REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-844/2022-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Danijelu Pribaniću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika PEVEX maloprodaja neprehrambene robe dioničko društvo iz Sesveta, Savska cesta 84, OIB:73660371074, radi diskriminacije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja GH, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika RH, dipl. iur., dana 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.945,05 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Utvrđuje se da je tuženik povrijedio dostojanstvo tužitelja, da ga je zastrašivao, vrijeđao i omalovažavao, temeljem diskriminacije prema političkom uvjerenju i temeljem etničke pripadnosti, na način da je tužitelj na radnom mjestu cijelu smjenu u trajanju od osam sati odrađivao bez stanke i bez obroka što je protivno odredbama Zakona o radu, da je na toalet mogao otići samo dok je broj kupaca na Odjelu keramike i sanitarija bio minimalan, što je u Prodajnom centru Žitnjak bila rijetkost, da mu je tuženik davao naputke da vozi i rukuje platformom i viličarem iako nisu bile ispunjene odredbe Zakona o zaštiti na radu i u skladu s time odredbe Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada s obzirom da je tužitelj duže vrijeme obavljao poslove pomoću viličara i platforme bez prethodno provedenog liječničkog pregleda i provjere zdravstvene sposobnosti, a kada je konačno obavljen liječnički pregled dana 7. prosinca 2021. godine, tužitelj nije dobio povratnu informaciju o svojoj zdravstvenoj sposobnosti za rukovanje navedenim strojevima, da je za vrijeme rada u Odjelu nabave u vrijeme predsjedničkih izbora 2019. na svoj službeni broj mobitela od tadašnjeg savjetnika uprave MH zaprimio poruku sadržaja “Sad il' nikada!“ koja je bila slogan predsjedničkog kandidata SH, i nakon što je tužitelj na nju odgovorio s „Nikad“ bio je pozvan od strane direktora nabave UH na razgovor u ured tadašnjeg savjetnika uprave MH da se opravda i izjasni zašto je jedini radnik odgovorio s „Nikad“ i kako se to usudio, što predstavlja povredu dostojanstva tužitelja temeljenu na diskriminaciji zbog političkog uvjerenja koje je suprotno uvjerenju da na tim izborima treba glasati za izbor SH, te da ga se zbog drugačijeg političkog uvjerenja oslovljavalo od strane rukovodstva tuženika nazivima „četnik“ i „druže“, što su termini koji upućuju na različito političko uvjerenje i etničko podrijetlo tužitelja, što predstavlja diskriminaciju tužitelja zbog političkog uvjerenja i nacionalne pripadnosti, kao i da mu se u lice govorilo ružne i neprimjerene psovke što predstavlja šikanu i mobing, zbog čega je tužitelj bio primoran tražiti premještaj na niže plaćeni posao gdje je ponovno trpio omalovažavajući tretman od strane voditelja prodajnog centra Žitnjak ŠH, da je na sastanku 14. prosinca 2021. koji se održao u uredu voditelja prodajnog centra Žitnjak i na kojem su bili prisutni JH, AH i BH, tužitelj trpio neutemeljene optužbe, te je BH od tužitelja zatražila da anulira svoje bolovanje, kao i da je zahtjev za zaštitu prava tužitelja od dana 16. prosinca 2021. odbijen napamet, bez provođenja smislenog i zakonom predviđenog postupka i ispitivanja povreda koje je tužitelj pretrpio, sve kao oblik šikane tužitelja i mobinga tužitelja, koja su ponašanja tuženika bila usmjerena na to da tužitelj odustane od radnog odnosa i svojih radničkih prava u pogledu poštovanja radnog vremena, da radi pod uvjetima koji su sukladni propisima o zaštiti na radu, da ne bude vrijeđan i ponižavan, da ne trpi pritiske zbog različitog političkog i drugog uvjerenja od uvjerenja rukovodećih osoba tuženika, da trpi strah za svoju egzistenciju i da o sebi smatra da je loša osoba i loš radnik, zbog čega je trpio zdravstvene poteškoće koje sve povrede su dovele do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja.

3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke do isplate po stopi jednakoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna boda, u roku od petnaest dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlenik tuženika od svibnja 2014., te je do otkaza ugovora o radu radio u prodajnom centru Pevex na Žitnjaku, Ulica Grada Gospića 1, Zagreb, na Odjelu keramike i sanitarija. Zbog očitog nedostatka radnog kadra u prodajnom centru Žitnjak, tužitelj je duže vrijeme radio potpuno sam na Odjelu keramike i sanitarija, čime je bio onemogućen uzeti zakonom zajamčenu pauzu (stanku) u trajanju od 30 minuta, koja je propisana čl. 73. st. 1. Zakona o radu. U takvim radnim uvjetima, tužitelj je cijelu smjenu u trajanju od osam sati odrađivao bez stanke, što znači i bez obroka, dok je na toalet uspio otići samo u razdobljima kada je broj kupaca na odjelu bio minimalan, što je u prodajnom centru Žitnjak rijetkost. Također, tužitelj je tijekom mjeseca listopada, studenog i prosinca 2021., zbog nedostatka radnog kadra, redovito i predano radio i na drugim odjelima, primjerice Odjelu gradnje i alata, što se svakako može potvrditi uvidom u kamere prodajnog centra Žitnjak. Nadalje, naređeni su tužitelju redovito davali naputke da vozi i rukuje platformom i viličarem, iako nisu bile ispunjene odredbe čl. 36. Zakona o zaštiti na radu i u skladu s time odredbe Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada. Tužitelj je duže vrijeme obavljao poslove pomoću viličara i platforme bez prethodno provedenog liječničkog pregleda i provjere zdravstvene sposobnosti, a kada je konačno obavljen liječnički pregled dana 7. prosinca 2021., tužitelj nije dobio povratnu informaciju o zdravstvenoj sposobnosti za rukovanje i upravljanje navedenim strojevima. Tužitelj posebno ističe kako je duže vrijeme na svom radnom mjestu trpio diskriminatoran i omalovažavajući tretman od strane nadređenih. U vrijeme predsjedničkih izbora 2019., za vrijeme dok je tužitelj radio bolje plaćene poslove u Odjelu nabave, dobio je od tadašnjeg savjetnika uprave MH na svoj službeni broj mobitela poruku sadržaja „Sad il' nikada!“, koja je bila slogan predsjedničkog kandidata SH. Navedenu poruku su primili i drugi radnici od kojih su mnogi poruku sačuvali u svojim uređajima. Većina na poruku nije odgovorila ili su odgovorili potvrdno, dok je samo tužitelj odgovorio s „Nikad“. Zbog navedenog odgovora tužitelj je od strane direktora nabave UH pozvan na razgovor u ured tadašnjeg savjetnika uprave MH da objasni zašto je tako odgovorio, te mu je predbačeno da je jedini odgovorio s „Nikad“, i kako se to usudio. Tužitelja se od tog trenutka redovito oslovljavalo s nazivima „četnik“, „druže“, u lice mu se govorilo ružne i neprimjerene psovke, s kojima se unatoč molbama nije prestajalo. Cilj i svrha takvog postupanja prema tužitelju je uvrijediti ga i zastrašiti, dati mu do znanja da ne pripada u kolektiv jer ima politička uvjerenja koja ne dijeli s rukovodećom strukturom kod poslodavca, zbog čega trpi zastrašivanja, šikanu, mobing i diskriminaciju po osnovi političkog uvjerenja i stavova, kao i zbog nacionalne pripadnosti. Navodi da je N, ali da s obzirom da mu se govore riječi kao što su četnik – implicira da je nehrvat, da je G – jer većina četnika su etnički R, da je komunističkih i socijalističkih stavova i uvjerenja – odatle obraćanje s „druže“. Činjenica je li tužitelj N ili G zapravo, nije odlučna za postojanje diskriminacije po nacionalnoj osnovi (etničkoj osnovi, pripadnosti narodu), po samom zakonu. Sve navedeno je nedvojbeno dovelo do poniženja, osjećaja manje vrijednosti, kao i povrede dostojanstva, časti i ugleda tužitelja. Samo pitanje za koga netko glasa na izborima nema nikakve veze s konkretnim poslom i radom kod tuženika, te se navedenim postupkom ne umanjuje samo ustavom zajamčena sloboda političkog izražavanja, već sve navedeno nedvojbeno ispunjava obilježja diskriminacije na osnovi političkog uvjerenja. Zlorabiti nečiju ovisnost o poslu i slati mu propagande političke poruke i očekivati od radnika da podrže takve aktivnosti je na razini najgoreg oblika totalitarizma i suprotno je osnovnim temeljima Ustava RH, međunarodnim aktima (Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Povelja EU o temeljnim pravima), Zakona o radu, Zakona o obveznim odnosima i zdravoj životnoj logici i shvaćanjima. Opisani pritisak na radnike je možda bio normalan u doba jugoslavenske komunističke vladavine, ali da bi se on koristio u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj, tome nema presedana. Ovakvo postupanje izravna je povreda tužiteljeva prava na rad iz članka 55. i prava na slobodu izražavanja iz članka 38. i prava na zaštitu privatnosti iz članka 36. Ustava RH u vezi s pravom iz članka 3. – pravo na jednakost i ravnopravnost kao najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske; prava ne biti diskriminiran i prava na slobodu izražavanja te prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života i prava na zaštitu vlasništva (redom članci: 14.1., 10.1, 8.1 i 1. navedene Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), slobode izražavanja i informiranja iz članka 11., slobode izbora zanimanja i prava na rad iz članaka 15. i nediskriminacije iz članka 21. navedene Povelje EU o temeljnim pravima, članka 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije, članka 8. o dužnosti poštivanja propisa u vezi s radnim odnosnom iz Zakona o radu, kao i svih odredaba Konvencije Međunarodne organizacije rada broj 111. - Discrimination (Employment and Occupation) Convention, 1958 (No. 111). Samo slanje poruke s političkim sadržajem, pritisci na tužitelja i „prozivke na red“, zastrašivanja i vrijeđanja riječima koja u našem jeziku i narodu označavaju nešto stravično i potpuno neprihvatljivo, predstavljaju mobbing i diskriminaciju po političkom uvjerenju i nacionalnoj pripadnosti, etničkoj pripadnosti. Nazvati nekoga četnikom izravno znači ograničiti toj osobi pristup svemu i svima, negirati tu osobu u njenoj potpunosti i još kad takvo ponašanje dođe s vrha – iz ureda savjetnika uprave – jasno je da i zbog ovisnosti radnika o radom mjestu i toj plaći koju dobivaju za rad, takva etiketa ima ozbiljnu posljedicu za etiketiranu osobu. Zbog navedenih pritisaka, tužitelj je zatražio premještaj iz Odjela nabave na niže plaćeni posao, samo kako bi se zaštitio od tih pritisaka, i tako sebi dodatno nanio štetu u vidu manjih primanja. Unatoč premještaju, tužitelj je i na novom radnom mjestu od početka trpio šikaniranje od stane ŠH, voditelja prodajnog centra Žitnjak. Vezano za događaje u prodajnom centru Žitnjak, tužitelj ističe kako je s voditeljem ŠH pokušavao kolegijalno i konstruktivno riješiti sve probleme, tražeći ga da zaposli nove radnike kako bi se poboljšali radni uvjeti, kao i da prestane s omalovažavajućom komunikacijom. Međutim ništa od traženog nije provedeno. Sve navedeno je kulminiralo dana 14. prosinca 2021., kada je tužitelj pozvan u ured voditelja prodajnog centra Žitnjak, kojem su uz voditelja ŠH prisustvovali i AH i BH. Tijekom spomenutog sastanka, tužitelju je ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu. Predstavnici poslodavca su se pritom pozivali na neutemeljene optužbe prema tužitelju. Kao dodatni oblik pritiska, očite pristranosti i neprofesionalnosti, BH je na navedenom sastanku zatražila tužitelja da „anulira“ svoje bolovanje – to jest da odustane od toga da je bio bolestan, čime je dodatno povrijeđeno njegovo dostojanstvo i pravo na rad. Tužitelj posebno ističe kako tijekom cijelog svog radnog vijeka kod tuženika nije dobio niti jedno pisano ili usmeno upozorenje od svojih nadređenih koji se tiču izvršavanja radnih obveza. Štoviše, tužitelj je zaštitu svojih prava pokušao ostvariti putem postupka za zaštitu dostojanstva radnika, u kojem je naveo neke od nepravilnosti koje poduzima voditelj JH. Međutim, sam zahtjev tužitelja je odbijen napamet, bez provođenja ikakvog smislenog postupka ispitivanja povreda koje je tužitelj pretrpio i bez stvarne volje tuženika da se pozabavi pitanjima koja su u pritužbi iznesena. Sam zahtjev je sveden na pritužbu za povredu dostojanstva i površno proveden postupak u kojem su se pritužbe na voditelja potpuno zanemarile. Navedeno također predstavlja povredu prava osobnosti tužitelja i nastavak institucionaliziranog mobbinga s najviših razina samog tuženika. Sav stres i ophođenje prema tužitelju na radnom mjestu doveli su do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, te nužnosti za bolovanjem. S obzirom na progresivnost zdravstvenih poteškoća, u dogledno je vrijeme izvjesno da bi se ispunilo i biće kaznenog djela iz članka 133. Kaznenog zakona. Iz medicinske dokumentacije od dana 15. prosinca 2021. vidljivo je kako je tužitelj došao na pregled „...nakon incidentne situacije na poslu.“, kako je tužitelju „...njegov izravno nadređeni neizravno najavio otkaz ugovora o radu, bez obrazloženja i bez ikakvog razloga“, te kako je kod tužitelja „jasno vidljivo iscrpljenje vitalnih dinamizama te nemogućnost tolerancije na situacije u kojoj doživljava pojačani stres. Boravak u situaciji takvih, pojačanih zahtjeva mogao bi produbiti smetnje i dovesti do daljnje dekompenzacije“. Iz medicinske dokumentacije od dana 29. prosinca 2021. vidljivo je pogoršanje zdravstvenog stanja u vidu da se tužitelj „...često noću budi u grču, oznojen, napet, anksiozan, po danu umoran, pospan, disfunkcionalan u svakodnevnim obvezama i zadacima.“, te mu se savjetuje izbjegavanje stresnih situacija kako bi se izbjeglo daljnje pogoršanje zdravstvenog stanja. Iz medicinske dokumentacije od dana 9. veljače 2022., vidljivo je kako nema poboljšanja u zdravstvenom stanju tužitelja i kako je cjelokupna situacija na radnom mjestu dovela do narudžbe za indikacijski pregled za liječenje u dnevnoj bolnici. Tužitelj navodi i to da je u posljednje dvije godine iz prodajnog centra na Žitnjaku otpušteno preko 30 osoba, a s obzirom na broj osoba i intenzitet odlazaka radnika, jasno je da se ne radi o problemu sa samim radnicima nego je problem u upravljačkoj strukturi, neprimjerenom tretmanu nadređenih prema zaposlenicima, te konkretno ŠH. O svim problemima, neprimjerenim komentarima, mobbingu koji trpi, kao i utjecaju cjelokupne situacije na njegovo zdravlje, tužitelj je obavijestio sindikalnog povjerenika ŽH, direktora nabave UH, kao i voditelja Odjela keramike i sanitarija FH, koji su bili upoznati sa svime. Nitko od njih nije poduzeo ništa kako bi se pritisci i nezakonitosti spriječile i zaustavile. Tužitelj se obratio tuženiku dopisom od dana 13. siječnja 2022. s pokušajem mirnog rješenja svih otvorenih pitanja, međutim tuženik je tu mogućnost otklonio svojim odgovorom od dana 31. siječnja 2022. Tužitelj se ponovno obratio tuženiku dana 8. veljače 2022. s pojašnjenjem svojih navoda iz dopisa od dana 13. siječnja 2022. i dostavio dodatne dokaze za svoje tvrdnje. Tužitelj je svojim odgovorom od dana 25. veljače 2022. ponovno otklonio svaku mogućnost mirnog rješenja. S obzirom na sve navedeno, tužitelju nije preostala druga mogućnost nego dati izvanredan otkaz ugovora o radu, budući da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa tužitelja i tuženika kao poslodavca, nastavak radnog odnosa nije bio moguć. Tužitelj predlaže presuditi kako to sadržajem opisuje stavak I ove presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj je kod tuženika radio od 2014. na poslovima voditelj programa u prodajnom centru. Osim toga radnog mjesta, tužitelj je kod tuženika radio od 19.3.2018. do 31.7.2021. na poslovima radnog mjesta specijalist nabave. Nadalje tuženik ističe da tužitelj nije radio sam u programu keramike i sanitarija, nego je uz njega radilo još minimalno 4 zaposlenika. Suprotno navodima tužitelja, tuženik je tužitelju omogućio korištenje stanke, no tužitelj je samovoljno odlazio s posla tijekom radnog vremena, bez odobrenja nadređenih osoba. Navedeno potvrđuje i tužitelj u e- poruci dostavljenoj uz tužbu, od 16. prosinca 2021. Tužitelj nije radio u razdoblju od 20. listopada 2021. do prestanka radnog odnosa jer je bio privremeno nesposoban za rad, pa se dakle tužitelj poziva na navodne povrede u razdoblju u kojem uopće nije radio. Nadalje, prema odredbi članka 7. stavka 1. Zakona o radu poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika. U takvom pobližem određivanju načina obavljanja rada nema protupravnosti tuženika, a osobito ne povrede dostojanstva tužitelja. Tužiteljevo dostojanstvo ni na koji način nije povrijeđeno te nije ispunjena ni jedna pretpostavka za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti. Tužitelj smatra kako je duže vrijeme na svom radnom mjestu trpio diskriminatoran i omalovažavajući tretman od strane nadređenih. Ističe da je u vrijeme predsjedničkih izbora 2019., za vrijeme dok je tužitelj radio bolje plaćene poslove u Sektoru nabave, dobio od tadašnjeg savjetnika uprave, MH, na svoj službeni broj mobitela poruku sadržaja „Sad il' nikada!“, koja je bila slogan predsjedničkog kandidata SH i na koju je tužitelj odgovorio s „Nikad“. Zbog navedenog odgovora tužitelj je od strane direktora nabave, UH, pozvan na razgovor u ured tadašnjeg savjetnika uprave MH da objasni zašto je tako odgovorio te mu je predbačeno da je jedini odgovorio s „Nikad“, i kako se to usudio. Tužitelja se od tog trenutka redovito oslovljavalo s nazivima „četnik“, „druže“, u lice mu se govorilo ružne i neprimjerene psovke, s kojima se unatoč molbama nije prestajalo. Prema tužitelju, cilj i svrha takvog postupanja bila je uvrijediti ga i zastrašiti, dati mu do znanja da ne pripada u kolektiv jer ima politička uvjerenja koja ne dijeli s rukovodećom strukturom kod poslodavca, zbog čega trpi zastrašivanja, šikanu, mobbing i diskriminaciju po osnovi političkog uvjerenja i stavova, kao i zbog nacionalne pripadnosti jer je tužitelj N. Tužitelj nikada ni na koji način nije diskriminiran na osnovi političke ili etničke pripadnosti niti je tuženik ikada smatrao relevantnim kakva je politička ili etnička pripadnost svojih zaposlenika. Osim toga, nije jasno na koje to „političko uvjerenje rukovodeće strukture“ tužitelj zapravo misli. Odredbom stavka 1. članka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije određuje se zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, dok se stavkom 2. istog članka diskriminacijom u smislu Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. istog članka. Nadalje, prema odredbi članka 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije, izravna diskriminacija je postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. toga Zakona kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji (stavak 1.), dok neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona, u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati legitimnim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna. Prema članku 3. stavku 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. Zakona koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Odredbom članka 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisano je da ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredbama toga Zakona, dužna je učiniti vjerojatnim da je došlo do diskriminacije. U tom slučaju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci. Iz tužbe i isprava priloženih uz tužbu, kao i predloženih dokaza, razvidno je da tužitelj nije učinio ni vjerojatnim da je došlo do njegove diskriminacije, odnosno da je tužitelj bio stavljen u nepovoljniji položaj na osnovi političke ili etničke pripadnosti, kao ni da je zbog svoje političke ili etničke pripadnosti tužitelj bio uznemiravan na ikoji način. Naime, tužitelj nije naveo tko ga je navodno omalovažavao, šikanirao, odnosno tko ga je oslovljavao s nazivima „četnik“, „druže“, u lice mu govorio ružne i neprimjerene psovke, već samo neodređeno navodi da je trpio zastrašivanje. Osim toga, tužitelj nikada (do e-poruke u prosincu 2021.) nije imao pritužbi radi ikakvog omalovažavanja, povrede dostojanstva ili diskriminacije. Prema tužitelju, cilj i svrha takvog postupanja bila je uvrijediti ga i zastrašiti, dati mu do znanja da ne pripada u kolektiv jer ima politička uvjerenja koja ne dijeli s rukovodećom strukturom kod poslodavca, zbog čega trpi zastrašivanja, šikanu, mobbing i diskriminaciju po osnovi političkog uvjerenja i stavova, kao i zbog nacionalne pripadnosti jer je tužitelj N. Tužitelj opet ne navodi tko ga je navodno zastrašivao i na koji način mu je „dano do znanja da ne pripada u kolektiv jer ima „politička uvjerenja koja ne dijeli s rukovodećom strukturom kod poslodavca“. Tužitelj navodi da je i na „novom radnom mjestu“ od početka trpio šikaniranje od ŠH, voditelja prodajnog centra Žitnjak s kojim je tužitelj navodno pokušavao riješiti „sve probleme“, tražeći ga da zaposli nove radnike kao i da prestane s omalovažavajućom komunikacijom. Tužitelj opet koristi paušalne i nedokazane tvrdnje o navodnom šikaniranju i omalovažavajućoj komunikaciji koji se u cijelosti osporavaju. Tuženik ističe da je točno je da je tužitelju ponuđen sporazum o prestanku ugovora o radu, no kako sporazum o prestanku ugovora o radu predstavlja pravni posao („ugovor“), tuženik je tužitelju ponudio sklapanje sporazuma o prestanku ugovora o radu, koju ponudu je tužitelj odbio i što je njegovo pravo. Međutim, sama činjenica da mu je ponuđen prijedlog ugovora - sporazum o prestanku ugovora o radu, ne znači da je tužitelju povrijeđeno dostojanstvo jer u tome nema protupravnosti, a osobito ne povrede dostojanstva tužitelja kao zaposlenika. Osim toga, netočni su navodi da su iznošene ikakve „optužbe“ na račun tužitelja te da je od njega zatraženo da „anulira“ svoje bolovanje. Tužitelj je zaštitu svojih prava pokušao ostvariti putem postupka za zaštitu dostojanstva radnika, u kojem je naveo neke od nepravilnosti koje poduzima voditelj JH, koji zahtjev je odbijen. Točno je da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu dostojanstva koji je odbijen kao neosnovan, u skladu s odlukom tuženika od 23. prosinca 2021., a koji zahtjev i odluku je tužitelj dostavio uz tužbu. Međutim, odbijanje zahtjeva tužitelja nikako ne dokazuje da mu je povrijeđeno dostojanstvo, nego da je provedenim postupkom utvrđeno kako povrede dostojanstva nije bilo. Nadalje tuženik ističe da je nejasno što tužitelj dokazuje svojim navodima o tome da je tuženik otklonio njegov prijedlog isplate 250.000,00 kn. Osim isplate tako visokog novčanog iznosa tužitelj je „mirno rješenje spora“ uvjetovao i načinom i vremenom prestanka radnog odnosa, što je sve tuženiku bilo neprihvatljivo jer su navodi tužitelja bili u cijelosti neosnovani. Dakle, nakon odbijanja isplate 250.000,00 kn tužitelj navodno „nije imao izbora nego dati izvanredan otkaz.“ Iz ovoga postupanja razvidno je da tužitelj nije imao namjeru obavljati svoj posao, nego ishoditi od tuženika određeni novčani iznos. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tuženika.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Izvanredni otkaz Ugovora o radu kojeg je dao tužitelj dana 01.04.2022., medicinsku dokumentaciju, ispis slika sa zaslonom mobitela, e-mail tužitelja od 16.12.2021., fotografiju, odgovor na Zahtjev za zaštitu prava tuženika od 31.01.2022., Ugovore o radu na neodređeno vrijeme koje su stranke sklopile 19.03.2018., 01.01.2019., 01.02.2020., 01.01.2021., 09.07.2021., Dopis tuženika od 15.02.2022., Zahtjev za zaštitu prava tužitelja i prijedlog za Sporazumni raskid radnog odnosa od 13.01.2022. i 08.02.2022., Rješenje kojim se odbija kao neosnovana pritužba za zaštitu dostojanstva tužitelja od 23.12.2021., Dopis tuženika od 11.04.2022., povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika, podatke o zaposlenicima na Odjelu keramike i sanitarija, Pravilnik o radu tuženika, Odluku o Pravilniku o izmjenama Pravilnika o radu od 02.04.2020., 18.06.2020., evidenciju o prisustvu na radu tužitelja, Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad, Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način, Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika Ustanove za zdravstvenu skrb Vaš Pregled od 07.12.2021., Odluku tuženika o imenovanju Komisije za zaštitu dostojanstva radnika od 08.11.2021., novinske članke, saslušani su svjedoci JH, MH, BH, ĐH, ŽH, te tužitelj kao stranka u postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Iz dokumentacije koja prileži spisu te iskaza svjedoka i tužitelja, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj kod tuženika i njegovog prednika bio zaposlen na neodređeno vrijeme od 5. svibnja 2014. te je, kako iskazuje, prvo obavljao poslove Voditelja Odjela u maloprodaji keramike i sanitarija u Prodajnom centru tuženika na Žitnjaku. Tužitelj iskazuje, da je tada bio voditelj programa, nadređen osmero ljudi. Nadalje, je tužitelj za tuženika obavljao poslove Specijalista nabave u Sektoru nabave, kako to slijedi iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19.03.2018., 01.01.2019., 01.02.2020., 01.01.2021. a potom su stranke sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 09.07.2021. kojim se tužitelj obvezao obavljati poslove Voditelja programa u Prodajnom centru u Sektoru maloprodaje, kako to slijedi iz navedenog Ugovora o radu koji prileži spisu;

- da je atmosfera kada je tužitelj došao raditi u Sektor nabave bila dobra u početku, kako to slijedi iz iskaza svjedoka ĐH;

- da su u tom Sektoru radili ČH, ĐH, OH i tužitelj, kako slijedi iz iskaza svjedoka ŽH i samog tužitelja;

- da su između navedenih zaposlenika izmjenjivane grube i nepromišljene interne šale i podbadanja, koje su služile kao ispušni ventil, zbog opterećenosti radnim procesom, što je bio način da se barem međusobno opuste, kako to iskazuje svjedok ĐH, iskazujući i da su njega zvali "seljačina iz Bjelovara", budući je rodom iz tog mjesta, ĆH su zvali " M" i govorili mu da donese ajvar, a budući da je tužitelj za sebe uvijek govorio da je on "štemer iz Dubrave", njega su zvali " DH";

- da je tužitelj sam prihvaćao ovaj način komunikacije, kao i sve ove „nazive“ te je i sam inicirao da se ovog svjedoka zove "seljačinom iz Bjelovara" i tako ga je i zvao kao i svi drugi. Navedeno također slijedi iz iskaza svjedoka ĐH;

- da je u jednom trenutku tužitelj fizički nasrnuo na ĐH s namjerom da ga udari, što je bio znak da se s tužiteljem više ne može izmjenjivati grubih šala, i s tužiteljem više nije bilo internih šala jer se vidjelo da sa šalama treba prestati, kako slijedi iz iskaza svjedoka ĐH. O incidentu iskazuje i svjedok ŽH koordinator aktivnosti Sektora nabave i maloprodaje, član Odbora zaštite na radu i povjerenik Sindikata trgovine Hrvatska te član Nadzornog odbora tuženika, potvrđujući činjenicu da se tužitelj digao sa svog radnog stola i došao do stola ĐH, te da je nasrnuo na njega;

- da se tužitelj slijedeći dan ispričao svjedoku ĐH, kako to slijedi iz iskaza ovog svjedoka kada navodi i da mu je tužitelj rekao da je razgovarao sa suprugom i da je pogriješio, te da nije trebao nasrnuti na njega;

- da su se i nadalje nastavili družiti i tužitelj je došao na druženje koje je organizirao svjedok ĐH u svom vinogradu u Bjelovaru. O činjenici da je u konačnici sukob izglađen slijedi iz iskaza svjedoka ŽH kada iskazuje da ga je tužitelj pitao za savjet što da učini u odnosu na ovu situaciju u uredu, na što ga ja upućivao da razgovara sa svoji nadređenim FH, kojeg je svjedok pozvao da razgovara sa tužiteljem. Nadalje, da mu je rečeno da su svi negdje sjeli i da su riješili cjelokupnu situaciju. Dakle, da su razgovarali ĐH, ČH i tužitelj, te da je sve bilo izglađeno;

- da su se znale puštati i pjesme povezane s pogrdnim nazivima koje su izmjenjivali, kako slijedi iz iskaza svjedoka ĐH.

6. U odnosu na navedeno, ocjenjujući iskaz navedenih svjedoka načelom slobodne ocjene dokaza i prihvaćajući njihove iskaze kao logične i životne, sud smatra da nije bilo namjere uvrijediti, vrijeđati i poniziti nikoga, pa tako niti tužitelja. Tužitelj je sam sudjelovao u takvoj komunikaciji i prihvatio ju je. Samo po sebi to implicira i mogućnost da osoba koja se grubo šali ne može procijeniti kada je u tome pretjerala. Pretjerivanja u šalama i u grubostima bilo je i na strani tužitelja. Navedeno ne samo da slijedi iz iskaza svjedoka ĐH i ŽH, već i iz komunikacije između posljednjeg svjedoka i tužitelja, putem WhatsApp poruka (strana 15-20 spisa), grubog tona i izrečene prijetnje prema ĐH, upućene od strane tužitelja. Stoga, kako je sam izgred, ali i neadekvatna komunikacija riješena između tužitelja i ĐH, nema elemenata iz kojih bi se moglo zaključiti da je tuženik u odnosu na navedeno mogao bilo što dodatno učiniti, niti da je to nadalje bilo potrebno. Osobito jer, kako to iskazuje svjedok ŽH je atmosfera u tom odjelu u kojem je radio tužitelj inače bila odlična, bez svađi i prepirka.

7. Nadalje, sud je temeljem dokumentacije u spisu i iskaza svjedoka utvrdio:

-da je tužitelj povodom predsjedničkih izbora (2019.), na dan izborne šutnje na službeni broj mobitela primio poruku sadržaja "sad ili nikada" što je bio slogan za kampanju kandidata SH, kako to iskazuje tužitelj, navodeći i da je cijela firma bila vezana za stranku tog kandidata. Na istu je odvratio i napisao "nikad";

- da je istu poslao MH, član Nadzornog odbora a potom savjetnik predsjednika Uprave, koji u iskazu potvrđuje da je slao poruke putem mobitela radnicima, navodeći pritom krilatice koje su zapravo bile popularne pjesme SH, a radilo se o krilaticama "Sude mi", "Sad ili nikad". Nadalje da su se na te poruke radnici pozitivno očitovali odnosno davali potporu ovom kandidatu, međutim ukoliko ne daju potporu, na to se nitko ne može prisiliti, a osobno bi bio malodušan u toj situaciji;

- da je tužitelj potom pozvan na razgovor u ured MH, što slijedi iz iskaza tužitelja, a potvrđuje i svjedok ŽH, navodeći da mu je tužitelj rekao da je bio na tom razgovoru, te da je sve prošlo uredu i da su se rukovali. Suprotnom iskazu svjedoka MH sud ne poklanja vjeru, ocjenjujući iskaz neuvjerljivim. Međutim, iskaz tužitelja a mu je svjedok MH prijetio da će mu uslijediti otkaz, sud ne može prihvatiti, jer tužitelju nije uslijedio otkaz, već je tuženik udovoljio želji tužitelja i tužitelj je nadalje s tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 09.07.2021. za obavljanje poslova Voditelja programa u Prodajnom centru u Sektoru maloprodaje.

8. U odnosu na navedeno, pokušaj da se utječe na pojedinca na način slanja sms poruka lobiranja za određenog kandidata na političkim izborima, u ovom slučaju nemaju nikakvu težinu, jer sa sobom ne nose nikakvu prijetnju radniku za njegova prava iz radnih odnosa. Pokušaji pojedinaca da lobiraju za predsjedničkog kandidata, budući da iz iskaza svjedoka MH slijedi da su određeni zaposlenici i on osobno podržavali kandidata CH, ne mogu ići na teret tuženika, niti kako je rečeno mogu ozbiljno utjecati na glasanje pojedinca.

9. Nadalje, sud je temeljem dokumentacije u spisu i iskaza svjedoka utvrdio:

-da se tužitelj požalio ŽH da ne može raditi jer mu je sve dosta stresno i naporno, te ga je nekoliko puta zvao u kasnim noćnim satima što slijedi iz iskaza svjedoka ŽH. Tako i svjedok ĐH iskazuje da je tijekom rada u njihovom odjelu došlo do toga da je tužitelj sve složene zadatke prebacivao na ĆH, te da je u konačnici tužitelj shvatio da poslove koji su mu zadani ne može obaviti. Iz navedenog sud zaključuje da je kod tužitelja došlo do opterećenosti i premora s radnim zadacima koje više nije mogao u cijelosti izvršavati, kako to ocjenjuje i svjedok ŽH, navodeći da se u kratkom vremenu tužitelj zasitio tog posla i da bi svako malo bio doma;

-da se nakon toga otvorilo staro radno mjesto Voditelja odjela keramike i sanitarija, te se tužitelj obratio svjedoku ŽH koji je potom razgovarao sa ŠH, voditeljem tog centra, koji je pristao na premještaj tužitelja te je na taj način tužitelju ispunjena i ta želja i vraćen je na rad u PC Žitnjak. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka ŽH;

-da je nadalje došlo do problema kada je tužitelj obavljao i te poslove voditelja programa u prodajnom centru (Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 09.07.2021.). Naime, iz iskaza svjedoka ŽH proizlazi da mu je u razgovoru sa ŠH, voditeljem prodajnog centra Žitnjak rečeno da tužitelj dolazi na posao s kašnjenjem, da ranije ode kući i da učestalo traži slobodne subote čemu se nije moglo svaki put udovoljiti. Tužitelj je isto opravdavao navodima da dijete vodi u vrtić ili školu, da vodi sina na plivanje, te da nije koristio pauzu pa da može ranije kući. Navedeno slijedi i iz iskaza svjedoka ŠH, voditelja prodajnog centra Žitnjak kada iskazuje da je na zahtjev tužitelja održan sastanak gdje je tužitelj bio revoltiran, te se usprotivio da nadređeni daju zadatke "njegovim ljudima" uz prijetnju voditelju ŠH da "zna preko koga je došao, ali da i on ima svoje ljude". Nadalje, iz jasnog iskaza svjedoka ŠH slijedi da je tužitelj tražio da mu treba slobodan dan ili možda godišnji, jer u radnu subotu treba voditi dijete na natjecanje iz plivanja, što mu je dvije subote za redom odobreno, međutim da mu voditelj ŠH nije mogao odobriti i treću subotu jer bi to bilo pretjerano u odnosu na druge radnike. Isto tako iz iskaza ovog svjedoka slijedi da je u odnosu na treću subotu tužitelj javio da je bolestan, ali kada su od njega zatražili potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i doznake, to od njega nisu nikada dobili pa su mu za dva radna dana pisali neopravdano odsustvo s posla;

-da je u Odjelu programa keramike i sanitarija čiji je tužitelj bio voditelj u tom Odjelu dolazilo do problema i cijeli Odjel je bio loše ocijenjen, poslovi nisu funkcionirali na adekvatan način, nije bila dovoljna popunjenost s asortimanima, odnosno roba nije bila izložena na policama za što je tužitelj bio odgovoran ŠH, te da je sve to tužitelj pravdao razlozima da nema dovoljno zaposlenih i da ima previše posla. Sve navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka ŠH, koji također iskazuje da je sam rad tužitelja bio problematičan u smislu da je tužitelj rijetko kada došao na vrijeme na posao, a isto tako rijetko bi odradio punih 7 sati rada, te bi nekada pod izlikom da ide kod dobavljača otišao s radnog mjesta i više se ne bi vratio na posao.

10. Ovakvo postupanje tužitelja nedvojbeno je smetalo druge kolege na odjelu, a kako to iskazuje svjedok ŽH, jer se tužitelj time stavljao u poziciju ispred drugih zaposlenika, a željama tužitelja odgovorne osobe kod tuženika nisu mogle, niti smjele udovoljavati jer bi se time nejednako postupalo u odnosu na druge zaposlene. Iskaz tužitelja da bi upozoravao na organizaciju posla jer je bilo nemoguće raditi, da nije mogao na pauzu te čim bi išao zapaliti cigaretu zvali bi ga na razglas da se dođe javiti, da nije smio jesti na pultu, jer bi dobio opomenu, a ako bih otišao u kuhinju da bi ga odmah zvali, te da bi na brzinu mogao otići na toalet, sud cijeni iskazom usmjerenim radi zaštite vlastitih interesa. Naime, iz iskaza svjedoka ŠH jasno slijedi da je tužitelju rečeno da će mu biti onako kako si organizira posao, te da radnici koriste pauzu od pola sata, kad žele i kako žele, a ukoliko jedan radnik radi unutar odjela onda mu treba organizirati vrijeme za pauzu na način da ga netko zamjeni. Sud smatra da budući da je tužitelj izbjegavao obavljanje radnih zadataka i radno vrijeme, a imajući u vidu njegovo postupanje to se tužitelj više ne može s uspjehom pozivati da nije mogao koristiti dnevnu pauzu i da nije bilo dovoljno zaposlenih. Naime, upravo je tužitelj sukladno Ugovoru o radu od 09.07.2021. kao voditelj, bio odgovoran za samostalno upravljanje timom djelatnika programa, izdavanje obvezujućih uputa i naloga radnicima raspoređenim na rad u odjelu, raspoređivanje rada radnika odjela, pa je dakle njegova zadaća bila da organizira rad u Odjelu programa.

11. Nadalje, sud je temeljem dokumentacije u spisu i iskaza svjedoka utvrdio:

-da je potom održan sastanak na kojem su bili prisutni BH, direktorica ljudskih resursa, AH, regionalni voditelj, JH i tužitelj a koji je bio organiziran da se porazgovara sa tužiteljem i o programu, jer je zbog dugotrajnog bolovanja tužitelja, loše situacije na programu, te neadekvatnog odrađivanja tužiteljevih poslova, dolazilo do problema u samom funkcioniranju odjela. Pri tome, svjedok JH koji o ovom iskazuje, iskazuje i da je na tom odjelu bila loša atmosfera, bilo je problema i s preostalim radnicima koji su bili revoltirani pa su se ponašali pod sloganom "ako ne mora on, ne moram niti ja" i bili su na bolovanjima, što je zahtijevalo da se iz drugih odjela premjeste radnici u Odjel programa keramike i sanitarija;

-da je tužitelj na tom sastanku počeo spominjati svoju bolest kako slijedi iz iskaza svjedoka ŠH, dok iz iskaza svjedoka BH tada direktorice Sektora ljudskih potencijala, slijedi da je tužitelj bio pun isprika i opravdanja, te je rekao da ima premalo ljudi, da on ne stiže, da on ima zdravstvenih problema. Iz jasnog iskaza ove svjedokinje slijedi i da je u tom trenutku Prodajni centar Žitnjak imao istu razinu problema kao i u svim centrima tuženika;

-da tužitelju na tom sastanku nitko od prisutnih nije spomenuo da će mu se dati otkaz ili da mu je nuđen sporazumni raskid ugovora o radu kako to slijedi iz iskaza svjedoka ŠH, ali i svjedoka BH koja jasno iskazuje da su tužitelju kao rješenje nudili da ga prebace u neki drugi maloprodajni centar u Zagrebu, koji ima veći broj zaposlenika, a da mu bude lakše, što tužitelj nije prihvatio;

-da je tužitelj na tom sastanku tražio da mu se da otkaz i velika otpremnina, a da se može prijaviti na Zavod za zapošljavanje, pri čemu je svjedokinja molila tužitelja da još jednom razmisli o prijelazu u drugi prodajni centar, a da će ona provjeriti sa Upravom društva da li ukoliko dođe do sporazumnog raskida ugovora o radu, se može dogovoriti isplata neke otpremnine;

-da je nakon sastanka nakon nekih 15 minuta svjedokinji javljeno da je tužitelj otišao s posla, pa je dakle tužitelj radno mjesto napustio oko 11,00 sati, kada je trebao raditi jer je bilo njegovo radno vrijeme. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka BH, koji iskaz potvrđuje svjedok JH, navodeći da nakon sastanka tužitelj nije nastavio s radom, mada mu je bilo radno vrijeme, te je otišao doma;

-da je tužitelj nakon toga otišao na bolovanje, te nakon toga poslao e-mail, kako to slijedi iz iskaza svjedoka ŠH;

-da je tužitelj otkazao Ugovor o radu, tuženiku, dopisom od 01.04.2022.

12. Temeljem navedenih činjenica valja zaključiti da sa samom organizacijom i radom u Odjelu programa keramike i sanitarija, nadređene osobe kod tuženika nisu bile zadovoljne, a na neadekvatno obavljanje poslova voditelja tog odjela su željele upozoriti tužitelja, te se tužitelju ponovno željelo izaći u susret i ponuditi mu drugo odgovarajuće radno mjesto koje bi za njega bilo lakše i jednostavnije što tužitelj nije prihvatio, već je želio da mu tuženik da otkaz, otpremninu, pa da se posljedično tome može prijaviti na Zavod za zapošljavanje. Radnik nije u poziciji da može pregovarati s poslodavcem u pogledu otkaza ugovora o radu kojeg donosi poslodavac jer se radi o jednostranoj odluci poslodavca. Valja ukazati i da iz iskaza svjedokinje BH također slijedi da se nakon sastanka i saznanja o činjenici da je tužitelj napustio radno mjesto iza sastanka, obratila ŽH, te da ga je molila da pokuša razgovarati s tužiteljem da se vidi da li postoji kakva zdravstvena dokumentacija koja bi tuženiku omogućila da se tužitelju da osobno uvjetovani otkaz, te da stekne prava na burzi. Sve navedeno govori o tome da je tuženik želio izaći u susret tužitelju, pa sud ne može prihvatiti iskaz tužitelja kada navodi da ga se na sastanak dovelo u želji da ga se riješe, da je upitan na koji način može anulirati bolovanje i da mu nitko nije nudio lakše radno mjesto, jer ovo ne slijedi niti iz jednog iskaza svjedoka koji iskazi su u cijelosti podudarni, a sud ocjenjuje životni i logični.

13. Nadalje iz iskaza svjedoka ŠH slijedi da je tužitelj radio na platformi i vozio viličar, te je imao uvjerenje za upravljanje viličarem, međutim svjedok priznaje svoj propust, jer nije provjeravao da li tužitelj ima liječničku potvrdu jer je tužitelj došao raditi iz Uprave. Međutim, nakon što mu se obratila kolegica iz čuvarske službe VH, je obaviješten da tužitelj nema liječnički pregled koji je valjan, a od tada je tužitelj od njega dobio uputu i zabranu da ne smije upravljati viličarom, kao i da se ne smije služiti platformom, nakon čega tužitelj više nije upravljao viličarom, niti se služio platformom. Spisu prileži Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način tuženika od 08.09.2021., iz kojeg slijedi da je tužitelj kao voditelj programa osposobljen za rad na siguran način na poslovima i zadatcima na koje je raspoređen. Također spisu prileži i Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika (tužitelja), ustanove za zdravstvenu skrb Vaš pregled od 07.12.2021. iz koje slijedi da je tužitelj zdravstveno sposoban uz nošenje kontaktnih leća ili naočala, za poslove rukovatelja viličarom i hidrauličkom platformom. Iskazu tužitelja da je svima bilo poznato da je lošeg zdravstvenog stanja, o čemu je odmah upoznao ŠH što podrazumijeva da nije smio raditi na viličaru i platformi, sud smatra iskazom danim radi pogodovanja vlastitim interesima. Naime, iz sadržaja iskaza svjedoka ŠH se ne može zaključiti da ga je tužitelj po dolasku na radno mjesto upozoravao da nema Uvjerenje za upravljanje viličarem, te adekvatnu liječničku potvrdu, već da je svjedok propustio provjeriti postojanje liječničke potvrde za tužitelja. U svakom slučaju valja ukazati da je odredbom čl. 69. Zakona o zaštiti na radu (Narodne Novine broj 71/14, 118/14, 94/18), propisano da radnik mora odmah obavijestiti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka za zaštitu na radu ili povjerenika za zaštitu na radu o svakoj činjenici za koju smatra da predstavlja neposredni rizik za sigurnost i zdravlje, te da ima pravo odbiti raditi i napustiti mjesto radi ako mu izravno prijeti rizik za život i zdravlje, sve dok poslodavac ne poduzme korektivne mjere. Stoga je tužitelj odmah trebao obavijestiti poslodavca o činjenici da nema Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za obavljanje poslova rukovatelja viličarom i hidrauličkom platformom, te odbiti radne zadatke koji se obavljaju uz pomoć navedenih strojeva. Iz rezultata postupka slijedi da tužitelj tako nije učinio.

14. U konačnici valja ukazati na iskaz ŽH kada navodi da su nakon svega, tužitelj i on sjeli u kafić na kavu, te da je tužitelja pitao da li mu odgovara da mu se ponudi sporazumni raskid ugovora o radu i otpremnina, ali je tužitelj tada bio vidno uzrujan i odgovorio je da je sve dao svom odvjetniku na daljnje postupanje.

15. Prema odredbi čl. 111. Zakona o radu ("Narodne Novine" broj 93/14, 127/17, 98/19 dalje: ZR) pravo radnika na naknadu štete koji je pretrpio na radu ili u vezi s radom odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao povredom njegovih prava iz radnog odnosa, a za koju štetu odgovara poslodavac po općim propisima obveznog prava.

16. Postupanje tuženika kao poslodavca kao i nadređenih osoba tužitelju u svakom pojedinom slučaju na koji se tužitelj pozvao, ne ukazuje da bi tuženik učinio bilo koju štetnu radnju. Pritom treba reći da je za nastanak obvezno pravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), potrebno kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu. Naime, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice. Dakle, uz postojanje navedenih pretpostavki odgovornosti za štetu (subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, šteta, uzročna veza i protupravnost), uvijek je pretpostavka odgovornosti za štetu i štetna radnja štetnika, u ovom slučaju tuženika.

17. Odredbom čl. 7. st. 4. ZR-a propisana je zabrana izravne ili neizravne diskriminacije na području rada i radnih uvjeta, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, sukladno ovom i posebnim zakonima, dok je odredbom čl. 7. st. 5., propisano da je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s posebnim zakonima.

18. Odredbom članka 1. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12, dalje ZSD), propisano je da se tim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Stavkom 2. istog članka propisano je da se diskriminacijom u smislu ZSD smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama, a stavkom 3. istoga članka da se diskriminacijom smatra i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. toga članka. Odredbom članka 2. stavak 1. i 2. ZSD-a propisani su oblici diskriminacije; i to izravna diskriminacija kao postupanje uvjetovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ZSD-a kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji, i neizravna diskriminacija kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz članka 1. stavka 1. ZSD-a u odnosu na druge osobe u usporedivoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna. Odredbom čl. 134. ZR-a određena je zaštita dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja, te je propisano da se postupak i mjere te zaštite uređuju posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Navedeno je uređeno čl. 3. ZSD koji propisuje u st. 1. i 3. da je uznemiravanje svako neželjeno ponašanje uzrokovano nekim od osnova iz članka 1. stavka 1. ZSD koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje, pa se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje se odnose na diskriminaciju.

19. Dakle, uznemiravanje je vezano isključivo uz diskriminacijske kriterije i kao takvo je osnova da bi se utvrdilo uznemiravanje.

20. Nadalje, mobing nije kategorija koja je definirana u ZR-u ili kojem drugom Zakonu, ali prema (i sudskom praksom) prihvaćenom standardu, mobing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale. Ako se mobing pojavljuje u obliku koji se ne može podvesti pod uznemiravanje, odnosno diskriminaciju, radnik ima pravo na naknadu štete od poslodavca sukladno općim propisima obveznog prava, a može se raditi o imovinskoj i neimovinskoj šteti.

21. U ovom postupku nije utvrđeno da je od strane tuženika odnosno odgovornih osoba za zastupanje tuženika, neposredno nadređenih osoba tužitelju, te drugih zaposlenika, bilo diskriminatornih, uznemiravajućih postupaka, a niti mobinga, zbog kojih bi tužitelj bio u nepovoljnijem položaju u odnosu na druge radnike. Prema mišljenju ovoga suda, tuženik je dokazao da diskriminacije, uznemiravanja i mobinga, tužitelja nije bilo. Nije bilo zastrašivanja, vrijeđanja i omalovažavanja tužitelja temeljem diskriminacije prema političkom uvjerenju i temeljem etičke pripadnosti. Naime, tužitelj je izbjegavao svoje radne obaveze, a nije poštivao niti radno vrijeme. Dnevni odmor mu je bio omogućen, te je imao mogućnost konzumirati obrok tijekom radnog vremena, i otići na toalet, te je sam organizirao rad za podređene mu radnike, pa tako i za sebe. Sudu nije prihvatljivo da bi isto zbog opsega poslova bilo uskraćeno tužitelju. Osim toga, kako je rečeno, tužitelj je, ukoliko je kratko vrijeme vozio i rukovao hidrauličkom platformom i viličarem, imao mogućnost odbiti ove radne zadatke, dok se za njega ne ishode odgovarajuća uvjerenja i liječničke potvrde. Točno je da je došlo do propusta odgovorne osobe da provjeri da li tužitelj ima odgovarajuću dokumentaciju (liječničko uvjerenje), kada je tužitelj započeo s radom kao voditelj odjela programa keramike i sanitarija, međutim isto nije odlučno kraj činjenice da je ove radne zadatke tužitelj mogao odbiti. Ujedno valja ukazati da je notorna činjenica da u prodajnim centrima dolazi u određenim terminima do većeg broja kupaca, međutim tužitelj se na ovu okolnost ne može s uspjehom pozivati, jer osim činjenice da tada postoji pojačan rad svih zaposlenika u prodajnom centru, bitna je činjenica da je tuženik ponudio tužitelju poslove u prodajnom centru u kojem će biti manje kupaca, odnosno u kojem će biti manji opseg poslova, što tužitelj nije prihvatio. U odnosu na činjenicu da je tužitelj na svoj službeni broj mobitela dobio poruku slogana predsjedničkog kandidata SH, kako je naprijed rečeno, ista poruka ne može se smatrati stavom tuženika i prisilom da radnik glasa za točno određenog predsjedničkog kandidata, već pokušaja pojedinaca da lobiraju za određenog kandidata, koje lobiranje tužitelj nije trebao shvatiti kao utjecanje na njegovo eventualno političko razmišljanje. Okolnost da je tužitelj nazivan neprimjerenim izrazima ne predstavlja diskriminaciju tužitelja zbog političkog uvjerenja i nacionalne pripadnosti, niti su mu zbog toga govorene ružne i neprimjerene psovke, jer kako je naprijed rečeno, radilo se o grubim i neprimjerenim šalama, koje je tužitelj prihvatio, sam inicirao i tako je komunicirao prema drugim zaposlenicima, što je u konačnici i riješeno između tužitelja i ĐH, uz pomoć nadređenih osoba kod tuženika. U ovom slučaju nije bilo nikakve namjere vrijeđanja, po osnovi političkog ili drugog uvjerenja s ciljem ugrožavanja tužiteljevog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, niti namjere da se tužitelja eliminira s radnog mjesta, jer nema nikakvog smisla da se osobu koja je po nacionalnosti N (iskaz tužitelja), na bilo kojoj razini dovede u usporedbu s pripadnicima srpskog nacionalističkog pokreta velikosrpske ideologije. Okolnost koju navodi tužitelj, a da je bio primoran tražiti premještaj na niže plaćeni posao, ne odgovara istini, jer je tužitelj sam tražio da ga se premjesti na radno mjesto voditelja Odjela programa keramike i sanitarija, što nije bila direktna posljedica vrijeđanja tužitelja od strane drugih zaposlenika na prethodnom radnom mjestu, već okolnosti da tužitelj nije mogao udovoljiti radnim zadacima specijalista nabave. Također ne postoje nikakvi omalovažavajući tretmani od strane ŠH, AH i BH, u odnosu na sastanak koji je održan 14.12.2021., niti je tužitelj od istih trpio neutemeljene optužbe, a niti je od njega traženo da anulira svoje bolovanje, već iz rezultata postupka slijedi upravo suprotno, a da se nastojalo tužitelju pomoći, pružiti mu zaštitu kao osobi koja ima zdravstvenih problema i ponuditi mu odgovarajuće radno mjesto, na što tužitelj nije pristao. U odnosu na okolnost da je Zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 16.12.2021. odbijen, bez provođenja smislenog i zakonom predviđenog postupka, valja ukazati da je kod tuženika donijeta Odluka dana 23.12.2021. kojom je odbijena kao neosnovana pritužba za zaštitu dostojanstva koju je podnio tužitelj, pa je time tuženik postupio prema čl. 134. ZR-a, čime je tuženik izvršio svoju zakonsku obvezu.

22. U smislu svega navedenog, u konkretnom slučaju sud ne nalazi da bi se radilo o diskriminaciji tužitelja, uznemiravanja tužitelja ili pak mobinga. Postupanje tuženika kao poslodavca kao i nadređenih osoba i drugih zaposlenika u svakom pojedinom slučaju na koji se pozvao tužitelj ne ukazuje da bi tuženik učinio bilo koju štetnu radnju. Slijedom navedenog i citiranih Zakonskih odredbi, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude. Preostale navode stranaka kao i preostalu dokumentaciju u spisu sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, jer nisu relevantni za rješenje ove pravne stvari, a kraj provedenih dokaza sud više nije našao potrebnim izvoditi bilo kakvih daljnjih dokaza.

23. Tužitelj nema pravo na naknadu parničnog troška, budući u sporu nije uspio. 24. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku