REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-2912/2020-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Kuprešaku, odvjetniku iz Zagreba, Meštrovićev trg 10, protiv tuženika Klinika za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, Zagreb, Mirogojska 8, OIB: 47767714195, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice odvjetnice Mateje Kršić, te punomoćnice tuženika zaposlenice LO, dana **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 8.700,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 04.05.2020. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, isplati iznos od 168,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 28. siječnja 2025. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 65,29 eura s osnova troškova liječenja, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 12.05.2020., kao neosnovan.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 1.282,94 zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, a što predstavlja razliku između zatraženog i dosuđenog iznosa pod toč. I. te u dijelu zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos u točci I. i to za razdoblje od 28.02.2020. do 04.05.2020., kao neosnovan.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 243,36 eura zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom, a što predstavlja razliku između zatraženog i dosuđenog iznosa materijalne štete (tuđe pomoći i njege) pod toč. II. te u dijelu u zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos pod toč. II. i to za razdoblje od 22.09.2019. do 28.01.2025.

VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.724,12 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 28. siječnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice u Praonici rublja te je ista dana 14.05.2018. pretrpjela ozljedu na radu tako što joj je prilikom peglanja stroj uhvatio palac desne ruke uslijed čega je oštećena pretrpjela ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu.

Tužiteljica je prethodno prije podnošenja tužbe, dana 04.05.2020. uputila tuženiku Zahtjev za naknadu štete koji je tuženik ocijenio kao pravno neosnovan. U podnesku od 10.06.2024. tužiteljica je postavila konačni tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 10.459,59 eura te s osnova troškova liječenja daljnji iznos od 411,36 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica ispravno navodi da je zaposlenica tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice u Praonici rublja. Tužiteljica je dana 14.05.2018. prijavila ozljedu palca desne ruke. Tuženik je sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu kao poslodavac organizirao i realizirao provedbu zaštite na radu radnika, osoba na radu i drugih osoba, u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim procesima. Tuženik je pri utvrđivanju radnih postupaka pazio na sve zakonske obveze, te je organizirao edukaciju svih djelatnika kako ispravno upravljati uređajima, i provodio zaštitu na radu, vodeći računa o prevenciji rizika na radu, o obavještavanju i osposobljavanju radnika i osoba na radu te organizaciji rada i osiguravanju potrebnih sredstava. Tuženik je tužiteljicu kao i svaku osobu koja je zaposlena kod tuženika na radu osposobila za rad na siguran način za poslove koje obavlja, u skladu s relevantnim važećim propisima. Tuženik nije dozvolio samostalan rad, bez neposrednog nadzora radnika osposobljenog za rad na siguran način.

Budući da je tužiteljica bila osposobljena za rad na uređaju kojim je upravljala – preši za peglane, tuženik je sukladno zakonu osigurao uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika.

Ističe kako je nesporno kako je tuženik adekvatno osigurao uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika odnosno tuženik je osigurao čitavi prostor rada sukladno zakonskim odredbama Zakona o radu i Zakona o zaštiti na radu.

Uređaj na kojem je spornog dana 14.05.2018. radila tužiteljica zahtjeva stajaću poziciju djelatnika. Uređajem se upravlja prateći precizirane korake upravljanja, istodobno se koriste i lijeva i desna ruka, pri čemu je desna ruka na ručici za zaključavanje a lijeva na tipki za zaključavanje, istodobnim pritiskom tipke te povlačenjem ručice uređaj se aktivira.

Voditelj Odsjeka praonice prije početka rada svakog djelatnika provodi temeljnu edukaciju djelatnika, a svakodnevno opetovano podsjeća na sigurnosne upute prilikom rukovanja odnosno upravljanja uređajima, a to je npr. ruke djelatnika prilikom rukovanja uređajem za peglanje moraju istodobno biti na tipki (lijeva) odnosno ručici (desna), ruke se ne smiju udaljiti od tipke odnosno ručice, a nikako se ne smiju približavati unutrašnjosti uređaja za peglanje.

Tuženik navodi da stoga ne može odgovarati za štetu tužiteljici budući da je neoborivo da je tuženik adekvatno educirao tužiteljicu, te osigurao da se radni proces odvija u skladu sa svim pravilima zaštite na radu. Zašto je tužiteljica postupala mimo procedure rukovanja uređajem koje je uzrokovalo tužiteljičinu nezgodu s palcem, tuženik ne može tumačiti.

U dokaz adekvatno osiguranom radnom procesu tuženika svjedoči i činjenica kako od kada Klinika odnosno praona postoji, od davne 1893., nikada nije zabilježena ozljeda djelatnika na tom uređaju. Naime, tužiteljica kao djelatnik Klinike odgovorna je svakodnevno čuvati svoje zdravlje i to s uobičajenom pažnjom, slijedeći postupak postupanja i ispravnog rukovanja uređajem.

Tužiteljica u izjavi o nezgodi od dana 16.05.2018. navodi kako joj je "stroj uhvatio palac desne ruke", što nije očekivano a nije ni vjerojatno ukoliko se slijede upute ispravnog postupanja i rukovanja koje je tužiteljica znala s obzirom da upravo tužiteljica radi u Klinici od 10.01.1994. na radnom mjestu pomoćne radnice u Praonici rublja.

Tuženik ističe kako hrvatsko pravni poredak zaista tužiteljici/oštećeniku priznaje pravo na naknadu neimovinske štete, te tuženik smatra da je iznimno složeno pitanje objektivnosti medicinskih, a zatim i pravnih kriterija prema kojima bi se ocjenjivalo postoji li pravo tužiteljice/oštećenika na takvu naknadu, a onda i u kojem novčanom iznosu. Sukladno navedenom, samo primjera radi, orijentacijski kriterij Vrhovnog suda Republike Hrvatske navode "Pravičnu novčanu naknadu za pretrpljeni strah dosuđuje se ako okolnosti slučaja, a osobito trajanje i jačina straha to opravdava.". Tuženik tako postavlja objektivno pitanje postojanja straha tužiteljice, straha od uređaja na kojem je tužiteljica provela neprekidno preko 24 godine do ozljede 18.05.2018., straha od radnog mjesta, od kolegica, od čega točno. Tužiteljica je u radnom odnosu u Klinici od 01.03.1979. kada se zaposlila kao radnica u prehrani, pa nije vjerojatno da ima strah od Klinike u kojoj radi ukupno 41 godinu. Tuženik je pozvao tužiteljicu na objektivnost u tužiteljičinim zahtjevima a isto je pretpostavka za kvalitetnije i objektivnije određivanje visine naknade štete. Zaključno, tuženik ističe da je činjenično dokazao kako je ozljeda tužiteljice isključivo njezina krivnja, budući da je postupila s krajnjom nepažnjom i sukladno tome doprinos tužiteljice nastanku štete iznosi 100%, te slijedom svega izloženog tuženik predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan, uz obvezu tužiteljice da nadoknadi parnični trošak tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Potvrdu od 05.12.2018., Prijavu o ozljedi na radu od 18.05.2018., Izjavu od 16.05.2018., medicinsku dokumentaciju, Zahtjev za naknadu štete od 03.05.2020., uz presliku potvrde o primitku, presliku e- mail poruke, račun za troškove liječenja (str. 6-57, 100 spisa), saslušao je svjedoke NO, ĆO i JO, sve na ročištu od 08.02.2022. (str. 95-98 spisa), izvršio je uvid u kombinirani nalaz i mišljenje vještaka dr. Gojka Buljata te dr. DO od 25.10.2022. (str. 116-122 spisa), očitovanje vještaka dr. Gojka Buljata od 02.06.2023. te 09.09.2024. (str. 144-145, 178 spisa), saslušao je vještaka dr. Gojka Buljata na ročištu od 08.04.2024. (str. 161-162 spisa), kao što je saslušao i tužiteljicu na ročištu 17.06.2024. (str. 167-168 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku (NN, br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, broj: 93/14, 127/17 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

09. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN, broj: 71/14, 118/14, 154/14 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija. Među strankama je sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

11. Iz prijave o ozljedi na radu je razvidno da je do ozljede tužiteljice kao pomoćne radnice u praonici rublja došlo za vrijeme normalnog odvijanja radnog procesa odnosno dok je rukovala strojem za peglanje rublja.

12. Svjedok NO navodi da radi na radnom mjestu voditelja praonice rublja kod tuženika, a u trenutku ozljede tužiteljice bio je voditelj tehničke službe. Nije bio prisutan kad je došlo do ozljede tužiteljice, ali je čuo od drugih da se tužiteljica ozlijedila, konkretno od cura iz praonice, a ne zna tko je dao informaciju. Navodi da su mu rekle da je tužiteljici stroj prikliještio prst. Nije mu ni danas jasno kako je došlo do toga jer su strojevi tako rađeni da ne bi smjelo doći do bilo kakve ozljede. Svi radnici koji rade na tom stroju moraju proći kroz obuku odnosno edukaciju od strane brigadira. Misli i da svi koji dolaze u firmu prolaze kroz obuku za rad na siguran način, a tužiteljica je radila na tom stroju misli preko 20 godina. Stroj je napravljen tako da kad se radi na njemu s obje ruke držite tipke, a ako pustite tipke on ide dalje unutra, ali ne bi smjeli ništa dirati. Stroj je podešen vremenski, i kada on odradi svoje vrijeme, ti rukavi izlaze van uz napomenu da se tužiteljica ozlijedila na stroju za prešanje tj. peglanje rukava. Ističe da su strojevi su iz 70-tih godina te da se strojevi svakih par godina atestiraju. Ne zna da li radnici dobivaju kakvu potvrdu kad prođu obuku.

13. Svjedok ĆO navodi da radi u praonici kod tuženika i rotira se na raznim strojevima. Radi iste poslove kao i tužiteljica te je radila na stroju na kojem je došlo do ozljede tužiteljice. Bila je pored tužiteljice u trenutku ozljede obzirom da su radile stroj do stroja s time da to nisu bili isti strojevi, ali navodi da nije vidjela što se dogodilo. Ne može niti reći što se točno dogodilo, obzirom da je radila svoj posao i nije gledala tužiteljicu, vidjela je samo kad je tužiteljica već ozlijedila prst i kad je jauknula. Skočila joj je u pomoć, ona ju je izbezumljeno gledala, te joj je zamotala ruku. Nije joj ništa rekla, bila je u šoku. Navodi da se ona na tom stroju nije nikada ozlijedila. Pitali su tužiteljicu što se dogodilo, ona je rekla da ne zna, da se jednostavno ne može sjetiti što se dogodilo. Ne zna koliko su stari ti strojevi, uglavnom stari su. Navodi i da su skoro sve kolegice prošle obuku za rad na tom stroju, ali da ona nije jer je došla kasnije. Kolegice su je učile raditi kad je došla, te misli da je kolegica prošla obuku za rad na siguran način, ali nije sigurna. Također navodi da većinom svi strojevi imaju gumbe koji se pritišću i dolje papučice. Kada se stroj uključi, rukavi se navuku, stisnu se 2 gumba s jedne i s druge strane i papučica nogom, i stroj uvuče rukave i pritisne peglom. Ako se nabora rukav onda ima potrebe da se ulazi u prostor stroja, ali prije nego što stisneš gumb, jer se zna da kada ga stisneš više ne diraš ništa. Znalo se dešavati da dođe do zastoja u radu, ali tada imaju tehničku službu koja to dođe popraviti. Netko se već ozljeđivao, ali od kad je ona kod tuženika nije. Osoba koja se ozlijedila se ozlijedila na drugom stroju. Također navodi da se strojevi ne atestiraju, dok se ne pokvare, kada se pokvare se popravlja.

