Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-679/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Andro Marijanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika: 1. LIKA CESTE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92953194406 i 2. GRAD GOSPIĆ sa sjedištem u Gospiću, Budačka 55, OIB: 22538763965, kojeg zastupa odvjetnik Marko Krpan sa sjedištem u [adresa], uz sudjelovanje društva CROATIA osiguranje d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kao umješača na strani tuženika ad.1. LIKA CESTE d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i 1. i 2. tuženika podnesenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pn-31/2016-53 od 11. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe 1. i 2. tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pn-31/2016-53 od 11. studenog 2022. u t. I izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pn-31/2016-53 od 11. studenog 2022. u t. II izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba 2. tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pn-31/2016-53 od 11. studenog 2022. u t. II izreke u dijelu u kojem je naloženo 2. tuženiku solidarno s 1. tuženikom naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.525,00 kn s pripadajućom zakonskom kamatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev 1. tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev 2. tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev 1. tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženicima LIKA CESTE d.o.o. - za održavanje, zaštitu, rekonstrukciju, izgradnju cesta i cestovnih objekata, OIB: 92953194406, [adresa] i Gradu Gospiću [adresa], OIB: 22538763965 da solidarno tužitelju ĆD (ranije kao vlasniku prijevozničkog obrta "[obrt]", [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] isplate na ime materijalne štete iznos od 57.976,42 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja ove presude pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za isplatom iznos od 32.023,58 kn sa pripadajućim zateznim kamatama kao i u dijelu u kojem je na dosuđeni iznos iz točke I. ove presude zatražena kamata teče od 3. prosinca 2015. pa do donošenja ove presude."

2. Pobijanim rješenjem istog suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 12.481,00 kn na ime imovinske štete, sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.525,00 kn s pripadajućom zakonskom kamatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova u preostalom iznosu od 18.975,00 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama."

3. Protiv dijela navedene presude u t. II izreke žali se tužiteljica iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. t. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

4. Protiv dijela navedene presude u t. I izreke žali se 1. tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. t. 1. -3. ZPP uz prijedlog da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

5. Protiv dijela navedene presude u t. I izreke te protiv dijela rješenja u t. II izreke u dijelu u kojem je odlučeno da 2. tuženik solidarno s 1. tuženikom tužitelju snosi troškove parničnog postupka, žali se 1. tuženik iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. t. 1. -3. ZPP uz prijedlog da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

6. U odgovoru na žalbu 2. tuženika, 1. tuženik je osporio žalbene navode 2. tuženika te je predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

7. Žalbe su neosnovane.

8. Ispitujući pobijani dio presude i pobijani dio rješenja u smislu čl. 365 st. 2 ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. Nadalje, pobijani dijelovi presude su sastavljeni sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju posebno ukazuju žalitelji.

10. Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

11. Predmet spora je zahtjev za isplatu imovinske štete na vozilu u vlasništvu tužitelja reg. oznake i broja: GS-200CF, do koje štete je došlo uslijed nezgode koja se dogodila 3. prosinca 2015. na nerazvrstanoj cesti u mjestu [adresa]., područje Grada Gospića, zbog zaleđenog i neposutog kolnika, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

12. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

- da je 3. prosinca 2015. na nerazvrstanoj cesti u mjestu [adresa]., područje Grada Gospića došlo do prometne nezgode kojom prilikom je na osobnom automobilu marke Mazda, reg. oznake i broja: GS-200CF, vlasništvo tužitelja, pričinjena materijalna šteta,

- da je Ugovorom o povjeravanju komunalnih poslova održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Gospića za razdoblje 2012. -2016. u čl. 2. tuženiku ad.1., kao izvođaču, Grad Gospić povjerio izvođenje usluga na održavanju nerazvrstanih cesta na području Grada Gospića u svemu prema opisu radova, kvaliteti i količinama te jediničnim cijenama sukladno ponudbenom troškovniku,

- da prema čl. 3. istog ugovora održavanje nerazvrstanih cesta obuhvaća: radove redovnog održavanja nerazvrstanih cesta iz ponudbenog troškovnika koji se obavljaju na cestama uključujući objekte i uređaje sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima, a sve u skladu s važećom Odlukom o nerazvrstanim cestama, godišnjim Programom održavanja komunalne infrastrukture Grada Gospića i Operativnim planom za zimsko održavanje nerazvrstanih cesta na području Grada Gospića,

- da su u prekršajnom postupku suda prvog stupnja u predmetu Pp P-3/2019 pravomoćnom presudom ovdje tuženici proglašeni krivima jer nisu vodili brigu i poduzimali mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, tj. nisu zaštitili sudionike u prometu (uklonili led sa ceste), uslijed čega je došlo predmetne nezgode 3. prosinca 2015. oko 7,30 sati.

- da iz zapisnika o očevidu (list 9-13 spisa) sastavljenog na licu mjesta 3. prosinca 2015. proizlazi kako je kolnik bio zaleđen i neposut.

- da iz pisanog nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi kako je gornja površina kolnika izgrađena od hrapavog asfalta koji je u vrijeme nastavka nezgode bio klizav i prekriven ledom, da se na mjestu nezgode kolnik nalazi na nadvožnjaku, a brzina kretanja na ovom dijelu je ograničena na 50 km/h, da je uslijed utvrđene dinamike nastanka nezgode vještačenjem utvrđeno kako je brzina kretanja osobnog vozila u trenutku početne destabilizacije odnosno u trenutku nastanka opasnosti iznosila 48 km/h., da je s obzirom na postojeću trasu kolnika (blagi zavoj) vozač automobila imao tehničke mogućnosti savladavanja kritičnog dijela kolnika pri utvrđenoj brzini za slučaj da nije došlo do početne destabilizacije, da je vještak zaključio kako je do nezgode došlo izlijetanjem osobnog vozila tužitelja izvan lijevog ruba kolnika (gledano u smjeru kretanja vozila) te u nastavku prevrtanjem istog na lijevu bočnu stranu,

- da vještak na temelju raspoloživih podataka nije u mogućnosti utvrditi uzrok početne destabilizacije vozila tužitelja, međutim ne isključuje mogućnost da je do početne destabilizacije moglo doći uslijed nailaska vozila na zaleđeni kolnik s time da je osobito velika mogućnost za pojavu zaleđenih površina na kolniku postoji na mostovima i nadvožnjacima,

- da ukupna visina štete na vozilu [registarska oznaka] sa svim davanjima u RH uslijed prometne nesreće iznosi 57.976,42 kn.

13. Na temelju prethodno utvrđenog činjeničnog stanja koje je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda potpuno i pravilno, sud prvog stupnja je utvrdio solidarnu odgovornost 1. i 2. tuženika za nastanak štetnog događaja i štete te je prihvatio tužbeni zahtjev i dosudio tužitelju naknadu imovinske štete kao u izreci pobijanog dijela presude.

14. Pobijani dio presude je u svemu pravilan i zakonit.

15. U odnosu na odgovornost tuženika valja ukazati na sadržaj odredbe čl. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj: 36/1995, 109/1995, 21/1996, 70/1997, 128/1999, 57/2000, 129/2000, 59/2001, 82/2004, 110/2004, 178/2004, 38/2009, 79/2009, 153/2009, 153/2009, 49/2011, 84/2011, 90/2011, 144/2012, 56/2013, 94/2013, 153/2013) kojom je propisano da se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba te da su jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne na temelju tog zakona i posebnih propisa osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, obavljanje komunalnih djelatnosti na načelima održivog razvoja i javnog rada.

16. Nadalje je propisano kako je, između ostalog, komunalna djelatnost i održavanje javnih površina te održavanje nerazvrstanih cesta (čl. 3. st. 1. č. 6 i 7. citiranog Zakona o komunalnom gospodarstvu), a pod održavanjem javnih površina naročito se razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselja, dok se pod održavanjem nerazvrstanih cesta razumijeva održavanje površina koje se koriste za promet po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane ceste u smislu posebnih propisa, kako je to i propisano čl. 3. st. 7. i 8. citiranog Zakona o komunalnom gospodarstvu.

17. Okolnost da je 2. tuženik Ugovorom o povjeravanju komunalnih poslova održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Gospića za razdoblje 2012. -2016. u čl. 2. obavljanje komunalnih poslova održavanja cesta povjerio tuženiku ad.1., kao izvođaču, Grad Gospić se time nije oslobodio svoje odgovornosti za nastalu štetu, već zajedno s 1. tuženikom za istu odgovara solidarno, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

18.Neosnovan je i prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane 1. tuženika. Navedeno iz razloga je na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (5/22) održanoj 5. rujna 2022. zauzeto pravno shvaćanje da osoba koja je u ugovornom odnosu s pravnom osobom koja je po zakonu dužna održavati cestu (a to je u konkretnom slučaju 2. tuženik Grad Gospić), odgovara oštećenim osobama za naknadu štete na javnoj cesti u granicama ugovornih odredbi, ako je šteta u uzročnoj vezi sa stanjem ceste kao posljedica neispunjavanja ugovornih odredbi od strane onog tko je ugovorom preuzeo obvezu održavanja javne ceste (a to je u konkretnom slučaju 1. tuženik).

19. Stoga istaknuti prigovori promašene pasivne legitimacije na koju se pozivaju i 1. i 2. tuženici nisu osnovani.

20. Nadalje 1. tuženik neosnovano tvrdi kako je izvršio sve obveze održavanja predmetne ceste na kojoj je došlo do nesreće prema ugovoru sklopljenom s 2. tuženikom jer iz sadržaja zapisnika s očevida (list 9-13 spisa) sastavljenog na licu mjesta 3. prosinca 2015., sadržaj kojeg nije osporen, proizlazi kako je kolnik bio zaleđen i neposut.

21. Jednako tako je neosnovan žalbeni navod o isključivoj odgovornosti tužitelja ili njegovom velikom doprinosu za nastanak štete, budući iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako bi tužitelj imao tehničke mogućnosti savladavanja kritičnog dijela kolnika pri utvrđenoj brzini za slučaj da nije došlo do početne destabilizacije, a do koje je moglo doći zbog zaleđenog kolnika, tim više jer se radi o mjestu nezgode gdje se kolnik nalazi na nadvožnjaku, a brzina kretanja je bila dopuštena i nije u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja i same štete.

22. U odnosu na prigovaranje visini štete valja kazati kako je ona utvrđena po vještaku prometne struke u skladu sa svim pravilima struke te je vještak u svom nalazu i mišljenju, a posebno u dopuni nalaza i mišljenja otklonio sve iznesene prigovore žalitelja, kako tuženika tako i tužitelja.

23.U odnosu na prigovor tužitelja glede utvrđene visine štete na vozilu, valja kazati kako je vještak na ročištu održanom 19. listopada 2022. (list 247-253 spisa) detaljno obrazložio čime se rukovodio kada je utvrđivao visinu štete, pa je tako naveo da se koristio službenim katalogom Centra za vozila RH, kojom prilikom je došao do vrijednosti kako je to navedeno u nalazu i mišljenju.

24.Vještak je pojasnio kako, nakon utvrđivanja novonabavne cijene vozila iz navedenoga kataloga uzima u obzir starost vozila te tu novonabavnu vrijednost umanjuje sukladno godinama starosti i dobiva vrijednost vozila u trenutku prometne nezgode. Nakon nastanka štete i konstatiranja da se radi o totalnoj šteti utvrđuje se ostatak vozila, pa se do konačne štete dolazi na način da se od vrijednosti vozila u trenutku nastanka prometne nezgode odbije vrijednost ostatka vozila, budući tužitelj može dalje slobodno raspolagati sa oštećenim ostatkom vozila i tu vrijednost onda treba oduzeti.

Također je pojasnio da je vrijednost vozila prije nastanka nezgode iznosila 82.883,45 kuna, a da je vrijednost preostalog oštećenog vozila iznosi 24.847,03 kn, tako da je konačna razlika, odnosno utvrđena visina iznosi 57.976,42 kn.

Naveo je kako je tržišnu vrijednost vozila utvrdio sukladno podacima Centra za vozila Republike Hrvatske koji je službeni izvor za procjenu. Složio se sa tužitelj da početna vrijednost predmetnog vozila iznosi 217.000,00 kn. Pojasnio je da je umanjenje od 62% po pravilima struke jer svako vozilo otprilike godišnje gubi 10% od vrijednosti, a ovo vozilo je bilo staro 6 godina u trenutku nezgode što daje umanjenje od cca 60%. Katalog je jedini službeni katalog vrijednosti vozila u RH.

Jednako tako je istaknuo da kataloška cijena odstupa od tržišne vrijednosti u tom trenutku. Uzeo je pri tome u obzir sva oštećenja, kako ona utvrđena na licu mjesta tako i ona koju je dostavio tužitelj.

25.Prema tome, vještak je usmeno na raspravi samo dodatno pojasnio na koji način je utvrdio visinu štete na vozilu tužitelja time da je već u pisanom nalazu i mišljenju naveo da se koristio „Katalogom OCMV JOMOLOGIJA“ CZVH, slijedom čega je i ovaj sud mišljenja da sud prvog stupnja, time što nije udovoljio prijedlogu tužitelja i nije mu dodijelio dodatni rok radi očitovanja na dopunski nalaz i mišljenje, nije povrijedio odredbu čl. 5. ZPP.

Naime, tužitelj je već nakon dostave pisanog nalaza i mišljenja imao mogućnost provjeriti primjenjuje li se Katalog koji je koristio vještak na konkretan slučaj, ukoliko je u navedeno sumnjao.

26. Nadalje, u odnosu na prigovor 1. tuženika da je u iznos visine štete na vozilu tužitelja uračunat i PDV koji tužitelju ne pripada, valja kazati kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. prosinca 2013. br. Su-IV-127/13-9 zauzeto pravno shvaćanje prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost, slijedom čega je navedeni žalbeni prigovor neosnovan.

27. Stoga je ovaj sud u odnosu na prigovore visine štete (u donosu na dosuđujući i na odbijeni dio zahtjeva) ocijenio neosnovanim žalbene navode 1. i 2. tuženika te tužitelja.

28. Odluka o troškovima postupka je također zakonita kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP.

29. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužitelju priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok je troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15. - dalje Tarifa).

30. Prema tome, sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo tako da je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbe tužitelja te 1. i 2. tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu kao zakonitu i pravilnu i odlučiti kao pod točkom I i II izreke ove presude, a u odnosu na pobijani dio odluke o troškovima parničnog postupka na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP kao u t. I izreke ovog rješenja.

31. Tuženicima i tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka, budući sa žalbama nisu uspjeli (čl. 154. st. 1. ZPP) te je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II, III i IV izreke ovog rješenja.

32. Odluka u t. V izreke ovog rješenja se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović