REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU
Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23.
Posl.br. P-29/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Anki Muhoberac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Župa Sv. Roka, Ošlje, Topolo, OIB: 33235993106, zastupanog po punomoćniku Antunu Missoni, odvjetniku u Dubrovniku, protiv tuženika Općina Dubrovačko primorje, Slano, Trg Ruđera Boškovića 1, OIB: 32333978490, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene dana 12. prosinca 2024. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Marele Vojvoda odvjetnica u OD Orlić, Ljubičić i partneri d.o.o., Dubrovnik, objavljene dana 28. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Dužan je tuženik OPĆINA DUBROVAČKO PRIMORJE - OIB: 32333978490, temeljem ove presude trpjeti upis prava vlasništva na nekretninama katastarskih oznaka k. č. [katastarska čestica] – PAŠNJAK – ukupne površine 42038 m2, k. č. [katastarska čestica] - PAŠNJAK – ukupne površine 4255 m2, k. č. [katastarska čestica] – ORANICA – ukupne površine 3327 m2 sve upisano u z. ul. [broj ZK uloška] ( ZK tijelo br.I) K. O. [katastarska općina], na ime tužitelja ŽUPE SV.ROKA – Ošlje - OIB: 33235993106 u cjelini, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika. II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku troškove ovog postupka u visini od 1.250,00 eur.
Obrazloženje
1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 18. rujna 2019. godine tužitelj navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku pod brojem Z - 12206/2021 od 19. studenog 2021 g., odbijena prijava za ispravkom na nekretninama k. č. [katastarska čestica] sve upisano u z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te da je upućen predlagatelj (ovdje tužitelj) pokrenuti parnicu pred nadležnim sudom radi utvrđenja prava vlasništva na gore navedenim nekretninama. Tužitelj da je stvarni vlasnik, te samostalni, istiniti, mirni i pošteni posjednik predmetnih nekretnina k. č. [katastarska čestica]. sve upisano u z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], dulje od
.
40 godina, pa da je pravo vlasništva istih stekao temeljem dosjelosti. Tužitelj da se, od dana predaje nekretnina nalazi u mirnom, poštenom i istinitom posjedu predmetnih nekretnina, tako da su po tužitelju ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti. Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku pod brojem Z - 12206/2021 od 19. studenog 2021 g. da je odbijena prijava za ispravkom na nekretninama k. č. [katastarska čestica] sve upisano u z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te da je upućen predlagatelj (ovdje tužitelj) pokrenuti parnicu pred nadležnim sudom radi utvrđenja prava vlasništva na gore navedenim nekretninama. Tužitelj da je stvarni vlasnik, te samostalni, istiniti, mirni i pošteni posjednik predmetnih nekretnina k. č. [katastarska čestica]. sve upisano u z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], dulje od 40 godina, pa da je pravo vlasništva istih stekao temeljem dosjelosti. Tužitelj da se, od dana predaje nekretnina, u nalazi u mirnom, poštenom i istinitom posjedu predmetnih nekretnina, tako da su po tužitelju ispunjene i zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti.
2. Iz odgovora na tužbu proizlazi kako se tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u ovom predmetu. Predmetne nekretnine kat. čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] da su vlasništvu tuženika od 18.veljače 1999.g. prije upisa tuženika kao vlasnika navedene nekretnine su bile u vlasništvu Općenarodne imovine dakle u režimu društvenog vlasništva. Prema pravnom stavu tuženika da se sukladno Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima dosjelošću nije moglo steći pravo vlasništva nad nekretninama koje su bile Društveno vlasništvo, te da je vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti počelo teći tek 8. listopada 1991. g., tj. od dana kada je stupio na snagu Zakon o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, pa da se vrijeme od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. g. ne može uračunavati kao vrijeme provedeno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u bivšem društvenom vlasništvu. Dalje tuženik navodi kako je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u čl. 159 st. 4 točno određeno koji je vremenski period potreban za stjecanje u vlasništvo dosjelošću nekretnina koje su vlasništvo Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne i područne samouprave a to da je protekom 40 godina ukoliko se barem radi o poštenom posjedniku.
3. Postupajući u skladu s rješenjem naslovnog suda od 30. kolovoza 2023.g., tužitelj je uredio tužbeni zahtjev označavanjem nekretnina prema podacima za svaku pojedinu nekretninu kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi.
4. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva nekretnina katastarskih oznaka i to : k. č. [katastarska čestica] – PAŠNJAK – ukupne površine 42038 m2, k. č. [katastarska čestica] - PAŠNJAK – ukupne površine 4255 m2, k. č. [katastarska čestica] – ORANICA – ukupne površine 3327 m2, sve upisano u z. ul. [broj ZK uloška] ( ZK tijelo br.I) K. O. [katastarska općina].
5. Tužitelj je po kazivanju istoga bio u samostalnom, istinitom, mirnom, te poštenom posjedu predmetnih nekretnina više od 40 godina od podnošenja predmetne tužbe. Tužba je u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 23. prosinca 2021. godine iz čega proizlazi po mišljenju ovoga suda da ako je tužitelj predmetne nekretnine posjedovao više od 40 godina da je najkasnije
.
stupio u posjed istih 23. prosinca 1981. godine, koje vrijeme posjedovanja tuženik nije osporio. Budući je tuženik naveo u svom odgovoru na tužbu da su predmetne nekretnine u vlasništvu istoga od njegovog upisa istih u zemljišne knjige dana 18. veljače 1999. godine to je ovaj sud mišljenja da je tuženik osporio poštenost tužiteljevog posjedovanja predmetnih nekretnina od 18. veljače 1999. godine na ovamo. Isto tako, iako za to razdoblje nije osporio poštenost tužiteljevog posjedovanja predmetnih nekretnina tuženik je osporio da bi se razdoblje posjedovanja tužitelja predmetnih nekretnina prije 8. listopada 1991. godine imalo uračunati kao vrijeme provedeno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u bivšem društvenom vlasništvu (u dosjedanje). Stoga je pravno relevantna činjenica koja se imala utvrditi u ovom postupku činjenica da li je tužitelj bio pošteni posjednik u razdoblju od podnošenja predmetne tužbe 23. prosinca 2021. godine pa unazad do 18. veljače 1999. godine kada se tuženik uknjižio na predmetne nekretnine, te da li se vrijeme od 23. prosinca 1981. godine pa do 8. listopada 1991. godine imalo uračunati kao vrijeme provedeno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u bivšem društvenom vlasništvu (u dosjedanje). Među parničnim strankama također je nesporno da su prije upisa tuženika kao vlasnika predmetnih nekretnina iste bile općenarodna imovina odnosno u režimu društvenog vlasništva, a ako to i nije sporno navedeno proizlazi iz isprave Povijesni izvadak iz zemljišne knjige, Zemljišno-knjižnog odjela, Općinskog suda u Dubrovniku (list spisa 43-60). Ovdje s napomenom da je ovaj sud mišljenja, pored toga što je nesporno da je tužitelj imao pošten posjed do uknjižbe tuženikovog prava vlasništva nad predmetnim nekretninama (do 18. veljače 1999.g.), da je nakon toga kada se smatra da je tužitelj trebao biti upoznat s navedenom uknjižbom na strani istoga dovelo do toga da njegov posjed izgubi kvalitetu poštenosti.
6. Sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava koje prileže spisu i to:
-prijepis posjedovnog lista za predmetne nekretnine (l.s.4) iz koje proizlazi da je u posjedovnom listu u odnosu na predmetne nekretnine kat. čest 1588,1537 i 1589 upisan tužitelj za cijelo sa stanjem na dan 22. prosinca 2021.
-Rješenje Općinskog suda u Dubrovniku pod brojem Z - 12206/2021 od 19. studenog 2021. g.,(l.s. 37-39) iz koje proizlazi da je taj sud odbio prijavu tužitelja kao predlagatelja i odredio ispravak u Zk. Ul. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina] na nekretninama koje su predmet ovog postupka,
- Povijesni izvadak iz zemljišne knjige, Zemljišno-knjižnog odjela, Općinskog suda u Dubrovniku (list spisa 43-60) iz kojeg proizlazi da je u odnosu na predmetne nekretnine u posjedovnom listu izvršen upis "Opće narodna imovina" s upisom uknjižbe istih na dan 18. veljače 1999. godine na Općinu Dubrovačko primorje u cjelini, ovdje tuženika.
7. U dokaznom postupku ovaj sud je, a na prijedlog tužitelja, od Zk odjela Općinskog suda u Dubrovniku zatražio obavijest temeljem koje evidencije je donesena odluka o obnovi zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] u odnosu na predmetne nekretnine, te je od Područnog ureda za katastar Dubrovnik zatražio obavijest o povijesnom slijedu promijene posjeda za predmetne nekretnine od trenutka započinjanja vođenja evidencije.
.
8. U dokaznom postupku ovaj sud je, a na prijedlog tužitelja zatražio od Općinskog suda u Dubrovniku Zemljišnoknjižni odjel Dubrovnik za potrebe ovoga postupka dostaviti obavijest temeljem koje evidencije je donesena odluka o obnovi zemljišne knjige K. O. [katastarska općina] u odnosu na nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Nakon čega je ovome sudu dostavljena odluka o otvaranju zemljišne knjige za K. o [katastarska općina], Općinskog suda u Dubrovniku Su- 339/2018 od 3. srpnja 2019. (l.s.76)
9. U dokaznom postupku ovaj sud je, a na prijedlog tužitelja od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik zatražio obavijest o povijesnom slijedu promijeni posjeda za predmetne nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] od trenutka započinjanja vođenja evidencije. Nakon čega je ovome sudu dostavljena Povijest promjena na katastarskim česticama", Područnog ureda za katastar od 27. studenog 2024.(l.s.79-80)
10. Također je sud izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava koje prileže spisu i to:
-Odluke o otvaranju zemljišne knjige za K. o [katastarska općina], Općinskog suda u Dubrovniku Su-339/2018 od 3. srpnja 2019. (l.s.76) iz koje proizlazi da je u postupku obnove zemljišne knjige za K. o. [katastarska općina], Općinski sud u Dubrovniku sastavio sve zemljišno knjižne uloške,
-Povijest promjena na katastarskim česticama", Područnog ureda za katastar od 27. studenog 2024.(l.s.79-80) iz koje proizlazi posjedovanje od strane tužitelja predmetnih nekretnina od 1962. godine.
11. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
12. U smislu odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 90/10, dalje u tekstu: ZV) stjecanje, promjena i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
13. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz Zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog.
14. Kako je tužitelj po kazivanju istoga bio u isključivom posjedu predmetne nekretnine više od 40 godina, koje vrijeme posjedovanja tuženik nije osporio, već je tuženik osporavao razdoblje koje se ima uračunati u dosjedanje, kao mjerodavna se na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ br. 73/91) i na osnovi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 153/09“) primjenjuju pravna pravila iz § 1452. - 1477. austrijskog Općeg građanskog zakona (OGZ). Prema tim pravnim pravilima rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su u državnom i crkvenom vlasništvu iznosi 40 godina. Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu te mora biti istinit i
.
pošten. Samostalnost posjeda označava okolnost da dosjedatelj ne priznaje višu vlast neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (345. OGZ), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (326. OGZ-a), s tim što se smatra da je posjednik istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (328., 345. OGZ).
15. Prije upisa u zemljišnim knjigama tuženika kao vlasnika predmetnih nekretnina nije sporno da je nekretnina bila upisana kao općenarodna imovina, a ako to i nije sporno navedeno proizlazi iz isprave Povijesni izvadak iz zemljišne knjige, Zemljišno-knjižnog odjela, Općinskog suda u Dubrovniku (list spisa 43-60). Dakle, potrebno je ispuniti rokove izvanrednog dosjedanja, odnosno 40 godina posjedovanja predmetne nekretnine kao pošteni posjednik
16. Prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine broj: 53/91 i 92/94, dalje ZOVO) na nekretninama u društvenom vlasništvu nije se moglo steći vlasništvo dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 08. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu (novi) propis iz čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96; ZV) koji je propisao da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopad 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ta je odredba čl. 388. st 4. ZV ukinuta odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10 zauzeto je shvaćanje koje je i izraženo u odluci Vrhovnog suda RH od 7. svibnja 2019. pod poslovnim brojem Rev-x 974/2017 prema kojem proizlazi da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba“.
17. Stoga se posjedovanje od strane tužitelja predmetnih nekretnina u vremenu od 23. prosinca 1981. godine (kada je po kazivanju tužitelja isti najkasnije stupio u posjed predmetnih nekretnina) pa do 8. listopada 1991. godine (do kada tuženik prigovara da se vrijeme posjedovanja ne može uračunati u dosjelost) ima smatrati razdobljem u kojem se tužitelju, suprotno tvrdnjama tuženika, računa dosjelost za stjecanje vlasništva nad predmetnim nekretninama.
.
18. Ostalo je sporno da li je tužitelj bio pošteni posjednik u razdoblju od podnošenja predmetne tužbe 23. prosinca 2021. godine pa unazad do 18. veljače 1999. godine kada se tuženik uknjižio na predmetne nekretnine.
19. Na okolnost, između ostaloga poštenosti posjeda tužitelj je predložio izvesti dokaz saslušanjem parničnih stranaka i saslušanjem svjedoka.
20. U dokaznom postupku ovaj sud je raspravnim rješenjem posl.br. P- 29/2022 od 11. ožujka 2024. odlučio izvesti dokaz saslušanjem parničnih stranaka. Na ročištu održanom 24. listopada 2024. punomoćnik tužitelja se izjasnio da se zastupnik po zakonu tužitelja neće koristiti svojim pravom da se sasluša kao stranka u ovom postupku.
21. Na pripremnom ročištu održanom 11. prosinca 2023. u fazi do zaključenja prethodnog postupka obavijesno upitan od strane suda u odnosu na dokazni prijedlog tužitelja saslušanjem svjedoka, koji je u tužbi predložio bez navođenja imena svjedoka, tužitelj se izjasnio kako se ne može izjasniti o imenima svjedoka dok o tome ne dobije obavijest od svoje stranke. Nakon toga na istom pripremnom ročištu održanom 11. prosinca 2023 sud je zaključio prethodni postupak i, između ostaloga, odlučio ne izvesti dokaz saslušanjem svjedoka.
22. Podneskom tužitelja predanom sudu 12. prosinca 2023. godine dakle nakon zaključenja prethodnog postupka tužitelj sada imenuje svjedoke koje predlaže sasušati i to SĆ i TĆ. Ovaj sud nije izvodio dokaz saslušanjem navedenih svjedoka budući to smatra novim dokazom predloženim nakon zaključenja prethodnog postupka.
23. U pozivu za pripremno ročište (l.s. 29-31) parnične stranke su upozorene da nakon zaključenja prethodnog postupka ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim ako ih bez svoje krivnje stranke nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. st.2. ZPP-a). Stranke su također upozorene da će se na pripremnom ročištu, ako za to budu ispunjeni uvjeti, zaključiti prethodni postupak i provesti glavna rasprava (čl. 292. st. 7. i 8. ZPP-a.).
24. Naime, u predmetnom se radi o sporu u kojem su stranke dužne, sukladno članku 299. stavku 1 Zakona o parničnom postupku (N.n. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 I 153/23, dalje ZPP), već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Izjašnjavanje tužitelja na pripremnom ročištu održanom 11. prosinca 2023. u fazi do zaključenja prethodnog postupka kada ga je ovaj sud obavijesno upitao, a u odnosu na dokazni prijedlog saslušanjem svjedoka, kako se ne može izjasniti o imenima svjedoka dok o tome ne dobije obavijest od svoje stranke, ovaj sud ne smatra razlozima koji bi otklonili na strani tužitelja krivnju zašto dokaz saslušanjem svjedoka (točno imenovanih) nije predložio do zaključenja prethodnog postupka (članak 299. stavak 2. ZPP-a). Stoga sud sukladno članku 299. stavak 3. predmetni dokazni prijedlog nije uzeo u obzir
.
kao zakašnjelo predložen. Raspravnim rješenjem ovoga suda posl.br. P- 29/2022 od 11. prosinca 2023. ovaj sud je odredio vrijednost predmeta spora u visini od 13.270,00 eur.
25. Drugim dokazima koje je je tužitelj odnosno obje parnične stranke predložile, a ovaj sud izveo u ovom postupku, nije dokazana činjenica poštenosti posjeda tužitelja u čitavom 40-godišnjem posjedovanju predmetne nekretnine. Tako poštenost posjeda u razdoblju od podnošenja predmetne tužbe 23. prosinca 2021. godine pa unazad do 18. veljače 1999. godine kada se tuženik uknjižio na predmetne nekretnine tužitelj nije dokazao niti ispravama u spisu koje je sud pregledao i pročitao. U pokušaju da se iz isprava priloženih spisu utvrdi činjenica 40-godišnjeg posjedovanja predmetnih nekretnina od strane tužitelja prije dana tuženikove uknjižbe nad predmetnim nekretninama (18. veljače 1999. godine) za istaknuti je da navedeno nije utvrđeno niti iz ispave "Povijest promjena na katastarskim česticama", Područnog ureda za katastar od 27. studenog 2024.(l.s.79-80) iz koje proizlazi, iako među strankama nesporno pošteno, a ono nedostatno posjedovanje predmetnih nekretnina od 1962. godine koje posjedovanje do uknjižbe tuženika nad predmetnim nekretninama (18. veljače 1999. godine) iznosi manje od 40 godina poštenog posjedovanja predmetnih nekretnina od strane tužitelja.
26. U smislu čl. 221. ZPP ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice slijedom čega sud nije utvrđivao činjenicu postojanja utužene tražbine tužitelja.
27. U smislu čl. 219. ZPP svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
28. S obzirom da tužitelj tijekom postupka nije priložio niti predložio dokaz na okolnost poštenosti posjeda tužitelja u razdoblju od podnošenja predmetne tužbe 23. prosinca 2021. godine pa unazad do 18. veljače 1999. godine kada se tuženik uknjižio na predmetne nekretnine, to je sud primjenjujući pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a, a u vezi s čl. 219. i čl. 8. ZPP-a zaključio o nepostojanju činjenice koju u postupku ističe tužitelj da je njegov 40-godišnje posjedovanje predmetnih nekretnina bilo čitavo vrijeme u poštenom posjedu.
29. Navedeno iz razloga što je dužnost stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Na strankama je da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihovih zahtjeva. Ukoliko sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, te formirati određeno uvjerenje, oslanjajući se na svoju savjest i slobodnu ocjenu dokaza, primijeniti će pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koje mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Ona obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.
30. Sud nije izvodio dokaz očevidom na licu mjesta predložen od strane tužitelja na okolnost identifikacije nekretnine kao dokaz kojim se nije mogla
.
utvrditi pravno relevantna činjenica neprekidnog poštenog posjeda tužitelja u razdoblju potrebnom za dosjedanje.
31. Slijedom navedenoga sud je na temelju rezultata cjelokupnog postupka i izvedenih dokaza, zaključio da na strani tužitelja ne postoji valjani pravni osnov za stjecanje predmetnih nekretnina, a u nedostatku, ako ne zakonitosti, a ono barem poštenosti posjeda tužitelj nije mogao vlasništvo predmetnih nekretnina stjecati dosjelošću.
32. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to mu temeljem čl.154. st.1. ZPP-a ne pripada niti pravo na naknadu troškova parničnog postupka pa je i ovaj njegov zahtjev u cijelosti odbijen.
33. Troškovi postupka temelje se na čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka.
34. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tuženika za naknadom troškova ovoga postupka (l.s. 84), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te vrijednosti predmeta spora (13.270,00 eur) priznao osnovanim slijedeći trošak tuženika:
- trošak sastava odgovora na tužbu. u visini od 100 bodova (Tbr. 8. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 200,00 eur uvećano za 25% PDV-a (50,00 eur) iznosi 250,00 eur,
- trošak zastupanja na ročištu od 11.12.2023 na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 100 bodova (Tbr. 9. Toč.2. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda, od 2,00 eur iznosi 200,00 eur uvećano za 25% PDV-a (50,00 eur) iznosi 250,00 eur,
- trošak zastupanja na ročištu od 11.03.2024.g. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 100 bodova (Tbr. 9. Toč.2. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda, od 2,00 eur iznosi 200,00 eur uvećano za 25%
PDV-a (50,00 eur) iznosi 250,00 eur
- trošak zastupanja na ročištu od 24.10.2024.g. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 100 bodova (Tbr. 9. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 200,00 eur uvećano za 25%
PDV-a (50,00 eur) iznosi 250,00 eur,
- trošak zastupanja na ročištu od 12.12.2024.g. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 100 bodova (Tbr. 9. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 200,00 eur uvećano za 25% PDV-a (50,00 eur) iznosi 250,00 eur, sveukupno iznosi 1.250,00 eura.
35. Iz navedenog proizlazi da je sveukupno priznati trošak tuženika 1.250,00 eur.
U Dubrovniku, dana 28. siječnja 2025.
S u d a c:
Anka Muhoberac
.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.
DN-a:
- punomoćniku tužitelja,
- punomoćniku tuženika