Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-249/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I-okrivljenika LC i II-okrivljenika CC, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi II-okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj K-68/23-21 od 19. listopada 2023. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba II-okrivljenika CC kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-68/23-21 od 19. listopada 2023. godine, I-okrivljenik HC i II-okrivljenik PC osuđeni su zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11 te osuđeni na kazne zatvora i to: I-okrivljenik HC u trajanju od jedanaest mjeseci, s tim da mu se temeljem čl. 55. st. 1. KZ/11 izrečena kazna zamjenjuje radom za opće dobro na slobodi na način da se 1 dan zatvora zamjenjuje s dva sta rada, što iznosi 660 sati rada. Rad za opće dobro mora se izvršiti u roku koji ne može biti kraći od jednog mjeseca, niti dulji od dvije godine. Dok se II-okrivljenik PC osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

1. 1. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 I. i II. okrivljenici dužni su naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, u iznosu od 106,00 eura svaki, kao i solidarno trošak vještačenje u iznosu od 135,91 euro, u korist proračunskih sredstava suda u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio II okrivljenih putem branitelja Maria Sokača, odvjetnika u Varaždinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se usvoji žalba, preinači pobijana presuda na način da se II okrivljenika oslobodi optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. U odnosu na žalbu II-okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

6.1. II-okrivljenik u odnosu na žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ukazuje da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi, a i razlozima presude, ujedno o odlučnim činjenicama da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Izreka presude da je u proturječju sa iskazima svjedoka i to oštećenika ZC, ŠC, NC, ĐC, VC, kao i sa sadržajem obrana I. i II. okrivljenika. Naime, u iskazima na raspravi niti oštećenik, a ni nitko od ispitanih svjedoka nije naveo II-okrivljenika CC kao osobu koja je sudjelovala u udaranju oštećenika ZC, pa da je nejasno temeljem kojih dokaza je utvrđeno da je II-okrivljeni PC sudjelovao u inkriminiranom događaju.

6.2. Suprotno navodima žalbe II-okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su svi razlozi presude jasni, pa tako i ocjena dokaza, iskaza ispitanog oštećenika ZC, te svjedoka ŠC, NC, ĐC i VC, o čemu je prvostupanjski sud iznio dostatne razloge. Iznijeti razlozi nisu proturječni sami sebi, odnosno razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i nisu ni u čemu u znatnoj mjeri proturječni, a posebice nisu glede činjenice o postojanju obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11. Naime, utemeljeno je prvostupanjski sud analizirajući obrane I-okrivljenog LC i žalitelja II- okrivljenog CC, kao i iskaze ispitanih svjedoka i oštećenog ĐC našao dokazanim da su I-okrivljenik HC i II-okrivljenik PC inkriminirane prigode svojim postupanjem ostvarili sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede na štetu ZC koji je inkriminirane prigode zadobio prijelom desne strane donje vilice, natučenje i krvni podlijev u području lijeve strane čela, natučenje i krvni podlijev u području lijeve jagodične regije i oguljotinu u području slabinske regije, a koje ozljede su okarakterizirane kao teške tjelesne ozljede. Naime, utemeljeno je prvostupanjski sud kao valjane i vjerodostojne uzeo prve iskaze svjedokinja ĐC i VC, koje iskaze su iste dale kod Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu 6. srpnja 2022. (l.s. 108 i 111), obzirom ti njihovi iskazi su suglasni te najuvjerljivije prikazuju događaj koji se zbio inkriminirane prigode, a što je i u suglasju s materijalnom dokumentacijom, pa je s pravom prvostupanjski sud njihove kasnije iskaze, u kojima one ne terete okrivljenike, ocijenio neuvjerljivim, neargumentiranim, nelogičnim i usmjerenim na pogodovanje I. i II. okrivljeniku. Ovo tim više što su se okrivljenici u međuvremenu pomirili s oštećenim ĐC, te su s njim u dobrim odnosima. Nadalje, u pravo je prvostupanjski sud kada iskaz oštećenog ĐC ne prihvaća kao vjerodostojan ocijenivši ga kontradiktornim samom sebi, neuvjerljivim i neživotnim. Ovo tim više što je oštećenik nakon tzv. "ciganskog suda" nakon kojeg se pomirio sa okrivljenicima odlučio iste štititi kako ne bi kaznenopravno odgovarali. Opravdano stoga prvostupanjski sud ocjenjuje iskaz oštećenika kada on govori da je okrivljenike prijavio jer je bio pijan, jer je mislio da su ga oni tukli, a zapravo da su ga tukli maloljetni NC i SC, kao neuvjerljiv i nevjerodostojan. Ovo tim više što oštećeni ĐC tijekom svog iskaza se nije znao odrediti tko ga je od maloljetnika i koliko puta te u koji dio tijela udario, a iz vještačkog nalaza i mišljenja nesporno proizlazi da je ozljedu vilice zadobio ili jakim udarcem šakom u lice ili udarcem nogom (koljenom ili drugim dijelom tijela), a što se podudara s iskazom svjedokinja ĐC i OC koje su navele da je upravo I-okrivljenik udario ZC u lice nakon čega je pao na tlo pa su ga sva četvorica, dakle I-okrivljenik HC, II-okrivljenik PC, te mlt. NC i SC, nastavili udarati rukama i nogama. Štoviše, vještak sudske medicine potvrdio je da ostale ozljede na oštećeniku su mogle nastati upravo na taj način kada je oštećenik ležao na podu, a napadač bio u stajaćem položaju sa obuvenim cipelama. Nije zanemariva niti činjenica da je prekršajni postupak vođen protiv sve četvorice, dakle protiv I. i II. okrivljenika, te protiv mlt. NC i ŠC, a što dodatno ukazuje da su sva četvorica sudjelovala u događaju, te s pravom prvostupanjski sud zaključuje kako bi bilo neživotno i nelogično da su policijski službenici bezrazložno prijavili svu četvoricu za sudjelovanje u inkriminiranom događaju.

6.3. Dakle, nije u pravu II-okrivljenik PC kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer je presuda razumljiva, izreka presude nije proturječna, a niti su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

7. U odnosu na žalbu II-okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja II- okrivljenik PC upire na to da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio kao vjerodostojne iskaze ĐC i VC, koje iskaze su ove svjedokinje dale tijekom istrage, te da nije kao vjerodostojan cijenio iskaz oštećenika ZC kao i svjedoka ŠC i NC, koje su isti dali na raspravi.

7.2. Nije u pravu II-okrivljenik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud proveo dokaze u skladu s odredbom čl. 418. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 9. st. 1. ZKP/08, a provedene dokaze je pravilno ocijenio, imajući pritom u vidu obranu II-okrivljenika CC koji poriče počinjenje kaznenog djela, te je pravilno ocijenio kako iskaz oštećenika koji je isti dao na državnom odvjetništvu i na raspravi, a u kojem iskazu je za razliku od iskaza u policiji naveo kako se ne sjeća da su ga tukli okrivljenici, te da ne želi iskazivati jer je u vezi tog događaja bio "ciganski sud" na kojem su mu objasnili kako ga okrivljenici zapravo nisu tukli, je nevjerodostojan i neistinit, te usmjeren na ekskulpaciju okrivljenika. Isto tako prvostupanjski sud je naknadno izmijenjene iskaze na raspravi svjedokinja ĐC i VC u kojim one ne terete okrivljenike, s pravom ocijenio kao potpuno nelogične i neživotne, te usmjerene na zaštitu I. i II. okrivljenika. I u odnosu na ispitane svjedoke NC i ŠC koji su prvotno također teretili okrivljenike, a naknadno izmijenili svoje iskaze tvrdeći da inkriminirane prigode okrivljenici uopće nisu bili na mjestu događaja, da su došli kada je već sve bilo gotovo, a što se u potpunosti pak kosi i sa dijelom obrane kako I. tako i II. okrivljenika, s pravom prvostupanjski sud cijeni kao iskaze koji su usmjereni na pogodovanje okrivljenicima, te njihovu zaštitu od kaznenopravne odgovornosti. Slijedom iznijetog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako su se u ponašanju okrivljenih, pa tako i II-okrivljenog CC inkriminirane prigode ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11, a kako je to navedeno u razlozima presude toč. 24. Stoga nije osnovana žalba II-okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. U odnosu na žalbu II-okrivljenika zbog odluke o kazni.

8.1. II-okrivljenik PC žali se i zbog odluke o kazni navodeći kako mu je sud izrekao pogrešnu kaznenu sankciju jer čak i u slučaju da je smatrao da je kriv za sudjelovanje u štetnom događaju da mu je kaznu izrekao bez jasnog utvrđenja njegove uloge i to kaznu zatvora u trajanju od čak 8 mjeseci, što da predstavlja "drakonsku" kaznu, te da ista kao takva nije adekvatna smislu kako specijalne tako i generalne prevencije. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud II- okrivljenom ČC pravilno prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije kao olakotno cijenio činjenicu što je isti otac dvoje maloljetne djece, a kao otegotno što je za istovrsno kazneno djelo već bio osuđen, pa s pravom prvostupanjski sud zaključuje kako navedeno govori u prilog utvrđenju da se radi o osobi na koju do sada izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, koja je zamijenjena radom za opće dobro, nije utjecala na istog da svoje ponašanje uskladi s važećim pravnim propisima već je isti nastavio kršiti zakon. I po stavu ovog drugostupanjskog suda izrečena kazna zatvora II-okrivljeniku u trajanju od 8 mjeseci predstavlja adekvatnu kaznenopravnu sankciju s obzirom na utvrđeni stupanj krivnje, pogibeljnost počinjenog kaznenog djela i posljedice proizišle iz istog, te je izrečena sankcija kao takva u skladu s načelom individualizacije o kažnjavanju i ličnosti okrivljenika.

8.2. S pravom prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ocjenjuje da će izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci u potpunosti ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno utjecati na okrivljenika da više ne čini takva i slična kaznena djela. Ujedno izrečenom kaznom da će se djelovati i u smjeru generalne prevencije tj. utjecati na druge da ne čine kaznena djela i utjecati na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja istih. Stav je i ovog drugostupanjskog suda kako je izrečena kazna okrivljeniku adekvatna i kao takva u sebi sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je okrivljenik počinjenjem teretećeg mu kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ/11).

9. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 28. siječnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Raljević

Sandra Radanović