REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2090/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČŠZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Miličeviću, odvjetniku iz Požege, protiv tuženice ČŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Dalii Hećimović, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-5/2024-4 od 24. siječnja 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 393/2023-53 od 17. studenoga 2023., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Tužitelju se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-5/2024-4 od 24. siječnja 2024. zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
II. O troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-5/2024-4 od 24. siječnja 2024. te postavio pravna pitanja:
„1. Je li počinjena osobito bitna povreda odredaba parničnog postupka kojom se dovodi u pitanje pravo parnične strane na pravično i pošteno suđenje u procesnoj situaciji u kojoj drugostupanjski sud kod ponovnog odlučivanja o žalbi na prvostupanjsku presudu nakon ponovljenog postupka u cijelosti odstupi (odluči drugačije) od svojih utvrđenja o povredi odredaba parničnog postupka (temeljem kojih je prethodno ukinuo prvostupanjsku presudu) te i od uputa i naloga prvostupanjskom sudu (utemeljenih na tim utvrđenjima) danih u cilju otklanjanja istih procesnih povreda u ponovljenom prvostupanjskom postupku?
2. Je li počinjena osobito bitna povreda odredaba parničnog postupka odnosno i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, zbog čega bi u pitanje bilo dovedeno pravo parnične strane na pravično i pošteno suđenje, u procesnoj i materijalnoj pravnoj situaciji u kojoj drugostupanjski sud po žalbi parnične stranke ispituje pobijanu prvostupanjsku presudu izvan njezina sadržaja odnosno izvan izloženih žalbenih razloga?
3. Je li izostanak izričitog ugovornog propisivanja prava ugovorne strane na naknadu štete od druge ugovorne strane za slučaj povrede ugovorne obveze negativna pretpostavka za ostvarivanje prava na naknadu štete nastale povredom ugovorne obveze?“,
kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog.
3. U skladu s čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
4. Prema odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP u rješenju kojim se revizija dopušta Vrhovni sud Republike Hrvatske navest će u odnosu na koje pravno pitanje ili u odnosu na koju povredu temeljnog ljudskog prava te u odnosu na koji dio odluke dopušta podnošenje revizije. Za ostala će se pravna pitanja i povrede temeljnih ljudskih prava iz prijedloga za dopuštenje revizije uzeti da je prijedlog u odnosu na njih povučen.
5. Postupajući u skladu s čl. 385.a st. 2. ZPP revizijski je sud dopustio reviziju s obzirom da je tužitelj učinio vjerojatnim da je obrazloženjem drugostupanjske presude ostvarena osobito teška bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer ju nije moguće ispitati zbog izrazitih kontradikcija u njenu obrazloženju.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu ugovorne štete, za koju tvrdi da mu je nastala povredom ugovorne obveze od strane tužene iz Ugovora o stipendiranju sklopljenog između stranaka 7. kolovoza 2012., te njegova Aneksa od 18. listopada 2017.
7. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:
- da su stranke potpisale Ugovor o stipendiranju 7. kolovoza 2012., te njegov aneks 18. listopada 2017.,
- da je tužitelj na temelju navedenog Ugovora o stipendiranju tuženoj isplaćivao stipendiju za vrijeme studiranja,
- da je aneksom ugovora o stipendiranju ugovorena obveza tužene sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme odnosno u trajanju od najmanje pet godina,
- da su stranke istog dana kad su sklopile Aneks ugovora o stipendiranju, dakle 18. listopada 2017. sklopile Ugovor o radu,
- da su u članku 12. tog ugovora ugovorne strane stavile izvan snage sve prethodne ugovore i sporazume koje tužena ima s tužiteljem,
- da je tužena dala izjavu o otkazu ugovora o radu 20. travnja 2018. s kojom da joj radni odnos prestaje 9. svibnja 2018.
7.1. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud u svojoj odluci obrazlaže da tužena nije ispunila svoju obvezu iz Ugovora o stipendiranju od 7. kolovoza 2012. i aneksa od 18. listopada 2017. da nakon završenog studija i sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme ostane u radnom odnosu kod tužitelja najmanje 5 godina, međutim da iz Ugovora o stipendiranju od 7. kolovoza 2012. i aneksa od 17. listopada 2017. proizlazi da stranke nisu ugovorile pravne posljedice u slučaju neispunjenja obveze tužene iz čl. 4. t. 4., odnosno aneksa iz čl.
2. 2.1., a radi se o pravima kojima su stranke mogle slobodno raspolagati, uzimajući u obzir sadržaj čl. 6. Ugovor o stipendiranju kojim tužitelj zadržava pravo na raskid ugovora ako tužena ne izvrši svoje obveze i od iste zatražiti povrat uplaćenih stipendija uvećanih za kamatu određenu zakonom. Dakle, kako stranke nisu u navedenom ugovoru, niti aneksu, ugovorile naknadu štete u slučaju povrede ugovorne obveze na strani tužene, da nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu ugovorne štete, te tužitelja odbija s tužbenim zahtjevom.
8. Drugostupanjski sud svojom odlukom odbija žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrđuje prvostupanjsku presudu te u obrazloženju svoje odluke navodi da je u provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio da tužena nije povrijedila prava i obveze iz ugovora o stipendiranju odnosno njegovog aneksa, odnosno da kako prema utvrđenju prvostupanjskog suda, koja utvrđenja taj sud prihvaća u cijelosti, tužena nije povrijedila prava i obveze iz spornog ugovora, to u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu nastalu zbog povrede postojeće obveze (ugovorna odgovornost za štetu, čl. 342.-349. ZOO-a).
9. Dakle, ključne tvrdnje iz obrazloženja drugostupanjske presude su kontradiktorne, obzirom da iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da isti smatra da tužena nije ispunila svoju obvezu iz Ugovora o stipendiranju od 7. kolovoza 2012. i aneksa od 18. listopada 2017. međutim da stranke nisu ugovorile pravne posljedice u slučaju neispunjenja obveze tužene, dok drugostupanjski sud navodi da prema utvrđenju prvostupanjskog suda, a koja utvrđenja taj sud prihvaća u cijelosti, tužena nije povrijedila prava i obveze iz spornog ugovora.
10. S obzirom na navedeno, ovaj sud smatra da je tužitelju povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku kao neizostavan aspekt prava na pravično suđenje zajamčenoga čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pa je na temelju čl. 389.b st.
3. u vezi s čl. 385.a st. 2. ZPP odlučio kao u t. I. izreke.
11. Odluka iz t. II. izreke ovog rješenja temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
