Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-220/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Gordane Mihela Grahovac, kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Marijana Garca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog IB, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povreda dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, broj Kzd-11/2022-33 od 5. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika IB kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru, broj Kzd-11/2022-33 od 5. rujna 2024. činjenično i pravno opisano izrekom te presude, na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. , 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Vukovaru broj Kzd-11/2022-4 od 4. svibnja 2023., te je optuženi IB proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povreda dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, te je na temelju članka 41., 47. stavak 1. i 2., članka 56. stavak 1. i 2. i članka 172. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a uz primjenu članka 56. stavak 3. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda i to tako da se kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja u trajanju 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
2.Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženik je obvezan platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku 15 dana, od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
3. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi IB po branitelju Marku Cvrkoviću, odvjetniku iz Vukovara, a žali se iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 467. ZKP-a, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe, podredno pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Žalitelj se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka držeći da u odlučnim činjenicama pobijane presude postoji znatna proturječnost u izreci i obrazloženju pobijane presude. Navodi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrdio kako je optuženik u inkriminiranom razdoblju ostvario prihode od sviranja i povremeno neprijavljenog rada, dok iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prema potvrdi i podacima Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar optuženik u godinama 2019., 2020. i 2021. nije ostvarivao prihode. Upire nadalje i u manjkavost pobijane presude iz razloga što drži da je presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-3/2019 donijeta zbog iste odluke, pa da iz tog razloga nije niti podnio odgovor na tužbu, a niti je pristupio ročištu na poziv suda, a da navedenu presudu nikada nije niti zaprimio, stoga da nije niti bio upoznat da postoji ovršna isprava po kojoj je dužan postupati. Slijedom iznijetog, pobija i svijest o protupravnosti, odnosno da nije bio svjestan i upoznat s obvezom iz presude temeljem koje je obvezan uzdržavati svoju kći.
7. Suprotno stavu žalitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. Naime, valja istaći da iz potvrda Porezne uprave proizlazi kako optuženik u 2019., 2020. i 2021. godini nije ostvarivao prihode, no iz iskaza svjedoka majke GB proizlazi da optuženik nije platio niti jedan iznos za uzdržavanje, a da je bio upoznat sa sudskom odlukom, da povremeno radi i zarađuje od sviranja, te da njoj nije poznato da bi optuženik imao zdravstvenih problema zbog kojih ne bi mogao raditi, pa samim time se zaključuje da je radno sposoban i da je bio dužan uzdržavati svoju kći.
9. Slijedom iznijetog, utvrđene su sve odlučne činjenice te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koje upire žalitelj.
10. U odnosu na žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe da nije znao za ovršnu ispravu, odnosno da je donijeta presuda Općinskog suda u Vukovaru kojom mu je naložena obveza uzdržavanja.
11. Suprotno navodima žalitelja, a uvidom u presudu Općinskog suda u Vukovaru broj P Ob-3/2019 od 8. svibnja 2019. utvrđeno je da je navedena presuda dostavljena punomoćniku tuženika odvjetniku Marku Cvrkoviću, dakle optuženiku, a koja je postala pravomoćna 17. lipnja 2019., a ovršna 26. srpnja 2019. Iz navedenog proizlazi da je optuženik znao da je donijeta presuda budući da je u postupku imao punomoćnika kojem je navedena presuda nesporno dostavljena.
12. Nadalje, obveza uzdržavanja utvrđena je ovršnom ispravom a ujedno optuženik i priznaje kako kći nije uzdržavao. Okolnost da ne živi sa svojim djetetom te da ju ne viđa od tada, da nije primio navedenu sudsku odluku, te da nije znao da mora doprinositi za uzdržavanje svog djeteta upravo ukazuje na namjeru da ne plaća uzdržavanje ignorirajući postojanje pravomoćne sudske odluke na temelju koje je to bio dužan činiti, te nikako ne opravdava postupanje optuženika da nije dužan platiti uzdržavanje, odnosno da nije kriv za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Obveza uzdržavanja djeteta je prioritet u odnosu na sve druge obveze i probitke, tako da isticanje odsutnosti stalnog zaposlenja, povremeni rad kao i činjenicu da nije znao za sudsku odluku su neprihvatljive u pravnom i životnom smislu, a i teška materijalna situacija kao i loše zdravstveno stanje nisu opravdani razlozi za neplaćanje uzdržavanja jer prije svega optuženik nije dokazao da je radno nesposoban, a osim toga dužan je uložiti pojačane napore kako bi uzdržavao svoje dijete jer niti materijalne prilike majke nisu takve da bi opravdavale da se prevaljuju sve obveze uzdržavanja na jednog roditelja, u konkretnom slučaju majke.
13. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik ostvarivao određenu zaradu iz povremenog rada i sviranja, a što zapravo dokazuje i njegovu radnu sposobnost, a da nasuprot toga nije plaćao uzdržavanje svog djeteta, tako da je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. KZ/11. Okolnost da je optuženik podmirio kasnije uzdržavanjem predstavlja olakotnu okolnost na strani optuženika, ali ne upućuje na zaključak da nisu ostvarena bitna obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, pa samim time je valjalo odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP-a odlučiti kao u izreci.
14. Na temelju članka 478. ZKP-a žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni pa je ovaj drugostupanjski sud razmatrao kaznu na koju je optuženik osuđen. Kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i na temelju članka 56. stavak 3. KZ/11 izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 1 (jedne) godine primjerene su svim navedenim okolnostima koje je utvrdio prvostupanjski sud, i to olakotna okolnost da je optuženik otac četvero djece, da prima naknadu u iznosu od 150,00 eura, dok je otegotnim cijenjeno da je osuđivan zbog kaznenog djela prijetnje.
15. Upravo ovako izrečenom kaznom i uvjetnom osudom, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda postići će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te je ovakva kazna primjerena stupnju krivnje optuženika, težini počinjenog djela i kriminalnoj količini, te će utjecati na optuženika da shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno a kažnjavanje optuženika pravedno.
16. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavak 1. i 2. ZKP-a po službenoj dužnosti, nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao niti povrede zakona na štetu optuženika, pa je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 28. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
