Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

Poslovni broj: P-819/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja HZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivici Matas, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA (OIB: 52634238587) zastupana po ODO Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivice Matas, odvjetnika u Šibeniku i zz tuženika RZ, savjetnice u ODO Šibenik, po objavi, dana 28. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj HZ temeljem nasljeđivanja vlasnik dijela nekretnine katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], površine 5923 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], označene slovima A-B-C-D-A na Geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja izrađenom od Gromatic KR d.o.o., ovjereno po ovlaštenom inženjeru geodezije IZ, mag.ing.geod.et geoinf. dana 16. ožujka 2023. godine, a koji dio nekretnine odgovara dijelu nekretnine koji se katastarski identificira kao dio kat. čest. broj [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], označena slovima A-B-C-D-A, na skici mjesta očevida izrađenoj po vještaku mjerniku SZ, dipl.ing.geod. od dana 18. lipnja 2024. godine, a koji geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja i skica mjesta očevida su sastavni dio ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj HZ, zastupan po punomoćniku Ivici Matas, odvjetniku u [adresa], podnio je ovom sudu, dana 09. svibnja 2023. godine, tužbu protiv tuženika Republike Hrvatke, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem nasljeđivanja vlasnik za cijelo dijela nekretnine katastarski označene kao kat. čest. [katastarska čestica]. U zemljišnim knjigama kao vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] da je upisana Republika Hrvatska.

1.1. Utuženi dio nekretnine da je u samostalnom i neposrednom posjedu tužitelja i njegovih prednika u neprekinutom razdoblju prije 1900. godine, odnosno istu da je posjedovao pradjed tužitelja ĆZ a kojeg da je naslijedio djed tužitelja ZZ. Nadalje, iza djeda tužitelja ZZ utuženu nekretninu da je naslijedio otac tužitelja LZ i naposljetku sam tužitelja HZ, sin AZ i kći ŽZ. Međusobno izvršenom usmenom diobom između braće tužitelja utuženi dio nekretnine da je pripao upravo tužitelja koji se nakon smrti oca nalazi u nesmetanom posjedu. Za sve vrijeme koliko su prednici tužitelja i sam tužitelj u posjedu predmetne nekretnine, tuženik da nije osporavao stečeno pravo tužitelja, pa je tužitelj kontinuiranim kvalificiranim posjedom stekao pravo vlasništva. Slijedom svega naprijed navedenog tužitelj je predložio da sud prihvati tuženi zahtjev te utvrdi tužitelja vlasnikom utuženog dijela nekretnine.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu istu osporavao u cijelosti navodeći da iz dokaza na koje se tužitelj poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Iz historijata tužbe da se može zaključiti kako se tuženik poziva na institut dosjelosti kao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva od strane prednika tužitelja, ali da nije navedeno koji bi od prednika tužitelja ispunio pretpostave za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Predmetna nekretnina da nije bila ograđena niti 1968, godine a niti 1980. godine kako da je to razvidno iz avionskog snimka, točnije Digitalne orto-foto karte. Tuženik posebice ističe kako tužitelj svojim navodima u tužbi nije doveo u dvojbu upis prava vlasništva predmetne nekretnine na imenu tužene pa je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretninu upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], prijepisa posjedovnog lista broj 1547 K. O. [katastarska općina], preslikom digitalne orto-foto karte 1980. godine, preslike rješenja o nasljeđivanju ovog suda iza smrti AZ LZ pod poslovnim brojem O-712/94 od dana 28. prosinca 1994. godine, skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku Pjer Sladoljev, i zaprimljene u sudu dana 28. lipnja 2024. godine, te saslušanjem svjedoka MZ, ĐZ, ČZ, NZ, FZ i DZ.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim.

6. Predmet spora predstavlja dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] označena slovima A-B-C-D-A na Geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od Gromatic KR d.o.o. ovjereno po ovlaštenom inženjeru geodezije IZ mag. ing. geod. et. geoinfo.

7. S obzirom na predmet postupka utvrđeno je kako prema podatcima iz posjedovnog lista broj 1547 K. O. [katastarska općina] proizlazi da utužena nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] predstavlja u naravi kuću, pašnjak i dvorište ukupne površine 566212, narodnog naziva Prikrače, dok je tužitelj HZ upisan kao posjednik iste u dijelu od 40/629842 dijela.

7.1. Nadalje, da je nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] upisana kao pašnjak, dvorište i kuća površine 564995m2 a kao vlasnik da je upisana Republika Hrvatska ovdje tuženica.

8. Iz skice mjesta očevida napravljene od strane stalnog sudskog vještaka Pjer Sladoljeva prilikom očevida na licu mjesta, vidljivo je kako je dio utužene nekretnine označena slovima A-B-C-D-A, da je ista sa jedne strane ograđena suhodizom a s druge strane žičanom ogradom cijelom svojoj dužinom. Isto tako, na nekretnini da su zasađene stabla maslina i stabla ostalih kultura ( bajama, trešanja i oraha).

9. Svjedok MZ, brat tužitelja iskazao je kako su utuženu nekretninu on i njegov brat, ovdje tužitelj, naslijedili od svog oca a njihov otac od svog oca, djeda tužitelja. Tužitelj i on da su se podijelili oko naslijeđene imovine te da je tužitelja dopala upravo utužena nekretnine a njega nekretnine poviše utužene. Utužena nekretnina da je bila ograđena suhozidom budući su njihovi prednici na istoj držali stoku a prije 15 – 20 godine njegov brat, ovdje tužitelja, da je posadio masline koje da su i dan danas na nekretnini. Nikada nitko od njegovog oca nije tražio da se ukloni sa nekretnine niti im je ometao posjed.

9.1. Nadalje, svjedok FZ, star 81 godinu a čija nekretnina graniči sa utuženom nekretninom, iskazivao je da je njemu poznato da je utuženu nekretninu prvi zauzeo i ogradio pradjed tužitelja koji je na istoj držao stoku a onda da se predmetna nekretnina nasljeđivala i to prvo djed tužitelja, potom otac i na kraju sam tužitelj. Nikada da nije čuo da bi djeda i oca tužitelja netko ometao u posjedu predmetne utužene nekretnine.

9.2. Isto tako, svjedok NZ iskazivao je da se kao dijete sjeća da su 1970-tih godina roditelji tužitelja na utuženoj nekretnini držali ovce i drugu stoku a on im je kao dijete znao pomagati. Do rata da je na nekretnini bilo raslinje, u ratu nekretnina da je zapaljena da bi po završetku rata tužitelj započeo sa sadnjom maslina. Njegova nekretnina da graniči sa utuženom nekretninom i da mu nije poznato da bi netko ometao posjed prednika tužitelja i samog tužitelja.

9.3. Ostali saslušani svjedoci DZ i ĐZ uvelike su u istom iskazivali kao i svi prethodno navedeni svjedoci da bi utužena nekretnina bila u posjedu pradjeda tuženika koji je istu i ogradio. Na nekretnini da je ranije bila šuma i da su prednici tužitelja tu držali stoku.

10. Prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

10.1. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

10.2. Prema stajalištu ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), i to glede sporne čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske). Presudom ESLJP od 11. lipnja 2009. godine u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske zauzet je stav da bi se podnositelju zahtjeva za zaštitu ljudskih prava i sloboda u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računalo i vrijeme posjedovanja u kojemu su te nekretnine prema važećim zakonskim propisima Republike Hrvatske bile u društvenom vlasništvu.

10.3. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

10.4. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946). Prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OGZ-a pravo vlasništva nekretnine na kojoj je bilo upisano državno vlasništvo kao općenarodna imovina temeljem izvanredne dosjelosti (originarno) moglo se steći nakon neprekidnog četrdesetgodišnjeg posjedovanja iste i to do 6. travnja 1941.

11. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebice iskaze svjedoka koje je sud cijenio kao vjerodostojne i iste u cijelosti prihvatio, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je predmet spora koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika Pjera Sladoljev označena slovima A-B-C-D-A bio u dugogodišnjem nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih prednik, da je ne nekretnini prvo bio pradjed tužitelja koji je istu i ogradio, potom djed tužitelja a zatim otac tužitelja koji je nekretninu naslijedio iza smrti djeda tužitelja.

12. Nadalje, iz rješenja o nasljeđivanju ovog suda iza smrti LZ, poslovni broj O-712/94, oca tužitelja vidljivo je kako je isti rođen dana **.**.1907. a preminuo dana **.**.1994., pa kada se navedeno uzme u obzir, točnije da je otac tužitelja rođen početkom 19. stoljeća i bio u posjedu utuženog dijela nekretnine a kasnije sam tužitelja očito je kako su se ispuniti uvjeti za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću jer je utvrđen četrdeseto godišnji pošten posjed.

12.1. Dakle, pok. otac tužitelja LZ je posjedovanjem utužene nekretnine do svoje smrti istu posjedovao prije 1991. godine a tužitelj nakon njegove smrti 1994. godine pa do danas čime su se nedvojbeno ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću utuženog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

13. Tužena Republika Hrvatska u tijeku postupka i o zaključenja glavne rasprave nije dokazala nepošten posjed djela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] po tužiteljevim prednicima, niti je osporavala iskaze saslušanih svjedoka, utvrđenja prilikom očevida, dok u odnosu na skicu mjesta očevida sastavljanju od strane stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljev nije imala posebnih primjedbi.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka je izostala budući da stranke nisu stavili zahtjev za naknadu istog.

15. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 28. siječnja 2025.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

Presuda zbog ogluhe i presuda zbog izostanka ne mogu se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (čl. 353 st. 2 ZPP-a)

DN-a:

- tužitelj po punomoćniku Ivica Matas, odvjetnik u Šibeniku

- za tuženu ODO Šibenik