog zastupnika I-III tuženika

3. Tužiteljica oslobođena plaćanja pristojbi u ovom postupku

4. presuda nepravomoćna

5. vidi upisnik ''P Ob''

6. kal 15 dana