Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-722/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FĆ, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama privatne tužiteljice OĆ i okrivljenog FĆ, izjavljenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1723/20 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe privatne tužiteljice OĆ i okrivljenog FĆ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K- 1723/20 od 27. travnja 2023. okrivljeni FĆ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude te mu je na temelju članka 149. stavka 2. KZ/11 izrečena novčana kazna od 60 (šezdeset) dnevnih iznosa od po 30,96 eura, odnosno 1.857,60 eura. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se naplata novčane kazne neće izvršiti ukoliko okrivljenik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP okrivljenik je dužan snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura, dok će troškovi iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP biti određeni posebnim rješenjem.

3. Protiv pobijane presude podnijela je žalbu privatna tužiteljica OĆ, po punomoćniku Krešimiru Grubišiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a u žalbi je predložila da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne stroža kazna.

4. Također je protiv pobijane presude podnio žalbu okrivljeni FĆ, po branitelju Berislavu Velčiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe privatne tužiteljice OĆ i okrivljenog FĆ nisu osnovane.

7. Okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP pri tome parafrazirajući zakonsku normu ove povrede. Međutim, u žalbi su sadržajno navedeni prigovori činjeničnog karaktera jer proizlazi da okrivljenik obrazlažući prigovore ne prihvaća kao pravilne zaključke prvostupanjskog suda ili ih nastoji dovesti u sumnju svojim tvrdnjama i u tom kontekstu navodi da su počinjene postupovne povrede. Stoga će se navedeni prigovori razmatrati u dijelu koji se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Istaknutu žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP okrivljenik obrazlaže na način da mu je povrijeđeno pravo na obranu kada je prvostupanjski sud odbio njegov prijedlog da se kao svjedok ispita IĆ. Međutim, to što je prvostupanjski sud kada je ocijenio da su sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene drugim dokaznim sredstvima, ovlašteno odbio dokazni prijedlog okrivljenika i to argumentirano obrazložio, nije time povrijedio okrivljenikovo pravo obrane niti njegovo pravo na pošteno suđenje. Eventualna pogrešna ocjena o neosnovanosti dokaznih prijedloga može imati za posljedicu da činjenično stanje ostane nepotpuno i pogrešno utvrđeno, no to je pitanje koje izlazi izvan okvira odredbi o poštenom suđenju. Stoga nije ostvarena ni žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

9. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu privatna tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud "…donio pravilnu presudu po pitanju postojanja krivnje na strani okrivljenog FĆ i na tu odluku nema nikakvih primjedbi", a da je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije cijenio iskaz okrivljenika koji je dao u disciplinskom postupku.

10. Kada ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ustvari na subjektivan način preocjenjuje izvedene dokaze, posebno iskaze ispitanih svjedoka s tvrdnjom da nije dokazano da bi on osobno izvjesio na oglasnoj ploči i ostavio veći broj primjeraka inkriminiranog letka naslova "Lopovluk u podružnici Čistoća" u službenim prostorijama poslodavca i to na adresama [adresa] i Savska cesta 1 u Zagrebu.

11. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom svih navedenih dokaza u prvostupanjskoj presudi, kako svakog za sebe tako i u međusobnom odnosu, imajući u vidu navode optužnog akta, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje u odnosu na odlučne činjenice kada je utvrdio da je okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo upravo pod uvjetima i na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.

12. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je okrivljenik osobno 23. i 24. kolovoza 2020. u službenim prostorijama poslodavca, tj. u Zagrebačkom holdingu d.o.o. – Podružnica Čistoća na adresi [adresa] i Savska cesta 1, letak naslova "Lopovluk u podružnici Čistoća" izvjesio na oglasnoj ploči u službenim prostorijama upravne zgrade poslodavca, a istovremeno veći broj primjeraka tog letka ostavio na vidljivom mjestu u prostoriji u kojoj se okupljaju radnici kraj uređaja za kupovinu kave, odnosno, nalijepivši ih na ormare u prostoriji garderobe na koji način je postao dostupan većem broju radnika Podružnice Čistoća i to upravo sadržaja navedenog u izreci pobijane presude.

13. Naime, kako okrivljenik nije želio iznijeti obranu, prvostupanjski je sud savjesno i kritički analizirao pregledane snimke video nadzora, a okrivljenik je prilikom pregleda istih potvrdio da se upravo on nalazi na njima, iskaza privatne tužiteljice OĆ i iskaz svjedoka UĆ, nakon čega je pravilno zaključio da je upravo okrivljenik osoba koja je počinila kazneno djelo za koje se tereti u ovom kaznenom postupku privatnom tužbom. Nastavno, ovaj drugostupanjski sud prihvaća i zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik očito iz animoziteta prema privatnoj tužiteljici i njenom sinu imao razloga naškoditi časti i nastojati naštetiti ugledu privatne tužiteljice jer su od ranije između njih bili loši odnosi. Naime, okrivljenik je u dva navrata zbog prijava koje je podnijela privatna tužiteljica povjerenstvu za nepravilnosti Zagrebačkog holdinga dobio opomene pred otkaz, a pravomoćno je osuđen 2017. zbog kaznenog djela prijetnje na štetu EĆ, sina privatne tužiteljice.

14. Ovaj drugostupanjski sud nalazi pravilnim i utvrđenje prvostupanjskog suda da su navodi u inkriminiranom letku neistiniti, a kako to tvrdi privatna tužiteljica, jer nitko od ispitanih svjedoka predloženih od strane okrivljenika svojim iskazom nije potvrdio navode sadržaja inkriminiranog letka, odnosno, da bi djelatnici Čistoće protuzakonito radili na kući sina privatne tužiteljice u radno vrijeme, da bi privatna tužiteljica krala javno dobro, da ne bi dolazila na posao i samo uzimala plaću, da je druge prikazivala lopovima i izvlačila novac kroz članove sindikata.

15. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je prvostupanjski sud utvrdio da su navodi u inkriminiranom letku neistiniti, ovaj drugostupanjski sud nalazi i pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljenik postupao upravo u namjeri da naškodi časti i ugledu privatne tužiteljice, svjesno znajući da su navodi iz letka neistiniti.

16. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je iznio jasne, argumentirane i dostatne razloge na koje se žalitelj, tj. okrivljenik upućuje radi nepotrebnog ponavljanja.

17. Dakle, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud u protupravnim radnjama okrivljenika utvrdio bitna obilježja kaznenog djela klevete iz članka 149. stavka 2. KZ/11 jer je okrivljenik drugog oklevetao, a kazneno djelo je počinjeno na način zbog kojeg je kleveta postala pristupačna velikom broju osoba.

18. Privatna tužiteljica smatra da je okrivljeniku izrečena preblaga kazna, a što je posljedica nepravilnog vrednovanja otegotnih okolnosti na strani ličnosti okrivljenika.

19. Iako je okrivljenik uvodno u žalbi naveo da se žali i zbog odluke o kazni, on tu žalbenu osnovu nije obrazložio, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao žalbu okrivljenika i u dijelu zbog odluke o kazni sukladno odredbi članka 478. ZKP.

20. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, tj. pravilno je vrednovao odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne kada je okrivljeniku zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. KZ/11 izrekao novčanu kaznu od 60 (šezdeset) dnevnih iznosa u ukupnom iznosu od 1.857,60 eura te pri tome izrekao na temelju članka 56. KZ/11 uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 4 (četiri) godine. Naime, na strani ličnosti okrivljenika prvostupanjski sud je otegotnom okolnošću cijenio da je već prethodno kazneno osuđivan, dok mu je olakotnom okolnošću cijenio činjenicu da se uredno odazivao pozivima suda. Prilikom odmjeravanja visine novčane kazne u odnosu na okrivljenika, a i uvjetovanja izvršenja ove novčane kazne rokom provjeravanja u kojem okrivljenik ne smije počiniti nikakvo novo kazneno djelo jer uvjetna osuda može biti opozvana, prvostupanjski sud je pravilno cijenio na strani okrivljenika činjenicu da je okrivljenik bez imovine s mjesečnim prihodima od oko 1.000,00 eura, pa je u tom smislu određen i broj dnevnih iznosa, odnosno visina novčane kazne u ukupnom iznosu od 1.857,60 eura. I ovaj drugostupanjski sud nalazi da je ova novčana kazna adekvatna svim gore navedenim okolnostima, kao i težini i posljedicama počinjenog kaznenog djela. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju treba izreći uvjetnu osudu jer se i uvjetnom osudom s duljim rokom provjeravanja i to čak od 4 (četiri) godine može utjecati na okrivljenika da shvati svu nedopustivost takvog svog protupravnog ponašanja i da više ne čini nova kaznena djela. Osim na okrivljenika, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Izrečena kazna, po uvjerenju ovoga suda, ukazuje se primjerena stupnju krivnje okrivljenika, svrsi kažnjavanja i društvenoj opasnosti kaznenih djela te svakako izražava društvenu osudu za počinjeno kazneno djelo.

21. Ispitana je pobijana presuda i u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP u pogledu bitnih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a razlozima žalbi nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, trebalo je na temelju članka 482. ZKP odbiti žalbe privatne tužiteljice i okrivljenika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević