Poslovni broj: P-472/2024-7

Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Jadranki Orlović, u pravnoj stvari tužiteljice ĐUZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Martinez- Ostroški, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika ĐU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mihalić & Pikija d.o.o. Zagreb, radi predaje u posjed vozila, izvan ročišta, 28. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba tužiteljice ĐUZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ĐU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi predaje u posjed vozila, podnesena ovom sudu 2. kolovoza 2019. povučena.

II. Nalaže se tužiteljici ĐUZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ĐU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR (slovima: sedamsto pedeset EUR) u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška od 437,50 EUR odbija.

III. Zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija se u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 2. kolovoza 2019. podnijela tužbu Općinskom sudu u Varaždinu protiv 1. tuženika ĐU i 2. tuženika EU radi predaje u posjed vozila.

2. Nakon što su tuženici dostavili odgovor na tužbu, a I. tuženik je podnio i protutužbu, tužiteljica je svojim podneskom zaprimljenim na sudu 10. prosinca 2020. izjavila da povlači tužbu protiv 2. tuženika EU, pa je sud 8. listopada 2021. donio rješenje kojim je utvrđeno da je njezina tužba protiv 2. tuženika povučena te je postupak nastavljen samo u odnosu na 1.tuženika ĐU. Prethodno je sud razdvojio tužbu tužiteljice-protutuženice ĐUZ protiv I. tuženika- protutužitelja ĐU i II. tuženika EU od protutužbe tužitelja- protutuženika ĐU, radi odvojenog raspravljanja. Rješenjem suda poslovni broj: 8 P-1360/2019-33 od 8. listopada 2021. određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi između parničnih stranaka kod ovog suda pod poslovnim brojem P-Ob-112/2021. Rješenjem poslovni broj: P-1360/2019-42 od 16. rujna 2024. određen je nastavak postupka, jer je postupak zbog kojeg je određen prekid pravomoćno okončan, a postupak je nastavljen pod novim poslovnim brojem: P- 472/2024.

3. Nakon toga je tužiteljica u podnesku od 7. studenoga 2024. izjavila da povlači tužbu protiv tuženika ĐU te je postavila zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.366,68 EUR. Glede toga u tom podnesku navodi je u tijeku prekida postupka tuženik 22.11.2023. podnio prijedlog za ovrhu na suvlasničkom dijelu vozila tužiteljice, a koji postupak se vodio pod posl. br. Ovr-1637/2023. U navedenom ovršnom postupku donijeto je rješenje o ovrsi te su suvlasnički dijelovi vozila M1, BMW X5 XDRIVE 30D i motor L3 Harley Davidson Road King Classic tužiteljice, a koja vozila su predmet ovog postupka, prodani tuženiku te je donesen zaključak koji m se ovlašćuje tuženik da zatraži upis prava vlasništva na navedenim vozilima. Obzirom da za vrijeme prekida postupka posl. br. gornji tužiteljica nije mogla poduzimati pravne radnje, a za vrijeme kojeg prekida je doneseno predmetno rješenje o ovrsi, a nakon nastavka postupka tuženik je postao vlasnikom predmetnih vozila čime je tužiteljica izgubila pravni interes da traži predaju vozila u samostalni posjed, kao i u suposjed (tužiteljica je bila ovlaštena preinačiti tužbeni zahtjev prema ishodu parnice zbog koje je postupak prekinut), tužiteljica više nema pravni interes za vođenje ovog postupka te ista povlači tužbu. Kako je u vrijeme podnošenja tužbe tužiteljica bila upisana kao vlasnica vozila i imala interes za podnošenje tužbe, te da je isti interes prestao tek stjecanjem vlasništva na vozilima od strane tuženika u ovršnom postupku, odnosno iz razloga koji se mogu pripisati tuženiku ( jer tužiteljica nije mogla utjecati na to da li će tuženik upravo na tim vozilima pokrenuti ovršni postupak i iste steći u vlasništvo kao kupac u tom postupku) , tužiteljica traži da joj tuženik u skladu s odredbom čl. 158.st.2. ZPP-a naknadi troškove postupka nastale do povlačenja tužbe, prema troškovniku koji dostavlja u prilogu.

4. Tuženiku je dostavljen podnesak tužiteljice kojim povlači tužbu uz obavijest da će se smatrati da pristaje na povlačenje tužbe ako se u roku od 15 dana od primitka obavijesti o tome ne izjasni te da u roku od 15 dana od primitka iste može postaviti zahtjev za naknadu troškova. Tuženik je tu obavijest uredno zaprimio te se u podnesku od 26. studenoga 2024. očitovao da pristaje na povlačenje tužbe te postavlja zahtjev za naknadu parničnog troška prema priloženom troškovniku. Glede toga navodi da je tužiteljica povukla tužbu nakon što je u predmetu posl.br. Ovr-1637/2023, vođenog kod Općinskog suda u Varaždinu, na prijedlog ovdje tuženika kao ovrhovoditelja, doneseno Rješenje o ovrsi na suvlasničkim dijelovima vozila Harley Davidson, L3, broj šasije: [broj šasije], 2003. godište, reg. oznake: VŽ123NF i BMW X5, broj šasije:

WBAFF41070L129329, 2009. godište, reg. oznake VŽ200JR. Ovršni postupak ovdje tuženik u svojstvu ovrhovoditelja pokrenuo je radi naplate svoje tražbine u iznosu od 44.903,76 €. Nakon donošenja Rješenja o ovrsi broj Ovr – 1637/2023, suvlasnički dijelovi navedenih vozila prodani su neposrednom pogodbom te je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj namiren za dio svoje tražbine. Dakle, tužiteljica svoju tužbu nije povukla iz razloga što bi tuženik dobrovoljno ispunio svoju obvezu, već iz razloga što je Zaključkom Općinskog suda u Varaždinu, u predmetu posl.br.: Ovr-1637/2023 od 25.10.2024. određeno brisanje prava vlasništva tužiteljice na odnosnim vozilima čime je za tužiteljicu prestao postojati pravni interes za vođenje ovog postupka. Dodatno, u međuvremenu je vođen postupak broj P Ob-112/2021 do čijeg je pravomoćnog okončanja ovaj postupak bio u prekidu, a koji postupak je pravomoćno okončan i u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik suvlasnik vozila koja su predmetom ovog postupka, što je upravo činjenica na koju se tuženik pozivao od samog početka postupka i radi čega je podnio protutužbu u ovom predmetu. Stoga tužiteljica nema pravo na naknadu troškova koje potražuje, već naknadu troškova treba odrediti tuženiku, a prema specifikaciji kako je navedena pod točkom 1 ovog podneska.

5. Prema čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Prema st. 2. tog članka iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Tužiteljica navodi da je povukla tužbu, jer više nema pravni interes za vođenje ovog postupka budući da su vozila čiju predaju u posjed je zatražila tužbom bila predmetom ovrhe pokrenute od strane tuženika te su u ovršnom postupku prodana tuženiku, što se dogodilo u vrijeme prekida postupka kad nije mogla povući tužbu, a tuženik se protivi njezinom zahtjevu za naknadu parničnog troška navodeći da tužba nije povučena zbog toga što bi tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu niti zbog razloga koji bi se mogli pripisati tuženiku te smatra da mu je tužiteljica dužna nadoknaditi nastali mu parnični trošak prema priloženom troškovniku. S obzirom na to da je tužiteljica povukla tužbu, ista u ovoj parnici nije uspjela, a po stavu suda, tužba u ovom slučaju nije povučena zbog razloga koji bi se mogli pripisati tuženiku, slijedom čega tužiteljica nema pravo na naknadu parničnog troška, dok je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška osnovan. Iz podnesenih podnesak i priloženih im dokaza proizlazi da su predmetna vozila prodana tuženiku u ovršnom postupku nakon što je spor vođen između stranaka u ovom postupku pod poslovnim brojem P Ob-112/2021, do čijeg je pravomoćnog okončanja ovaj postupak bio u prekidu, pravomoćno okončan tako što je utvrđeno da je ovdje tuženik suvlasnik vozila koja su predmetom ovog postupka, što je upravo činjenica na koju se tuženik pozivao od samog početka postupka i radi čega je podnio protutužbu u ovom predmetu, a tužiteljica je u tužbi tvrdila da je to vozilo njezina posebna imovina te da ne predstavlja bračnu stečevinu. S obzirom na to da je tužiteljica nije povukla tužbu zbog toga što je tuženik udovoljio njezinom tužbenom zahtjevu, a okolnost da su predmetna vozila u ovršnom postupku, koji je protiv nje pokrenuo ovdje tuženik nakon što je u parnici provedenoj u povodu njegove protutužbe pravomoćno utvrđeno da je suvlasnik, dakle i suposjednik vozila čiju predaju posjed je tužiteljica tražila u ovom postupku radi prisilne naplate svoje novčane tražbine prema ovdje tužiteljici, ne predstavlja razlog povlačenja tužbe koji bi se mogao pripisati tuženiku, već upravo suprotno to predstavlja razlog koji se može pripisati tužiteljici. Stoga se tužiteljici ne može dosuditi parnični trošak na temelju citiranog čl. 158. st. 2 ZPP-a, pa je njezin zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen, odnosno odlučeno je kao u toč. II. izreke ovog rješenja. U odnosu na navode tužiteljice da nije mogla povući tužbu za vrijeme prekida postupka se napominje da prema čl. 214. st. 2. i 3. ZPP-a za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, dok parnične radnje što ih je jedna stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju pravni učinak prema drugoj stranci, već njihov učinak počinje tek nakon što postupak bude nastavljen, pa je dakle tužiteljica u skladu s citiranim propisom mogla povući tužbu i za vrijeme prekida postupka, u kom slučaju bi sud odredio nastavak postupka te nakon toga rješenjem utvrdio da je tužba povučena.

6. Budući da tužiteljica u ovoj parnici nije uspjela niti postoje razlozi za povlačenje tužbe koji bi se mogli pripisati tuženiku kao što je prethodno obrazloženo, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška je osnovan pa ga je sud usvojio, ali ne u cijelosti već djelomično. Tuženiku su u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice. U smislu odredbe čl. 158. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a obzirom na visinu vrijednosti predmeta spora, troškovnik te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, u daljnjem tekstu Tarife), tuženiku kojeg u ovom postupku zastupa odvjetnik je kao potreban priznat trošak poduzetih radnji, i to polovica nastalog troška za radnje poduzete do povlačenja tužbe protiv 2.tuženika EU, budući da se do tada trošak odnosi na oba tuženika, a 2. tuženiku je rješenjem od 8. listopada 2021. kojim je utvrđeno povlačenje tužbe u odnosu na njega dosuđen dio troška do tada poduzetih radnji (polovica troška sastava odgovora na tužbu i trošak sastava podneska od 15.4.2021. kojim se 2.tuženik očituje o navodima iz podneska tužiteljice kojim povlači tužbu protiv njega i traži od njega naknadu parničnog troška). Tuženiku je tako priznata polovica troška sastava odgovora na tužbu s PDV-om od 125,00 EUR na temelju Tbr. 7/1 i 46. Tarife, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 27.9.2021. i 27.11.2024., za svaki po 250,00 EUR s PDV-om na temelju Tbr. 8/1 i 46. Tarife, trošak sastava odgovora na žalbu od 125,00 EUR na temelju Tbr. 8/3 i 46. Tarife, što ukupno iznosi 750,00 EUR. Tuženiku nije priznat zatraženi ukupni iznos zatraženog troška sastava odgovora na tužbu kao što je već prethodno obrazloženo, trošak sastava podneska od 3.9.2019 kojim dostavlja punomoć za zastupanje, koju je trebao dostaviti već uz odgovor na tužbu te trošak sastava podneska od 14.4.2021. budući da se istim očituje samo o povlačenju tužbe protiv 2.tuženika EU te je taj trošak istome i priznat Rješenjem kojim je utvrđeno da je tužba protiv njega povučena, pa kako se navodi iz tog podneska ne odnose na 1.tuženika, zahtjev 1. tuženika za naknadu parničnog troška u odnosu na taj podnesak je neosnovan.

U Varaždinu 28. siječnja 2025.

Sutkinja

Jadranka Orlović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u roku od 15 dana od dana primitka istog, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Rokovi za žalbu iz stavka 1. ovoga članka ne teku od 1. do 15. kolovoza (čl. 348.st.4. ZPP-a)

Dostaviti:

1/ Tužiteljici po punomoćnici Mariji Martinez-Ostroški, odvjetnici u Varaždinu,

2/ Tuženiku po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mihalić & Pikija d.o.o. Zagreb