14. Svjedok JO je u svom iskazu naveo da radi na radnom mjestu rukovoditelja odjela tehničkih poslova kod tuženika, te da je na tom radnom mjestu bio i kada je došlo do ozljede. Ispunjavao je prijavu ozljede na radu, a samu ozljedu nije vidio. Koliko je upoznat, tužiteljica je radom na stroju za peglanje rukava krivo gurnula ruku i stroj je uhvatio dio prsta, to zna prema prijavi koju mu je dao njezin šef NO i prema onome što je vidio kad je tužiteljica napisala izjavu što se dogodilo. Navodi da se svi zaposlenici kad se zaposle kod tuženika osposobljavaju za rad na siguran način, te da je on napisao u prijavu o ozljedi na radu da je uzrok ozljede izvođenje radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu. Strojevi koji su u praonici imaju gumb nožni ili ručni gdje je naznačeno kako se stroj upali i on odradi svoju radnju, a ruke se nigdje ne stavljaju. U slučaju kvara, svaki stroj na sebi ima gumbe za zaustavljanje, sve je to izvana i sve je zaštićeno. Strojevi se ispituju svake 3 godine sukladno Pravilniku, a ne zna koliko su stari. Ističe da ne postoji potreba umetanja ruke u stroj dok on radi. Stroj je glasan dok radi, ali u granicama dozvoljene buke, ne vibrira dok radi. Nije moguće da rukavice uslijed rada zbog vibracije padnu. Zaštita na radu provodi se po potrebi, prilikom godišnjih ispitivanja i strojevi se ispituju. Također navodi da od 2003. tužiteljica nije osposobljavana jer je osposobljena kad je započela s radom, a stroj niti proces rada se nije mijenjao. Prilikom rada se koristi osnovna zaštitna oprema, dakle ogrtač i obuću. Poslodavac izdaje potvrdu o osposobljenosti za rad na siguran način, a za tužiteljicu bi to trebalo biti u arhivi, a ona je imala svu zaštitnu opremu.

15. Dakle iz iskaza svih svjedoka jasno proizlazi da je do ozljede tužiteljice došlo za vrijeme redovitog obavljanja radnog procesa pri čemu treba imati u vidu kako nitko od saslušanih svjedoka nije bio prisutan samom štetnom događaju odnosno nije vidio sam nastanak štetnog događaja tj. ozljedu tužiteljice. U tom kontekstu je za istaknuti kako iz iskaza ĆO proizlazi da ni sama tužiteljica nije mogla objasniti što se dogodilo pa je u tom smislu neuvjerljiv iskaz svjedoka JO u dijelu u kojem navodi, a što je i napisao i u prijavi o ozljedi na radu da je do ozljede došlo uslijed izvođenja operacije na način protivan pravilima zaštite na radu. Naime, u odnosu na navode svjedoka da je tužiteljica krivo gurnula ruku i da joj je stroj uhvatio dio prsta, a da to zna prema prijavi koju mu je dao njezin šef NO i prema onome što je vidio kad je tužiteljica napisala izjavu što se dogodilo treba reći kako je sam NO, a kako je to gore već rečeno jasno iskazao da mu ni danas nije jasno kako je došlo do ozljede tužiteljice, a pri tome nitko od ostalih svjedoka ne spominje takvu izjavu tužiteljice već je što više, svjedok ĆO u tom smislu jasno iskazala da su tužiteljicu upitali što se dogodilo i da je ona je rekla da ne zna, da se jednostavno ne može sjetiti što se dogodilo. Osim toga, iz izjave tužiteljice od 16.05.2018. je razvidno da joj je stroj za peglanje uhvatio palac desne ruke pri čemu je zadobila ozljedu desnog palca iz čega se sasvim jasno, suprotno tvrdnji navedenog svjedoka ne može izvesti nikakav logičan zaključak da bi tužiteljica krivo gurnula ruku u stroj koji joj je pri tome uhvatio dio prsta.

16. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su strojevi jako stari i pokvareni, a da je konkretan stroj specifičan jer se rukuje sa tri štekera i magnetom koji je bio pokvaren zbog čega da kada ga je prvi put pritisnula nije napravio vibraciju koju je trebao, nakon čega ga je ponovno pritisnula i tada joj je povukao ruku.

U odnosu na dio iskaza tužiteljice u kojem tvrdi da nije prolazila nikakvu obuku za rad na tom stroju niti da joj je itko pokazao kako se radi na tom stroju te da nije prolazila nikakvu obuku za rad na siguran način isto kao i da nije imala nikakva zaštitna sredstva odnosno da ih nitko nije upoznao s time da bi trebali imati nekakva zaštitna sredstva treba reći kako je isti neuvjerljiv i to ne samo iz razloga što je isti u tome dijelu suprotan sadržaju (tog dijela) prijave o ozljedi na radu već i iskazima svjedoka.

17. Radi utvrđenja ozljede koju je tužiteljica zadobila u štetnom događaju provedeno je kombinirano medicinsko vještačenje po vještaku dr. Gojku Buljatu te dr. DO. Prema nalazu i mišljenju vještaka u predmetnom štetnom događaju tužiteljica je zadobila traumatsku amputaciju dijela donjeg članka palca desne šake te je RTG desne šake pokazao vidljiv defekt mekih česti vrška palca bez znakova koštane traume. Navode da je bila učinjena reamputacija donjeg članka palca desne šake te je kost nakon reamputacije prekrivena mekim tkivom kože i potkožja. Rana je uredno zacijelila te je tužiteljica provela fizikalnu terapiju. Nakon ozljede osjeća bolove u bataljku, preostalom dijelu palca desne šake nakon učinjene reamputacije. Također navode da bolovi uzduž desne ruke, desnog ramena i vratne kralješnice nisu posljedica ozljede nastale u predmetnom štetnom događaju već su posljedica degenerativnih promjena desnog ramena i vratne kralješnice. Tužiteljica je na psihičkom planu razvila simptomatiku reaktivnog mješovitog anksioznog i depresivnog poremećaja. Naime, tužiteljica je u okolnostima štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je uz liječenje i zaostale tjelesne posljedice, i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježi se piasna simptomatika.

Vještaci također navode da je tužiteljica trpjela fizičke bolove koji su trajali neposredno nakon ozljede, tijekom razdoblja cijeljenja rane i tijekom fizikalne terapije, te da su bolovi jakog intenziteta trajali 4 dana, srednjeg intenziteta mjesec dana te da i dalje trpi bolove lakšeg intenziteta. Tužiteljica je pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno 2 tjedna. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah do sveukupno 6 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ju podsjećaju na štetni događaj. Zaključno, vještaci su utvrdili da je tužiteljici tuđa pomoć druge osobe radi zadovoljenja osnovnih dnevnih i životnih potreba bila potrebna 3 tjedna u trajanju od 2 sata dnevno. Kod tužiteljice je nakon ozljede i amputacije dijela donjeg članka desne šake prisutno srednje naruženje. Trajne posljedice smanjenja opće životne aktivnosti iznose objedinjeno i realno vještaci cijene 10% (8% s kirurškog stanovišta, 3% s psihijatrijskog stanovišta) te da nema potreba za trajnom tuđom pomoći.

18. Tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka dr. Gojka Buljata te se vještak dr. Gojko Buljat i pisano očitovao navodeći da je u podnesku od 02.12.2022. tužiteljica zatražila nadopunu vještačenja od 25.10.2022. u dijelu na okolnosti bolova lakšeg intenziteta na način da vještak odredi koliko dugo su ti bolovi trajali te kad su isti prestali. Na zatraženu nadopunu vještak se je očitovao da je razvidno da tužiteljica trajno trpi bolove lakšeg intenziteta u bataljka donjeg članka palca desne šake.

Tužiteljica je na isto očitovanje vještaka dr. Gojka Buljata prigovorila te se vještak na ročištu održanom 08.04.2024. očitovao navodeći da je liječenje tužiteljice završeno 28.02.2020. te da je tužiteljica pregledana i liječena u ambulanti za bol, gdje je propisana medikamentozna terapija zbog bolova Doreta i Nalgesin. Navodi, a glede činjenice da nije reagirala adekvatno na medikamentoznu terapiju i da su bolovi bili i dalje prisutni, da je plastični kirurg predložio operacijskih zahvat na koji pacijentica nije pristala, tako da su ti bolovi lakog intenziteta i dalje prisutni. U velikom postotku ti bolovi se više ne bi javljali nakon operacijskog zahvata koji je predložen. Konačno, vještak dr. Gojko Buljar se je dana 09.09.2024. očitovao da je pretraga elektromioneurografija (EMNG) (za koju tužiteljica potražuje trošak) mogla učiniti na teret HZZO-a.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Gojka Buljata te dr. DO, kao i dopunsko pisano te usmeno očitovanje vještaka dr. Gojka Buljata, jer je isto izrađeno u skladu sa zadatkom suda, savjesno, objektivno, u skladu s pravilima medicinske znanosti i struke, bez proturječnosti. Sud ističe da su svoj nalaz i mišljenje vještaci dali na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju tužiteljice te pregleda tužiteljice što daje pravu sliku zdravstvenog stanja tužiteljice odnosno posljedica (fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i potrebe za tuđom pomoći i njegom, kao i naruženja) koje je tužiteljica trpila i trpi uslijed nastanka štetnog događaja. Obzirom na sve naprijed navedeno, budući da u pisanom nalazu i mišljenju vještaka nema proturječnosti i nedostataka te obzirom da sud nije posumnjao u pravilnost danog mišljenja kao i da je dr. Gojko Buljat svojim dopunskim pisanim te usmenim očitovanjem dodatno pojasnio svoj nalaz i mišljenje ovaj sud je u cijelosti isti prihvatio. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka kao i daljnja očitovanja, ovaj sud nije kao uvjerljivo prihvatio iskazivanje tužiteljice da joj nije nuđena nikakva operacija, a što je važno u kontekstu utvrđenja vještaka da u velikom postotku bolovi lakog intenziteta se više ne bi pojavljivali nakon operacijskog zahvata.

20. Analizirajući sve provedene dokaze sud je utvrdio da je tužiteljica dana 14.05.2018. pretrpjela ozljedu na radu obavljajući redovne poslove svojeg radnog mjesta pomoćne radnice u praonici rublja konkretno da joj je prilikom peglanja stroj uhvatio palac desne ruke.

21. Tuženik je tijekom postupka naveo da predmetne zgode tužiteljica nije postupala sukladno proceduri iz čega bi proizlazilo da je šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice, koju radnju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, niti otkloniti. Međutim, u konkretnom slučaju ne postoji uvjeti za oslobođenje tuženika od objektivne odgovornosti sukladno čl. 1067. st. 2. ZOO-a. Naime, iz izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi postupanje tužiteljice predstavljalo krajnju nepažnju, odnosno namjeru, u kojem slučaju bi bila isključena tuženikova odgovornost. Iz dinamike nastanka štetnog događaja, kako je ista utvrđena u postupku, tužiteljica je u trenutku nastanka štetnog događaja postupala na uobičajen način, u uobičajenom i od tuženika organiziranom procesu rada. Tuženik nije dokazao da je tužiteljica svojom radnjom uslijed namjere, odnosno krajnje nepažnje, prouzročila odnosno doprinijela nastanku štetnog događaja, odnosno nije dokazao postojanje okolnosti na temelju kojih bi se oslobodio od odgovornosti. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik u cijelosti odgovoran za svu štetu koju je tužiteljica pretrpjela u ovom štetnom događaju te da nema razloga za isključenje, odnosno umanjenje odgovornosti tuženika.

22. Stoga, na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

23. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povrede i način liječenja sud je ocijenio tužiteljici primjerenom naknadu u iznosu od 2.200,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 2.000,00 EUR. Imajući u vidu da se radi o naruženju srednjeg stupnja te da se radi o naruženju na ruci koje je gotovo stalno vidljivo trećima, sud je s tog osnova ocijenio primjerenom naknadu u visini od 3.000,00 eura. Zbog navedene ozljede tužiteljici je smanjena radna i opća životna sposobnost za 10 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužiteljice, očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljede, sud smatra da tužiteljici na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 1.500,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 8.700,00 EUR dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen kao previsoko postavljen.

24. Odlučujući o zahtjevu tužiteljice za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužiteljici pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s iskazom tužiteljice i nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 42 sata, s tim da je cijena jednog sata pružanja takve pomoći od 4,00 EUR utvrđena uzimajući u obzir cijenu takve usluge u mjestu stanovanja tužiteljice, sve i u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužiteljici s ove osnove dosudio ukupan iznos od 168,00 EUR, dok je u preostalom dijelu tužiteljica odbijena za iznos od 243,36 EUR kao s previsoko postavljenim zahtjevom.

25. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužiteljici na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 8.868,00 EUR.

26. Tužiteljici je odbijen zahtjev za isplatom troškova liječenja u iznosu od 65,29 EUR. Navedeno iz razloga što sukladno očitovanju vještaka taj trošak nije bio neophodan odnosno tužiteljica je pregled za koji traži predmetni trošak mogla obaviti i na teret HZZO-a.

27. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužiteljica potražuje zakonsku kamatu na ime neimovinske štete počevši od 28.02.2020. to je zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od 28.02.2020. do 04.05.2020. (datum podnošenja odštetnog zahtjeva) odbijen kao neosnovan.

28. Također, tužiteljici je odbijen zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos s osnova materijalne štete (tuđe pomoći i njege) za razdoblje od 22.02.2019. do 28.01.2025. (datum donošenja presude). Naime, tuđa pomoć i njega predstavlja nenovčanu imovinsku štetu i njezina se visina utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, zbog čega kamata na ovaj vid štete teče od donošenja prvostupanjske presude.

29. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima (NN, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN, broj 156/22).

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa).

U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 85,32 %, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 14.68%. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 85,32% = 185,32% / 2 = 92,66%, a za tuženika: 0% + 14,68% = 14,68% / 2 = 7,34%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 85,32 % uspjeha na strani tužitelja. Ujedno, sud je u odnosu na vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelju odredio trošak za svaku poduzetu radnju, budući je u odnosu na taj zahtjev utvrđen i omjer uspjeha u sporu.

31. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav zahtjeva na naknadu štete po Tbr. 32 – 100 bodova, sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak sastava podnesaka od 17.07.2020., 02.12.2022., i 10.06.2024., svi po Tbr. 8/1 – po 100 bodova, zastupanja na ročištima 08.03.2021., 08.02.2022., 08.04.2024., 17.06.2024. i 16.12.2024., sva po Tbr. 9/1 – po 100 bodova, te trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 – 50 bodova odnosno 1050 bodova što uz vrijednost boda ukupno iznosi 2.100,00 eura, a što uz PDV od 25% iznosi 2.625,00 eura.

Stoga je valjalo naložiti tuženiku da isplati tužiteljici troškove parničnog postupka u omjeru od 85,32 % odnosno u iznosu od 2.239,65 eura. Navedenom iznosu je dodan trošak medicinskog vještačenja u iznosu 451,29 eura te trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 33,18 eura pa tako sveukupno priznati trošak tužiteljici iznosi 2.724,12 eura.

32. Tužiteljici nije priznat trošak podneska od 16.07.2021., 02.06.2022., 28.06.2022., 21.03.2023., 06.06.2023., 29.08.2023., 31.08.2023. i 15.01.2024. budući isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

33. Sud je tužiteljici priznao i zatraženu kamatu na parnični trošak temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, broj 112/12., 25/13. i 93/14.) i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a tekućom od dana presuđenja do isplate.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku