Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-780/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆS, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. u vezi čl. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-341/2024- 6 od 26. rujna 2024., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ĆS kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 351. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/2012., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP) odbio kao neosnovan prijedlog okrivljenog ĆS da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje službena zabilješka o dojavi i zapisnik o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin, broj 511-14-05/1-KU- 254/2024 od 4. svibnja 2024. i svih dokaza za koje se saznalo iz istih kao nezakonitih dokaza.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ĆS putem braniteljice Draženke Saško, odvjetnice zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu prihvati žalbu i pobijano rješenje preinači na način da iz spisa izdvoji predložene dokaze kao nezakonite, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odluku.

3. U smislu čl. 495. u svezi sa čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-899/2024-3 od 7. studenog 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako se žalitelj žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP tu žalbenu osnovu ne konkretizira niti posebno obrazlaže, s time da je povodom te žalbe, a sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08 pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

6. Žalitelj nije u pravu ni kad osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanom rješenju smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da dokazi čije izdvajanje je predložila obrana ne predstavljaju nezakonite dokaze u smislu odredbe čl. 10. ZKP. Argumentirajući svoj stav žalitelj inzistira na tvrdnji da službena bilješka o dojavi ima procesno pravni značaj dokaza jer je kao takva označena u optužnici državnog odvjetništva. Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je poistovjetio značaj službene bilješka o dojavi koja je u konkretnom slučaju izvršena od strane Opće Bolnice u Varaždinu, sa procesnim značajem kaznene prijave ispravno navodeći da službena bilješka o dojavi nije dokaz o kaznenom djelu ili počinitelju. Na pravilnost takvog zaključka suda prvog stupnja je bez utjecaja na koji je način žalitelju sporna dojava definirana u optužnici državnog odvjetništva. Naime, službena bilješka o dojavi isto kao i kaznena prijava predstavlja obavijest o eventualnom kaznenom djelu i/ili počinitelju, ali nema značaj dokaza o postojanju činjenica koje se u njoj navode jer se dokazivanje vrši po jasno propisanim dokaznim pravilima. Drugim riječima doseg značaja službene bilješke je saznanje za iniciranje eventualnog kasnijeg kaznenog postupka pa stoga ista nije kao takva podložna ocjeni zakonitosti niti može biti izvođena kao dokaz bez obzira na takav prijedlog stranka.

7. Isto tako nije u pravu žalitelj kad protivno zaključku suda prvog stupnja smatra da je zapisnik o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin, broj 511-14-05/1-KU-254/2024 od 4. svibnja 2024. nezakoniti dokaz ustrajući na obrazloženju da je očevid na tijelu žrtve IS proveden po djelatnicima policije bez naloga što je protivno odredbi čl. 212. st. 2. ZKP. Uz navedeno žalitelj kao daljnje nepravilnosti počinjene tom prilikom navodi da je očevid provodila osoba suprotnog spola i to policijski službenik koji je potpisao zapisnik kao policijski istražitelj ali nije priložio ispravu o tome tko ga je imenovao policijskim istražiteljem, da je u provođenju očevida sudjelovao BS kao kriminalistički tehničar koji nije potpisao zapisnik niti priložio podatke o stručnoj osposobljenosti te da je očevid proveden bez pristanaka žrtve.

7.1. Razmatrajući osnovanost žalbenih navoda, prije svega, valja primijetiti da se u smislu odredbe iz čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08 nezakonitima smatraju oni dokazi koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, osim u slučaju iz stavka 3. citirane odredbe. Međutim, žalitelj u žalbi uopće ne konkretizira odredbe Ustava, zakona ili međunarodnog prava kojima su mu zajamčena prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, niti sadržajno ne obrazlaže koja od navedenih prava su mu prilikom pribavljana tih dokaza povrijeđena.

7.2. Nadalje, u smislu čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08 nezakonitima se smatraju dokazi pribavljeni povredom odredbama kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni kao nezakoniti dokazi Zakonom o kaznenom postupku. Dakle, da bi dokaz bio nezakonit nije dovoljno da je pribavljen povredom odredaba kaznenog postupka, već u ZKP mora biti izričito propisano da je zbog toga nezakonit. Međutim, žalitelj osim što konkretno navodi da je provođenje očevida bez naloga u predmetnom slučaju protivno odredbi čl. 212. ZKP te ukazujući na ostale nepravilnosti za koje smatra da su ostvarene prilikom očevida a za koje čak ni ne navodi s kojim zakonskim odredbama nisu u skladu, u žalbi ne navodi odredbe ZKP ili kojeg drugog zakona kojima je izričito predviđeno da dokazi pribavljeni na taj način predstavljaju nezakonite dokaze. Sukladno navedenom, iako je točno da je u konkretnom slučaju policija prije provođenja očevida trebala u smislu čl. 212. st. 2. ZKP pribaviti nalog jer se radi o kaznenom dijelu iz čl. 118. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora od tri do osam godina, ZKP nigdje ne propisuje da bi posljedica provođenja očevida bez naloga u okviru hitnih radnji bila nezakonitost provedenog očevida i zapisnika o njemu, odnosno nisu ispunjeni kumulativno propisani uvjeti u smislu odredbe čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP ispunjenje kojih je potrebno da bi se radilo o nezakonitom dokazu u smislu čl. 10. ZKP.

7.3. Žalitelj također neosnovano inzistira na tvrdnji da je za zakonitost zapisnika o očevidu odnosno za provođenje očevida potreban pristanak žrtve iznoseći pritom argumentaciju o tome zbog čega smatra da je u konkretnom slučaju upitna dobrovoljnost podnošenja kaznene prijave od strane žrtve IS, supruge okrivljenika, a time očito i pristanak na provođenje očevida. Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja, pozivajući se na odredbe čl. 212., čl. 306. st. 4. i čl. 326. st. 2. ZKP, ispravno je zaključio da pristanak žrtve nije potreban te o tome dao dostatno obrazloženje pravilnost kojeg žalitelj nije doveo u pitanje pa se stoga ovdje neće ponavljati.

8. Budući da žalba okrivljenog ĆS nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 2. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović