REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2715/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, sutkinje izvjestiteljice i Kristine Saganić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AGRAM LIFE osiguranje d.d., Zagreb, Trnjanska cesta 108, OIB 18742666873, kojeg zastupa punomoćnica Renata Grgić Tolj, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv 1. tuženika Sabljarka d.o.o., Strmec, Tina Ujevića 16, OIB 67405211618 i 2. tuženika OD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a oboje zastupani po punomoćniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Alen Ivković i Sunčica Novak, Rijeka, Užarska 28, radi utvrđenja nepostojećim i ništetnim ugovora, odlučujući o tužiteljevoj žalbi i žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2136/2020-21 od 12. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2136/2020-21 od 12. travnja 2023. u točkama I. i II. izreke presude te u točki III. izreke kojim se odbijaju tuženici sa zahtjevom za naknadu troškova spora u iznosu od 9.152,33 eura / 68.958,24 kn.

II. Djelomično se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2136/2020-21 od 12. travnja 2023. u točki III izreke i sudi:

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima solidarno parnični trošak u iznosu od 638,73 eura / 4.812,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijenom u izreci označenom presudom u točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništav Ugovor o ustupu tražbine od 13. veljače 2019. koji je sklopljen između OD, OIB: [osobni identifikacijski broj] (ustupiteljica) i Sabljarka d.o.o., OIB: 67405211618 (primatelj) na kojemu je potpis OD ovjeren dana 13. veljače 2019. po javnom bilježniku iz Zagreba Dubravki Grgurić-Rukavina pod poslovnim brojem OV-483/19.

2. Utvrđuje se da je ništav Dodatak Ugovoru o ustupu tražbine od 13. veljače 2019., koji je sklopljen istoga dana 13. veljače 2019. između OD, OIB: [osobni identifikacijski broj] (ustupiteljica) i Sabljarka d.o.o., OIB: 67405211618 (primatelj).

3. Utvrđuje se da je nepostojeći i bez pravnih učinaka Ugovor o ustupu tražbine od 13. veljače 2019. koji je sklopljen između OD, OIB [osobni identifikacijski broj] (ustupiteljica) i Sabljarka d.o.o., OIB: 67405211618 (primatelj) na kojemu je potpis OD ovjeren dana 13. veljače 2019. po javnom bilježniku iz Zagreba Dubravki Grgurić-Rukavina pod poslovnim brojem OV-483/19.

4. Utvrđuje se da je nepostojeći i bez pravnih učinaka Dodatak Ugovoru o ustupu tražbine od 13. veljače 2019., koji je sklopljen istoga dana 13. veljače 2019. između OD, OIB [osobni identifikacijski broj] (ustupiteljica) i Sabljarka d.o.o., OIB:67405211618 (primatelj).“

Točkom II. naloženo je tužitelju isplatiti tuženicima solidarno parnični trošak u iznosu od 1.824,94 Eur/ 13.750,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. Točkom III. izreke odbijaju se tuženici s preostalim zatraženim parničnim troškom u iznosu od 9.791,06 Eur / 73.770,74 kn, kao neosnovanim. Utvrđuje se kako sudska nagodba sklopljena u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1784/18 od 29. siječnja 2019. između FELIKS REGULACIJA d.o.o., OIB 11247301096, Slavonski Brod, Lučka ulica 8 i BRODOCENTAR SISAK d.o.o., OIB 59402890861, Sisak, Galdovačka 4, nije nastala, pa slijedom toga ne proizvodi pravne učinke. Točkom II. izreke nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.589,00 kn / 874,51 eura u roku od 15 dana. Točkom III. izreke tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.080,70 kn / 939,77 eura odbija se kao neosnovan.

2. Prvostupanjski je sud, nakon provedenog dokaznog postupka uvidom u isprave priložene spisu i iskaza saslušanog svjedoka utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan, pozivajući se na odredbe čl. 80., 82., 88., 127., 270., 285., 322., 327 i čl. 328. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj kao treća osoba ne može isticati da su predmetni ugovori i dodaci tih ugovora prividni, jer posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost već se takav ugovor smatra pravno nepostojećim pravnim poslom koji kao takav nema učinak među strankama. Kako tužitelj nije ugovorna strana, ne može isticati razlog prividnosti ugovora već samo ugovorne strane. Nadalje, sud je zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o prijenosu prenositeljeva ugovornog statusa na tuženika, a za koji je prijenos potreban pristanak tužitelja prema odredbi čl. 127. ZOO-a, već se radi o cesiji u smislu odredbe čl. 80. i 82. ZOO-a. za koji ustup nije potrebna suglasnost tužitelja. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijeli tužitelj i tuženici.

4. Tužitelj presudu pobija u točkama I. i II. izreke zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom ovome sudu presudu u pobijanom dijelu preinačiti podredno ukinuti i vratiti na ponovan postupak. U žalbi u bitnome navodi da je zaključak suda proturječan presudi prvostupanjskog suda poslovni broj P-662/2007, jer činidba u konkretnom slučaju glasi na sklapanje ugovora određenog sadržaja, a ne na naplatu razlike kupovnine. Kako su tražbine koje su predmet predmetnih ugovora postale nemoguće prije sklapanja ugovora o prijenosu tražbine to se radi o ništetnom ugovoru jer je preneseno pravo koje ne postoji. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-58/2003 od 26. studenog 2003., rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1153/2019 od 28. kolovoza 2020. i rješenje poslovni broj Ovr-5314/2016 od 29. listopada 2020. Smatra da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 270. st. 1. ZOO-a i počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. U žalbi se poziva na sudsku praksu iz koje proizlazi da se kao treća osoba može pozivati na ništetnost ugovora sklopljenog između drugih osoba u smislu odredbe čl. 327. ZOO-a. Osporava i stajalište prvostupanjskog suda da kao treća osoba ne može isticati prividnost ugovora. Nadalje, smatra da su ugovori nepostojeći i ništetni jer im nedostaje kauza pravnog posla, budući da sklapanjem tih ugovora prvo tuženik želi prisiliti tužitelja na ispunjenje obveze koja je nemoguća. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 75/2002 od 2. srpnja 2003. Ističe da je neosnovano prvostupanjski sud odbio grafološko vještačenje na okolnost potpisa ugovora i antidatiranja dodatka ugovora, što je sud neosnovano odbio. Isto tako, smatra pogrešnim zaključak suda da se radi o ugovoru o cesiji radi naplate kako je u iskazu tvrdila drugo tuženica, već se radi o potraživanju koje je preneseno na prvo tuženika. I konačno smatra da se radi o primjeni čl. 127. ZOO-a jer se radi o prijenosu prenositeljevog ugovornog statusa za što je potreban pristanak tužitelja. Zbog toga što je prvostupanjski sud odbio izvesti predložene dokaze na sve naprijed navedene okolnosti, smatra da je presuda zahvaćena bitnom povredom iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Pobija i odluku o parničnom trošku.

5. Tuženici presudu pobijanu u točki III. izreke zbog zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navode kako je sud pogrešno primijenio vrijednost boda, jer je na troškove cjelokupnog postupka trebao primijeniti novu Tarifu prema kojoj je vrijednost boda 15,00 kn.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

8. Tuženikova žalba djelomično je osnovana.

9. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda u točkama I. i II. izreke pravilna i osnovana na zakonu, osim u točki III. gdje je sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

10. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj, osim u točki III. izreke gdje je sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. Predmet spora je utvrđenje a) da je ništetan Ugovor o ustupu tražbine od 13. veljače 2019. sklopljen između tuženika ovjeren kod javnog bilježnika i Dodatak Ugovora o ustupu tražbine od 13. veljače 2019., sklopljen između tuženika 13. veljače 2019. i b) da je nespostojeći i bez pravnog učinka Ugovor o ustupu tražbine od 13. veljače 2019. sklopljen između tuženika ovjeren kod javnog bilježnika i Dodatak Ugovora o ustupu tražbine od 13. veljače 2019., sklopljen između tuženika 13. veljače 2019.

12. U obrazloženju presude sud navodi da je tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdio da su ugovori nepostojeći i nemaju pravni učinak, da su simulirani, odnosno prividni, a samim time i ništetni pa je nužno uočiti razliku između ništetnih i nepostojećih ugovora.

13. Kod ništetnih ugovora ispunjenje su pretpostavke za nastanak ugovora (a) postoje ugovorne strane, b) izjava volje, c) dopustiv i moguć predmet obveze činidbe, d) osnova te e) oblik ugovora ) te su stranke postigle suglasnost o bitnim elementima ugovora, ali ugovor ne proizvodi pravne učinke jer je protivan javnom poretku. Kod nepostojećih ugovora uopće nisu ispunjenje pretpostavke za nastanak ugovora, jer nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora. Dakle, nepostojeći ugovor uopće ne postoji, za razliku od ništetnog ugovora koji stvarno postoji, makar ne i pravno pa stoga i ne proizvodi pravne učinke. Ako jedan ugovor ne postoji tada se i ne može utvrđivati njegova ništetnost.

14. Ništetnost ugovora uređena je odredbom čl. 322. ZOO-a kojom je propisano da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (čl. 327. ZOO-a).

15. Prividnost ugovora je uređena odredbom čl. 285. ZOO-a kojom je propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi.

16. Dakle, kod ništetnih ugovora ispunjenje su pretpostavke za nastanak ugovora (a) postoje ugovorne strane, b) izjava volje, c) dopustiv i moguć predmet obveze činidbe, d) osnova te e) oblik ugovora) te su stranke postigle suglasnost o bitnim elementima ugovora, ali ugovor ne proizvodi pravne učinke jer je protivan javnom poretku.

Kod nepostojećih ugovora uopće nisu ispunjenje pretpostavke za nastanak ugovora, jer nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora. Dakle, nepostojeći ugovor uopće ne postoji, za razliku od ništetnog ugovora koji stvarno postoji, makar ne i pravno pa stoga i ne proizvodi pravne učinke. Ako jedan ugovor ne postoji tada se i ne može utvrđivati njegova ništetnost.

17. Po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj smatra da su predmetni ugovor i njegov dodatak nepostojeći i bez pravnog učinka, jer se radi o simuliranom (prividnom) ugovoru i svjesnom neskladu između volje i očitovanja, jer je sporno raspolaganje poduzeto kako bi se izazvao lažni dojam da su ugovori sklopljeni, da nisu potpisani i da su potpisi krivotvoreni i da nedostaje kauza i ostali elementi ugovora te da nisu mogli biti sklopljeni s obzirom na nemogućnost ispunjenja činidbe.

18. Sve navedeno upućuje na to kako tužitelj tvrdi da se radi o nepostojećem ugovoru, odnosno prividnom ugovoru koji je u konačnici ništetan. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda posljedica prividnog ugovora u smislu odredbe čl. 285. ZOO-a nije njegova ništetnost, već činjenica da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, pa je on pravno nepostojeći pravni posao i takav ugovor kao pravno neegzistirajući (nepostojeći) nema učinaka među strankama i ne može biti „protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva“ pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, koja odredba posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti. Identično pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-3586/2018.

19. U konkretnom slučaju drugotuženik je s prvotuženikom sklopio Ugovor ustupu tražbine od 13. veljače 2019. kojim se na drugotuženika prenosi: pravo da zahtijeva sklapanje ugovora o kupoprodaji dionica Sunce osiguranja d.d. tekst utvrđen presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-662/2007, novčanu tražbinu koja se sastoji od razlike kupovnine dionica Sunce osiguranje d.d. u iznosu od 150.852,20 kn kako je utvrđeno točkom I. Ugovora o prodaji dionica iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-663/2007, dijelove zateznih kamata po predmetnoj presudi i nenaplaćene troškove. Dodatkom Ugovora u ustupu drugotuženica je na prvotužitelja prenijela pravo stupiti na njeno mjesto u postupcima koji se vode pred svim nadležnim tijelima i sudovima.

20. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-662/2007 od 25. veljače 2008. naloženo je Agram životnom osiguranju d.d. s drugotužiteljicom sklopiti ugovor o prodaji dionica na način da je utvrđeno da je prodavatelj, drugotuženica predala stjecatelju, Agram životnom osiguranju d.d. 580 redovnih dionica Sunce osiguranja d.d. 25. lipnja 2005. i da je stjecatelj za predane dionice platio 174.000,00 kn, ali da je dužan platiti razliku kupovnine u iznosu od 150.852,20 kn.

21. Po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je predmetnim ugovorom o ustupu i njegovim dodatkom drugotuženica na prvotuženika prenijela pravo na razliku pripadajuće cijene predanih 580 dionica društva Sunce osiguranje d.d. a ne pravo na sklapanje ugovora o prodaji 580 dionica jer su te dionice već 25. lipnja 2005. bile predane stjecatelju Agram životnom osiguranju d.d. Stoga se na predmetni spor ne može primijeniti odredba čl. 127. ZOO-a. Osim toga, prijenos ugovora iz čl. 127. ZOO-a je po svojoj pravnoj naravi pravni posao kojim se cjelokupni pravni položaj jedne ugovorne strane (glede svih prava i obveza) prenosi na treću osobu. Taj pravni posao nastaje suglasnošću volja prenositelja i primatelja, uz pristanak druge ugovorne strane u formi propisanoj za ustupljeni ugovor, čega u konkretnom slučaju nema. U konkretnom slučaju, ugovorom o ustupu tražbine koji se pobija u ovoj parnici, nije na prvotuženika prenesen cjelokupni pravni položaj drugotužiteljice (sa svim pravima i obvezama) iz ugovora o prodaji dionica prema presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-662/2007 od 25. veljače 2008.

22. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije aktivno materijalnopravno legitimiran za podnošenje tužbe za utvrđenje da su predmetni ugovor i dodatak ugovora nepostojeći i ne proizvode pravne jer odredbama Zakona o obveznim odnosima nije propisano da bi utvrđenje da je ugovor nepostojeći mogla zahtijevati svaka zainteresirana osoba, kao što je to slučaj s ništetnim ugovorima (čl. 327. ZOO-a, tako ovaj sud u presudi poslovni broj Pž-5326/2022 od 5. listopada 2023).

23. Kako razlozi na koje se poziva tužitelj nisu razlozi za ništavost predmetnog ugovora i njegovog dodatka, već se radi o razlozima za nepostojanje ugovora, a isticanje tih razloga nije omogućeno trećim osobama nego samo ugovornim stranama, pravilno je prvostupanjski sud odbio izvođenja predloženih dokaza, jer tužitelj nema aktivnu legitimaciju za podnošenje ove tužbe.

24. Pozivanje tužitelja na sudsku praksu ne utječe na pravilnost prvostupanjske presude, jer se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

25. Stoga je prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke valjalo potvrditi prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

26. Glede odluke o troškovima parničnog postupka, u pravu je tuženik kada navodi da je za vrijednost boda umjesto 10,00 kn, sud trebao obračunati 15,00 kn, i to za sastav odgovora na tužbu i podneska od 27. listopada 2022., iako su radnje učinjene prije 5. studenoga 2022., kada je na snagu stupila Izmjena odvjetničke Tarife („Narodne novine“ broj 126/22). Međutim, tuženik je pogrešno obračunao trošak sastava predmetnog odgovora i podneska, u odnosu na vrijednost predmeta spora, koja je tada, zbog razdvajanja predmeta, bila 150.852,20 kn / 20.021,53 eura, prema kojoj vrijednosti predmeta spora treba obračunati trošak. Dakle, prema pravilnoj vrijednosti predmeta spora, trošak sastava odgovora i podneska, uvećano za 10% i PDV 25%, ukupno bi bila 10.312,50 kn, od čega treba oduzeti dosuđenih 5.500,00 kn pa je preostali iznos koji pripada tuženiku 4.812,50 kn / 638,73 eura. Stoga je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a, valjalo preinačiti dio odluke o troškovima u točki III. izreke presude i dosuditi tuženicima daljnji trošak spora od 638,73 eura.

27. Kako je žalitelj - tuženik sa žalbom uspio u neznatnom dijelu, to mu nije priznat trošak sastava žalbe.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović