REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-851/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Dušanke Zastavniković Duplančić i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CŠ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO- DO-1515/20 od 19. rujna 2024., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sisku broj: K-425/2021 od 5. rujna 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025., u prisutnosti braniteljice okrivljenika, odvjetnice Mihaele Rastovac,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni KŠ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, te je na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju 5 (pet) godina.
1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom JŠ je u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme lišenja slobode za vrijeme uhićenja od 2. rujna 2020. do 4. rujna 2020.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku Z (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18., 126/19., 80/22., 36/24. – dalje u tekstu: ZKP-a), optuženi KŠ oslobođen je plaćanja troškova postupka.
2. Protiv pobijane presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne stroža kazna.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je okrivljenik po braniteljici Mihaeli Rastovac, odvjetnici u Sisku u kojem je predloženo da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana. Okrivljenik je zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.
4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP-a.
5. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća pristupila je braniteljica okrivljenika, odvjetnica Mihaela Rastovac koja je u cijelosti ostala kod svih navoda istaknutih u odgovoru na žalbu. Prema izjavi braniteljice okrivljenika, okrivljenik je obaviješten o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća na koju nije pristupio, a nije pristupio ni državni odvjetnik čija dostava poziva je uredno iskazana.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Državni odvjetnik smatra da je sud prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije precijenio značaj olakotnih okolnosti i propustio adekvatno cijeniti objektivnu težinu kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret radi čega se izrečenom kaznom u vidu uvjetne osude neće postići svrha kažnjavanja niti poslati jasna i nedvosmislena poruka kako okrivljeniku tako i svim ostalima da ubuduće ne čine ista ili slična kaznena djela, te da će se kod građana razvijati svijest o tome da ovakva kaznena djela predstavljaju opasnost za cijelu zajednicu.
7.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi, da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. U konkretnom slučaju određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, prvostupanjski sud je uzeo u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, usklađenost njegovog ponašanja sa zakonom kao i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.
7.2. Prvostupanjski sud je na strani ličnosti okrivljenika olakotnim okolnostima cijenio da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mlađa osoba i to u dobi od 21 godine, da prema sudu dostupnim podacima do sada nije osuđivan, detaljno, okolnosno i potpuno priznanje počinjenja kaznenog djela čime se postigla efikasnost i ekonomičnost postupka, te protek vremena od dana počinjenja kaznenog djela do donošenja presude do kojeg proteka vremena nije došlo zbog optuženikovog skrivljenog ponašanja. Prvostupanjski sud je također prilikom odluke o kazni cijenio okrivljenikov život prije počinjenja kaznenog djela, a to je da kada je bio u dobu 19 godina umrla mu je majka, u lošim odnosima je bio s ocem, a što je sve dovelo do konzumacije droge i dugova u koje je zapao, zbog kojih se i odlučio na počinjenje kaznenog djela kao brzi način zarade. Međutim, nakon počinjenja kaznenog djela okrivljenik je poduzeo značajne napore kako bi svoj život promijenio, prestao je konzumirati drogu, angažirao je osobu koja brine o njegovim financijama, upravo kako bi spriječio da se ponovno nađe u situaciji u kojoj je bio prije počinjenja kaznenog djela, surađuje sa stručnim osobama u cilju da svoj život uredi i da živi uredno kao funkcionirajući član društva, te se svakodnevno kaje zbog počinjenog kaznenog djela. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sve navedeno ukazuje da je okrivljenik osoba koja je duboko svjesna ozbiljnosti kaznenog djela koje je počinio i njegovih posljedica, a svojim ponašanjem pokazao je u potpunosti svijest o štetnosti, neprihvatljivosti i pogibeljnosti vlastitog ponašanja, spremnost da za svoje ponašanje snosi posljedice te želju da ubuduće uskladi svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Otegotnih okolnosti na strani ličnosti okrivljenika prvostupanjski sud nije našao. Uzimajući u obzir samo utvrđene olakotne okolnosti na strani ličnosti okrivljenika i dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama konkretno počinjenog kaznenog djela, prvostupanjski sud je osnovano temeljem članka 326. stavak 1. KZ/11 okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 godine, a temeljem članka 56. KZ/11 izrekao mu uvjetnu osudu s najduljim rokom kušnje u trajanju 5 godina. Tako izrečena kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjerena je kako počinjenom kaznenom djelu tako i ličnosti okrivljenika, te stupnju njegove krivnje i svakako je pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo. 8. Zbog iznesenog, nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.
9. Ispitana je pobijana presuda i u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP-a, u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a razlozima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, trebalo je po članku 482. ZKP-a odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 28. siječnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević
