REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. P-44/2023-31

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VILLA DUBROVNIK d.d., Vlaha Bukovca 6, Dubrovnik, OIB: 66669628743 kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Bogdanović, Dolički & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, radi brisanja nevaljane uknjižbe pomorskog dobra, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 27. studenog 2024. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Mirka Bogdanović, odvjetnika iz Bogdanović, Dolički & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. i zastupnika po zakonu tuženika NB, zamjenika u Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, objavljenoj dana 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo nevaljanom upisu provedenom na temelju Rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br.: Z-5522/10, od 30.12.2011. na način da se na čest. zem. [katastarska čestica] „zgrada i dvorište“ i čest. zem. [katastarska čestica] „neplodno“, obje upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] briše upis pomorskog dobra uz istovremeni upis prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] „zgrada i dvorište“ i čest. zem. [katastarska čestica] „neplodno“, obje upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist ranije upisanih vlasnika.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 6.894,68 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj navodi da podnosi ovu tužbu protiv tuženika, kao brisovnu tužbu iz čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama, jer tvrdi kako je provedbom Rješenja Općinskog suda u Dubrovniku Z-5522/10 od 30.12.2011. povrijeđeno prethodno upisano vlasništvo tužitelja na način da je tim rješenjem dopušten teretni otpis čest. zem. [katastarska čestica] iz z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u novi z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te u daljnjem tekstu i na predmetnim nekretninama - čest. zem. [katastarska čestica] u novom z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dopušten i proveden upis pomorskog dobra uz istodobno brisanje do tada upisanog vlasništva Villa Dubrovnik hotelsko turističko dioničko društvo. Navodi kako je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer je čl. 10. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19 dalje u tekstu: ZOPDML) propisano da Republika Hrvatska upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara za pomorsko dobro, a obzirom da nakon naprijed navedenog upisa pomorskog dobra uz istodobno brisanje upisanog vlasništva tužitelja kao pravnog sljednika Ville Dubrovnik hotelskog turističkog dioničkog društva nije bilo daljnjih raspolaganja predmetnim nekretninama, to su ispunjenje pretpostavke za podizanje brisovne tužbe iz čl. 150. st. 1. ZZK jer se radi o neposrednom stjecatelju, odnosno nakon tako provedenog upisa nije bilo daljnjih raspolaganja predmetnim nekretninama u korist trećih. Tužitelj smatra da je naprijed navedenim okončanim postupkom upisa pomorskog dobra povrijeđeno prethodno knjižno pravo tužitelja te da je ono povrijeđeno ovakvim upisom za kojeg tužitelj smatra da je neistinit i nevaljan. Tužitelj smatra obzirom da je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku u ime Republike Hrvatske podnijelo dana 14.10.2010. godine prijedlog za brisanje vlasništva tužitelja i upis pomorskog dobra, koji je istog dana zaprimljen u zemljišnoknjižnom odjelu pod Z-5522/10 te da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-I- 4445/08 od 04.10.2011. kojom su ukinute odredbe st. 2. i 3. čl. 118. ZOPDML (ukidanjem kojih odredbi državni odvjetnik nije dužan ni ovlašten podnositi takve prijedloge) te da je Općinski sud u Dubrovniku, zemljišnoknjižni odjel donio predmetno rješenje kojim se udovoljava navedenom prijedlogu Republike Hrvatske, to proizlazi da je provedba upisa pomorskog dobra uz brisanje upisanog knjižnog prava tužitelja provedena suprotno sadržanom u obrazloženju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i protivno čl. 118. st.

1. ZOPDML. Tužitelj navodi kako u ovom okončanom zemljišnoknjižnom postupku tužitelju nije osigurano da brani svoje knjižno pravo u kontradiktornom postupku pred redovnim nadležnim sudom pune nadležnosti (u parničnom postupku), to se ima smatrati, u smislu zaštite vlasništva kako ga tumači Europski sud za ljudska prava da je u ovom slučaju došlo do oduzimanja vlasništva na nezakonit način jer nije proveden kontradiktorni postupak pune nadležnosti pred sudom u kojem bi se odlučivalo o osnovanosti brisanja upisanog vlasništva uz istodobni upis pomorskog dobra. Tužitelj nadalje ističe kako predmetne nekretnine nisu u naravi stvarno pomorsko dobro te da je stoga predmetni upis i dalje neistinit. Navodi se da je rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju, klasa: 943-01/98-02/31 od 06.04.1998., donesenog u smislu odredbe čl. 42. Zakona o privatizaciji, naznačeno da za navedene nekretnine nisu riješeni imovinsko-pravni odnosi zbog toga što su za to zemljište rezervirane dionice kod HFP-a do rješenja imovinsko-pravnih odnosa. Navodi se nadalje kako je tuženik znao i morao znati da su u korist tužitelja ispunjene pretpostavke iz čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u odnosu na dokazivanje pretpostavke propisane tim člankom za stjecanje vlasništva pretvorbom društvenog vlasništva u vlasništvo, i to: da je prednik tužitelja – društveno poduzeće bio nositelj društvenog vlasništva s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja, da je vrijednost predmetnih nekretnina procijenjena u temeljni kapital društva – ovdje tužitelja i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Ističe tužitelj da predmetnom Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Dubrovnik, od 15.02.2002., klasa: 934-01/02-02/01 (NN 16/2002), određena je granica pomorskog dobra te je u skladu s tom Uredbom zatražen upis pomorskog dobra uz istodobno brisanje knjižnog prava tužitelja, a da pri tome Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku uopće nije provjeravalo i utvrđivalo je li predmetna granica pomorskog dobra obuhvatila područje nekretnina koje bi zaista bile pomorsko dobro niti je ispitivalo, a trebalo je, u smislu čl. 118. st. 1. ZOPDML je li upisano vlasništvo valjano stečeno i upisano. Navodi se da je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku pravilno utvrdilo činjenično stanje, utvrdilo bi da je upis vlasništva u korist tužitelja stečen temeljem pravne osnove – ex lege – ispunjenjem pretpostavki iz čl. 390.a u vezi s čl. 129. ZV. Naglašava tužitelj da je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku pravilno postupilo – onako kako mu zakon nalaže – utvrdilo bi da je uknjižba valjana te da predmetne nekretnine po naravnim osobinama, kao i u pravnom smislu ne predstavljaju pomorsko dobro, kako u trenutku objavljivanja predmetne Uredbe, tako niti povijesno unazad, kao ni danas, budući da je pomorsko dobro od preostalog kopna nedvojbeno razgraničeno još od 1934. izgradnjom potpornog zida. Tužitelj navodi kako u trenutku okončanja postupka pretvorbe predmetne nekretnine nisu bile pomorsko dobro te da su mogle biti objektom prava vlasništva koje je u korist tužitelja i stečeno po okončanju postupka pretvorbe donošenjem Potvrde HFP-a, Područnog ureda Dubrovnik od 30.12.1993., broj: 306-02/93- 03/18-10/10, a kojom je dana suglasnost društvenom poduzeću HTP Villa Dubrovnik na provedbu pretvorbe, te da predmetne nekretnine nisu izvorno pomorsko dobro, već naprotiv, da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu koje je od pomorskog dobra jasno razgraničeno potpornim zidom koji je izgrađen temeljem odobrenja predsjednika gradske općine Dubrovnik od 27.10.1934., broj: 7061/34. Tužitelj navodi kako u svom prvotnom mišljenju od 17.07.1998. Stručno povjerenstvo za granice pomorskog dobra u obrazloženju je utvrdilo: da je Povjerenstvo 17.07.1998. obavilo očevid na morskoj obali te isti dan u svom mišljenu utvrdilo sljedeće činjenice:

- na navedenoj lokaciji granica pomorskog dobra nije utvrđena prema ranijim zakonima, a nije ucrtana ni maritimo linija,

- područje za koje se traži određivanje granice pomorskog dobra u naravi predstavlja sjenovit teren koji se na istočnom dijelu okomito penje do visine od oko 12 m,

- da u nastavku području je ograđeno potpornim zidom iznad kojeg su vrtovi i izgrađeni prostori hotela,

- na zapadnom dijelu područja za koje se traži određivanje granice pomorskog dobra gdje je obala gotovo okomita, izgrađena je taraca hotela koja je konzolno izgrađena iznad čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa čak i iznad morske površine.

U odnosu na prostorno-plansku dokumentaciju u tom mišljenju istaknuto je da provedeni plan za to područje nije donesen, a urbanističkim planom Dubrovnika za uže gradsko područje (Službeni glasnik Općine Dubrovnik 6/80) utvrđena je namjena prostora kao plaža i obala uređena za kupanje, odnosno područje za turizam. Tužitelj ističe da u postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra navedeno Povjerenstvo je istog dana nakon provedenog očevida, dakle 17.07.1998. godine, održalo sastanak na kojem je, temeljem gore navedenih utvrđenja, jednoglasno donijelo mišljenje da se predloži granica pomorskog dobra koja bi na južnom dijelu obuhvatila čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti do granice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) jer je nam tom mjestu jasno razgraničeno područje potpornim zidom. Nadalje, da se na jugozapadnom dijelu, također predlaže određivanje granice pomorskog dobra granicama postojećih parcela (uz postojeću granicu parcele čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), i to iz razloga što su temelji izgrađenog objekta izvan čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na parceli 1814 k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu hotela Villa Dubrovnik, a sve kako je to prikazano crvenom linijom na situacijskom prikazu terena mjerilo 1:200 za čest. zem. [katastarska čestica], dio 1774 i dio 1814 k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) kojeg je izradio GEODET d.d. Dubrovnik (mjernik GEODETSKI POSLOVI u vlasništvu AB). Tužitelj navodi da kada se usporede skice, projekti i odobrenja iz 1934. temeljem kojih je planiran, odobren i izgrađen potporni zid, sa sadržajem utvrđenja očevida od 17.07.1998., tada proizlazi da je na predmetnoj lokaciji bilo i ostalo razgraničenja pomorskog dobra od preostalog kopna linijom koju predstavlja predmetni potporni zid koji je izgrađen 1934. godine i koji je na svom mjestu i u svom položaju ostao nepromijenjen te kao takav ujedno predstavlja razgraničenje pomorskog dobra na liniji kako je predmetni potporni zid određuje svojim položajem u naravi, a koja linija odgovara južnoj granici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno jugozapadnoj granici koja razdvaja čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] (stara izmjera). Tužitelj drži kako predmetna nekretnina (hotel s pripadajućim zemljištem koje čine i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]) povijesno gledajući od 1934. godine, uključujući i 1998. godinu, pa sve do danas, izvorno ne predstavlja pomorsko dobro niti kada je riječ o čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] (stara izmjera). Konačno zaključuje se da je tadašnja SRH izgradila predmetni hotel ujedno sa terasama na zkč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) koje nisu bile dio pomorskog dobra te ga potom prodala predniku tužitelja 1964., a zatim, donoseći ovdje osporavanu Uredbu iz 2002. godine, proglasila dijelove te nekretnine pomorskim dobrom i na taj način proširila granice pomorskog dobra iako izvorno nisu bile, a niti po svojim prirodnim svojstvima mogu biti dijelom pomorskog dobra. Tužitelj navodi da polazeći od stanja prije adaptacije i dogradnje 1969., odnosno stanja izgrađenosti koje je postojalo 1964. godine, te stanja izgrađenosti nakon adaptacije i dogaranje 1969. godine, proizlazi da je takvo stanje izgrađenosti postojalo u trenutku okončanja postupka pretvorbe 1993. godine, kao takvo nepromijenjeno i na dan očevida Povjerenstva za granice pomorskog dobra 17.07.1998. godine. Na dan očevida koji je Povjerenstvo za granice pomorskog dobra obavilo 17.07.1998. predmetne nekretnine nisu po svojim prirodnim osobinama izvorno niti u pravnom smislu bile u statusu pomorskog dobra, a uostalom nisu ni danas, tužitelj ukazuje na činjenicu da sve do tada svi upisi u katastru i zemljišnim knjigama, kao i akti za gradnju koji su izdani, počev od gradnje potpornog zida 1934. na mjestu razgraničenja pomorskog dobra od preostalog kopnenog dijela u vlasništvu gospođe MB, uključujući i sadržano u povijesti promjena koje su evidentirane u zemljišnoknjižnom ulošku za predmetne čestice, u kojima su izvršeni upisi kultura koje ne upućuju da se radi o pomorskom dobru, te da su predmetne nekretnine bile predmetom pravnog prometa u smislu prenošenja i stjecanja društvenog vlasništva prava korištenja te da su bile predmetom gradnje u više navrata hotela u opsegu i obimu kakav je bio i šezdesetih godina i kako je to zatečeno 17.07.1998. godine te da se prilikom izdavanja građevinske i uporabne dozvole iz 1969. pravni interes za izdavanje tih dozvola dokazivao zemljišnoknjižnim izvatkom u kojem je upisana općenarodna imovina, a kao nositelj prava korištenja društveno poduzeće – prednik tužitelja, te da je u postupku pretvorbe predmetni hotel procijenjen u temeljni kapital, uključujući i predmetno zemljište te izgrađeni hotel na njemu, kako je to vidljivo iz Rješenja HFP-a o iskazu nekretnina (a što to ne bi bio slučaj da se radi o pomorskom dobru jer bi tada vrijednost predmetnog hotela bila procijenjena kao ulaganje u pomorsko dobro pri čemu čest. zem. po novoj izmjeri čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 2363 m2 ne bi bila u Rješenju HFP-a o iskazu nekretnina iskazana kao procijenjena, već bi bila izostavljena kao pomorsko dobro koje ne može biti predmetom unošenja u protuvrijednosti u temeljni kapital).

Tužitelj ističe kako nije osnovano ni drugo mišljenje tog istog Povjerenstva za utvrđivanje granice pomorskog dobra koje je doneseno na sjednici održanoj dana 08.02.2000. godine, kada je „razmatralo mišljenje državnog pravobranitelja Republike Hrvatske od 23.06.1999. godine te utvrdilo da je ranije utvrđeno mišljenje dato korektno u odnosu na specifiku dubrovačke obale, ali je uvažavajući stavove državnog pravobranitelja u odnosu na zakonom utvrđenu minimalnu širinu morske obale utvrdilo novi prijedlog o granici pomorskog dobra na način da se granica predlaže do čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što znači do područja izgrađenog hotela prije nadogradnje, odnosno do područja koje je u zemljišnim knjigama i katastru evidentirano kao čestica zgrade“, a da na temelju ovog drugog mišljenja Povjerenstva donesena je Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Dubrovnik objavljena u NN 16/2002 temeljem koje po prijedlogu Općinskog državnog odvjetništva brisano tužiteljevo pravo vlasništva i upisano pomorskog dobro na predmetnim nekretninama čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] posjedu Grada Dubrovnika, a predmetna čestica odgovara kčbr. [katastarska čestica]. S obzirom da i današnje stanje odgovara izgrađenosti sukladno navedenoj uporabnoj dozvoli iz 2010. godine, te da je namjena predmetnih čestica ugostiteljsko-turistička koja odgovara namjeni za koju je na predmetnim nekretninama i građeno – T1- hotelski kompleksi, to proizlazi da predmetne čestice po namjeni utvrđenoj prostorno-planskim dokumentima nisu pomorsko dobro ni danas niti su to bile ni ranije. Time se dokazuje da predmetne čestice ni danas nisu pomorsko dobro, kao što to nisu bile u trenutku neistinitog upisa. Time je ovaj tužbeni zahtjev osnovan. Sve s obzirom da je ovakvo stanje izgrađenosti vidljivo iz aktualnog precrta katastarskog plana i posjedovnog lista, pri čemu zemljišnoknjižno stanje ne samo da nije usklađeno sa stanjem po pitanju pomorskog dobra, već nije usklađeno ni po kulturi s katastarskim stanjem, niti sa stvarnim stanjem u naravi.

Tužitelj drži kako predmetne nekretnine po svojim prirodnim i pravnim osobinama nisu pomorsko dobro, kako to proizlazi iz naprijed navedenog obrazloženja i predloženih dokaza, tužitelj smatra da je provedeni upis neistinit te da je njime povrijeđeno knjižno pravo na nezakonit način.

Opreza radi i podredno prethodno navedenom, tužitelj se poziva i na zaštitu prava stečenih ulaganjem, odnosno zaštitu legitimnih očekivanja koja je stekao temeljem i na osnovu gradnje iz 1961. i 1969. godine , pouzdajući se u legalne akte za gradnju koje su mu nadležna državna tijela izdala, kao i činjenicu da su predmetne nekretnine procijenjene u njegov temeljni kapital.

Zaključno tužitelj ističe da na predmetnoj lokaciji razgraničenje pomorskog dobra kao općeg dobra i kao takve stvari izvan pravnog prometa u odnosu na susjedni granični kopneni dio koji predstavlja izgrađeno građevinsko zemljište, i kao takvo stvar u pravnom prometu koja može biti objekt prava vlasništva, postojalo je oduvijek. Pomorsko dobro je od susjednog graničnog kopnenog dijela -izgrađenog građevinskog zemljišta - faktično u naravi i razgraničeno izgradnjom potpornog zida 1934. godine uz odobrenje tada nadležne javne vlasti. Razgraničenje koje je u naravi faktično uspostavljeno izgradnjom potpornog zida kroz povijest se nije mijenjalo te je takvo razgraničenje postojalo i prilikom izgradnje hotela u današnjim gabaritima kako je on izgrađen temeljem projekta 1961. te kasnije nadogradnje 1969. na predmetnim čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a takvo razgraničenje je ostalo i postojalo i u vrijeme okončanja postupka pretvorbe, kao i u trenutku donošenja prvog mišljenja Povjerenstva iz 1998. godine te drugog mišljenja Povjerenstva iz 2000., kao i u trenutku objave predmetne Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Dubrovnik, od 15.02.2002., klasa: 934-01/02-02/01 (NN 16/2002), godine, a isto tako i u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu iz 2010. godine (Z-5522/10), kao i donošenja Rješenja od 30.12.2011. kojim je udovoljeno tom prijedlogu, a isto tako je bilo i prilikom rekonstrukcije hotela i dogradnje njegovog istočnog krila 2010. temeljem legalno pribavljenih dozvola, a takvo razgraničenje predmetnim potpornim zidom izgrađenim 1934. ostalo sve do danas jer ovaj potporni zid postoji danas na istom mjestu i na istoj liniji razgraničenja te u potpunosti odgovora ovom zidu kako je on izgrađen 1934. godine. Da predmetni zid predstavlja razgraničenje unutar kojih se nalaze predmetne zemljišnoknjižne čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], upisane u zemljišnoknjižnom ulošku proizlazi i iz mjerodavnih povijesnih i danas aktualnih prostornih planova. Po istima je crta razgraničenja namjena zemljišta na toj lokaciji, kojom se razdvaja pomorsko dobro od kopnenog dijela koje predstavljaju ove predmetne čestice, i to upravo na način da su ove predmetne čestice predviđene za turističku namjenu T1- hotelski kompleksi, a što odgovara i faktičnom stanju izgrađenosti upravo onako kako je predviđeno turističkom namjenom kako je to i navedeno u priloženoj lokacijskoj informaciji nadležnog tijela za urbanizam. U predmetnoj lokacijskoj informaciji je izričito navedeno da su obje predmetne čestice predviđene unutar turističke zone, odnosno da stjenovita obala koja graniči sa granicama tih čestica je namijenjena za plažu i rekreaciju, a ove dvije čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] da su namijenjene upravo i po toj prostorno-planskoj dokumentaciji turističkoj namjeni te razgraničene linijom po kojoj je izgrađen predmetni zidje konstatiralo nadležno Povjerenstvo nakon očevida 17.07.1998. godine kada je opisalo liniju razgraničenja granice pomorskog dobra na opisani način da ide upravo po južnim granicama ove dvije čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]. Pri tome je utvrdilo da temelji hotela se nalaze na ovim česticama koje nisu pomorsko dobro kako je Povjerenstvo utvrdilo u svom prvotnom mišljenju, a za koje je Povjerenstvo u obrazloženju svog drugog mišljenja konstatiralo da je takvo utvrđenje pravilno uzimajući u obzir specifikum dubrovačke obale.

2. Tuženik uredno pozvan podnijeti odgovor na tužbu u istome navodi da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, te navodi da odredbom članka 150. Zakona o zemljišnim knjigama brisovnom tužbom vlasnik (nositelj knjižnog prava) čije je pravo povrijeđeno nevaljanim upisom štiti svoje knjižno pravo zahtijevajući brisanje nevaljane, neistinite uknjižbe i uspostavljanje prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije nevaljane, odnosno neistinite uknjižbe. Tuženik ističe kako upis pomorskog dobra na česticama 1814/2 i 1819, z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] proveden je temeljem članka 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 158/03, 100/04, 141/06), Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Dubrovnik Klasa: 934-01/01-02/90, Urbroj: 5030116-02-1 od 14. veljače 2002. godine (Narodne novine broj 16/2002), članka 19. Pravilnika o evidentiranju i obilježavanju pomorskog dobra (Narodne novine broj 29/05) te članka 118. stavak 2. i 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 158/03, 100/041, 141/06), a da suprotno navodima tužitelja u konkretnom slučaju prilikom određivanja granice pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina] poštovane su odredbe članka 49. i 50. Pomorskog zakonika te Naputak za rad Povjerenstva za granice pomorskog dobra na morskoj obali te je granica pomorskog dobra određena do samog objekta (ruba zgrade hotela) prvenstveno uvažavajući činjenicu da su tarace ispred zgrade hotela i potporni zidovi izgrađeni na stijenama za koje je Povjerenstvo za utvrđivanje granice pomorskog dobra smatralo da se nalaze blizu mora. Dakle, da je sud rješenjem od 4. listopada 2011. proveo upis oznake pomorskog dobra na temelju odgovarajućih i valjanih isprava, a na koje rješenje je tužitelj imao pravo podnijeti žalbu, a koje pravo tužitelj nije iskoristio. Tužitelj se poziva na čl. 4. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 83/23) čl. 5. st. 1. i čl. 6. st. 1., 2 i 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, te da osim toga na pomorskom dobru nije se moglo stjecati pravo vlasništva kako po odredbi članka 3. stavka 1. ranijeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, tako i Pomorskog zakonika (Narodne novine broj 17/94, 74/94, 43/96- čl. 48. i 50. iz kojih odredbi proizlazi da se status pomorskog dobra stječe temeljem samog zakona dok je odluka ministra potrebna samo u slučaju dvojbe o postojanju ovog statusa)tako i Zakona o pomorskom dobru, lukama i pristaništima (Narodne novine broj 19/74, 39/75, 17/77, 18/81), a ni po pravnim pravilima bivšeg Općeg građanskog zakonika koja su se primjenjivala temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91) – pravnopravilo iz§287.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih u spisu i to:

- Rješenje Općinskog suda u Dubrovniku Z-5522/10 od 30.12.2011.

- izvadak iz zemljišne knjige od 04.01.2007. godine iz kojeg je vidljivo stanje zemljišne knjige kakvo je bilo u trenutku podnošenja prijedloga Općinskog državnog odvjetništva broj: IPH-DO-101/09 od 14.10.2010., zaprimljen pod Z- 5522/10 ;

- prijedlog Općinskog državnog odvjetništva broj: IPH-DO-101/09 od 14.10.2010. godine, zaprimljen pod Z-5522/10;

- današnji aktualni zemljišnoknjižni izvadak;

- prijedlog tužitelja za mirno rješavanja spora od 19.01.2022., zajedno s dopunom toga zahtjeva od 15.02.2022.;

- odgovor Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, broj: N-DO-4/2022 od 22.04.2022.;

- povijesni zemljišnoknjižni izvadak

- zemljišnoknjižni izvadak od 17.03.1969.;

- Rješenje HFP-a o iskazu nekretnina, klasa: 943-01/98-02/31 od 06.04.1998. (Prilog 12) u kojem je navedeno da je procijenjena čestica 4872 koja odgovara predmetnim zk.č. 1814/2 i 1819, k. o. [katastarska općina] (stara izmjena – zemljišnoknjižna oznaka);

- Uredba o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu k.o. Dubrovnik, od 15.02.2002., klasa: 934-01/02-02/01 (NN 16/2002);

Potvrdu HFP-a, Područnog ureda Dubrovnik od 30.12.1993., broj: 306-02/93- 03/18-10/10

odobrenje za izgradnju kamenog potpornog zida predsjednika gradske općine Dubrovnik 27.10.1934., broj: 7061/34, zajedno s: prikazom odobrenog nacrta s pogledom s mora u uvalu u omjeru 1:100 i skicom potpornog izda – pogled iz uvale u omjeru 1:200 iz srpnja 1934.;

fotografije i - razglednica hotela Villa Dubrovnik iz vremena Jugoslavije

- situacija u razmjeru 1000:500 koja prikazuje precrt katastarskog plana na dan 05.07.1934. na kojem je označeno razgraničenje javnog dobra – obale od posjeda u vlasništvu MB, žene doktora N, rođene A, a koja skica je ovjerena od nadležnog tijela i koja je služila za potrebe pribavljanja odobrenja projekta izgradnje potpornog zida, a iz koje je vidljivo da u vrijeme planiranja gradnje potpornog zida 1934. godine čest. zem. [katastarska čestica] nisu bile iskazane kao javno dobro – obala, već naprotiv samo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- mišljenje Stručnog povjerenstva za granice pomorskog dobra za Dubrovačko- neretvansku županiju u predmetu utvrđivanja granice pomorskog dobra po zahtjev Villa Dubrovnik d.d. od 04.09.1998. ;

- dokumentacija vezano za donošenje mišljenja Povjerenstva od 17.07.1998. kada je napravljen očevid i dano mišljenje o prijedlogu predmetne granice pomorskog dobra;

- uvid u situacijski prikaz terena mjerilo 1:200 za čest. zem. [katastarska čestica], dio 1774 i dio 1814 k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) kojeg je izradio GEODET d.d. Dubrovnik (mjernik GEODETSKI POSLOVI u vlasništvu AB) na kojem je označena granica pomorskog dobra crvenom linijom sukladno mišljenju Povjerenstva od 17.07.1998.,

izvod iz projektne dokumentacije, odobrene od nadležnog tijela za dogradnju i adaptaciju hotela od 18.10.1968.;

- Rješenje o odobrenju za građenje od 19.03.1969. godine;

- Rješenje o odobrenju za upotrebu objekta od 25.09.1969.;

Ugovor o prijenosu nekretnina od 15.02.1964. sklopljen između Općine

Dubrovnik i ugostiteljsko poduzeće Dubrovnik,

-Dopunska skica broj 107, k. o [katastarska općina];

- izvod iz arhivske dokumentacije Državnog arhiva u Dubrovniku iz 1961. godine i to: Rješenje N.O. Kotara Dubrovnik od 18-07-1961; Rješenje N.O. Kotara Dubrovnik od 22-03-1961.; Rješenje o građevinskoj dozvoli od 18-11- 1960.;

-Rješenje N.O. Kotara Dubrovnik od 26-07-1960 zajedno sa skicama idejnog i glavnog projekta ;

- Potvrda Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik, klase: 935-08/06-02/636 od 28.07.2006.;

- izvod iz arhivske dokumentacije Državnog arhiva u Dubrovniku iz koje je vidljivo da je hotel na predmetnim česticama bio izgrađen i prije 1969. godine ;

- kopija katastarskog plana od 18.03.1969. godine vidljivo je stanje izgrađenosti hotela na predmetnoj lokaciji;

-kopija katastarskog plana – nova izmjera – od 30.04.1998.,

-identifikacija čestica Područnog ureda za katastar od 12.01.2022.;

- povijest promjena za kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) od 12.01.2022.;

-mišljenje Povjerenstva za granice pomorskog dobra od 08.02.2000. godine (drugo mišljenje Povjerenstva),

- situacijski prikaz koji je sastavilo Trames Consultants iz kolovoza 2019.

- originalni izvod iz katastarskog plana;

- fotografija dubrovačkih gradskih zidina na sjenovitoj južnoj obali ;

-izvod iz posjedovnog lista za kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina];

- zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] ;

- izvod iz katastarskog plana za kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina];

- fotografije predmetnog potpornog zida s obalom ispred njega i hotelom izgrađenim iza njega;

-Odluka Ustavnog suda RH broj U/I-22/1987 od 29.04.1987. objavljenja u NN 27/87 i dopis DORH-a, broj R-DO-940/09 od 22.02.2011.;

- građevinska dozvola od 13.12.2006.;

- potvrda izmjene i dopune glavnog projekta od 08.02.2010;

- uporabna dozvola od 09.06.2010.;

- lokacijska informacija od 08.05.2018.;

- posjedovni list za k. č. [katastarska čestica] odgovara zkč. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina];

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 07.07.2009., broj: U- IIIB/1373/2009

- te je sud odredio očevid uz prisustvo vještaka građevinske i geodetske struke koji su izradili svoj pisani nalaz i mišljenje i koje je sud i usmeno saslušao.

4. Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), te nakon brižne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, a na temelju ocjene sadržaja isprava koje prileže spisu, te kako tuženik nije osporio valjanost istih isprava, sud je odlučio kao u toč. I izreke presude.

5. Predmet spora je ispitati je li predmetna nekretnina pomorsko dobro, odnosno radi li se nevaljanom upisu provedenom na temelju Rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br.: Z-5522/10, od 30.12.2011. na način da se na čest. zem. [katastarska čestica] „zgrada i dvorište“ i čest. zem. [katastarska čestica] „neplodno“, obje upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te treba li stoga brisati upis pomorskog dobra uz istovremeni upis prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] „zgrada i dvorište“ i čest. zem. [katastarska čestica] „neplodno“, obje upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u korist tužitelja.

6. Sud je uvidom u zk izvadak i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku Z- 5522/10 od 30. prosinca 2011.g. utvrdio da je na temelju prijedloga IPH-DO- 101/09 od 14. listopada 2010. pozivom na čl. 3 Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama te Uredbe o određivanju granice pomorskog dobra te čl. 19 pravilnika o evidentiranju i obilježavanju pomorskog dobra dopustio teretni otpis čestica 1814/2 i 1819 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te čest. zem. [katastarska čestica] iz z. ul. [broj ZK uloška] u novi 2780 k. o. [katastarska općina] te upis čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te čest. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao pomorsko dobro brišući do tada upisanu Villu Dubrovnik hotelsko turističko dioničko društvo i Zakladu Pomorsko-trgovačke akademije Ivo Račič.

7. Uvidom u prijedlog Općinskog državnog odvjetništva broj: IPH-DO- 101/09 od 14.10.2010. godine, zaprimljen pod Z-5522/10;u Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku u ime Republike Hrvatske podnijelo dana 14.10.2010. godine prijedlog za brisanje vlasništva tužitelja i upis pomorskog dobra, koji je 14.10.2010. zaprimljen u zemljišnoknjižnom odjelu pod Z- 5522/10.

8. Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku U-I-4445/08 od 04.10.2011. kojom su ukinute odredbe st. 2. i 3. čl. 118. ZOPDML, a ukidanjem kojih odredbi državni odvjetnik više nije dužan ni ovlašten podnositi takve prijedloge. Općinski sud u Dubrovniku, zemljišnoknjižni odjel donio predmetno rješenje nakon odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-4445/08 od 04.10.2011. odnosno 30. prosinca 2011.g. kojim se udovoljava navedenom prijedlogu Republike Hrvatske.

9. U izvanparničnom postupku koji nije kontradiktoran tužitelju nije osigurano da brani svoje knjižno pravo kao pred redovnim nadležnim sudom pune nadležnosti odnosno u parničnom postupku. Dakle, u trenutku donošenja rješenja Općinskog suda u Dubrovniku Z-5522/10 od 30. prosinca 2011.g. već je bila odlukom Ustavnog suda U-I-4445/08 od 04.10.2011. ukinuta odredba st. 2. i 3. čl. 118. ZOPDM, pa je stoga prijedlog podnesen od neovlaštenog predlagatelja, a sud tijekom cijelog postupka (i do donošenja odluke) mora paziti o aktivnoj legitimaciji temeljem čl. 82 Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) koji se podredno primjenjuje u izvanparničnim postupcima kakav je bio predmetni zemljišno knjižni postupak. Stoga, prema stavu ovog suda, utvrđeno je kako je nevaljan upis na temelju Rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, posl. br.: Z-5522/10, od 30.12.2011.g. te je posljedično potrebno uspostaviti zemljišnoknjižnog stanje koje je prethodilo nevaljanom upisu, a što je sud utvrdio iz zemljišno knjižnih izvadaka priloženih u spis, te je odlučeno kao u toč. I izreke presude

10. Odluka o trošku temelji se na čl. 154.st.1 ZPP. Sud sukladno čl. 155. ZPP i do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenom zahtjevu tužitelja (l.s. 396), utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje: OT), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove tužitelja. Sud je tužitelju priznao troškove u zastupanju po odvjetniku na ročištu gdje se raspravljalo o glavnoj stvari ili se izvodili dokazi dana 29.11.23, 23.8.24, 27.11.24. u iznosu od 250 bodova po ročištu (Tar. br. 9. toč. 1. OT-a), te za podnesak tužbu 250 bodova (Tar. br. 7. toč. 1. OT-a), te za obrazložene podneske od 11.10.23, 15.4.24, 10.10.24. od 250 bodova po podnesku (Tar.br. 8 OT-a), sveukupno 1.750 bodova što iznosi 3.500,00 eura uvećano za PDV je 4.375,00 eura za trošak vještačenja 2.000,00 eura. Za sudsku pristojbu za tužbu i presudu 173,23 eura i 346,45 eura (Tar br. 1. st 1 i Tar. br. 2 st 1 Tarife sudskih pristojbi – prilog Uredbi NN 37/23, a temeljem čl. 4 st.1 Zakona o sudskim pristojbama NN 118/18, 51/23). Svi prethodno obračunati iznosi i to:

4.375,00 eura, 2.000,00 eura, 173,23 eura i 346,45 eura, zbrojeno ukupno iznose 6.894,68 eura pa je tako odlučeno kao u toč. II izreke.

U Dubrovniku, dana 28. siječnja 2025.

Sutkinja:

Katarina Franković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.