Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: P Ob-184/2024-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Ana-Mariji Murić, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužiteljice KI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima OD Brlečić i dr. iz Varaždina, protiv tuženika JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (trenutno u Zatvoru u Varaždinu), uz sudjelovanje mlt. SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici KIV iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, radi razvoda braka, nakon zaključene glavne rasprave s koje je isključena javnost, 9. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, tuženika te posebne skrbnice, a odsutnosti tužiteljice, 28. siječnja 2025., kao dana objave i uručenja,
p r e s u d i o j e
I. Razvodi se brak sklopljen 26. prosinca 2020. u Ludbregu, između tužiteljice KI rođ. K, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1982. u [adresa] i tuženika JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1978. u [adresa], a koja činjenica sklapanja braka je upisana u Maticu vjenčanih matičnog područja Ludbreg za 2020. pod rednim brojem 41.
II. Mlt. SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovati će s majkom KI na adresi [adresa] te će majka u odnosu na mlt. SI ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb pa i u pogledu bitnih osobnih prava djeteta iz čl. 100. Obiteljskog zakona.
III. Zabranjuje se ocu JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. SI.
IV. Tuženik JI dužan je plaćati na ime uzdržavanja mlt. SI mjesečno iznos od 196,16 EUR (stodevedesetšest eura i šesnaest centa) počevši od dana podnošenja tužbe tj. 15. travnja 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a dospijevaju će najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve na račun majke i zakonske zastupnice KI.
r i j e š i o j e
I. Tužba tužiteljice u točki IV. tužbenog zahtjeva koji glasi: „Tuženiku JI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] oduzima se pravo na ostvarivanje roditeljske skrbi mlt. FI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i to na neodređeno vrijeme.“, smatra se povučenom.
II. Dopušta se objektivna preinaka tužbe isticanjem zahtjeva za uzdržavanjem, a kako je to zatraženo na ročištu 5. prosinca 2024.
III. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.
IV. Odbija se zahtjev za izuzećem posebne skrbnice KIV koji je podnesen od strane tuženika JI.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dana 15. travnja 2024. podnijela tužbu radi razvoda braka, donošenja odluke o roditeljskim pravima nad zajedničkim djetetom SI, održavanju osobnih odnosa oca i djeteta, te radi donošenje odluke o uzdržavanju. Navodi da su stranke 26. prosinca 2020. zaključile brak u kojem je rođeno jedno dijete. Ističe kako su odnosi u braku teško i trajno poremećeni već duže vrijeme, zbog čega se i tuženik iselio krajem kolovoza 2023. Navodi kako se tuženik trenutno nalazi u zatvoru zbog sumnje na počinjenje više kaznenih djela, stoga predlaže da ona samostalno i potpuno ostvaruje roditeljsku skrb nad mlt. SI kao i da se tuženiku zabrani pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom budući da je isti krajem kolovoza 2023. iselio te je do sredine studenog 2023. viđao dijete na način da je dolazio u kuću tužiteljice budući da se radi o malom djetetu. Ističe kako je tuženik tijekom zajedničkog života nad tužiteljicom vršio psihičko, ekonomsko i fizičko nasilje, kojem je svjedočilo i dijete, pa je tako branio tužiteljici dojenje u razmacima manjim od tri sata, a ako bi ona nahranila dijete između toga, vrijeđao bi ju i maltretirao. Isto tako branio je tužiteljici da podigne dijete kada bi plakalo govoreći joj da treba „dresirati dijete“, a kada bi mlt. SI pao tada bi na njega vikao umjesto da utješi dijete. Općenito je vikao na tužiteljicu i mlt. FI, stalno je tužiteljicu omalovažavao i vrijeđao, zastrašivao i kontrolirao, prijetio joj da će ju prebiti, krivio ju je za sve, više puta mjesečno tukao. Protivio se cijepljenju djeteta, protivio se davanju lijekova mlt. djetetu, prijetio je tužiteljici da će odvesti dijete i da ga ona više nikada neće vidjeti. Zbog svega navedenog tužiteljica se boji tuženika, a zbog njegove naravi i načina ponašanja s njim ne može ostvariti niti minimum suradnje u zajedničkom odgoju djeteta te stoga smatra kako zajednička roditeljska skrb nije u skladu s djetetovom dobrobiti. Navodi kako treba uzeti u obzir da se tuženik nalazi u istražnom zatvoru zbog sumnje na počinjenje više kaznenih djela, zbog čega tužiteljica smatra kako se osobni odnosi između oca i djeteta ne može ostvarivati neposredno, a kako se radi o dvogodišnjem djetetu to komunikacija nije moguća niti primjenom sredstava za komuniciranje na daljinu, zbog čega smatra kako je potrebno zabraniti ostvarivanje osobnih odnosa oca i djeteta.
2. Na ročištu 5. prosinca 2024. tužiteljica je povukla zahtjev da se tuženiku oduzme pravo na ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na mlt. dijete na neodređeno vrijeme te je ujedno specificirala zahtjev u pogledu uzdržavanja na način da potražuje iznos od 196,16 EUR mjesečno počevši od podnošenja tužbe, sve sa zakonskom zateznom kamatom, a obzirom da je predmetni zahtjev propušteno istaknuti u tužbi.
2.1. Obzirom na predmetno povlačenje, a kojem povlačenju se tuženik nije protivio, to je valjalo sukladno odredbi čl. 193. st.2. Zakona o parničnom postupku (N.N. br.53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 153/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) u svezi čl. 346. ObZ-a, utvrditi takvo djelomično povlačenje tužbe tužiteljice. Što se tiče zahtjeva za uzdržavanje, valja navesti kako prema čl. 56. ObZ-a ako bračni drugovi imaju zajedničko maloljetno dijete, povodom tužbe radi razvoda braka mogu predložiti: s kojim će roditeljem dijete stanovati i način ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i visinu uzdržavanja djeteta, no sud nije vezan prijedlogom bračnih drugova. Ako bračni drugovi nisu predložili uređivanje predmetnih pitanja, sud će po službenoj dužnosti odlučiti s kojim će roditeljem dijete stanovati i o načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim dijete neće stanovati i o visini uzdržavanja djeteta sukladno članku 413. ovoga Zakona. Prema tome, neovisno o zahtjevu za uzdržavanjem sud bi u ovome postupku bio dužan odlučiti po službenoj dužnosti o visini uzdržavanja za mlt. dijete, no obzirom da je tužiteljica ipak naknadno istaknula takav zahtjev, a koji prethodno nije isticala, sud smatra kako se ipak radi o objektivnoj preinaci tužbenog zahtjeva sukladno čl. 190. ZPP-a, a koju objektivnu preinaku je sud i dopustio smatrajući kako je predmetno svrsishodno za konačno rješenje spornih pitanja između stranaka, tim više što bi sud o pitanju uzdržavanja ionako bio dužan odlučiti po službenoj dužnosti.
3. Na istom ročištu tuženik je istaknuo kako je suglasan da se brak stranaka razvede, kao i da dijete stanuje s majkom te da se odredi mirovanje roditeljske skrbi obzirom da je objektivno onemogućen u ostvarivanju iste budući da se više od godinu dana nalazi u istražnom zatvoru, dok se protivi zabrani ostvarivanja osobnih odnosa. Što se tiče uzdržavanja istaknuo je kako je suglasan s predloženim iznosom uzdržavanja iako trenutno nema nikakvih prihoda, niti zna kada će ih imati i nema nikakve imovine.
4. U ovom predmetu sud je u smislu odredbe čl. 327 . st. 2 t. 3 Obiteljskog Zakona ( NN 123/15, 98/19, 156/23, dalje: ObZ) mlt. SI, po službenoj dužnosti imenovao posebnog skrbnika sukladno odredbi čl. 240. st. 1. i 2. OZ-a u osobi posebne skrbnice KIV smatrajući da je radi zaštite pojedinih osobnih imovinskih prava i interesa djeteta u ovom predmetu nužno imenovati posebnog skrbnika.
5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u dokumentaciju na strani 7-15 spisa, optužnicu na strani 25-30 spisa, mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Novi Marof (dalje Zavod) na strani 39-43 spisa, dodatno očitovanje Zavoda na strani 63-64 spisa, ujedno je saslušan tuženik kao stranka u svrhu dokazivanja, dok tužiteljica, koja je uredno pozvana uz napomenu o saslušanju i posljedicama izostanka, se pozivu suda radi saslušanja nije odazvala time da je na ročištu 9. siječnja 2025. odustala od svog saslušanja. Također sud nije pribavio podatke o prihodima stranaka i vlasništvu nekretnina niti je vršio uvide u kaznene predmete koji se vode protiv tuženika, a obzirom da je tužiteljica odustala od tih dokaza. Sud je odbio prijedlog tužiteljice za pregledavanjem snimke njezinog iskaza u predmetu Kir-1020/2023 te da se izvrši uvid u predmet Kovm-38/2024, budući da su stranke u pogledu razvoda, stanovanja djeteta i uzdržavanju postigle sporazum u ovome predmetu, dok u pogledu zabrane ostvarivanja osobnih odnosa nisu od značaja detalji eventualnog nasilja koje je tuženik vršio prema tužiteljici, a zbog kojih postupaka je u tim predmetima ista i saslušavana, već činjenica da mu se takvo postupanje, posebno na štetu djeteta, stavlja na teret.
6. Uvidom u elektronički zapis iz matice vjenčanih (strana 7 spisa) utvrđeno je da su stranke, kako se to i navodi u tužbi za razvod braka, 26. prosinca 2020. u Ludbregu, sklopile brak. Nadalje, utvrđeno je da je u vezi stranaka rođeno jedno dijete i to mlt. SI dana **.**.2021.
6.1. Obzirom na dio tužbe kojim se zahtijeva razvod braka sud za donošenje odluke primjenjuje odredbu čl. 51. točka 1. ObZ-a koja propisuje da će sud razvesti brak, ako oba bračna druga predlažu razvod braka temeljem sporazuma. U ovom slučaju sud na temelju navoda u tužbi i izjave tuženika da je suglasan s prijedlogom da se brak razvede, zaključuje da je ispunjen zakonski uvjet da bi sud razveo brak stranaka.
7. Nadalje, sukladno odredbi čl. 409. ObZ propisano je da ako se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi svaki roditelj ili dijete mogu podnijeti tužbu radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem te uzdržavanju djeteta. Između stranaka nije sporno da pred nadležnim Zavodom u postupku obveznog savjetovanja nije zaključen Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
8. U konkretnom slučaju nesporno je da se tuženik kao otac mlt. SI, nalazi u istražnom zatvoru te nije poznato kada će isti biti ukinut. Upravo obzirom na predmetno, nije moguće (čak i kada bi predmetno bilo prihvatljivo) odrediti da mlt. dijete stanuje s ocem, s time da su i stranke na ročištu 5. prosinca 2024. postigle suglasnost da mlt. dijete stanuje s majkom, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.
9. U odnosu na održavanje osobnih odnosa oca i djeteta, a obzirom na zahtjev tužiteljice da se ti odnosi zabrane, valja uputiti na odredbu čl. 123. st. 1. ObZ kojim je propisano da sud može u odluci iz članka 413. stavak 1. ovoga Zakona ili u izvanparničnom postupku pokrenutom na prijedlog djeteta, roditelja ili Centra za socijalnu skrb, iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite dobrobiti djeteta, dok je stavkom 2. propisano kada donosi odluku iz stavka 1. ovog članka, sud je dužan: ispitati postoji li mogućnost poduzimanja blažih mjera radi zaštite dobrobiti djeteta; voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobiti djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane, a stavkom 3. propisano je da odlukom iz stavka 1. ovog članka ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom može se ograničiti ili zabraniti na određeno ili na neodređeno vrijeme.
10. Iz mišljenja Zavoda (strana 40-43 spisa) proizlazi kako imaju saznanja da se otac nalazi u istražnom zatvoru već dulje vrijeme i da nije izgledno njegovo puštanje na slobodu u skoro vrijeme, zbog čega je isti i objektivno onemogućen u ostvarivanju roditeljske skrbi, zbog čega predlažu da se u odnosu na oca odredi mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi u skladu s čl. 115. ObZ-a. U dopunskom očitovanju (strana 63-64 spisa) Zavod pojašnjava da ukoliko sud ne bi prihvatio mišljenje da se odredi mirovanje ostvarivanja roditeljske skrbi, da tada smatraju kako je u najboljem interesu mlt. djeteta da se zabrane osobni odnosi njega i oca. Ističu da iako otac negira nasilno ponašanje u obitelji odnosno prebacuje odgovornost za nasilno ponašanje na suprugu, iz svih dostupnih saznanja proizlazi da se nasilnički ponašao upravo tuženik budući da je protiv istog podignuta i potvrđena optužnica za kazneno djelo nasilja u obitelji na štetu tužiteljice, čime je i stupanj vjerojatnosti da se upravo tuženik nasilno ponašao vrlo visok. Ističu kako s obzirom na dob djeteta je vrlo vjerojatno da je dijete bilo uz majku za vrijeme tog nasilničkog ponašanja. Kako djeca trpe nasilje samim svjedočenjem nasilju u obiteljskom domu, smatraju kako je primarno potrebno zaštititi dijete što ima prednost pred svim drugim kriterijima i pravima drugih osoba, pa i roditelja da s djetetom ostvaruju kontakt. Ističu kako je tuženik, usprkos tome što se nalazi u istražnom zatvoru uz mjeru zabrane uspostavljanja kontakta s tužiteljicom, našao način da i nadalje vrši pritisak na istu te ju uznemirava i omalovažava i to na način da je mlt. J, koji je dječak u dobi od 3 godine te ne zna čitati niti pisati, napisao pismo, svjestan da će pismo pročitati upravo majka djeteta. U tom pismu dijete naziva „glavnom kuće“, što je prema mišljenju Zavoda neprimjereno i evidentno istaknuto s ciljem uznemiravanja i ponižavanja tužiteljice, koja se o djetetu brine u potpunosti. Smatraju kako je navedenim činom tuženik zapravo iskoristio dijete kao sredstvo za daljnju viktimizaciju žrtve, ovdje tužiteljice. Kako bi se tuženika spriječilo u takvom daljnjem postupanju, a time i sekundarnoj viktimizaciji samog djeteta, Zavod podržava prijedlog tužiteljice da se tuženiku zabrane osobni odnosi s mlt. djetetom.
11. Posebna skrbnica u cijelosti se usuglasila s mišljenjem Zavoda pa i u dijelu da se ocu zabrani ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. djetetom.
12. Ovdje valja navesti kako se druženje roditelja sa djecom, kao pravo i dužnost roditelja koje čini sadržaj roditeljske skrbi, može se sukladno odredbi članka 123. ObZ zabraniti ili ograničiti samo kao iznimka u svrhu zaštite dobrobiti djece.
13. Naime, pravo djeteta da živi s svojim roditeljem zajamčeno je člankom 63. Ustava RH, dok je člankom 9. stavak 3. Konvencije prava djeteta koja je usvojena 20. studenog 1989. godine, u pravni poredak Republike Hrvatske preuzeta na temelju notifikacije o sukcesiji (Službeni list SFRJ 15/90, Narodne novine-Međunarodni ugovor broj 12/93 i 20/97 - dalje: Konvencija) propisano da dijete čiji su se roditelji rastavili ima pravo da ostane u kontaktu s oba roditelja, osim ukoliko to ne bi bilo na štetu djeteta.
14. Upravo obzirom na činjenicu da se tuženik nalazi u istražnom zatvoru već više od godinu dana kao i da je protiv istog potvrđena optužnica, između ostalog, i za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (da je od početka 2023. pa do 14. prosinca 2023., u mjestu [adresa], u obiteljskoj kući, svjestan da na opisani način ozbiljno ugrožava psihofizički razvoj i emocionalnu stabilnost svojeg sina FI te pristajući na to, ne vodeći računa da se to događa u prisutnosti djeteta, učestalo u nazočnosti djeteta omalovažavao svoju suprugu, vrijeđao je raznim pogrdnim riječima poput „kurvo, da je retardirana, da joj je mama kurva“, psovao joj „boga“, a u više navrata ju je i fizički napadao tako što ju je hvatao i stiskao za vrat, odgurivao u zid, vukao za kosu, udarao ju rukama i nogama po licu i tijelu, na koji način joj je jednom prilikom rasjekao usnicu, a jednom prilikom raskrvario uho, što je dijete vidjelo te ju je u više navrata jednom rukom šamarao po licu, dok je sina držala u drugoj ruci, a krajem mjeseca kolovoza 2023., kada je ona od njega tražila da pokosi dvorište, u nazočnosti sina FI, prvo joj se zgrozio riječima da će joj razbiti sve zube, a potom je i fizički nasrnuo na nju, ali je ona uspjela pobjeći u kuću i zaključati se, nakon čega je on udarao po vratima, a dana 14. studenog 2023. kada je KI djetetu stavljala obloge na glavu, nogom ju je udario u stražnjicu, uslijed čega je mlt. SI plakao i osjećao se uznemireno i prestrašeno) pri čemu je sud vodio računa o činjenici da predmetni kazneni postupak nije pravomoćno dovršen niti je utvrđena kaznena odgovornost tuženika, no u svijetlu činjenice da je dijete u dobi od svega tri godine, da ocu dijete očito nije u fokusu interesa, već majka djeteta, a što se očituje u tome što je isti pisao djetetu pismo iako dijete ne zna čitati niti pisati znajući da će majka čitati navedeno pismo, čime je evidentno htio dodatno traumatizirati majku djeteta, a dijete koristi samo kao sredstvo da postigne predmetni cilj, sud smatra kako nije trenutno u interesu djeteta da ostvaruje osobne odnose s ocem (tim više što bi se isti trebali održavati u zatvoru, kao i obzirom da bi dijete na te susrete trebale dovoditi treće osobe budući da se majka boji tuženika, a isti ima i mjeru zabrane približavanja tužiteljici), a na što u konačnici ukazuje i Zavod u svom mišljenju.
15. Obzirom na iznijeto kao i mišljenja Zavoda, s kojim mišljenjem se usuglasila i posebna skrbnica djeteta, sud smatra kako je u ovome trenutku u najboljem interesu mlt. SI da se zabrane njegovi kontakti s ocem. Predmetna zabrana moći će se preispitati na zahtjev roditelja kada i ako se okolnosti promijene.
16. Što se tiče zahtjeva majke za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi u odnosu na mlt. SI valja navesti kako je čl. 105. st. 1. ObZ propisano da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti.
17. Temeljem čl. 105. st. 5. ObZ propisano je da kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno čl. 100. ObZ-a.
18. U čl. 100. st. 1. ObZ određeno je da se zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta odnosi na promjenu djetetovog osobnog imena, promjenu prebivališta odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti, dok je u st. 2. citiranog članka propisano da je zastupanje u vezi s djetetovim pravima iz st. 1. citiranog članka valjano ako roditelj koji zastupa dijete ima pisanu suglasnost drugog roditelja koji ima pravo zastupati dijete.
19. Zavod je u svom mišljenju iznio je stav da majka treba ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. SI, pa i u pogledu bitnih osobnih prava djeteta, a sve obzirom na nemogućnost komunikacije roditelja, strah tužiteljice prema tuženiku, boravak tuženika u istražnom zatvoru, s kojim mišljenjem se usuglasila i posebna skrbnica.
20. Sukladno čl. 90. ObZ-a, sadržaj roditeljske skrbi obuhvaća skrb o osobnim pravima djeteta (zdravlje, razvoj, njega i zaštita, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa i određivanje mjesta stanovanja), upravljanje djetetovom imovinom, zastupanje djeteta u osobnim i imovinskim stvarima.
21. Kod donošenja ove odluke sud se vodi isključivo najboljim interesima i dobrobiti djeteta u svijetlu činjenice da se otac nalazi u istražnom zatvoru, što otežava pribavljanje suglasnosti za određene radnje za koje se traži suglasnost drugog roditelja, koje pribavljanje suglasnosti je otežano i zbog samog odnosa roditelja (osjećaja straha tužiteljice prema tuženiku, mjeru zabrane približavanja i kontaktiranja s tužiteljicom), pri čemu će posljedice takve situacije snositi mlt. dijete (ne dobivanjem potrebne suglasnosti), to je i sud, smatrajući da je takva odluka u najboljem interesu djeteta, priznao majci pravo na samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u odnosu na mlt. SI na temelju čl. 105. st. 1. i st. 5. u vezi s čl. 92. ObZ-a, pa i u pogledu bitnih osobnih prava djeteta iz čl. 100. ObZ-a (sukladno mišljenju Zavoda).
22. Što se tiče uzdržavanja, valja napomenuti kako prema odredbi čl. 281. ObZ-a uzdržavanje između ostalog jest dužnost i pravo roditelja, dok su prema odredbi čl. 288. ObZ-a roditelji dužni uzdržavati svoju maloljetnu djecu. Prema ocjeni ovoga suda upravo je cilj citiranih zakonskih odredbi da uzdržavanje kao dužnost i pravo roditelja, prema zajedničkoj maloljetnoj djeci, oni izvršavaju prema svojoj maloljetnoj djeci kada ista nisu njima povjerena na zajednički život, slijedom čega se i roditelj u odnosu na kojega je odlučeno da s njime maloljetno dijete ne živi, a u cilju izvršavanja svoje obveze uzdržavanja prema maloljetnom djetetu, obvezuje doprinositi njegovom uzdržavanju.
23. Tužiteljica je u pogledu predmetnog zatražila da tuženik plaća iznos od 196,16 EUR mjesečno, s kojim iznosom uzdržavanja se tuženik u cijelosti usuglasio. 24. Roditelji su dužni u uzdržavanju doprinositi kako prema svojim mogućnostima, tako i prema potrebama uzdržavane osobe, to znači da je prilikom određivanja visine obveze uzdržavanja maloljetne djece trebalo u skladu s čl.307. st. 3. ObZ-a uzeti u obzir imovno stanje roditelja, sva primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja te imajući u vidu da su mjesečne potrebe mlt. djeteta očito uobičajene potrebama djece njegove životne dobi, budući da roditelji drugačije ne navode. Pored toga u obzir je valjalo uzeti i imovno stanje i mjesečna primanja roditelja, a kako su ih isti prikazali (o čemu nije bilo spora), te temeljem tako prikazanih podataka sud je u najboljem interesu djeteta prihvatio sporazum roditelja o visini doprinosa za uzdržavanje mlt. SI u iznosu od 196,16 EUR mjesečno i to počevši od 15. travnja 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Ovakav sporazum roditelja prema ocjeni suda u cijelosti je primjeren njihovim realnim mogućnostima (otac trenutno ne ostvaruje prihode) i potrebama djeteta (tim više što se radi o minimalnom iznosu uzdržavanja za dijete te dobi), sukladno čemu ga je sud i prihvatio.
25. Sud je obvezao tuženika i na isplatu zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka uzdržavanja pa do isplate sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023: dalje ZOO), dok je stopa zakonske zatezne kamate određena sukladno odredbi 29. st. 2. ZOO-a, a u slučaju da isti padne u zakašnjenje sa isplatom pojedinog dospjelog obroka.
26. Prema odredbi čl. 366. st. 1. OBZ u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud će o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka.
26.1. Sukladno navedenom, a obzirom da se ovdje radi o razvodu braka, odlučivanju o roditeljskoj skrbi i o osobnim odnosima između mlt. djeteta i tuženika, kao oca, kao i o uzdržavanju mlt. djeteta, a cijeneći okolnosti konkretnog slučaja u kojem niti jedna stranka svojim postupanjem nije utjecala na trajanje ovog postupka, niti je svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio uzrokovala dodatne troškove protivnoj stranci, a glede razvoda braka, roditeljske skrbi i visine uzdržavanja se moglo odlučiti samo u sudskom postupku, valjalo je odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
27. Što se pak tiče zahtjeva tuženika za izuzećem posebne skrbnice KIV, a koja je imenovana u ovome postupku radi zaštite interesa mlt. djeteta, sud takav zahtjev ne nalazi osnovanim.
27.1. Prvenstveno valja navesti da odredbama Obiteljskog zakona nije predviđeno postupanje povodom zahtjeva za izuzeće posebnog skrbnika, već taj zakon sadrži odredbe o imenovanju posebnog skrbnika (čl. 242. ObZ) te o prestanku prava i dužnosti posebnog skrbnika (čl. 246. ObZ).
27.2. U konkretnom slučaju posebnu skrbnicu je imenovao sud rješenjem od 9. srpnja 2024., a sukladno čl. 240. ObZ-a. Da bi sud mogao imenovati novog posebnog skrbnika potrebno je da imenovani posebni skrbnik zloupotrebljava svoje ovlasti, neuredno obnaša svoju dužnost čime može prouzročiti štetu osobi koju zastupa, da nastupe okolnosti koje ga sprječavaju da obnaša svoju dužnost odnosno ako umre. Prema tome, sud ne može odlučivati o zahtjevu za izuzeće posebnog skrbnika u smislu odredbi Zakona o parničnom postupku (budući da niti taj zakon ne daje mogućnost tražiti izuzeće posebnog skrbnika), već sud razmatra zloupotrebljava li svoje ovlasti posebni skrbnik odnosno je li isti neuredno obnašao svoju dužnost.
27.3. U ovome predmetu tuženik ne upućuje da bi posebna skrbnica zloupotrebljavala svoje ovlasti odnosno neuredno obnašala svoju dužnost na štetu mlt. SI, već smatra da je ista pristrana u korist tužiteljice budući da ima iste probleme sa svojim suprugom. Posebna skrbnica očitovala se na način da stranke ne poznaje te da zastupa interese djeteta, a njen privatni život nema nikakav utjecaj na njezin poslovni život.
27.4. Iz postupanja posebne skrbnice sud ne nalazi da bi ista zloupotrebljavala svoje ovlasti niti da bi poduzimala radnje koje bi bile na štetu djeteta, tim više što se ista u cijelosti priklonila mišljenju nadležnog Zavoda koje je kao stručno tijelo sud tražio mišljenje u ovome postupku, sukladno čemu nije bilo osnove da sud imenuje drugog posebnog skrbnika mlt. djetetu te je odlučeno kao u točki IV. izreke rješenja.
U Varaždinu 28. siječnja 2025.
Sutkinja
Ana-Marija Murić
Uputa o pravnom lijeku
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. OD Brlečić & partneri j.t.d. iz Varaždina
2. JI, Zatvor u Varaždinu
3. Centar za posebno skrbništvo Zagreb, n/r KIV
4. Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Novi Marof, nakon pravomoćnosti 5. Matični ured Našice, Trg dr. Franje Tuđmana 7, Našice, nakon pravomoćnosti 6. Matični ured Ludbreg, Trg Svetog Trojstva 14, nakon pravomoćnosti
