Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-647/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 237d, protiv tuženika ABC [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Mladenu Golojuhu, odvjetniku iz Zagreba, Trg Antuna, Mažuranićev trg 8, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2715/2021-18 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Grawe Hrvatska d.d. Zagreb, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2715/2021-18 od 27. travnja 2023. u toč. I. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Nalaže se tuženiku ABC iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], platiti tužitelju AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.566,13 EUR1 /11.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2021. godine do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.978,39 EUR/14.906,18 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. travnja 2023. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 145,54 EUR/1.096,58 kn s pripadajućim kamatama, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.566,13 EUR /11.800,00 kn za razdoblje od 21. siječnja 2021. godine do 26. listopada 2021. godine.''

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. izreke, žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je sporna visina pravične novčane naknade neimovinske štete dosuđene tužitelju, slijedom čega je pogrešno odlučeno i o troškovima postupka. Vještak, na čiji nalaz stranke nisu imale primjedbi, utvrdio je kako je tužitelj trpio jaki strah dva dana, srednji strah sedam dana, a slabiji četrdesetpet dana kumulativno. Fizičke boli jakog intenziteta trpio je dva dana, srednjeg sedam dana i manjeg oko četrdesepet dana te mu je smanjena životna aktivnost od 3%. Uzimajući u obzir sve navedene kvalifikatorne okolnosti pretjerana je ocjena suda koji mu je po osnovi naknade neimovinske štete kao pravičnu novčanu naknadu dosudio iznos od 20.000,00 kn, odnosno 2.654,46 eura. Tužitelj je trpio strah i fizičke boli uobičajene za lakše ozljeđivanje. Isto je tako vještak utvrdio, uvidom u njegov zdravstveni karton, kako je i prije imao ozljede i bolesti lokomotornog aparata, bolove u kralježnici, zujanje u glavi i natučenja. Ako je sud i primijenio povećanje Orijentacijskih kriterija, koji su u odnosu na prijašnje povećani za 50%, nema nikakvog razloga da u svojim odlukama ide i preko toga te dosuđivanje iznosa za 60 ili 70% veće. Prvostupanjski sud ni na koji način ne navodi kako je i koliko vrednovao strah, fizičku bol i umanjenje životnih aktivnosti u predmetnom slučaju, pa je paušalno naveden iznos od 20.000,00 kn kao sveukupna naknada neimovinske štete, jer je ta visina činjenično, pravno i medicinski neprovjerljiva. Kod tužitelja su zaostale minimalne trajne posljedice, pretrpio je uobičajenu trzajnu ozljedu kralježnice, prošao je rutinsko liječenje i nije dokazao da bi trpio iznadprosječne boli i uzimao velike količine analgetika niti da bi trpio iznadprosječni strah koji bi zahtijevao dugotrajnije psihijatrijsko ili medikamentozno liječenje. Za dosuđenu visinu naknade nije pruženo valjano obrazloženje, pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu je dosudio naknadu u iznosu od čak 20.000,00 kuna. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te mu dosuditi troškove žalbenog postupka.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženika naveo da je pogrešno shvaćanje tuženika da utvrđena težina povrede prava osobnosti i relevantne okolnosti ne opravdavaju priznati iznos pravične novčane naknade neimovinske štete u sveukupnom iznosu od 20.000,00 kuna. Iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka proizlazi da je u štetnom događaju zadobio ozljede više tjelesnih područja: natučenje glave, natučenje lijevog ramena i akutnu reakciju na stres. Tijekom višemjesečnog liječenja pregledan je od strane kirurga, podvrgnut RTG snimanju, a zbog glavobolja, mučnina i povraćanja pregledan je kod neurologa koji je preporučio simptomatsku terapiju i obradu. Zbog akutne reakcije na stres pregledan je kod psihijatra koji je prepisao medikamentoznu terapiju. Učinjen je pregled kod fizijatra i provedena je propisana fizikalna terapija, nakon koje se stanje tuženika stabiliziralo. Prema mišljenju vještaka u navedenom ještetnom događaju zadobio istegnuće mišića vratne kralježnice. Navedena ozljeda kralježnice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 3% koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice te povremenim bolovima u vratu, a nakon predmetnog štetnog događaja bio je ovisan o tuđoj pomoći dulje od mjesec dana. Kad se navedene okolnosti konkretnog slučaja sagledaju zajedno s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske nedvojbeno proizlazi da je tužitelju dosuđena pravična novčana naknada štete, odnosno da su suprotni žalbeni navodi tuženika u cijelosti neosnovani te usmjereni na odgađanje izvršenja cjelokupne obveze prema tužitelju, koji je upravo držanjem tuženika prisiljen potpunu odštetu ostvarivati sudskim putem. Predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja AR radi isplate naknade neimovinske i imovinske štete nastale u štetnom događaju od 18. siječnja 2021.

7. Na temelju činjenica utvrđenih pred sudom prvog stupnja:

- da je dana 18. siječnja 2021. u Varaždinu došlo do nezgode u kojoj je tužitelj kao biciklist, zbog neopreznog postupanja vozača osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] ZR, osiguranika tuženika, otvaranjem vrata na svom vozilu oduzeo prednost tužitelju, uslijed čega je tužitelj nalijetanjem na vrata osobnog vozila pao na kolnik i zadobio tjelesne ozljede,

- da je u prometnoj nezgodi tužitelj zadobio natučenje glave, natučenje lijevog ramena i pretrpio akutnu reakciju na stres, te istegnuće mišića vratne kralježnice,

- da je nakon štetnog događaja pregledan od strane kirurga i neurologa zbog glavobolja, mučnina i povraćanja te liječnika psihijatra zbog akutne reakcije na stres koji mu je prepisao medikamentoznu terapiju. Isto je tako pregledan od strane liječnika fizijatra radi provođenja propisane fizikalne terapije,

- da je, sukladno nalazu sudskog vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića, specijaliste kirurga, tužitelj bol jakog intenziteta trpio dva dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno sedam dana, a potom trpio bolove slabijeg intenziteta 45 dana, dok su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti tužitelja,

- da je tužitelj pretrpio primarni strah (u situaciji neposredne životne ugroženosti i istodobnog ozljeđivanja), jačeg intenziteta i kraćeg trajanja; sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od dva dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno sedam dana te strah manjeg intenziteta u trajanju od 45 dana,

- da je tužitelj osim natučenja u štetnom događaju zadobio i istegnuće mišića vratne kralježnice koja je dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 3 % koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta i povremenim bolovima u vratu, te mu je nakon predmetno štetnog događaja bila potrebna tuđa, nestručna pomoć u trajanju sumarno dvadeset dana po dva sata dnevno te još petnaest dana po jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove,

- da je liječenje tužitelja završeno 8. travnja 2021., i

- da mu je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 4.780,00 kn (prije podnošenja tužbe), a potom još i iznos od 4.520,00 kn (tijekom postupka), odnosno sveukupno 9.300,00 kn (l.s. 29).

8. Prvostupanjski je sud zaključio da utvrđena težina povreda iz nalaza vještaka i druge okolnosti slučaja (tijek njegova liječenja i utvrđene trajne posljedice opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje od 20.000,00 kn, te imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.100,00 kn (smatrajući cijenu sata tuđe pomoći i njege od 20,00 kn primjerenom cijeni koštanja sata rada osobe koja je tu pomoć bila u mogućnosti pružiti tužitelju, odnosno obvezao je tuženika da tužitelju, s obzirom na tuženikovu uplatu od 9.300,00 kn isplati mu iznos od 1.566,13 EUR (11.800,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2021., kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate.

9. Što se tiče visine naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da primjerena pravična novčana naknada tužitelju predstavlja upravo dosuđeni novčani iznos, vodeći računa o Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete prihvaćene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-1331-VI/02 i 1372-II/02 od 29. studenog 2002. izmijenjenim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. prema kojima se iznosi utvrđeni Orijentacijskim kriterijima iz 2002. povećavaju za 50% na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO).

10. Odredbom čl. 19. st.1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

11. Prema odredbi čl. 1100. st.1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (st. 2. istog čl. ZOO).

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske takvo je pravno shvaćanje izrazio u nizu svojih odluka: broj Rev-747/17 od 27. lipnja 2019., Rev-2767/18 od 30. lipnja 2020., Rev- 1156/2022-2 od 17. studenog 2022.

13. Neimovinska šteta je nastala već samom povredom prava osobnosti, a navedene daljnje posljedice kao što su fizičke boli, strah, naruženost, smanjenje životne aktivnosti mjerila su težine povrede prava osobnosti u svakom konkretnom slučaju.

14. Prvostupanjski je sud, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženika u potpunosti vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih boli kod tužitelja, pretrpljenim duševnim bolima i strahu, koju je visinu novčane naknade neimovinske štete odredio potpuno u skladu s Orijentacijskim kriterijima za utvrđenje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda RH.

14.1. Kod primjene Orijentacijskih kriterija treba imati u vidu da kriteriji doneseni radi ujednačavanja sudske prakse i nisu puki matematički izračun, već su orijentacijski. Upravo u skladu s tim shvaćanjem prvostupanjski je sud, vodeći računa o okolnostima konkretnog slučaja pravilno ocijenio pripadajući iznos pravične novčane naknade tužitelju za pretrpljenu neimovinsku štetu.

15. Prvostupanjski je sud isto tako pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP pravilno obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u dosuđenom iznosu, s obzirom da je tužitelj gotovo u cijelosti uspio u sporu, glede osnove i visine svog zahtjeva, a radi dijela zahtjeva s kojim nije uspio d cca 5 %( u toč. II. izreke) nisu nastali posebni troškovi.

16. Stoga žalba tuženika nije osnovana.

17. Na osnovi iznesenog trebalo je, po čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja u toč. I. izreke.

18. U nepobijanom dijelu u toč. II. izreke, ista prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov