REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3949/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužiteljice UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, Horvaćanska 168, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije: Ministarstva pravosuđa i uprave), Uprave za politički sustav i opću upravu, Sektora za građanska stanja i modernizaciju upravnog postupanja, Službe za državne matice, Zagreb, Maksimirska 63, OIB: 72910430276, radi izdavanja isprava iz državnih matica, nakon održane javne rasprave, dana 28. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za politički sustav i opću upravu, Sektora za građanska stanja i modernizaciju upravnog postupanja, Službe za državne matice, KLASA: UP/II-223- 01/22-01/15, URBROJ: 514-07-03-01/01-22-02 od 28. studenog 2022.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odjela za građanska stanja, Devetog područnog odsjeka Trešnjevka, KLASA: UP/I-223-06/22-003/19, URBROJ: 251-04-21-10-001-22-2 od 29. srpnja 2022., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za izdavanje izvatka iz matice rođenih i rodnih listova za ĆO, CO, OO, BO i ŽO te vjenčanog lista za OO.
2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da se izreka ne može ispitati jer je nerazumljiva, proturječna samoj sebi i razlozima rješenja te da u rješenju nema uopće razloga i u istom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni te o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja. Smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo te da nije proveden ispitni postupak. Navodi da se tuženik promašeno poziva na sadržaj odredbe članka 44. stavka 1. Zakona o državnim maticama, a koji se odnosi na uvid u državne matice, dok se u konkretnom slučaju radi o izdavanju isprava iz državnih matica, odnosno članku 43. Zakona o državnim maticama. Članaka 43. propisuje da se potvrde iz državnih matica izdaju na zahtjev osobe koja za to ima pravni interes. Navodi da je nedvojbeno osoba koja je sudionik istog sudskog postupka kao i osoba za koju se traži potvrda ima pravni interes s time da članak 14. Zakona o odvjetništvu ujedno obvezuje sva državna tijela da odvjetnicima dostave podatke koji su im potrebni za obavljanje njihove službe. Navodi da bi bilo apsurdno tražiti da odvjetnici svoje zahtjeve obrazlože i dokazuju na razini tužbe u parničnom postupku, a isto bi bilo protivno obvezi čuvanje odvjetničke tajne. Navodi da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju ujedno protivno članku 27. Ustava Republike Hrvatske koji osigurava i štiti položaj odvjetništva kao samostalne i neovisne službe, a koja je upravo razrađena i oživotvorena u citiranom članku 14. Zakona o odvjetništvu.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak za sastav tužbe, zastupanje na ročištu, svako po 500 bodova, te zastupanje na ročištu za objavu 50 bodova, što iznosi 2.100,00 eura, uvećano za PDV te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 100,00 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 eura ukupno 2.825,00 eura.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su paušalne i bez ikakvih argumenata tvrdnje tužiteljice da se pobijano rješenje ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima rješenja te da u rješenju nema uopće razloga i u istom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. U odnosu na tvrdnju da tuženik nije proveo ispitni postupak prije donošenja pobijanog rješenja pa da je postupio protivno odredbi članka 51. Zakona o općem upravnom postupku, ističe kako Zakon o općem upravnom postupku omogućava rješavanje upravne stvari i bez vođenja ispitnog postupka, dakle službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar, a ispitni postupak se sukladno članku 51. Zakona o općem upravnom postupku provodi kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razrješenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih sa protivnim interesima te radi omogućava strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa. Kako su u konkretnom slučaju činjenice bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, odnosno postoji li pravni interes tužiteljice, mogle utvrditi na temelju njezinog zahtjeva i dokaza koje je priložila uz zahtjev, nije bilo nužno voditi ispitni postupka.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao javnu raspravu.
7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
9. Odredbom članka 44. Zakona o državnim maticama (Narodne novine, broj: 96/93, 76/13 i 98/19) propisano je da je prije izdavanja isprava iz državnih matica matičar dužan utvrditi postojanje pravnog interesa podnositelja zahtjeva. Pravni interes prije svega imaju osobe na koje se podaci upisani u državne matice odnose, zatim uži članovi obitelji, posvojitelj ili skrbnik te druge osobe koje odgovarajućim ispravama dokaže svoj pravni interes.
10. Iz podataka spisa predmeta, dostavljeno ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužiteljica zatražila izdavanje izvatka iz matice rođenih i rodnih listova za ĆO, CO, OO, BO i ŽO te vjenčanog lista za OO. Kao dokaz svog pravnog interesa navela je da je oštećenik u kaznenom postupku koji se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu te da ima pravni interes. Okolnost da je tužiteljica oštećeniku u kaznenom postupku ne podrazumijeva pravni interes u postupku izdavanja javnih isprava za treće osobe, osobito jer iz optužnice, koju je tužiteljica priložila uz zahtjev, nije utvrđena potreba pribavljanja isprava iz državnih matica od njezine strane pa se stoga optužnica, na koju se poziva, ne može smatrati dokazom pravnog interesa za izdavanje isprava iz državnih matica za treće osobe. Naime pravilno se tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja poziva na članak 27. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, koji svakom jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka, a bez privole ispitanika osobni se podaci mogu prikupljati, obrađivati i koristiti samo uz uvjete određene Zakonom. Stavkom 3. toga članka Ustava propisana je zabrana uporabe osobnih podataka suprotna utvrđenoj svrsi njihovog prikupljanja. Također, propis Europske Unije na koji se tuženik pozivao u odgovoru na tužbu također jamči zaštitu pojedincima s obzirom na obradu njihovih osobnih podataka kao temeljno pravo te pravo svakoga na zaštitu svojih osobnih podataka i načela obrade osobnih podataka.
11. Dakle, budući da tužiteljica nije dokaza pravni interes za izdavanjem isprava iz državnih matica ( izvatka iz matice rođenih i rodnih listova te vjenčanog lista), a koje sadrže više podataka o nužno potrebnih, po ocijeni ovog Suda, pravilno je javnopravno tijelo odbilo izdati tražene isprave. Naime, pravilno tuženik navodi da prema članku 14. Zakona o odvjetništvu državna tijela pravne i fizičke osobe koje imaju javne ovlasti dužni su odvjetniku dati podatke koji su mu potrebni u obavljanju odvjetničke djelatnosti u konkretnom predmetu, ako to nije u protivnosti s dužnošću čuvanja službene ili profesionalne tajne. Dakle, odvjetnicima se mogu dati isključivo kvalificirane informacije iz državnih matica koje su potrebne, bez izdavanja javne isprave koja sadrži više podataka od nužno potrebnih, pri čemu je potrebno navesti koji su osobni podaci trećih osoba nužno potrebni i za koju točno određenu svrhu.
12. Slijedom navedenog, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano ne može ocijeniti ne zakonitim, pri čemu su neosnovani prigovori koje tužiteljice iznosi u tužbi i tijekom spora te isti ne dovode do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari.
13. Naime, neosnovano tužiteljica ističe da se pobijano rješenje ne može ispitati jer je izreka nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima rješenja te da u rješenju nema uopće razloga i u istom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
14. U odnosu na tvrdnju da tuženik nije proveo ispitni postupak prije donošenja pobijanog rješenja pa da je postupio protivno odredbi članka 51. Zakona o općem upravnom postupku, pravilno tuženik navodi da Zakon o općem upravnom postupku omogućava rješavanje upravne stvari i bez vođenja ispitnog postupka, dakle službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar, a ispitni postupak se sukladno članku 51. Zakona o općem upravnom postupku provodi kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razrješenje pravog stanja stvari, kad u postupku sudjeluju dvije stranke ili više njih sa protivnim interesima te radi omogućava strankama ostvarenja i zaštite njihovih prava i pravnih interesa. Kako su u konkretnom slučaju činjenice bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, odnosno postoji li pravni interes tužiteljice, mogle utvrditi na temelju njezinog zahtjeva i dokaza koje je priložila uz zahtjev, nije bilo nužno voditi ispitni postupka.
15. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.
16. Odluka o trošku u točki II izreke presude temelji se na članku 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 28. siječnja 2025.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. Odvjetnica Jasna Matičević, [adresa] Zagreb, Horvaćanska 168
2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za politički sustav i opću upravu, Sektor za građanska stanja i modernizaciju upravnog postupanja, Služba za državne matice, [adresa] Zagreb, Maksimirska 63,
3. U spis
