Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž R-179/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, Vlaška 50A/4, protiv tuženice ABC, [osobni identifikacijski broj], ..., [osobni identifikacijski broj], zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-135/2019-12 od 24. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice ABC i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-135/2019-12 od 24. listopada 2023. u toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ABC, [osobni identifikacijski broj] – za ..., [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ĐČ iz Bošnjaka, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011.g. do 1. lipnja 2014.g. iznos od 550,83 EUR / 4.150,15 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za rujan 2011.g. na iznos od 14,62 EUR / 110,18 kn počev od 16. listopada 2011.g. do isplate

- za siječanj 2012.g. na iznos od 28,13 EUR / 211,91 kn počev od 16. veljače 2012.g. do isplate

- za travanj 2012.g. na iznos od 48,08 EUR / 362,25 kn počev od 16. svibnja 2012.g. do isplate

- za kolovoz 2012.g. na iznos od 88,44 EUR / 666,34 kn počev od 16. rujna 2012.g. do isplate

- za siječanj 2013.g. na iznos od 12,01 EUR / 90,48 kn počev od 16. veljače 2013.g. do isplate

- za lipanj 2013.g. na iznos od 40,30 EUR / 303,63 kn počev od 16. srpnja 2013.g. do isplate

- za kolovoz 2013.g. na iznos od 23,41 EUR / 176,37 kn počev od 16. rujna 2013.g. do isplate

- za rujan 2013.g. na iznos od 15,59 EUR / 117,46 kn počev od 16. listopada 2013.g. do isplate

- za svibanj 2014.g. na iznos od 27,14 EUR / 204,45 kn počev od 16. lipnja 2014.g. do isplate

- za prosinac 2014.g. na iznos od 32,53 EUR / 245,11 kn počev od 16. siječnja 2015.g. do isplate

- za travanj 2015.g. na iznos od 20,53 EUR / 154,65 kn počev od 16. svibnja 2015.g. do isplate

- za svibanj 2015.g. na iznos od 44,47 EUR / 335,09 kn počev od 16. lipnja 2015.g. do isplate

- za listopad 2015.g. na iznos od 61,58 EUR / 463,97 kn počev od 16. studenog 2015.g. do isplate

- za prosinac 2015.g. na iznos od 15,24 EUR / 114,83 kn počev od 16. siječnja 2016.g. do isplate

- za siječanj 2016.g. na iznos od 27,21 EUR / 205,04 kn počev od 16. veljače 2016.g. do isplate

- za svibanj 2016.g. na iznos od 51,55 EUR / 388,39 kn počev od 16. lipnja 2016.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike neisplaćenog terenskog dodatka za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011.g. do 1. lipnja 2014.g. iznos od 474,47 EUR / 3.575,00 kn neto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za rujan 2011.g. na iznos od 101,53 EUR / 765,00 kn počev od 16. listopada 2011.g. do isplate

- za prosinac 2011.g. na iznos od 33,84 EUR / 255,00 kn počev od 16. siječnja 2012.g. do isplate

- za veljaču 2012.g. na iznos od 90,25 EUR / 680,00 kn počev od 16. ožujka 2012.g. do isplate

- za listopad 2012.g. na iznos od 19,91 EUR / 150,00 kn počev od 16. studenog 2012.g. do isplate

- za veljaču 2014.g. na iznos od 129,40 EUR / 975,00 kn počev od 16. ožujka 2014.g. do isplate

- za ožujak 2014.g. na iznos od 99,54 EUR / 750,00 kn počev od 16. travnja 2014.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2016.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 1.592,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. 24. listopada 2023. godine, pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude u toč. I. i III. izreke i to u dijelu u kojem je tuženici naložena isplate naknade plaće za godišnji odmor nakon 7. svibnja 2014. te u dijelu u kojem je tuženici naloženo tužitelju naknaditi troškove postupka žalbu je izjavila tuženica Republika Hrvatska. Tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije ispravno primijenio odredbu čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014. i u kojoj stoji da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Sukladno st. 3. istog članka Pravilnika redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s Odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Sukladno odredbi toč. V. Odluke o rasporedu radnog vremena, redovno radno vrijeme utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na 5 dana, u pravilu od ponedjeljka do petka. Za razliku od redovnog radnog vremena odredbom toč. XIII. spomenute Odluke određeno je radno vrijeme prema posebnom rasporedu koje obuhvaća rad u vrijeme vojnih vježbi, uvježbavanja i ostalih oblika obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, sudjelovanja u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krize, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu, rada na terenu i dr. Sudski je vještak na listu 8 nalaza popisao na koji je način izračunao naknadu plaće za godišnji odmor, uvažavajući odredbe čl. 60. st. 1. Zakona o radu i čl. 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike tako da je naknadu plaće za godišnji odmor izračunao u visini prosječne mjesečne plaće koje su isplaćene u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. U karticama djelatnika u kojima su evidentirane isplate izvršene tužitelju vidljivo je da je odvojeno obračunata isplata na ime redovnog rada od isplate dodatka za vojnu službu. Takav odvojeni obračun sačinjen je s obzirom na odredbu čl. 136. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama prema kojoj se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. U čl. 81. Zakona o radu određeno je da radnik za vrijeme godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. U Zakonu o službi u oružanim snagama i Pravilniku nema odredbe da se pri obračunu naknade za godišnji odmor uračunavaju sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad niti je predviđen obračun po prosječnoj mjesečnoj plaći u prethodna tri mjeseca. Takav način obračuna plaće bio je predviđen ranijim Pravilnikom iz 2011., dok je Pravilnikom iz 2014. izmijenjen način obračuna. Odredba o uračunavanju svih primanja ima smisla upravo kod obračuna po prosječnoj mjesečnoj plaći, jer u tom slučaju plaća varira, ovisno o dodatnim primanjima. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-4070/2021-3 od 8. ožujka 2022. dopuštena je revizija tuženika radi pravnog pitanja: "Pripada li djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu, pri tome uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad?". Prigovara odluci o troškovima postupka. Tužitelj je u tužbi zahtijevao isplatu iznosa od 17.000,00 kn bruto, sa zateznim kamatama na ime neisplaćene plaće za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu te neisplaćenu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, jubilarnu nagradu i naknadu plaće za godišnji odmor. Nakon provedenog financijskog vještačenja smanjuje zahtjev na iznos od 7.725,15 kn, zahtijevajući samo isplatu s osnove naknade plaće za godišnji odmor i terenskog dodatka, jer je vještak utvrdio da je potraživanje s ostalih osnova isplaćeno. Prilikom odmjeravanja naknade troškova postupka sud nije uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj podneskom od 19. svibnja 2003. djelomično povukao tužbu za iznos od 9.374,85 kn pa je do smanjenja svog zahtjeva tužitelj uspio sa svega 45% visine zahtjeva, a tuženica sa 55%. Osim toga, tužitelj je uspio sa svega dvije pravne osnove za isplatu od ukupno sedam za koje je podnio tužbu. Smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. Zakona o parničnom postupku. Predlaže žalbu uvažiti i pobijanu presudu preinačiti, odnosno istu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te obvezati tužitelja da joj naknadi troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22) na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu uvećane plaće s osnove prekovremenoga rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, rada na terenu te obavljanja stražarskih dužnosti i dužnosti požarstva, kao i naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016.

7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev navodeći da je tuženica ABC u obvezi isplatiti tužitelju uvećani dio plaće s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, pozivom na odredbe Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09; dalje ZSOS/02), Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj 73/13, 75/15 i 50/16, 125/19, 158/23 i 14/24; dalje ZSOS/13) i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj 118/09, 118/12, 66/14, 23/15 i 84/15: dalje Odluka), umanjenom za iskorištene slobodne dane. Isto je tako prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na izračun razlike naknade za godišnji odmor u utuženom razdoblju.

7.1. Prvostupanjski je sud pošao od utvrđenja da je tužitelj zaposlenik tuženice, ... kao pripadnik ..., ...-... ... na poslovima djelatne vojne osobe na dužnosti zapovjednika desetine, ustrojbenog čina narednika s mjestom u [adresa], da je u tom razdoblju obavljao poslove i zadaće na terenu, na način da je radio prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, radio je na terenu, te je obavljao stražarske dužnosti, za što mu nisu isplaćeni dodaci.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvog stupnja je dao jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Naime, prema odredbi čl. 4. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje ZR) koji je bio na snazi u razdoblju vođenja evidencije radnog vremena za utuženo razdoblje, poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, te je sukladno odredbi čl. 131. st. 4. ZR, u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu.

9. Takav je pravni stav zauzeo Vrhovni sud RH u svojoj odluci broj Revr-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019.

10. Glede isplate naknade plaće tužitelju za godišnji odmor nakon 7. svibnja 2014. za kazati je da je rješenjem Vrhovnog suda RH broj Revd-4070/2021-3 od 8. ožujka 2022. tuženici ABC ... dopuštena revizija radi pravnog pitanja koje glasi: "Pripada li djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja, pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu, pri tome uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad", o čemu je Vrhovni sud u svojoj presudi poslovni broj Rev-959/2023-2 od 24. travnja 2024. odgovorio na postavljeno pitanje kako slijedi: "Djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja 2016. pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu."

11. Naime, prema odredbi čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika („Narodne novine“, broj 54/14 - dalje: Pravilnik/14) koji je stupio na snagu 8. svibnja 2014., jednako kao i u čl. 142. ZSOS/13, djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a prema čl. 4. st. 3. Pravilnika/14 redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

12. Točkom V. st. 1. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14) propisano je da se redovno radno vrijeme koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje u trajanju od 40 sati tjedno, raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

13. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe. No, dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOSRH-a i propisima donesenim na temelju toga Zakona.

14. Stoga, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose tog dodatka, sukladno čl. 142. ZSOS/13 i čl. 4. st. 2. Pravilnika/14.

15. Iz naprijed citiranih odredbi proizlazi da dodatak za vojnu službu pripada djelatno vojnoj osobi na temelju samog rasporeda na određenu dužnost te je sastavni dio redovne plaće ostvarene u radnom vremenu, pa je prilikom obračuna naknade za godišnji odmor valjalo uračunati i iznose tog dodatka. Stoga nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava u pobijanom dijelu presude.

16. Prvostupanjski je sud stoga pravilno odlučio kada je obvezao tuženicu da tužitelju naknadi plaće za godišnji odmor i nakon 7. svibnja 2014. u koju naknadu za godišnji odmor je valjalo uračunati i iznose dodataka.

17. Isto je tako prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženicu da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i njegovom uspjehu u parnici.

18. Stoga žalba tuženice nije osnovana.

19. Na osnovi iznesenog trebalo je, po čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženice i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u toč. I. i III. izreke.

20. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu u toč. II. izreke ostaje neizmijenjena.

U Zadru 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov