Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-19/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa skrbnica FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa] Dubice, [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Rafaj, odvjetnik u Sisku,[adresa], protiv tuženika TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] Dubice, [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Pećarević, odvjetnica u Zagrebu, Martićeva 5, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Sisku poslovni broj P Ob-222/2024-5 od 10. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P Ob-222/2024-5 od 10. prosinca 2024. pod točkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P Ob-222/2024-5 od 10. prosinca 2024. pod točkom II. izreke rješenja (omaškom napisano III.).

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Sisku poslovni broj P Ob-222/2024-5 od 10. prosinca 2024 suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku TS, OIB: [osobni identifikacijski broj] da plaća na ime uzdržavanja PS OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečno iznos od 300,00 Eura (slovima: tristoeura) i to počev od 15. ožujka 2023. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da je dospjele iznose dužan platiti odjednom najkasnije u roku od 15 dana, a buduće iznose uzdržavanje najkasnije zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja uz zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena do 31. prosinca 2023. a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Tužiteljica se djelomično odbija s tužbenim zahtjevom po osnovi uzdržavanja u iznosu od 100,0 Eura mjesečno počev od 15. ožujka 2023. pa nadalje te pripadajućim kamatama.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak."

Istom odlukom je i riješeno:

I. Utvrđuje se da je tužba radi rješavanja pitanja o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa i prijedlog za privremenu mjeru u dijelu odlučivanja o pitanju s kojim roditeljem će stanovati punoljetno dijete povučeno.

II. (omaškom napisano III.) Određuje se privremena mjera koja glasi: Nalaže se tuženiku TS, OIB: [osobni identifikacijski broj] da plaća na ime uzdržavanja PS OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečno iznos od 300,00 Eura (slovima: tristoeura) i to počev od 10. prosinca 2024. pa nadalje s dospijećem svakog mjesečnog iznosa uzdržavanja najkasnije zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja uz zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Tužiteljica se djelomično odbija po osnovi prijedloga za određivanje privremene mjere radi uzdržavanja u iznosu od 100,0 Eura mjesečno te pripadajućim kamatama. Ova privremena mjera trajati će do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda.

Žalba na privremenu mjeru ne odgađa provedbu iste.“

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke, te protiv rješenja u dijelu pod točkom II. (pogrešno napisano III.) izreke, tuženik je izjavio pravovremenu žalbu iz žalbenih razloga određenih čl. 353. stavkom 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da viši sud pobijanu odluku preinači. Traži naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice za uzdržavanjem, te za troškovima postupka. Tijekom postupka utvrđene su sljedeće činjenice:

- FS i TS vjenčali su se 25. srpnja 2003;

- u tom je braku rođeno dvoje djece, i to PS **.**.2002., i KS **.**.2011.

- do faktičnog prekida bračne zajednice došlo je15. ožujka 2023. kad je tuženik napustio kuću u kojoj su do tada zajedno živjeli, a u kući su ostali FS i njihovo dvoje djece;

- rješenjem Općinskog suda u Sisku poslovni broj R1 Ob-373/2020 od 26. siječnja 2022, pravomoćnim **.**.2022., PS je djelomično lišena poslovne sposobnosti, a rješenjem Centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica za skrbnika joj je imenovana majka FS (listovi 13-15 sudskog spisa);

- tužiteljica je bolesna i invalidna osoba s posebnim potrebama, mentalno je retardirana, ima poremećaje govora, vida i sluha;

- tužiteljica zahtjeva uzdržavanja od svoje punoljetnosti, 15. ožujka 2023, pa nadalje, u iznosu od 400,00 eura mjesečno;

- tužiteljica prima mjesečni inkluzivni dodatak prve razine potpore od 720 eura, te joj je priznato pravo na uslugu osobne asistencije;

- majka FS prima naknadu zbog skrbi bolesnog djeteta u iznosu od 780,00 eura mjesečno;

- tuženik kao privatni poduzetnik – vlasnik ugostiteljskog lokala, u naravi kafića, koji radi svaki dan od 7,00 do 24,00 sati i ima dvoje zaposlenika, ostvaruje stanovite prihode ali ih ne prijavljuje poreznim tijelima;

- također ostvaruje stanovite prihode sječom stabala i prodajom ogrjevnog drveta, kao i povremeni radovima u priobalju poput čišćenja, poliranja i lakiranja brodova;

- od faktičnog prekida bračne zajednice tuženik nije plaćao ništa za uzdržavanje djece.

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članaka 290. st. 4., 311., 312., 366., 538 i 539. Obiteljskog zakon („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19, 47/20 dalje: ObZ), te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), pa presudio kao u izreci osporene presude.

9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Sud prvog stupnja navodi u obrazloženju kako obveza tuženika proizlazi iz odredbe čl. 290. st. 4. ObZ u kojoj stoji da su roditelji dužni uzdržavati svoje punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad, dok ta nesposobnost traje. Iz rješenja CZSS Hrvatska Kostajnica od 14. ožujka 2022. te iskaza skrbnika zaključuje se da je tužiteljica punoljetno dijete koje nije sposobno za rad jer ima utvrđenu tešku mentalnu retardaciju te oštećenja govora, vida i sluha. Temeljem te odredbe tuženik kao osoba koju je označila tužiteljica kao obveznika uzdržavanja ima dužnost koju propisuje citirana odredba.

11. Pa nakon što je uzeo u obzir okolnosti slučaja, uključujući i socijalna primanja koja ostvaruju tužiteljica i majka koja se o njoj skrbi, primanja tuženika i njegovu mogućnost ostvarivanja zarade radom, utvrdio potrebu invalidnog djeteta od 300,00 eura mjesečno te naložio platež tog iznosa tužiteljici.

12. U svezi žalbenog razloga kako tužiteljica u ovom postupku "nije bila adekvatno zastupana" jer ju je zastupala majka s kojom je ona u sukobu interesa valja reći da isti nije osnovan. Tužiteljici je zbog zdravstvenih razloga djelomično oduzeta svojevlast, između ostalog i za poslove "zastupanja u sudskim i upravnim postupcima pred upravnim tijelima i sudovima RH", i to rješenjem nadležnog centra za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica od 14. ožujka 2022, a za skrbincu je imenovana njena majka FS (list 13-15 spisa). To što je skrbnica majka tužiteljice, po mišljenju ovog višeg suda, nije prepreka da ju zakonito zastupa u ovom postupku, niti su interesi skrbnice i zastupane zbog ove rodbinske veze suprotstavljeni.

13. Tuženik smatra kako on nije u mogućnosti išta doprinositi s osnova uzdržavanja tužiteljice jer već plaća uzdržavanje za drugo dijete od 250 eura mjesečno, pa da ne može uprihoditi dovoljno da uzdržava i tužiteljicu. Osim toga majka prima mjesečni iznos od 780,00 eura na ime skrbi za tužiteljica, a sama tužiteljica prima mjesečni iznos od 720,00 eura s osnova inkluzivnog dodatka.

14. Inkluzivni dodatak je novčana naknada namijenjena osobama s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima i reguliran je posebnim zakonom (Zakon o inkluzivnom dodatku, "Narodne novine" broj: 156/2023). Visina iznosa zavisi od stupnja invaliditeta i oštećenja zdravlja. Najviši iznos je 600% od osnovica koju određuje Vlada Republike Hrvatske, a danas osnovica iznosi 120,00 eura. Tužiteljica prima taj maksimum.

15. Žalbeni razlog tuženika kao je sud uzdržavanje odredio u previsokom iznosu nije osnovan. Tuženik svojom ocjenom izvedenih dokaza nije doveo u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja. Ukupne materijalne potrebe djeteta, propisane čl. 311. i 312. ObZ, pravni su standard čija je svrha utvrditi visinu uzdržavanja. Kako propisuje odredba čl. 311. ObZ, one se određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Životni standard oba roditelja sud je prvog stupnja potanko utvrdio. Odlučan je životni standard tuženika jer on ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Utvrđeno je kako tuženik ima mogućnost ostvarivanja prihoda poslujući u svom ugostiteljskom objektu u Hrvatskoj Dubici, poslovima u svezi ogrijevanih drva ali i radom na moru tijekom ljeta. Ti prihodi nisu porezno evidentirani (list 40 spisa) pa ih sud nije mogao precizno utvrditi. Osim toga vlasnik je nekih šuma, a ranije se bavio sječom stabala u šumi. Uz to je suvlasnik kuće u [adresa], te suvlasnik ili vlasnik traktora, viličara, automobila i cjepača za drva (list 35 spisa). On je sredovječan muškarac (rođen je 1974) i unatoč ozljedi prstiju radno sposoban te ima mogućnost ostvarivanja prihoda na razne načine. O tome okolnosno pripovijeda njegova bivša supruga čiji se iskaz dijelom preklapa i sa službenim evidencijama pa joj je sud prvog stupnja pravilno povjerovao. Sud je pravilno utvrdi i činjenice faktičnog prekida bračne zajednice, detalje u svezi potreba tužiteljice i njenih troškova a sve na temelju iskaza majke i skrbnice tužiteljice jer je ona zasigurno s time najbolje upoznata budući živi s tužiteljicom, a i iskaz joj je u cjelini ocijenjen vjerodostojnim. S druge strane, tuženik očito nastoji izbjeći obvezu plaćanja uzdržavanja, umanjuje svoje prihode ili se o njima precizno ne izjašnjava, zbog čega njegov iskaz, ukoliko je suprotan iskazu skrbnice tužiteljice, djeluje neuvjerljivo.

16. Zato, prema shvaćanju ovog višeg suda, zakon nije povrijeđen na njegovu štetu kad je određeno mjesečno uzdržavanje za invalidno dijete od 300,00 eura mjesečno. 17. U svezi žalbenih razloga valja napomenuti kako je naknada koju majka tužiteljice prima na ime skrbi za bolesno i invalidno dijete njen je vlastiti prihod, a ne prihod tužiteljice. Inkluzivni dodatak prve razine potpore kog tužiteljica prima od državnog fonda u visini od 720,00 eura mjesečno predstavlja potporu osobama s invaliditetom, i za iznos te naknade se ne umanjuje visina uzdržavanja kog je dužan plaćati roditelj koji ne stanuje s djetetom. Isto pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda republike Hrvatske poslovni broj Rev-543/2016 od 9. ožujka 2016. u kojoj je, između ostalog, odbačena revizija glede pitanja da li se roditelju koji ne stanuje s djetetom treba umanjiti doprinos za uzdržavanje ako dijete ostvaruje pravo na osobnu invalidninu i dječji doplatak.

18. Radi svega rečenog valjalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika te potvrditi osporenu presuda pod točkom I. izreke.

19. Što se tiče privremene mjere sud prvog stupnja ističe kako je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje obveze uzdržavanja, a mjera osiguranja uzdržavanja određuje se u korist djeteta, pa su ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 538. i 539. ObZ za određivanje osporene privremene mjere.

20. Ovaj zaključak suda prvog stupnja je pravilan. Osporena privremena mjera donesena je uz ispunjenje obje zakonske pretpostavke: vjerojatnost postojanja obveze uzdržavanja, i određenje u korist djeteta.

21. Žalbeni razlog tuženika kako se ova privremena mjera može odrediti samo do punoljetnost djeteta nije osnovan. Dijete je dijete, i prije i poslije punoljetnosti. Pritom ništa ne mijenja na stvari što se ovdje radi o punoljetnom djetetu kog su roditelji dužni uzdržavati zbog bolesti i invalidnosti po čl. 290. st. 4. ObZ.

22. Stoga je valjalo po čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu u odnosu na rješenje pod točkom II. izreke istog i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda u ožalbljenom dijelu.

23. Kako tuženik nije uspio sa svojom žalbom valjalo ga je odbiti sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević