Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pn-33/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Župić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 22. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 28. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 2.297,52 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. srpnja 2021. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.201,36 eura (tisuću dvjesto jedan eura i trideset šest centi), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je dana 13. lipnja 1976. osiguranica tužitelja HJ stradala je u prometnoj nesreći, da je prometnu nesreću skrivio SJ vozač autobusa osiguranog kod tuženika koji je presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-506/1979 od 27. ožujka 1980. proglašen krivim za navedenu prometnu nesreću, da je rješenjem tužitelja broj IN 33448 od 30. ožujka 1990. osiguranici tužitelja HJ zbog ozljeda zadobivenih u navedenoj prometnoj nezgodi priznato od 16. veljače 1990. pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka sposobnosti za rad, uzrokovane 80% bolest i 20% ozljeda izvan rada nastala u prometnoj nesreći od 13. lipnja 1976., s pravom na isplatu počevši od 16. veljače 1990., a čijim izvršenjem tužitelj trpi štetu za koju odgovara tuženik, da je štetu koja je nastajala tužitelju isplatom invalidske mirovine tuženik tužitelju podmirio za razdoblja do 31. prosinca 2013., da šteta nastala tužitelju za razdoblje isplate invalidske mirovine od 1. siječnja 2014. do 31. svibnja 2016. nije podmirena jer je tuženik otklonio plaćanje s obrazloženjem da je osiguranik tužitelja navršio 65 godina života te bi slijedom toga ispunio uvjete za starosnu mirovinu bez obzira na štetni događaj, da je za predmetno razdoblje isplate invalidske mirovine vođen je spor koji je pravomoćno okončan na štetu tužitelja s obrazloženjem da je vještačenjem utvrđeno da bi starosna mirovina osiguranice HJ da nije bilo štetnog događaja bila veća od invalidske mirovine te da isplatama invalidske mirovine tužitelj ne trpi nikakvu materijalnu štetu, da je odštetnim zahtjevom od 5. siječnja 2021. tužitelj zatražio od tuženika da mu podmiri daljnju štetu koja je nastajala isplatom invalidske mirovine, da je tužitelj u razdoblju od 1. kolovoza 2018. do 31. svibnja 2021. svom osiguraniku ukupno na ime invalidske mirovine isplatio 85.553,29 kn od kojeg se na ime naknade štete potražuje iznos od 17.310,66 kn jer je utjecaj ozljede izvan rada zadobivene u prometnoj nesreći na ukupnu invalidnost utvrđen u omjeru 20% (85.553,29 kn x 20%= 17.310,66 kn), da je tuženik otklonio plaćanje tužitelju jer da je osiguranik tužitelja navršio 65 godina života pa bi po redovnom tijeku stvari od tada koristio pravo na starosnu mirovinu, pa bi za tužitelja nastala šteta samo ukoliko bi starosne mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja bila manja od iznosa invalidske mirovine, a za što tužitelj nije priložio nikakav dokaz, da nije sporna uzročno-posljedična veza između prometne nezgode i nastanka invalidnosti osiguranika tužitelja, niti pravo tužitelja potraživati štetu od tuženika, već je sporno između tuženika i tužitelja u kom iznosu tužitelj ima pravo potraživati štetu nastalu isplatama invalidske mirovine nakon navršenih 65 godina starosti svog osiguranika HJ, kao i da tužitelj u ovom predmetu štetu nastalu isplatama invalidske mirovine potražuje temeljem odredbi čl. 161. st. 1., st. 2. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, dok kamatu potražuje temeljem odredbe čl. 165. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome navodi da priznaje da je u štetnom događaju koji se dogodio dana 13. lipnja 1976. stradao osiguranik tužitelja HJ, da prvenstveno ističe da je povodom predmetnog štetnog događaja vođen postupak između istih stranaka za prethodna razdoblja isplate naknade štete s osnova invalidske mirovine te je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-3089/2019 od 28. listopada 2020. tužitelj u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom, da osporava osnovu i visinu za utuženu štetu, da je osiguranik tužitelja rođen dana **.**.1945. te je isti u vrijeme podnošenja tužbe od strane ovdje tužitelja navršio 75 godina života, da bi s navršenih 75 godina života osiguranik tužitelja da nije bilo štetnog događaja ostvario uvjete i primao starosnu mirovinu, da osporava pravo tužitelja na naknadu za isplaćenu invalidsku mirovinu, da bi osiguranik tužitelja napunivši 65 godina života po sili zakona otišao u starosnu mirovinu, slijedom čega ne postoji obveza tuženika na isplatu (u obliku invalidske mirovine), da smatra da bi tužitelj nakon 65 godina svog osiguranika, a s obzirom na godine života i količinu minulog rada svom osiguraniku bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu iz svojih fondova i da nije bilo predmetnog štetnog događaja, da tužitelj ne trpi štetu po osnovi povreda svog osiguranika u predmetnom štetnom događaju, jer bi po redovnom tijeku stvari bio u obvezi na isplatu starosne mirovine svom osiguraniku, da isplata invalidske mirovine nakon što osiguranik tužitelja navrši 65 godina života, za tužitelja više ne predstavlja štetu, kao i da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi stvarnu štetu, a ukoliko se financijskim vještačenjem utvrdi da tužitelj svom osiguraniku ne plaća veći iznos mirovine od onog iznosa koji bi mu plaćao da je osiguranik tužitelja stekao pravo na starosnu mirovinu, ne postoji ni šteta za tužitelja, a time ni obveza tuženika na zatraženu isplatu štete.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u odštetni zahtjev (list 5 spisa), potvrdu o isplaćenoj mirovini (list 6 spisa), povratnicu (list 7 spisa), obavijest (list 8 spis) rješenje od 30. ožujka 1990. (list 9 – 10 spisa), nalaz (list 11-15 spisa), presudu Općinskog suda u Čakovcu broj K-506/79 od 27. ožujka 1980. (listovi 16-19 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3089/19 od 28. listopada 2020. (listovi 35-39 spisa), rješenje od 28. travnja 2014. (listovi 150-151 spisa), nalaz stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa (listovi 264-289 spisa), te u sudsku praksu (listovi 300-320, 360-443 spisa).

4. Valja napomenuti da je tužitelj na ročištu održanom dana 4. srpnja 2022. odustao od dokaznih prijedloga, i to uvida u spis Općinskog suda u Čakovcu broj K- 506/79, u spis tuženika odštetni predmet – nezgoda 13. lipnja 1976., spis osiguranika tužitelja br. IN-33448, te od provođenja financijskog vještačenja.

5. Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje: ZPP) nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnova naknade štete prouzročene isplatom invalidske mirovine osiguranici tužitelja HJ u razdoblju od 1. kolovoza 2018. do 31. svibnja 2021. u ukupnom iznosu od 17.310,66 kn, a koji iznos predstavlja 20% od ukupno isplaćene invalidske mirovine tijekom spornog razdoblja (omjer od 20% utvrđen je s obzirom na utjecaj ozljede zadobivene u prometnoj nesreći na ukupnu invalidnost).

7. Između stranaka je nesporan štetni događaj i zadobivene ozljede osiguranice tužitelja HJ, pri čemu tuženik ne osporava niti da bi vozilom osiguranim kod tuženika bila prouzročena ozljeda HJ zbog koje je istoj (u omjeru od 20%) priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka radne sposobnosti.

8. Tuženik osporava osnovu i visinu utužene štete, navodeći da bi osiguranica tužitelja HJ napunivši 65 godina života po sili zakona otišala u starosnu mirovinu, slijedom čega ne postoji obveza tuženika na isplatu (u obliku invalidske mirovine), a s obzirom da bi tužitelj imajući u vidu godine života i količinu minulog rada svoje osiguranice istoj bio u obvezi isplaćivati starosnu mirovinu iz svojih fondova i da nije bilo predmetnog štetnog događaja, a ukoliko bi se financijskim vještačenjem utvrdilo da tužitelj svojoj osiguranici ne plaća veći iznos mirovine od onog iznosa koji bi joj plaćao da je osiguranica tužitelja stekla pravo na starosnu mirovinu, ne postoji ni šteta za tužitelja. Dakle, između stranaka je sporno ima li tužitelj tijekom utuženog razdoblja pravo na naknadu isplaćene invalidske mirovine HJ (u omjeru od 20%), neovisno o tome je li njegova osiguranica stekla uvjete za starosnu mirovinu ili nije, ili tužitelj ima pravo isključivo na naknadu eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i starosne mirovine koju bi njegova osiguranica ostvarila da nije bilo štetnog događaja.

9. Sukladno čl. 27. st. 1., st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, pri čemu se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Valja napomenuti da u konkretnom slučaju valja primijeniti ZOOP koji je na snazi u trenutku isplate mirovine, odnosno u trenutku nastanka štete tužitelju (sudska praksa - rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-66/2022-2 od 1. veljače 2022.).

10. Uvidom u nalaz stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa od 17. listopada 2024. (list 264-289 spisa) sud je utvrdio da osiguranici tužitelja HJ niti u jednom razdoblju isplate mirovine od strane tužitelja invalidska mirovina u slučaju invalidnosti prouzročene povredom na radu ili profesionalnom bolešću nije mogla biti manja od invalidske mirovine utvrđene rješenjem Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Varaždinu od na 30. ožujka 1990. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa, a s obzirom da je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, a sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun invalidske mirovine utvrđene osiguranici tužitelja HJ i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pri čemu stranke u odnosu na matematički izračun vještakinje nisu imale prigovora, a na ročištu održanom dana 22. siječnja 2025. izričito su navele da ne traže saslušanje vještakinje.

11. Polazeći od gornjih utvrđenja, a imajući u vidu da je temeljem čl. 27. st. 1., st. 2. i st. 3. ZOOP obveza tuženika naknaditi razmjerni iznos mirovine oštećenika, a koji iznos predstavlja razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pri čemu iz nalaza stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa od 17. listopada 2024. proizlazi da osiguranici tužitelja HJ niti u jednom razdoblju isplate mirovine od strane tužitelja invalidska mirovina u slučaju invalidnosti prouzročene povredom na radu ili profesionalnom bolešću nije mogla biti manja od invalidske mirovine utvrđene rješenjem Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Varaždinu od na 30. ožujka 1990., to sud utvrđuje da ne postoji razlika koju bi temeljem čl. 27. st. 1., st. 2. i st. 3. ZOOP tuženik bio dužan isplatiti tužitelju.

12. Slijedom navedenog, a s obzirom da u konkretnom slučaju temeljem čl. 27. st. 1., st. 2. i st. 3. ZOOP ne postoji obveza tuženika isplatiti tužitelju utuženi iznos, sud je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

13. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

14. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tuženiku priznao trošak sastava podneska od 11. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura po tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), sastav žalbe od 1. kolovoza 2022. u iznosu od 250,00 eura po tbr. 10. toč. 1. Tarife, te trošak zastupanja na ročištima održanima dana 4. srpnja 2022. i 22. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište po tbr. 9. t. 1. Tarife, a koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 212,50 eura, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 138,86 eura, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.201,36 eura.

15. Sud potrebnim troškom tuženika nije priznao trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, a s obzirom da obveza plaćanja navedene pristojbe nastaje tek po pravomoćnom okončanju ovog postupka za svaku stranku razmjeno uspjehu u sporu.

16. Slijedom navedenog, a iz iznesenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 28. siječnja 2025.

Sutkinja

Tamara Turek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3

2/ Tuženik, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Župić i partneri d.o.o. iz Zagreba