Poslovni broj: Us I-806/2023-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ad. 1) II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja ad.2) MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po opunomoćeniku Domagoju Rešetaru odvjetniku iz OD Rešetar & partneri d.o.o., Osijek, Šetalište Petra Preradovića 7, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ad.1) Državnog odvjetništva Republike Hrvatske zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Ulica Ivana Gundulića 29 a i zainteresirane osobe ad. 2) Ministarstva financija, Sektora za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 8, kao pravnog slijednika Fonda za naknadu oduzete imovine, Zagreb, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 13. prosinca 2024., a objavljene 13. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelji ad.1) II i tužitelj ad.2) MI traže poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA:UP/II-942-01/22- 01/25, URBROJ:514-04-02-01-01/08-23-03 od 16. veljače 2023., kao i poništenje rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA:UP/I-944-05/97-01/677, URBROJ: 2181/1-13/06/631-21-14 od 15. prosinca 2021., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA:UP/II-942-01/22- 01/25, URBROJ:514-04-02-01-01/08-23-03 od 16. veljače 2023., odbijena je žalba II i MI, ovdje tužitelja ad.1) i ad.2), izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA:UP/I-944-05/97-01/677, URBROJ: 2181/1-13/06/631-21-14 od 15. prosinca 2021.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA:UP/I-944-05/97-01/677, URBROJ: 2181/1-13/06/631-21-14 od 15. prosinca 2021. u točci 1. izreke riješeno je da se MI pok. ŠI iz [adresa] i II pok. ŠI iz [adresa], utvrđuje pravo na naknadu za poljoprivredno zemljište pobliže određeno i označeno u točci 1. izreke.

Točkom 2. izreke riješeno je da se naknada za poljoprivredno zemljište iz točke 1. ovoga rješenja utvrđuje u ukupnom iznosu od 3.109,87 kuna (slovima: tritisućestodevet/87 kuna) tako da:

- MI za 1/2 dijela pripada naknada u iznosu od 1.554,93 kune (slovima: tisućupetstopedesetčetiri/93 kune),

- II za 1/2 dijela pripada naknada u iznosu od 1.554,93 kune (slovima: tisućupetstopedesetčetiri/93 kune).

Točkom 3. izreke riješeno je da je Ministarstvo financija, Sektor za naknadu oduzete imovine dužan cjelokupni iznos naknade u iznosu od 3.109,87 kuna (sIovima: tritisućestodevet /87 kuna) ovlaštenicima naknade iz točke 1. ovoga rješenja isplatiti odjednom u gotovini u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ovoga rješenja. Točkom 4. izreke riješeno je da je o troškovima postupka donesen poseban zaključak.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelji ad.1) i ad.2) su pravodobno podnijeli tužbu osporavajući zakonitost rješenja, u bitnom navodeći da iz pobijanog prvostupanjskog rješenja nije vidljivo na koji način je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da ovlaštenicima, ovdje tužiteljima, pripada ukupan iznos od 3.109,87 kn na ime naknade za oduzetu imovinu, budući da istim rješenjem nije vidljivo kolika naknada pripada svakom tužitelju za svaku pojedinu oduzetu nekretninu, već da je samo paušalno izražen ukupan iznos; da je potpuno nejasno na koji je način nadležno prvostupanjsko tijelo došlo do izračuna iznosa naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište od 3.109,87 kn; da u pobijanom rješenju nije vidljivo je li nadležno tijelo prilikom određivanja visine naknade vodilo računa o tome radi li se o oranicama, livadama, pašnjacima različitih klasa, a na što da je bilo dužno paziti te isto valjano obrazložiti. Nadalje navode da im je prvostupanjsko tijelo dostavilo na očitovanje izračun naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište od 15. studenog 2021. godine, međutim da predmetnim izračunom naknade, kao niti pobijanim rješenjem, prvostupanjsko tijelo uopće ne odlučuje o zahtjevu ovlaštenika, ovdje tužitelja, nego da se ponaša kao da zahtjeva nema, jer da tužitelji zahtijevaju da im se na ime naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište dodijeli u vlasništvo odgovarajuće zamjensko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, a na što da se prvostupanjsko tijelo oglušuje te donosi izračun naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište. Da s obzirom na činjenicu da se na oduzetim poljoprivrednim zemljištima, opisanim u toč. I. izreke, danas nalazi akumulacijsko jezero Peruća, da je jasno kako isto nije moguće vratiti prijašnjim vlasnicima, a sada tužiteljima, odnosno kako nije moguće uspostaviti stanje kakvo je bilo ranije. Stoga, da je u cijelosti osnovan zahtjev tužitelja za dodjelom zamjenskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na ime naknade za oduzeto zemljište. Da u dopisu Općine Hrvace Klasa: 320-02/21-01/1, Urbroj: 2175/03-02-21-1 od 12. ožujka 2021. godine, nije navedeno kako nema pravne mogućnosti za davanje zamjenskog poljoprivrednog zemljišta, kako da to tuženik pogrešno ističe, već samo da Općina Hrvace nije donijela Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem. S tim u vezi navode kako je Zakonom o poljoprivrednom zemljištu u čl. 29. određeno da se poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države raspolaže na temelju Programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države, te da program na prijedlog načelnika, odnosno gradonačelnika donosi općinsko ili gradsko vijeće za svoje područje. Stoga da su tužitelji podneskom od 30. studenog 2021. godine predložili Splitsko - dalmatinskoj županiji, Upravnom odjelu za imovinsko pravne poslove da Općini Hrvace uputi zahtjev za donošenjem Programa kojim će se tužiteljima osigurati odgovarajuće zamjensko poljoprivredno zemljište u iznosu od 8.275 m2, koliko iznosi veličina poljoprivrednog zemljišta oduzetog predniku tužitelja za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Da je Općina Hrvace u više navrata izvijestila tužitelje kako je u tijeku postupak ishođenja suglasnosti za program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske te kako postoje uvjeti da se tužiteljima osigura odgovarajuće poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Hrvace kao obeštećenje za oduzeto poljoprivredno zemljište i to dopisom od 29. ožujka 2023. Ističu da je obveza donošenja plana raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države propisana odredbama čl. 29. i 30. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a činjenica što do danas nije donesen Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, da ne smije biti na štetu tužitelja.

3.1. Nadalje navode da su predniku tužitelja radi izgradnje akumulacijskog jezera „Peruća“ oduzete nekretnine u ukupnoj površini od 8.275 m2, pa da određivanje naknade u ukupnom iznosu od 3.109,87 kn za oduzeto poljoprivredno zemljište predstavlja iznos od svega 0,37 kn po 1 m2, a koji iznos da je daleko ispod iznosa prihvatljivog za obeštećenje bilo koga, pa tako i tužitelja u ovom postupku. Da Ustav Republike Hrvatske određuje nepovredivost vlasništva kao jednu od temeljnih ustavnih vrednota. Da čl. 50. Ustava Republike Hrvatske određuje da je vlasništvo moguće zakonom ograničiti ili oduzeti u interesu Republike Hrvatsku, uz naknadu tržišne vrijednosti. Dakle, da je u konkretnom slučaju predniku tužitelja, njihovu ocu ŠI, vlasništvo nekretnina poljoprivrednog zemljišta, nesporno oduzeto radi izgradnje akumulacijskog jezera „Peruća“, a što predstavlja državni interes. Međutim, da je isto tako nesporno i da iznos od 3.109,87 kn ne predstavlja tržišnu vrijednost za oduzeto zemljište ukupne površine 8.275 m2, da država tek sada više od 60 godina poslije oduzimanja, pobijanim rješenjima određuje tužiteljima naknadu i to svakome iznos od 1.554,93 kn, što da je daleko ispod vrijednosti oduzetih nekretnina, te da sada umjesto da ispravi nepravdu koja je nanesena obitelji tužitelja kada im je bez naknade oduzeto zemljište, a koje ih je u vrijeme oduzimanja prehranjivalo i koje im je u to vrijeme označavalo egzistenciju, i to sve radi izgradnje hidroakumulacijskog jezera koje Republika Hrvatska godinama gospodarski iskorištava proizvodnjom i prodajom električne energije, da nadležno tijelo Republike Hrvatskim navedenim rješenjima grubo krši ustavom zajamčena prava tužitelja. Slijedom navedenog tužitelji predlažu da Sud poništi rješenje, Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/22-01/25, Urbroj: 514-04-02-01-01/08- 23-03 od 6. veljače 2023. godine te rješenje Republike Hrvatske, Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP/I-944-05/97- 01/677, Urbroj: 2181/1-13/06/631-21-14 od dana 15. prosinca 2021.

4. Tuženo tijelo je u odgovoru na tužbu od 24. travnja 2023. osporilo navode tužitelja iznesene u tužbi te je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj UsI-806/2023-6 od 3. siječnja 2024. pozvane su zainteresirane osobe ad. 1) Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu i ad.2) Ministarstvo financija, Sektor za naknadu oduzete imovine kao pravi slijednik Fonda za naknadu oduzete imovine da sudjeluju u ovom sporu te im je dostavljena tužba i odgovor na tužbu tuženika, na očitovanje.

6. Državno odvjetništvo RH zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, ovdje zainteresirana osoba ad.1) podneskom od 23. siječnja 2024. se očitovalo na navode tužbe, te ih osporilo u cijelosti, navodeći kako je odredbom čl. 20. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine broj: 92/96, 39/99, 92/99,43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) propisano da ukoliko se poljoprivredno zemljište ne može vratiti u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u vrijednosnim papirima. Dakle, da iz samog Zakona o naknadi ne proizlazi posebno pravo na zamjensko poljoprivredno državno zemljište kao oblik naknade. Da takva mogućnost proizlazi jedino iz Odluke Vlade Republike Hrvatske Klasa: 943-01/03-01/02, Urbroj: 5030109- 03-3 od 10. travnja 2003. godine o davanju generalnog ovlaštenja općinskim državnim odvjetništvima za sklapanje nagodbi s ovlaštenicima naknade po Zakonu o naknadi kada nije moguća naturalna restitucija poljoprivrednog zemljišta, kojom Odlukom su ovlaštena općinska državna odvjetništva da, u slučajevima kad temeljem Zakona o naknadi nije moguće prijašnjem vlasniku vratiti u vlasništvo poljoprivredno zemljište koje mu je oduzeto, za davanje ponude i sklapanje nagodbe kojom mu se daje u vlasništvo drugo odgovarajuće poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, ako je tako navedeno u programima raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske pod stavkom za povrat imovine, a koje su donijele jedinice lokalne samouprave i na koje je programe Ministarstvo poljoprivrede dalo svoju suglasnost i koje je u pravilu jednake vrijednosti. U slučaju da je nadležna općina ili grad već izvršila povrat ili zamjenu svog državnog poljoprivrednog zemljišta koje je u njezinom programu raspolaganja poljoprivrednim zemljištem bilo predviđeno za povrat, prestaje mogućnost da se zamjensko poljoprivredno zemljište da tužitelju kao zamjena za oduzeto poljoprivredno zemljište, a koje se ne može naturalno vratiti. Budući da je Općina Hrvace u očitovanju od 12. ožujka 2021. godine navela kako Općina Hrvace nije donijela Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske te da nema mogućnosti davanja zamjenskog poljoprivrednog zemljišta, da je tužiteljima sukladno odredbama čl. 20. st. 3. i 63. st. 1. Zakona o naknadi te sukladno odredbama Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetog poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta (Narodne novine, broj: 18/04) određena naknada.

6.1. Nadalje je navelo da se tužitelji u tužbi neosnovano pozivaju na činjenicu da utvrđena naknada ne predstavlja tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina, a budući da Zakon o naknadi ne predviđa isplatu tržišne vrijednosti oduzetih nekretnina, niti isplatu pravične naknade već da određuje određeno obeštećenje prijašnjim vlasnicima, te da je ujedno propisano da se visina naknade određuje jedino i u skladu s odredbama istog zakona. Stoga, a kako da je u konkretnom slučaju naknada utvrđena sukladno Zakonu o naknadi, da su navodi tužitelja u pogledu visine naknade u cijelosti neosnovani, radi čega je predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Ministarstvo financija, Sektor za naknadu oduzete imovine kao pravi slijednik Fonda za naknadu oduzete imovine, ovdje zainteresirana osoba ad. 2) dostavila je odgovor na tužbu 24. siječnja 2024., navodeći da su u cijelosti suglasni s navodima tužbe u dijelu pod I.III. i IV:, radi čega su predložili da Sud usvoji tužbu tužitelja ad. 1) i ad.2).

8. Podneskom od 24. rujna 2024. tužitelji ad.1) i ad.2) su se očitovali na odgovor na tužbu zainteresirane osobe ad.1) DORH-a zastupanog po ŽDO u Splitu navodeći da se na predmetni slučaj prvenstveno primjenjuju odredbe odluke Vlade Republike Hrvatske; da u dopisu Općine Hrvace Klasa: 320-02/21-01/1, Urbroj: 2175/03-02-21- 1, od 12. ožujka 2021. godine nije navedeno kako nema pravne mogućnosti za davanje zamjenskog poljoprivrednog zemljišta, kako to Državno odvjetništvo pogrešno ističe, već samo da Općina Hrvace nije donijela Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem. Da su tužitelji podneskom od 30. studenog 2021. godine predložili Splitsko - dalmatinskoj županiji, Upravnom odjelu za imovinsko pravne poslove da Općini Hrvace uputi zahtjev za donošenjem Programa kojim će se tužiteljima osigurati odgovarajuće zamjensko poljoprivredno zemljište u iznosu od 8.275 m2, koliko iznosi veličina poljoprivrednog zemljišta oduzetog predniku tužitelja za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Da je Općina Hrvace dopisom Klasa: 940-01/23-01/3, Urbroj: 2181-25-02-23-1 od 29.03.2023. izvijestila tužitelje kako je u tijeku postupak donošenja Programa te kako postoje uvjeti da se tužiteljima osigura odgovarajuće poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Hrvace kao obeštećenje za oduzeto poljoprivredno zemljište. Da je Općina Hrvace podneskom od 29. studenog 2018. godine navela da je u postupku ishođenja suglasnosti za Program, te da su od Ureda državne uprave Splitsko-dalmatinske županije dobili zahtjev o potrebi rezerviranja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH u površini od 200.000 m2 za povrat prijašnjim vlasnicima. Da je obveza donošenja Plana raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu države propisana odredbama čl. 29. i 30. Zakona o poljoprivrednom zemljištu te da Državno odvjetništvo svojim navodima iz odgovora na tužbu ide za izbjegavanjem svoje odgovornosti i ovlasti temeljem prethodno spomenute Odluke Vlade RH. Također su osporili navode Državnog odvjetništva da tužiteljima ne pripada niti naknada po tržišnoj vrijednosti oduzetih nekretnina, a niti pravična naknada jer da se takvim navodima Državnog odvjetništva direktno se krši odredba članka 50. Ustava Republike Hrvatske.

9. Na ročištu održanom pred ovim Sudom 13. prosinca 2024. u odsutnosti zainteresirane osobe ad.2) Ministarstva financija, koja je svoj izostanak opravdala podneskom od 10. prosinca 2024., te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i ŽDO u Splitu, koji svoj izostanak nisu opravdali, zamjenik opunomoćenika tužitelja ad. 1) i ad. 2) je u cijelosti ustrajao u tužbi i svim tužbenim navodima, kao i prijedlogu za slušanjem tužitelja na okolnost izričitog zahtijevanja dobivanja zamjenskog zemljišta za oduzeto zemljište.

10. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, vođen načelom učinkovitosti u skladu s odredbom čl. 8. ZUS-a, Sud je odbio dokazni prijedlog za slušanjem tužitelja na okolnost izričitog zahtijevanja dobivanja zamjenskog zemljišta za oduzeto zemljište, kao suvišno, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza.

11. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih sprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

12. Opunomoćenik tužitelja je zatražio naknadu troškova te je priložio pisani popis troška.

13. Tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1) i ad.2) nije osnovan.

14. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA:UP/II- 942-01/22-01/25, URBROJ:514-04-02-01-01/08-23-03 od 16. veljače 2023.

15. Među strankama je sporno je li prvostupanjskim rješenjem Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA:UP/I- 944-05/97-01/677, URBROJ: 2181/1-13/06/631-21-14 od 15. prosinca 2021., tužiteljima ad. 1) i ad.2) pravilo utvrđeno pravo na naknadu za poljoprivredno zemljište u obliku i navedenom iznosu pobliže određenom u citiranom rješenju.

16. Među strankama je sporno je li u ponovljenom postupku, u izvršenju Presude Upravnog suda u Splitu broj: Uslsav-329/14-16 od 11. studenog 2016. kojom je poništeno rješenje drugostupanjskog tijela KLASA:UP/II-942-01/12-01/566, URBROJ:514- 04/01-14-2 od 17. srpnja 2014.godine te predmet vraćen na ponovni postupak, postupljeno po pravnom shvaćanju i primjedbama Suda sadržanim u citiranoj presudi, u kojoj se Sud, između ostalog, pozvao i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi tog Suda posl. broj Uzz-45/12- 6 od 26. studenog 2013., odnosno da visinu naknade u obveznicama Republike Hrvatske treba utvrditi primjenom Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetog poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta („Narodne novine „ br. 18/04).

17. Među strankama nije sporno da je u citiranoj pravomoćnoj presudi ovog Suda posl br. Uslsav-329/14-16 od 11. studenog 2016. u obrazloženju presude, između ostalog, navedeno kako je među strankama sporna isključivo visina utvrđene naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište te dana uputa za postupanje primjenom odredbe čl. 59. Zakona o naknadi i odredbama čl. 1. st. 2. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetog poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta (Narodne novine, broj: 18/04) kojeg treba primijeniti na temelju odredbe čl. 4. st. 2. navedenog Pravilnika.

18. Među strankama nije sporno da je još presudom Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-6108/2007-6 od 5. svibnja 2011., kojom je tužba tužitelja uvažena i poništeno rješenje tuženika KLASA:UP/II-942-01/04-01/1390, URBROJ: 514-03-07/9-07-2 od 5. veljače 2027., u obrazloženju citirane presude, između ostalog, u bitnom navedeno:

" U odnosu na prigovor tužitelja da im je u ime naknade trebalo biti dodijeljeno zamjensko zemljište, koje bi približno odgovaralo stvarnoj vrijednosti zemljišta, Sud napominje kako navedeni Zakon o naknadi i Pravilnik ne predviđaju kao oblik naknade zamjensko zemljište, pa slijedom toga ne postoji ni zakonska obveza upravnog tijela ovlaštenicima ponudi takav oblik naknade, zbog čega su prigovori tužbe s tim u vezi neosnovani."

19. Dakle, među strankama nije sporno da je osporavano rješenje koje je predmet ovog spora doneseno u izvršenju naprijed citirane presude kojom je dana jasna uputa tuženom tijelu za postupanje.

20. Iz stanja i sadržaja spisa te obrazloženja osporavanog rješenja je razvidno:

- da je u ponovljenom postupku, u izvršenju naprijed citirane presude, prvostupanjsko upravno tijelo prema odredbi članka 1. stavak 2. navedenog Pravilnika vrijednost oduzetog poljoprivrednog zemljišta ovisno o klasama i kulturama po hektaru (ha)za pojedino područje na kojem se nalazi nekretnina, utvrdilo prema podacima o početnoj cijeni za prodaju poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu objavljenog u službenom glasilu Porezne uprave Ministarstva financija, Porezni vjesnik broj 3a iz ožujka 2003. godine, a da je prvostupanjskom rješenju, kao i spisu tuženog tijela priložen i izračun naknade iz kojeg je razvidno da je za svaku nekretninu ovisno o njenoj kulturi i klasi određena visina vrijednosti, a zatim da je ista zbrojena i umanjena kroz izraz iz članka 59. Zakona o naknadi, te da je predmetni izračun dostavljen strankama na očitovanje;

- da se opunomoćenik ovlaštenika naknade, ovdje tužitelja ad. 1) i ad.2) podneskom od 30. studenog 2021. očitovao o izračunu naknade navodeći da izračun nije u skladu sa Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine te da su ovlaštenici naknade zahtijevali da im se na ime naknade za oduzeto zemljište dodijeli u vlasništvo odgovarajuće zamjensko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, a koje tužbene navode su ponovili i u ovoj tužbi;

- da je prvostupanjsko upravno tijelo donijelo rješenje o naknadi KLASA:UP/I- 944-05/97-01/677, URBROJ: 2181/1-13/06/631-21-14 od 15. prosinca 2021. primjenom odredbe čl. 59. Zakona o naknadi u svezi s odredbom čl. 58. st. 2. Zakona o naknadi te primjenom odredbi Pravilnika;

- da su ovlaštenici naknade, ovdje tužitelji, protiv citiranog rješenja podnijeli žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženog tijela odbijena KLASA:UP/II-942-01/22- 01/25, URBROJ:514-04-02-01-01/08-23-03 od 16. veljače 2023., a protiv kojeg rješenja su tužitelji podnijeli tužbu i pokrenuli predmetni upravni spor.

21. Tužbeni navodi tužitelja kojima osporavaju oblik i visinu naknade nisu osnovani iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

22. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja ad.1) i ad.2), a kako to isti neosnovano smatraju već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, a tuženo tijelo je u cijelosti postupilo po pravnom shvaćanju i primjedbama sadržanim u citiranoj presudi, u izvršenju koje su i donesena osporavana rješenja koja su predmet ovog spora.

23. Nije sporno da Općina Hrvace za vrijeme trajanja upravnog postupka, do donošenja prvostupanjskog rješenja u ponovljenom postupku, a zatim i drugostupanjskog rješenja, koje se osporava u ovom upravnom sporu, pa ni za vrijeme trajanja upravnog spora, nije donijela Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, a kako to proizlazi i iz svih dopisa na koje se tužitelji u tužbi pozivaju. Stoga DORH zastupan po ŽDO u Splitu, ovdje zainteresirana osoba ad.1) pravilno i osnovano u svom odgovoru na tužbu navodi da nema mogućnosti davanja zamjenskog poljoprivrednog zemljišta obzirom da Općina Hrvace nije donijela Program raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske te da je stoga tužiteljima sukladno odredbama čl. 20. st. 3. i čl. 63. st. 1. Zakona o naknadi te sukladno odredbama Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetog poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta (Narodne novine, broj: 18/04) određena naknada. Da iz samog Zakona o naknadi ne proizlazi posebno pravo na zamjensko poljoprivredno državno zemljište kao oblik naknade već da takva mogućnost proizlazi jedino iz Odluke Vlade Republike Hrvatske Klasa: 943- 01/03-01/02, Urbroj: 5030109-03-3 od 10. travnja 2003. godine o davanju generalnog ovlaštenja općinskim državnim odvjetništvima za sklapanje nagodbi s ovlaštenicima naknade po Zakonu o naknadi kada nije moguća naturalna restitucija poljoprivrednog zemljišta, a koje pravno shvaćanje je izraženo i naprijed citiranim pravomoćnim presudama Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-6108/2007-6 od 5. svibnja 2011., te presude ovog suda posl. br. Uslsav-329/14-16 od 11. studenog 2016. Slijedom navedenog, u cijelosti se ocjenjuju neosnovani tužbeni navodi tužitelja ad. 1) i ad. 2) koji se odnose na oblik naknade.

24. Nisu osnovani tužbeni navodi tužitelja ad.1) i ad. 2) koji se odnose na visinu utvrđene naknade jer da utvrđena naknada ne predstavlja tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina. Ovo stoga što Zakon o naknadi ne predviđa isplatu tržišne vrijednosti oduzetih nekretnina, niti isplatu pravične naknade već određuje obeštećenje prijašnjim vlasnicima, te propisuje da se visina naknade određuje jedino i u skladu s odredbama istog Zakona, a kako je to i propisano odredbama čl. 57., čl. 59. st. 2. u svezi s čl. 58. te Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetog poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta (Narodne novine, broj: 18/04, dalje Pravilnik), a kako je to pravilno obrazložilo tuženo tijelo u osporavanom rješenju, koje obrazloženje kao pravilno, argumentirano i na Zakonu osnovano u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo u brojnim sudskim odlukama pa tako primjerice i presudi Visokog upravnog suda RH u Zagrebu posl. br. Usž-384/17-2 od 9. veljače 2017.

25. Slijedom svega naprijed navedenog, tuženo tijelo, kao i prvostupanjsko tijelo su u cijelosti postupili po pravnom shvaćanju izraženom u naprijed citiranoj presudi te je u konkretnom slučaju naknada pravilno utvrđena u skladu s odredbama Zakona o naknadi i Pravilnika, a navodi tužitelja ad.1) i ad.2) se u cijelosti ocjenjuju neosnovanim. 26. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako tužbeni navodi tužitelja ad. 1) i ad. 2) nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS- a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ad 1) i ad. 2) kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

27. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

28. Obzirom da tužitelji ad. 1). i ad.2) nisu uspjeli u sporu, to je valjalo u skladu s naprijed citiranom odredbom čl.147. st. 1. ZUS-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora te riješiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 13. siječnja 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužitelja ad. 1) i ad. 2)

- pozvati tužitelje solidarno na uplatu sudske pristojbe za tužbu 53,09 eur-a i za presudu 66,36 eur-a, po pravom.

- tuženiku

- zaint. osobi ad. 1) po ŽDO u Splitu

- zaint. osobi ad.2)

- u spis

- kal. do 20.03.2025.