Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4542/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja TL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice ŠL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja ĆL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. tužiteljice DL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 5. tužiteljice OL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Andreji Fosin, odvjetnici u Varaždinu, protiv 1. tuženika STANOING d.o.o. u stečaju, Varaždin, Ulica Jurja Habdelića 4, OIB 21611439134, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Slavica Orehovec iz Čakovca, i 2. tuženika IMEX BANKA d.d., Split, Tolstojeva 6, OIB 99326633206, kojeg zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-27/2024-19 od 27. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-27/2024-19 od 27. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev drugotuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.875,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-27/2024-19 od 27. rujna 2024. u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio Sporazuma o osiguranju novčane tražbine na nekretninama sklopljen između I. tuženika Stanoing d.o.o. u stečaju, [adresa], OIB 21611439134 i II. tuženika Imex banka d.d., Split, Tolstojeva 6, OIB:99326633206, i hipotekarnog dužnika Zakmardy d.o.o., [adresa], OIB: 91690558135, dana 09.11.2011.g. u čl.7. koji glasi: „kojim su davatelj i primatelj kredita kao stranke suglasni da se radi osiguranja svih tražbina koje mogu proizaći iz ovog sporazuma te iz ugovora navedenog u čl.1. ovog sporazuma (u nastavku teksta: osigurane tražbine) i to za iznos glavnog duga u ukupnom iznosu od 1.700.000,00 Eura (slovima: jedanmilijunsedamstotisućaeura) u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja kredita i kamata, uvećano za nuzgredice i baš pripadajuće redovne kamate po stopi od 9,9% (devetcijelihdevetposto) godišnje (promjenjivo prema odlukama vjerovnika) interkalarne kamate u visini redovne kamate (promjenjivo prema odlukama vjerovnika), bankarske naknade po stopi od 1,5% (jednacijelihpetposto) jednokratno unaprijed na iznos kredita (promjenjivo prema odlukama vjerovnika), zakonske zatezne kamate, kao i druge nuzgredice, te eventualne troškove prisilne naplate (trošak procjene vrijednosti nekretnine, sudske pristojbe, trošak objave oglasa o prodaji nekretnine, održavanja javne dražbe, procesne kamate i druge troškove) sukladno čl. 269. i 271. Ovršnog zakona u korist vjerovnika (II. tuženika) zasnuje i uknjiži založno pravo hipoteka na nekretninama u vlasništvu dužnika (I. tuženika) i hipotekarnog dužnika i baš na:

- Suvlasnički dio za 4380/255570 dijela čest. zem. [katastarska čestica], stambena zgrada kbr. 108/A površine 596 m2 i dvorište površine 1763 m2, ukupne površine 2359 m2, Jalkovečka ulica, upisana u z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), a koji je suvlasnički dio povezan s posebnim dijelom nekretnine u i naravi predstavlja etažu 25, u naravi 2-sobni stan na 3.katu, a koji se sastoji od hodnik 6,80 m2, kupaona 4,20 m2, kuhinja 4,80 m2, spavaća soba 10,10 m2, dnevni boravak 15,80 m2, balkon 2,10 m2, ukupne površine 43,80 m2 zajedno sa svim pripadnostima i služnostima za cijelo, u vlasništvu dužnika;

- Suvlasnički dio za 1940/255570 dijela čest. zem. [katastarska čestica] stambena zgrada kbr. 108/A površine 596 m2 i dvorište površine 1763 m2, ukupne površine 2359 m2, Jalkovečka ulica, upisana u z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] u osnivanju u naravi garaža u prizemlju, a koja se sastoji od: garažno mjesto br.9. sa 19,40 m2, ukupne površine 19,40 m2, zajedno sa svim pripadnostima i služnostima za cijelo, u vlasništvu dužnika;

- Suvlasnički dio za 1940/255570 dijela čest. zem. [katastarska čestica] stambena zgrada kbr. 108/A površine 596 m2 i dvorište površine 1763 m2, ukupne površine 2359 m2, Jalkovečka ulica, upisana u z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] u osnivanju u naravi garaža u prizemlju, a koja se sastoji od: garažno mjesto br.8. sa 19,40 m2, ukupne površine 19,40 m2, zajedno sa svim pripadnostima i služnostima za cijelo, u vlasništvu dužnika;

- Suvlasnički dio za 5210/255570 dijela čest. zem. [katastarska čestica], stambena zgrada kbr. 108/A površine 596 m2 i dvorište površine 1763 m2, ukupne površine 2359 m2, Jalkovečka ulica, upisana u z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), a koji je suvlasnički dio povezan s posebnim dijelom nekretnine u i naravi predstavlja etažu 10, u naravi 3-sobni stan na 2.katu, a koji se sastoji od hodnik 6,10 m2, kuhinja 5,50d m2, dnevni boravak 13,30 m2, spavaća soba 9,70 m2, spavaća soba 9,80 m2, kupaona 4,30 m2, balkon 2,10 m2, spremište u prizemlju 1,30 m2, ukupne površine 52,10 m2, zajedno sa svim pripadnostima i služnostima za cijelo, u vlasništvu dužnika;

- Suvlasnički dio 4460/255570 dijela čest. zem. [katastarska čestica], stambena zgrada kbr. 108/A površine 596 m2 i dvorište površine 1763 m2, ukupne površine 2359 m2, Jalkovečka ulica, upisana u z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju), a koji je suvlasnički dio povezan s posebnim dijelom nekretnine u i naravi predstavlja etažu 7, u naravi 2- sobni stan na 1.katu, a koji se sastoji od hodnik 6,80 m2, kupaona 4,20 m2, kuhinja 4,80 m2, spavaća soba 10,10d m2, dnevni boravak 15,80 m2, balkon 2,10 m2, spremište u prizemlju 0,80 m2, ukupno 44,60 m2, zajedno sa svim pripadnostima i služnostima za cijelo, u vlasništvu dužnika;

te je ništetna i uknjižba založnog prava upisana sada na nekretnini:

- I. tužitelja TL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to na suvlasnički dio 4380/255570 etaža 25 u naravi 2 sobni stan na 3.katu, a koji se sastoji od: hodnik 6,80 m2, kupaona 4,20 m2, kuhinja 4,80 m2, spavaća soba 10,10 m2, dnevni boravak 15,80 m2, balkon 2,10 m2, ukupne površine 43,80 m2 i suvlasnički dio 1940/255570 etaža 49 u naravi garaža u prizemlju, a koja se sastoji od: garažno mjesto br.9. sa 19,40 m2, ukupne površine 19,40 m2, a koji stan i garaža su izgrađeni na kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada, [adresa] površine 596 m2 i dvorište površine 1763 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan sa suvlasništvom cijele nekretnine;

- II. tužiteljice ŠL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelja ĆL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to na suvlasnički dio 1940/255570 etaža 48 u naravi garaža u prizemlju, a koja se sastoji od: garažno mjesto br.8 sa 19,40 m2, ukupne površine 19,40 m2, a koja garaža je izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada, [adresa] površine 596 m2 i dvorište površine 1763 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan sa suvlasništvom cijele nekretnine;

- IV. tužiteljice DL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to na suvlasnički dio 5210/255570 etaža 10 u naravi 3 sobni stan na 2.katu, a koji se sastoji od: hodnik 6,10 m2, kuhinja 5,50 m2, dnevni boravak 13,30 m2, spavaća soba 9,70 m2, spavaća soba 9,80 m2, kupaona 4,30 m2, balkon 2,10 m2, spremište u prizemlju 1,30 m2, ukupne površine 52,10 m2, a koji stan je izgrađen na kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada, [adresa] površine 596 m2 i dvorište površine 1763 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan sa suvlasništvom cijele nekretnine;

- V. tužiteljice OL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to na suvlasnički dio 4460/255570 etaža 7 u naravi 2 sobni stan na 1.katu, a koji se sastoji od: hodnik 6,80 m2, kupaona 4,20 m2, kuhinja 4,80 m2, spavaća soba 10,10 m2, dnevni boravak 15,80 m2, balkon 2,10 m2, spremište u prizemlju 0,80 m2, ukupne površine 44,60 m2, a koji stan je izgrađen na kč. br. [katastarska čestica] stambena zgrada, [adresa] površine 596 m2 i dvorište površine 1763 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji suvlasnički dio je neodvojivo povezan sa suvlasništvom cijele nekretnine;

za sve tužitelje od I-V upisano pod brojem temeljem zapisnika broj Z-1874/2012/14409 prenosi se slijedeći upis Z-5749/11 od 10.11.2011.g. temeljem sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 09.11.2011.g. uknjižuje se pravo zaloga za iznos od 1.700.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti sa svim sporednim potraživanjima, kamatama i rokom dospijeća u skladu sa sporazumom na etaži 25, 49, 48. 10 i 7 kao sporednom ulošku za korist IMEX banka d.d. Split, OIB: 99326633206, Split, Tolstojeva 6. te se temeljem ove presude odmah nalaže brisanje navedenih uknjižba u zemljišnoj knjizi.“

2. U točki II. izreke naloženo je tužiteljima u roku od 15 dana naknaditi drugotuženiku trošak postupka u iznosu od 1.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. rujna 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.

3. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva jer tužitelji nisu dokazali postojanje pretpostavki ništetnosti predmetnog Sporazuma o osiguranju novčane tražbine na nekretninama zasnivanjem založnog prava na nekretninama u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) iz razloga što drugotuženik nije postupao suprotno osnovnim načelima Zakona o obveznim odnosima, odnosno nema dokaza da nije postupao u dobroj vjeri. Posljedično navedenom, sud je zaključio da nije ništetna niti uknjižba založnog prava na predmetnim nekretninama koja je provedena na temelju navedenog Sporazuma. Pritom je prvostupanjski sud utvrdio da je prilikom sklapanja predmetnog Sporazuma prvotuženik postupao protivno osnovnim načelima obveznog prava iz razloga što je predmetne nekretnine prvo prodao ovdje tužiteljima, a zatim, znajući da više nije vlasnik tih nekretnina, iste dao u zalog za osiguranje tražbine drugotuženika. Međutim, sama ta činjenica za sebe nije dovoljna da bi se moglo tvrditi da je predmetni Sporazum ništetan, budući da se u svakom pojedinom ugovornom odnosu valjanost pravnog posla mora procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog posla. Uz navedeno, prvostupanjski sud je ukazao kako su tužitelji imali mogućnost u zemljišnim knjigama činjenicu kupoprodaje predmetnih nekretnina prezentirati trećim osobama i to putem instituta predbilježbe, čime bi štitili svoja prava u smislu da se treće osobe kasnije ne bi mogle pozivati da im predbilježba nije bila poznata. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredaba 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

4. Protiv navedene presude zajedničku žalbu su podnijeli tužitelji zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troška ovog žalbenog postupka za sastav žalbe u iznosu od 1.875,00 eura i sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 663,61 eura.

5. U žalbi u bitnom ukazuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer sud u obrazloženju presude navodi da je prvotuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, ali ističe da bi za ništetnost ugovorne odredbe trebala postojati nesavjesnosti i nepoštenje na strani svih ugovornih strana pri sklapanju predmetnog Sporazuma, pozivajući se pritom na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III 103/2008 koju sud, prema mišljenju tužitelja, pogrešno tumači. Dalje ukazuje kako je sud pogrešno utvrdio poštenje drugotuženika koji je samo izvršio uvid u zk izvadak u vrijeme kada je u [adresa] bilo općepoznato da prvotuženik prodaje stanove u izgradnji, jer inače ni tužitelji ne bi za to saznali, dok tadašnji direktor drugotuženika PL nevjerodostojnim i lažnim iskazom pokušava prikriti nesavjesnosti i nepoštenje drugotuženika iskazujući da nije znao, ni onda, a niti danas da mu uopće nije poznato da bi se prodavali stanovi u izgradnji. Tužitelji smatraju da drugotuženik ne može biti pošten i savjestan pozivajući se samo na utvrđenje stanja uvidom u zk izvadak, bez da je od Porezne uprave zatražio podatak o plaćenom porezu na promet nekretnina jer su svi kupci odmah plaćali porez državi. Nadalje, tužitelji osporavaju zaključak prvostupanjskog suda da bi samo nepoštenje i nesavjesnost svih ugovornih strana bila pretpostavka ništetnosti ugovorne odredbe. Daljnjim žalbenim navodima ističe kako je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je činjenicu poštenja drugotužitelja utvrdio na temelju iskaza PL koji je nevjerodostojno iskazivao da mu nije bilo poznato da bi prvotuženik prodavao stanove u izgradnji, a radi se o činjenici koja je bila poznata tužiteljima i svima u [adresa], kao što je općepoznata činjenica da se i danas prodaju stanovi u izgradnji. Upravo taj iskaz dokaz je prijevarnosti i zlonamjernog postupanja drugotuženika.

6. U odgovoru na žalbu tužitelja, drugotuženik osporava žalbene navode, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu uz naknadu troška ovog žalbenog postupka za sastav odgovora na žalbu iznosu od 1.875,00 eura i sudske pristoje za odgovor na žalbu u iznosu od 50,00 eura.

7. U odgovoru na žalbu u bitnom navodi kako je pravilno prvostupanjski sud zauzeo pravni stav prema kojemu se u svakom pojedinom ugovornom odnosu valjanost pravnog posla mora procijeniti ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog posla. Također, navodi kako je prilikom sklapanja pravnog posla postupao savjesno i u dobroj vjeri, prvo provjerivši zemljišnoknjižno stanje predmetnih nekretnina i uvjerivši se da je prvotuženik zemljišnoknjižni vlasnik, te nakon što su mu prvotuženik i društvo Zakmardy d. o. o. dostavili vlasničke listove i jamčili da su predmetne nekretnine u njihovom vlasništvu te da nisu opterećene nikakvim knjižnim, a niti izvan knjižnim teretima i dugovima, sklopio predmetni ugovor. Dakle, drugotuženik je postupao u dobroj vjeri, pažnjom dobrog stručnjaka i u skladu s povjerenjem u zemljišne knjige te nije znao i nije mogao znati o pravnim poslovima koje je prvotuženik sklopio sa tužiteljima, te nije imao razloga posumnjati u istinitost i potpunost ovjerenog zk izvatka, niti je mogao ni trebao istraživati izvan knjižno stanje. Nadalje, ističe kako svjedok PL više nije zaposlenik Imex banke d. d. te nema nikakav interes navesti bilo koju informaciju koja nije istinita, ili koja je konstruirana kako bi drugotuženik bolje prošao u ovom pravnom prijeporu, kako to pogrešno smatraju tužitelji.

8. Žalba je neosnovana.

9. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredaba čl. 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Pri donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tužitelji upiru u žalbi. Izreka presude je jasna i razumljiva, nije u proturječju s razlozima presude niti sa samom sobom, dok su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju presude jasni, razumljivi i u skladu sa sadržajem isprava u spisu.

11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti točke 7. Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama tužitelja koje su opisane u uvodnom dijelu ove drugostupanjske presude, koji Sporazum je sklopljen 9. studenoga 2011. između prvotuženika Stanoing d.o.o., kao dužnika, drugotuženika Imex banke d.d., kao vjerovnika, i društva Zakmardy d.o.o., kao hipotekarnog dužnika, te utvrđenje ništetnosti uknjižbe založnog prava temeljem navedenog Sporazuma na predmetnim nekretninama, na temelju odredbe čl. 322. ZOO-a.

12. Iz obrazloženja pobijane presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužitelj TL vlasnik nekretnine i to 25. suvlasnički dio: 4380/255570, etažno vlasništvo (E-25) i 49. suvlasnički dio: 1940/255570, etažno vlasništvo (E-49), upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čest.br. 14534/4, stambena zgrada i dvorište, Šibenska ulica, površine 2359 m2,

- da su tužitelji ŠL i ĆL suvlasnici nekretnine i to 48. suvlasnički dio: 1940/255570, etažno vlasništvo (E-48), upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čest.br. 14534/4, stambena zgrada i dvorište, Šibenska ulica, površine 2359 m2,

- da je tužiteljica DL vlasnica nekretnine i to 10. suvlasnički dio: 5210/255570, etažno vlasništvo (E-10), upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čest.br. 14534/4, stambena zgrada i dvorište, Šibenska ulica, površine 2359 m2,

- da je tužiteljica OL vlasnica nekretnine i to 7. suvlasnički dio: 4460/255570, etažno vlasništvo (E-7), upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čest.br. 14534/4, stambena zgrada i dvorište, Šibenska ulica, površine 2359 m2,

- da su tužitelji vlasništvo nad predmetnim nekretninama stekli pravnim poslom i to konkretno kupoprodajom od prodavatelja STANOING d.o.o. (sada u stečaju) i to tijekom 2010. i 2011. godine s time da im prodavatelj prilikom sklapanja ugovora nije dao valjanu tabularnu izjavu podobnu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama,

- da je prodavatelj STANOING d.o.o. (sada u stečaju) tužiteljima izdao valjane tabularne izjave nakon što je sklopljen predmetni Sporazum o zasnivanju založnog prava, a koji je sklopljen 9. studenoga 2011.,

- da je u zemljišnim knjigama pod brojem Z-5749/11 na predmetnim etažnim jedinicama u korist drugotuženika IMEX BANKA d.d. uknjiženo založno pravo na temelju Sporazuma o zasnivanju založnog prava od 9. studenoga 2011. za iznos od 1.700.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti sa svim sporednim potraživanjima, kamatama i rokom dospijeća u skladu sa Sporazumom,

- da ispravu na temelju koje je u zemljišnim knjigama uknjiženo založno pravo u korist drugotuženika IMEX BANKA d.d. predstavlja Sporazum o zasnivanju založnog prava kojeg su 9. studenoga 2011. zaključili IMEX BANKA d.d. kao vjerovnik, STANOING d.o.o. (sada u stečaju) kao dužnik i hipotekarni dužnik i ZAKMARDY d.o.o. (sada brisan iz sudskog registra) kao hipotekarni dužnik,

- da je u trenutku sklapanja Sporazuma o zasnivanju založnog prava i uknjižbe založnog prava u zemljišne knjige kao vlasnik predmetnih nekretnina koje su opterećene zalogom u zemljišnim knjigama bilo uknjiženo društvo STANOING d.o.o. (sada u stečaju)

- da tužitelji u zemljišnim knjigama nisu izvršili predbilježbu prava vlasništva kojeg crpe iz sklopljenih ugovora o kupoprodaji nekretnina.

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno zaključuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

14. Naime, odredbama čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona (st. 1.); Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (st. 2.); Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (st. 3.).

15. Nadalje, odredbom čl. 124. st. 1. ZVDSP-a propisano je da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

16. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva rezultat je pravilne primjene materijalnog prava. Naime, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nesavjesnosti u postupanju nema na strani drugotuženika budući da u vrijeme sklapanja Sporazuma između prvotuženika i drugotuženika, prvotuženik je bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, a sukladno čl. 122. st. 3. ZVDSP-a, nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

17. Ovdje se ističe kako su nejasni žalbeni navodi da drugotuženik ne može biti pošten i savjestan pozivajući se samo na utvrđenje stanja uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, bez da je od Porezne uprave zatražio podatak o plaćenom porezu na promet nekretnina jer su svi kupci odmah plaćali porez državi, budući da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da drugotuženik u trenutku sklapanja spornog Sporazuma nije znao da su stanovi već prodani drugim osobama, pa u takvoj situaciji se ne može razumno očekivati da drugotuženik, uz to što mu je prezentiran ovjereni izvadak iz zemljišne knjige, u Poreznoj upravi još provjerava jesu li osobe koje su kupile stanove (a o kojoj činjenici drugotuženik niti nema saznanja) platile porez na nekretnine.

18. Osim toga, prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije iznio stav da bi samo nepoštenje i nesavjesnost svih ugovornih strana bila pretpostavka ništetnosti ugovorne odredbe, kako to pogrešno u žalbi navode tužitelji. Naime, prvostupanjski sud je naveo kako da se u svakom pojedinom ugovornom odnosu valjanost pravnog posla mora procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog posla, što prihvaća i ovaj sud.

19. Dakle, kako, osim na strani prvotuženika, nije bilo nesavjesnog postupanja, tada se ne može udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja budući da se takva zaštita ne može pružiti na štetu trećih osoba koje su prilikom sklapanja predmetnog Sporazuma postupale savjesno.

20. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ukazao da su tužitelji imali mogućnost u zemljišnim knjigama činjenicu kupoprodaje predmetnih nekretnina prezentirati trećim osobama i to putem instituta predbilježbe, čime bi štitili svoja prava u smislu da se treće osobe kasnije ne bi mogle pozivati da im predbilježba nije bila poznata. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da predbilježba nije bila moguća jer elaborat etažiranja nije upisan u zemljišnu knjigu, budući da predmetni Ugovori o kupoprodaji nekretnine prema odredbi čl. 61. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24) predstavljaju valjane isprave za predbilježbu prava vlasništva. Pritom okolnost da u sporno vrijeme u zemljišnu knjigu nije bio upisan i elaborat etažiranja, nije zapreka za predbilježbu prava vlasništva predmetnih suvlasničkih dijelova čest. zem. [katastarska čestica], budući da su tužitelji nakon provedbe elaborata etažiranja u zemljišnim knjigama, ukoliko bi bilo potrebno s prodavateljem mogli sklopiti Aneks Ugovoru o kupoprodaji nekretnine kojim bi točno definirali predmet kupoprodaje.

21. Konačno, prema mišljenju ovog suda, tužitelji su izabrali pogrešni pravni put zaštite svojih prava jer su takvu zaštitu mogli i trebali tražiti samo prema prvotuženiku (primjerice, po pravilima koji se odnose na odgovornost za pravne nedostatke i dr.).

22. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

23. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi radi kojih se pobija niti razlozi ne koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (točka I. izreke).

24. Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na žalbu (točka II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o žalbi (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte