REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

23.P-582/23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Romini Markovinovć, u pravnoj stvari tužitelja H T Z d.o.o., OIB 01086461670, [adresa], 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Goranu Durmišu, odvjetniku u:

Odvjetničko društvo Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o., Zagreb, Preradovićeva 24/I, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, [adresa], 10000 Zagreb kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik iz OD Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 21.siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 28. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku – ADRIATIC OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 94472454976, da tužitelju – H T Z d.o.o., sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 01086461670, plati iznos od 45.774,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 26.05.2022. do isplate i to u visini kamatne stope do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 33.644,25 EUR sa zateznom kamatom od 26.05.2022. do isplate i u dijelu pod točkom I u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju pripadajuće zatezne kamate na iznos od 45.774,85 EUR od 26.05.2022. do isplate, preko stope dosuđene pod točkom I izreke ove presude, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.048,15 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude 28.01.2025. do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 12.214,61 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja kamata teče od dana donošenja presude 28.01.2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 14.03.2023. godine podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je tužitelj kao primatelj leasinga, s društvom Erste & Steiermärkische S- Leasing d.o.o., kao davateljem leasinga (dalje u tekstu: Erste leasing), dana 03.08.2020. godine sklopio Ugovor o financijskom leasingu broj 79142/20 (dalje u tekstu: Ugovor). Na temelju Ugovora, tužitelj je stekao pravo korištenja objekta leasinga – vozilo marke BMW, tip 840 D XDrive, godina proizvodnje 2019., broj šasije:

WBABC2108KBT80879 (dalje u tekstu: Vozilo), uz obvezu plaćanja naknade za korištenje (leasing) te pravo stjecanja vlasništva na Vozilu kao objektu leasinga po isteku trajanja Ugovora. Tuženik, kao osiguravatelj, izdao je društvu Erste leasing, kao osiguraniku, i tužitelju, kao ugovaratelju, Policu kasko osiguranja cestovnih vozila broj: 03068200043324 (dalje u tekstu: Polica osiguranja). Navodi da se dana 26.05.2022. godine dogodila se prometna nesreća u kojoj je, između ostalog, sudjelovalo i Vozilo, slijedom čega je na Vozilu nastala šteta odnosno nastupio osigurani slučaj. Sukladno tome, dana 26.05.2022. godine tuženiku je nastup osiguranog slučaja prijavljen podnošenjem odštetnog zahtjeva, broj 2282 0320 2390 (dalje u tekstu: Odštetni zahtjev), putem društva Erste leasing, kao tadašnjeg vlasnika Vozila. Dalje navodi da je rujnu 2022. godine društvu Erste leasing isplatio kupoprodajnu cijenu za Vozilo po Ugovoru. Slijedom potvrde društva Erste leasing od dana 13.09.2022. godine o isplati cijene za Vozilo i stjecanju uvjeta za prijenos prava vlasništva Vozila na ime tužitelja, tužitelj je izvršio prijenos prava vlasništva Vozila na svoje ime te ga odmah i odjavio. O navedenom je obaviješten i tuženik. Ističe da su dana 07.11.2022. godine društvo Erste leasing, kao ustupitelj, i tužitelj, kao primatelj, sklopili su Ugovor o ustupu potraživanja (dalje u tekstu: Ugovor o ustupu) kojim je prenesena tražbina društva Erste Leasing prema tuženiku s nastupa štetnog događaja te je time tužitelj aktivno legitimiran odnosno ovlašten ustati s tužbom protiv tuženika. Navodi da je visina štete po računu ovlaštenog servisera 74.419,10 eur. Stoga, kao je zbog prometne nesreće na Vozilu, kao objektu osiguranja, nastala materijalna šteta odnosno nastupio je osigurani slučaj prouzročen osiguranim rizikom utvrđenim Policom osiguranja – prometna nesreća tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 74.419,10 eur.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio aktivnu legitimaciju tužitelja navodeći da tužitelj time što je Erste leasingu dana 13.09.2022. godine platio kupoprodajnu cijenu temeljem sklopljenog ugovora o financijskom leasingu za objekt leasinga - osigurano vozilo – leasing društvu nadoknadio svu štetu koja mu je nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 26.05.2022. godine. Ističe da zbog sklopljeni ugovor o ustupu tražbine ne proizvodi pravni učinak jer Erste leasing, uslijed namirene štete, nama pravo na naplatu osigurnine od tuženika. Tuženik osporava pravo tužitelju na isplatu osigurnine s obzirom da je vozač osiguranog vozila, nakon što je skrivio nastanak predmetne prometne nesreće napustio mjesto štetnog događaja (pobjegao s lica mjesta) ne obavijestivši o prometnoj nesreći policiju (policija je pozvana od strane stanara obližnje stambene zgrade), namjerno izbjegao alkotestiranje, a što primjenom odredbi toč. G II 6.3, G II 7.1 i 7.2, H II 7.7 (očevid započet više od 5 sati nakon sudara), te H II 9 i H II 10 Uvjeta osiguranja. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je na predmetnom vozilu nastala totalna šteta zbog čega je popravak istog bio ekonomski neisplativ i neopravdan te da je visinu štete pravilno utvrditi pravilima o utvrđivanju totalne štete. Navodi i da vlasnik predmetnog vozila (u vrijeme štetnog događaja), kao niti tužitelj uostalom, s obzirom na svoj porezni status nema pravo na osigurninu u dijelu koji se odnosi na PDV.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu i to u:

Ugovor o financijskom leasingu br. 79142/20 od 3.8.2020. (list 8-9 spisa), Polica kasko osiguranja cestovnih vozila br. 03068200043324 (list 10-11 spisa), Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 12-51 spisa), Potvrda MUP-a od 11.7.2022. (list 52-53 spisa), Potvrda Erste leasing od 13.9.2022. (list 54 spisa), Potvrda o odjavi vozila od 23.9.2022. (list 55 spisa), Ugovor o ustupu potraživanja od 7.11.2022. (list 56-57 spisa), Korespondencija (list 58 spisa), Zapisnik o očevidu od 11.7.2022. (list 59-63 spisa), Odluka o otklonu odštetnog zahtjeva od 15.6.2022. (list 64-67 spisa), Prigovor od 19.10.2022. (list 68-73 spisa), Odluka o prigovoru od 21.10.2022. (list 74-75 spisa), Odluka o otklonu odštetnog zahtjeva od 12.10.2022. (list 76-77 spisa), Ponuda ovlaštenog servisera od 6.6.2022. (list 78-82 spisa), Račun ovlaštenog servisera od 23.2.2023. (list 83-89 spisa), Dopis MUP-a od 6.8.2022. (list 104 spisa), Sudska praksa (list 105-108, 125-133, 140-165 spisa), Liječnička dokumentacija (list 135-139 spisa), Fotografije ( list 183-220 spisa), Izvid štete (list 221-223 spisa), Izvod iz lista vozila Hrvatske ( list 249 spisa), Osvrt vještaka Nenada Čelikovića ( list 250-251 spisa) te je proveden dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Nevenu Erešu - Nalaz i mišljenje od 09.05.2024 ( list 223-225 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 79.419,10 eur na temelju Ugovora o ustupu tražbine od 07.11.2022., koja tražbina je nastala na temelju štete na vozilu tužitelja uslijed nastupa osiguranog slučaja dana 26.05.2022.

6. Između stranaka nije sporno da se 26.05.2022.g. dogodila prometna nezgoda (osigurani slučaj) u kojoj je oštećeno vozilo marke BMW, koje je bilo osigurano kod tuženika Ugovorom o kasko osiguranju. Nije da je sporno da je Erste leasing bio osiguranik tuženika i nije sporno da je tužitelj bio ugovaratelj osiguranja. Nije sporno da je u rujnu 2022. tužitelj društvu Erste Leasing isplatilo kupoprodajnu cijenu za vozilo po ugovoru i da je tužitelj izvršio prijenos vlasništva. Nije sporno da su 07.11.2022. društvo Erste Leasing kao ustupitelj i tužitelj kao primatelj sklopili Ugovor o ustupu potraživanja.

7. Između stranaka sporna je aktivna legitimacija tužitelja, postojanje tražbine temeljem kasko osiguranja te obveza isplate osigurnine. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

8. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, sud iznosi sljedeća utvrđenja.

9. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine od 07.11.2022. sud je utvrdio da sud ga sklopili društvo Erste leasing, kao ustupitelj, i tužitelj, kao primatelj. Odredbom članka 2. Ugovora o ustupu društvo Erste leasing svoju tražbinu prema tuženiku s osnove nastupa štetnog događaja iz Police osiguranja, odnosno podnesenog Odštetnog zahtjeva temeljem Police osiguranja, kako je to detaljno opisano u članku 1. Ugovora, ustupilo je tužitelju. Također, odredbom članka 3. Ugovora o ustupu društvo Erste leasing ovlastilo je tužitelja da usvoje ime i za svoj račun pokrene sudski postupak protiv tuženika radi naplate tražbine s osnove štete na Vozilu po Polici osiguranja, odnosno podnesenog Odštetnog zahtjeva temeljem Police

osiguranja. O navedenom ustupu tražbine društvo Erste leasing obavijestilo je tuženika e-mail korespondencijom od dana 10.11.2022. godine.

Odredbom članka 80. ZOO-a propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

10. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj, ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine čak ni kad je osoba vjerovnika utjecala na određivanje sadržaja ili kvalitete tražbine pri sklapanju ugovora iz kojeg tražbina potječe. Tražbina osiguranika iz ugovora o osiguranju stoga ne mijenja svojstvo zbog ustupa tražbine trećoj osobi koja nije osiguranik.

11. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, premda ugovorom o ustupu nije naveden konkretan novčani iznos. Naime, predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja je predmet ustupa, vidljivo je da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi nastale štete uslijed štetnog događaja, kao i da će sama visina te tražbine biti utvrđena u sudskom postupku koji će pokrenuti tužitelj.

12. Imajući u vidu izneseno, proizlazi da ugovor o u ustupu tražbine (cesiji) u konkretnom slučaju predstavlja samo modus prijenosa tražbine s Erste Leasing, kao osiguranika, na ovdje tužitelja. Budući da se štetni događaj odnosno osigurani slučaj dogodio, osnovana je i dospjela tražbina osiguranika prema tuženiku, s osnova osiguranog slučaja, a koju je on ustupio tužitelju.

Valja reći da nije sporno da je vozilo prevezeno kod ovlaštenog servisera radi davanja procjene nastale štete ( račun ovlaštenog servisera -list 83-89 spisa), a da je tužitelj dana 13.09.2023. godine leasing društvu platio kupoprodajnu cijenu za osigurano vozilo temeljem sklopljenog ugovora o financijskom leasingu. Riječ je o uobičajenoj transakciji budući da svrha ugovora o financijskom leasingu,za razliku od onog operativnog, i jest da primatelj leasinga postane vlasnik objekta leasinga. U potpunosti su nejasni i neobrazloženi pa time i nedokazani prigovori tuženika da bi isplatom kupoprodajne cijene tužitelj time Erste leasingu podmirio svu štetu koju je pretrpio na oštećenom vozilu, radi se o drugom pravom poslu, a to je kupoprodaja da bi time tužitelj postao vlasnik, a ne isplati osigurnine prema tuženiku s osnove police kasko osiguranja.

Stoga, s obzirom da je utvrđeno da predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen uslijed čega tražbina osiguranika iz ugovora o kasko osiguranju zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije osiguranik, ovaj sud je zaključio da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku, slijedom čega je tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ocijenio kao neosnovan.

13. Nadalje, u odnosu na navode tuženika kojim osporava pravo tužitelja na isplatu osigurnine.

Tuženik osporava pravo na isplatu osigurnine jer bi vozač pobjegao s mjesta nesreće ne obavijestivši policiju o prometnoj nesreći te jer bi namjerno izbjegao

alkotestiranje, a sve navodnom primjenom odredbi točaka G II 6.3, G II 7.1 i 7.2, H II 7.7 te H II 9 i H II 10 Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila broj: 2021/01-03.01- 1.

14. Dakle, Općim Uvjetima točkama G II 7.1 i 7.2 u vezi s točkom G II 6.3 utvrđeno je da se smatra da je mladi vozač pod, između ostalog, utjecajem alkohola ako (i) nakon prometne nesreće izbjegne ili se odbije podvrgnuti ispitivanju za utvrđivanje prisutnosti alkohola te (ii) neposredno nakon prometne nesreće sam ne osigura kontrolu prisutnosti alkohola,2. točka H II 7.7 utvrđuje dužnost nakon nastanka osiguranog slučaja prometnu nesreću odmah prijaviti najbližoj policijskoj postaji, pri čemu se potvrda o prijavi policiji, zajedno s izvršenim alkotestiranjem, prilaže prijavi osiguranog slučaja, 3. točkama H II 9 i H II 10 utvrđeno je pravo tuženika, kao osiguravatelja, u slučaju povrede dužnosti iz točke H 7 - dakle, dužnosti nakon nastanka osiguranog slučaja - pozvati se na potpuno oslobođenje od izvršenja činidbe ako je povreda učinjena namjerno odnosno na potpuno ili djelomično oslobođenje od izvršenja činidbe ako je povreda dužnosti učinjena krajnjom nepažnjom u omjeru prema stupnju krivnje.

15. Iz zapisnika o očevidu od 11.07.2022. proizlazi da je zbog prometne nezgode vozač vozila pretrpio ozljede te je upućen odnosno preveze u bolnicu KB Sveti duh te da isti nije alkotestiran. Zapisnik o očevidu je javna isprava koja u smislu odredbe čl.230.st.1. ZPP-a dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje ili određuje. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (st.2.). Iz dopisa MUP-a od 06.08.2022., kojeg tuženik dostavlja u prilog svojih navoda ništa ne upućuje da bi se vozač odbio podvrgnuti alkotestu ili da bi namjerno izbjegao alkotestiranje.

Slijedom navedenog sud je o postojanju te činjenice odlučio primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a i istu utvrdio nedokazanom i posljedično nepostojećom, a teret dokaza je na tuženiku koji je istu činjenicu iznio. Stoga, iz Zapisnika o očevidu proizlazi da vozač nije alkotestiran pa tako nije mogao niti izbjeći niti odbiti alkotestiranje i to svakako ne može ići na teret tužitelju u ostvarivanju njegovih prava iz police kasko osiguranja.

Osim toga policom osiguranja tužitelj je, kao ugovaratelj, ugovorio i doplatak za posebna ugovaranja te uplatio, između ostalog, iznos od 730,58 kn na ime otkupa obveze kontrole alkoholiziranosti. Prema točki J 22, dio 22.1. Uvjeta, ako se posebno ugovori i plati dodatna premija, za predmet osiguranja moguće je ugovoriti otkup isključenja iz točki G I i G II (isključeni rizici), i to štete nastale na vozilu ako vozilom upravlja vozač pod utjecajem alkohola u slučajevima ako neposredno nakon prometne nesreće sam ne osigura kontrolu prisutnosti alkohola. Slijedom toga vozač nije ni bio dužan osigurati kontrolu prisutnosti alkohola jer je tužitelj ugovorio i platio otkup takve obveze. U tom smislu sud je odbio i priklop spisa ODO u Zagrebu br.KP-DO-2463/22 jer osim što ništa ne upućuje da bi vozač bio vozač bio alkoholiziran isto nije odlučujuće u o ovoj pravnoj stvari radi otkupa obveze kontrole alkoholiziranosti. Stoga se takav prigovor tuženika ukazuje u potpunosti neosnovanim.

Dalje kako iz Zapisnika o očevidu i (liječničke dokumentacije list 135-139 spisa) proizlazi da je vozač vozila pretrpio ozljede te je upućen u bolnicu, tako nisu ispunjene pretpostavke u odnosu na točku H II 7.7. pa da bi se uopće moglo govoriti o bijegu s mjesta nesreće ili neprijavljivanje nezgode policijskoj postaji jer u takvim okolnostima je irelevantno tko je prijavio nesreću, nesreća je prijavljena i vozač se nakon što su mu sanirane ozljede vratio na mjesto nesreće te je bio prisutan prilikom provođenja očevida, a što je vidljivo iz Zapisnika o očevidu. Tome u prilog govori i sama činjenica da ništa ne ukazuje na to da bi vozač bio sankcioniran zbog bijega s mjesta nesreće , a to bi zasigurno bio da je takvo biće djela ispunjeno. Iz svih navedenih razloga ne može se niti razmatrati povreda dužnosti vozača, jer povrede nije bilo, a kamoli da je učinjena namjerno ili krajnjom nepažnjom.

Slijedom sveg navedenog, sud je sve takve prigovore tuženika odbio kao neosnovane jer ne postoji niti u kojem smislu osnova za osporavanje tuženika tužitelju pravo na isplatu osigurnine.

Osim svega navedenog, odredbom čl. 942. ZOO-a propisano je da su ništetne odredbe ugovora koje predviđaju gubitak prava na osigurninu, ako osiguranik nakon nastupanja osiguranog slučaja ne ispuni neku od propisanih ili ugovorenih obveza.

16. Člankom 942. ZOO-a ograničena je sloboda uređivanja ugovornih odnosa u pogledu osiguranikovih dužnosti poslije nastanka osiguranog slučaja. Naime, ugovorom o osiguranju ili uvjetima osiguranja redovito su propisane brojne osiguranikove dužnosti poslije nastanka osiguranog slučaja, kao što je dužnost npr.: poduzimanja mjera spašavanja, osiguranja prava na naknadu štete od osobe odgovorne za štetu, prijave štete tijelima državne uprave, pridržavanja liječničkih uputa i dr.. Uz svaku od propisanih ili ugovorenih dužnosti redovito su propisane ili ugovorene pravne posljedice za slučaj povrede tih dužnosti. Sukladno odredbi čl. 942. ZOO-a odredbama ugovora ili uvjetima osiguranja nije moguće na pravno valjani način propisati gubitak prava na naknadu za štetu ili svotu osiguranja za slučaj propuštanja pojedinih dužnosti, jer bi svaka takva odredba bila pravno ništetna. Naravno, to ne znači da nije na pravno valjani način moguće ugovoriti sankcije za slučaj povrede propisanih ili ugovorenih dužnosti, već se zabrana odnosi isključivo na pravo na osigurninu. Dakle, jasno je da osiguratelj zbog povrede osiguranikovih dužnosti može pretrpjeti štetu, pa se na pravno valjani način može ugovoriti dužnost osiguranika da osiguratelju nadoknadi štetu koju bi on zbog njegova propusta pretrpio, ili pravo osiguratelja da smanji isplatu osigurnine za iznos pretrpljene štete. Takvo je pravo osiguratelja zbog propusta osiguranika propisano primjerice člankom 941. i 950 ZOO- a. Međutim, kao što je gore navedeno, osim što su svi prigovori tuženika neosnovani, isto nema za posljedicu gubitak prava na osigurninu.

17. Dalje, prema točki E II 5 Uvjeta, totalna šteta postoji ako je uslijed osiguranog događaja (i) vozilo uništeno, (ii) vozilo nestalo uslijed krađe ili neovlaštena korištenja od strane osoba koje nisu zadužene za vozilo i u okviru 1 mjeseca po zaprimanju prijave o nestanku vozila, isto nije pronađeno te (iii) ako su procijenjeni troškovi dovođenja vozila u prvobitno stanje jednaki ili veći od 75% tržišne vrijednosti vozila (ekonomska totalna šteta).

18. Radi visine nastale štete sud je proveo vještačenje po vještaku prometne struke Nevenu Erešu.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 09.05.2024. (list 233-235 spisa) proizlazi da prema ugovoru o financijskom leasingu na listovima 8-9 spisa i podacima u naknadno dostavljenom izvidu štete tuženika broj 228203202390 da je predmetno vozilo navedenim ugovorom nabavljeno kao rabljeno starosti oko 11 mjeseci po cijeni s PDV-om od 107.131,17 eur. U trenutku štetnog događaja vozilo je bilo staro oko 2 godine i 8 mjeseci te je bilo 1 godinu i 9 mjeseci starije nego u trenutku sklapanja ugovora o leasingu. Uzimajući u obzir starost vozila te njegovu potražnju na tržištu rabljenih vozila, vještak procijenjuje da je vozilo amortiziralo oko 30% njegove vrijednosti u trenutku sklapanja ugovora o leasingu u iznosu od 107.131,17 EUR pa vrijednost vozila iznosi 74.991,82 eur. Dalje navodi da prosječna kilometraža za ovu vrstu vozila tijekom 2 godine i 8 mjeseci iznosila bi 1.500 km mjesečno ili za navedeni period ukupno 48.000 km. Predmetno vozilo je u istom periodu prešlo 17.392 km, što je oko 30.000 km manje od prosjeka. Ovaj manji broj prijeđenih kilometara uvećava njegovu vrijednost za oko 0,3%/1.000 km ili ukupno 9%, tako da tržna vrijednost predmetnog vozila s PDV-om iznosi 81.741,08 eur.

Vještak je uzimajući u obzir opseg nastalih oštećenja i starost vozila procijenio da vrijednost ostataka predmetnog vozila iznosi do najviše 30% njegove tržne vrijednosti ili 24.522,32 eur.

Prema računu na listovima 83-89 spisa proizlazi da su troškovi popravka predmetnog vozila zajedno s PDV-om iznosili 79.412,10 eur. Proizlazi da kada se od tržne vrijednosti predmetnog vozila u iznosu od 81.741,08 EUR oduzme vrijednost ostatka predmetnog vozila u iznosu od 24.522,32 EUR, dobiva se iznos od 57.218,76 EUR koji predstavlja limit popravka ili gornju granicu do koje je popravak predmetnog vozila tehnički i ekonomski opravdan.

Budući da troškovi popravka predmetnog vozila u iznosu od 79.419,10 EUR premašuju utvrđeni limit popravka u iznosu od 57.218,76 EUR, proizlazi zaključak da popravak predmetnog vozila nije tehnički i ekonomski opravdan pri čemu je na predmetnom vozilu nastupila potpuna ili totalna šteta u iznosu od 57.218,76 EUR s PDV-om ili 45.774,85 EUR bez PDV-a. U odnosu na podnesak tužitelja od 20.5.2024. u kojem su istaknuti prigovori tužitelja na utvrđenje visine štete na vozilu zajedno sa prilozima vještak je naveo da je kao početnu vrijednost prilikom izračuna uzeo kupoprodajnu cijenu rabljenog predmetnog vozila iz ugovora o financijskom leasingu koji se nalazi na listovima 8-9 spisa, da se u konkretnom slučaju radi o stvarnoj kupoprodajnoj cijeni predmetnog vozila koje je nabavljeno od strane ovlaštenog zastupnika za BMW vozila u RH , tvrtki Tomić & Co., pri čemu je kupoprodajna cijena zajedno sa PDV-om za vozilo staro 11 mjeseci iznosila 107.131,17 eura. Uzimajući u obzir činjenicu da se radilo o rabljenom vozilu, i da je navedeni ugovor o financijskom leasingu sklopljen prije više od 4 god., kao i da cijena novo predmetnog vozila danas prema službenom cjeniku istog dobavljača iznosi 132.275,84 eura, proizlazi zaključak da se radi o realnoj i tržnoj cijeni za predmetno vozilo pa se stoga ista kao takva treba koristiti prilikom navedenog izračuna. U odnosu na prigovore u vidu da je kao početnu cijenu prilikom izračuna trebalo uzeti novonabavnu bruto cijenu vozila iz police kasko osiguranja vještak smatra da u tehničkom smislu to nije moguće prihvatiti niti bi korištenje tog podatka obzirom na stanje spisa onda bilo tehnički objektivno. Pojašnjava da se prilikom sklapanja police može staviti bilo koja cijena pri čemu je moguće da se u konkretnom slučaju radilo o cijeni iz nekog kataloga za takvo novo vozilo iako navodi da i u tom slučaju cijena iz police je previsoka obzirom na današnji službeni cjenik ovlaštenog zastupnika u RH, a iz istog razloga cijena iz kataloga Centra za vozila Hrvatske nije korištena u konkretnom slučaju. Ističe i da kada bi se i uzimala cijena novog vozila, u nekom obliku, tada bi i stopa amortizacije u izračunu bila veća u apsolutnom obliku pa bi onda i nalaz što se tiče navedenih stopa bio drugačiji pri čemu navodi da je umanjivao cijenu rabljenog , a ne novog vozila. Proizlazi da je predmetni ugovor o finanancijskom leasingu sklopljen za rabljeno vozilo prema računu ovlaštenog zastupnika tvrtke Tomić & Co te se radi o tehnički objektivnom i prihvatljivom dokumentu uzimajući u obzir da se radi o rabljenom vozilu kao i da cijena danas novog predmetnog vozila iznosi prema službenom cjeniku 132.275,84 eura, a cijena koja je navedena u polici osiguranja je nerealno visoka. U odnosu na cijenu navedenu u Katalogu Centra za vozila Hrvatske u kojem je navedena cijena novog vozila od 165.233,86 eura proizlazi da je to nerealna i neobjektivna cijena , da se iz toga razloga prilikom izračuna zato i ne koristi te da je relevantan podatak onaj od ovlaštenog zastupnika jer on prodaje vozila a ne Centar za vozila Hrvatske.

20. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši da je isti, na osnovu raspoložive dokumentacije, sačinjen sukladno pravilima znanosti i vještine. Sudski je vještak argumentirao svoje zaključke, utvrđenja i izračun. U pisanom nalazu i mišljenju i na usmenom saslušanju vještak je detaljno, opširno i stručno obrazložio na koji način je procijenio iznos po pojedinim stavkama te pojasnio okolnosti i parametre koje je uzeo u obzir prilikom procjene i vještak je prema mišljenju suda jasno otklonio prigovore tužitelja. Sud prihvaća utvrđenja vještaka i metodologiju vještačenja te ističe da Katalog Centra za vozila Hrvatske je jednostrani akt poslovnog subjekta, koji i ne prodaje vozila i koji taj poslovni subjekt izdaje isključivo zbog nekih orijentacijskih cijena motornih vozila, a nema u odnosu na svoj sadržaj značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP- a, niti se može prihvatiti kao realan i objektivan niti predstavlja akt koji bi bilo koji vještak morao koristiti u svom izračunu. Vještak je stručnjak koji se nalazi na listi sudskih vještaka, kako bi u postupku pred sudom neovisnim i stručnim mišljenjem u skladu sa zadanim zadatkom vještačenja pomogao razjasniti okolnosti o kojima sud nema stručnih znanja pa je upravo zbog toga i angažiran u ovom postupku utvrditi visinu nastale štete sukladno svom znanju i svom iskustvu, a vještak kao stručna osoba zasigurno može procijeniti realne cijene vozila povezano sa svim drugim parametrima koje je uzeo u obzir odnosno i da je mjerodavan procijeniti i da cijena u polici i Katalogu nije realna odnosno objektivna kao i utvrditi što je tržna ili realna cijena. U odnosu na utvrđenja drugog vještaka koje je naručio tužitelj valja reći da ne predstavljaju dovoljan dokaz iz kojeg bi se mogla utvrdit visina tužbenog zahtjeva, a značaj nalaza i mišljenja vještaka ima samo nalaz i mišljenje onog vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio parnični sud, bez obzira na to što je riječ o stalnom sudskom vještaku, a ne i nalaz i mišljenje osobe koju je angažirala neka od stranaka. Člankom 251. ZPP propisano je da vještačenje obavlja vještak koji određuje parnični sud. Nalaz i mišljenje vještaka koje izradila jedna od stranka o svom trošku je pomoćna građa u parničnom postupku ali se ne može prihvatiti u konkretnom postupku ukoliko se jedna od stranaka tome protivi, a radi utvrđenja visine štete u ovom postupku je imenovan vještak koji je odgovorio na zadatak suda i koje mišljenje ovaj sud u cijelosti prihvaća.

21. Dakle, sudski vještak je na detaljan, stručan i logičan način izveo zaključke koje prihvaća i ovaj sud, jer obrazloženo upućuje da se nalaz i mišljenje vještaka podudara sa činjenicama koje je sud utvrdio kao i da se podudaraju sa stvarnošću. Ovaj sud ne nalazi opravdanih razloga za sumnju u pravilnost danog vještakovog nalaza i mišljenja.

22. S obzirom da prema stajalištu suda u nalazu i mišljenju vještaka nema proturječnosti i nedostataka i s obzirom da sud nije imao razloga posumnjati u pravilnost danog mišljenja sud je odbio prijedlog za novim vještačenjem, a isto tako nisu se sukladno čl.261.st.3. ZPP, stekli uvjeti za ponavljanjem vještačenja sa drugim vještacimaili za ponovnim saslušavanjem vještaka.

23. Slijedom navedenog sud je utvrdio da provedena analiza pokazuje da popravak predmetnog vozila nije tehnički i ekonomski opravdan pri čemu je na predmetnom vozilu nastupila potpuna ili totalna šteta u iznosu od 57.218,76 EUR s PDV-om ili 45.774,85 EUR bez PDV-a.

Prema tome sud visinu ove štete ne utvrđuje prema visini izvršenog popravka nego upravo prema visini procijenjene štete na vozilu tužitelja sukladno nalazu i mišljenju prometnog vještaka, stoga visina stvarne štete na vozilu iznosi 45.774,85 eur bez PDV.

Naime, iako je osnovano pravilo u popravljanju materijalne štete sukladno odredbi čl. 1090. ZOO-a uspostava prijašnjeg stanja u oštećenikovoj imovini, odnosno isplata naknade štete u novcu u onom iznosu koji je potreban da se uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, s obzirom na to da je oštećenik u konkretnom slučaju pravna osoba isto kao i ustupitelj, navedenom zahtjevu se ne može udovoljiti ako se oštećeniku priznaje i pravo na naknadu pripadajućeg iznosa PDV-a, jer potpuna naknada štete pravnoj osobi ili obrtniku ne uključuje PDV s obzirom da oštećenik ostvaruje pravo na odbitak pretporeza u smislu čl. 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18 i 121/19).

Kako je tuženik istaknuo prigovor, a tužitelj prigovor nije osporio sud je uzeo da priznaje činjenicu da je tužitelj obveznik plaćanja PDV-a. Naime, osnovano tuženik osporava da tužitelju na ime štete pripada PDV navodeći pravo tužitelja na odbitak pretporeza u visini pripadajućeg PDV-a. Stoga tužitelj u konkretnom slučaju nema pravo isplate PDV a na osigurninu.

24. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim, te nije provodio daljnje dokazne prijedloge.

25. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je visina štete koju je tužitelj pretrpio i koju je tuženik dužan temeljem ugovora o osiguranju i naknaditi iznosi 45.777,85 eur.

26. Slijedom svega navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev te je odlučio kao pod točkom I izreke ove presude.

27. Kako tužitelj nije uskladio prema nalazu i mišljenju vještaka, sud je odbio za preostali iznos od kao pod točkom II izreke presude.

28. O stopi zateznih kamata odlučeno je primjenom odredbe čl. 29.st.2.ZOO, budući se u konkretnom slučaju ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II izreke.

29. Odluka o parničnom trošku iz točke III i IV izreke presude temelji se na čl. 154. st. 2., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

30. Budući je tužitelj u sporu uspio 57,63%, a tuženik 42,36%, obveza je tuženika da tužitelju nadoknadi 15,27% troškova koje je sud odmjerio kao troškove koji su tužitelju nastali i koji su bili potrebni za vođenje ovog spora (čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP), a odnose se na troškove sastava tužbe u iznosu od 1.196,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: OT), u iznosu od po 1.196,00 EUR za sastav podnesaka od 09.06.2023. i 20.05.2024. (Tbr. 8/1 OT), u iznosu od po 1.196,00 EUR za pristup ročištima 19.03.2024. i 21.01.2025. (Tbr. 9/1 OT) sve uvećano za PDV 25% ili 1.495,00 EUR, te za trošak pristojbe na tužbu i na presudu u iznosima od po 676,88 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 8.828,76 EUR.

Dakle, tužitelju je na ime troškova postupka dosuđeno 15,27% iznosa od 8.828,76 EUR, odnosno iznos od 1.348,15 EUR, uvećano za zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 700,00 EUR koji trošak je tužitelju priznat u cijelosti jer je bio potreban radi vođenja parnice neovisno o uspjehu u sporu, ili sveukupno 2.048,15 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u toč. III izreke presude.

Slijedom navedenog, tužitelju prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 7.479,61 EUR. Osim toga, ne pripada mu ni trošak sastava podnesaka od 09.05.2023., 22.05.2023., 12.06.2023. i 02.04.2024. zatražen u iznosu od po 50,00 EUR uvećano za PDV od 25% kao niti od 08.05.2024., 29.05.2024. i 13.09.2024. zatražen u iznosu od po 1.196,00 EUR uvećano za PDV od 25% jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za svrsishodno vođenje postupka. Slijedom svega navedeno odlučeno je kao pod točkom IV izreke.

31. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (točka III izreke presude).

U Zagrebu, 28. siječnja 2025. godine

SUDAC:

Romina

Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz nalog na pristojbu za presudu

2. tuženiku po odvjetniku