Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2376/2022-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari I-tužitelja LO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II- tužitelja UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić&Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2696/2021-210 od 4. travnja 2022., te o žalbi tužitelja protiv dopunskog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2696/2021-221od 20. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2696/2021-210 od 4. travnja 2022. u točkama I, III, V i VII izreke.

II Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda u točkama II i IV izreke.

V. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2696/2021-210 od 4. travnja 2022. u točki VI izreke u dijelu kojim tužitelju nisu priznati daljnji troškovi postupka u iznosu od 1.689,70 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. siječnja 2025. do isplate, i sudi: Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljima daljnje troškove postupka u iznosu od 1.689,70 eura sa zateznim kamatama od 28. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

VI Žalba tužitelja protiv preostalog dijela točke VI izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2696/2021-210 od 4. travnja 2022. odbija se kao neosnovana te se u tom dijelu presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2696/2021-210 od 4. travnja 2022. potvrđuje.

r i j e š i o j e

I Preinačava se dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2696/2021-221od 20. rujna 2024. u dijelu kojim tužiteljima nije priznat daljnji trošak pristupa na ročište za objavu presude za iznos od 39,55 eura sa zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužiteljima daljnji trošak postupka za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 39,55 eura sa zateznim kamatama od 28. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužiteljima trošak sastava žalbe protiv dopunskog rješenja u iznosu od 34,38 eura.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe te zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe protiv presude te naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, isplatiti I-tužitelju LO iznos od 6.589,19 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 5.704,00 kn od 28.05.2009. godine do isplate,

-na iznos od 408,40 kn od 10.02.2009. godine do isplate,

-na iznos od 476,79 kn od 10.03.2009. godine do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. godine određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se I-tužitelj LO s dijelom tužbenog zahtjeva na ime neimovinske i imovinske štete u iznosu od 5.040,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 28.05.2009. godine do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, isplatiti II-tužitelju UO iznos od 6.589,19 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 5.704,00 kn od 28.05.2009. godine do isplate,

-na iznos od 408,40 kn od 10.02.2009. godine do isplate,

IV. Odbija se II-tužitelj UO s dijelom tužbenog zahtjeva na ime neimovinske i imovinske štete u iznosu od 5.040,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 28.05.2009. godine do isplate.

V. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, isplatiti I-tužitelju LO i II-tužitelju UO troškove parničnog postupka u iznosu od 10.523,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. travnja 2022. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev I-tužitelja LO i II-tužitelja UO za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

VII. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

2. Protiv ove presude u dijelu kojim nije uspio u sporu žalbu je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalbu protiv presude u dijelu kojim nisu uspjeli u sporu izjavili su i tužitelji zbog svih žalbenih razloga i traže naknadu troška sastava žalbe.

4. Izreka prvostupanjskog dopunskog rješenja glasi:

"Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, isplatiti I-tužitelju LO i II-tužitelju UO trošak parničnog postupka u iznosu od 12,15 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. rujna 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."

5. Protiv dopunskog rješenja u dijelu kojim im nije dosuđen trošak žalbu su izjavili tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Tužitelji u odgovoru na tuženikovu žalbu protiv presude predlažu žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i traže naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

7. Žalba tuženika je neosnovana.

8. Žalba tužitelja protiv presude je osnovana u dijelu odluke o troškovima postupka, a u preostalom dijelu jeneosnovana.

9. Žalba tužitelja protiv rješenja je osnovana.

10. Ispitujući prvostupanjske odluke, kao i postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti one koje tužitelji i tuženik ističu u žalbi. Prvostupanjske odluke nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.

Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je djelomično u pogledu odluke o troškovima postupka pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. Prednik tužitelja u tužbi od 28. svibnja 2009. navodi kako je dana 3. rujna 2008., u [adresa], na kolniku [adresa], kod raskrižja sa [adresa], stradao kao vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], kada je ispred njega naletjelo osobno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao DO, oduzevši mu prednost prolaska. Vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u vrijeme predmetne nezgode bilo je uredno osigurano kod tuženika policom broj [broj police]. U navedenoj nezgodi prednik tužitelja je zadobio tjelesne ozljede radi kojih je kolima Hitne pomoći prevezen u KB Dubrava. Zbog zadobivenih ozljeda je trpio fizičke bolove i strah, trajne posljedice zadobivenih ozljeda smanjile su njegovu opću životnu i radnu sposobnost, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njegu. Obzirom na navedeno, tužbom se potražuje od tuženika naknada imovinske i neimovinske štete za povredu prava osobnosti i to za povredu prava na tjelesno zdravlje u iznosu od 23.000,00 kn. Nadalje, prednik tužitelja je zbog zadobivenih ozljeda bio na bolovanju u razdoblju od 4. rujna 2008. do 28. veljače 2009. za koje razdoblje se potražuje izgubljena zarada u iznosu od 3.093,90 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to za:

a. 09/2008. u iznosu od 596,51 kn od 10. listopada 2008.

b. 10/2008. u iznosu od 284,42 kn od 10. studenoga 2008.

c. 01/2009. u iznosu od 1.021,00 kn od 10. veljače 2009.

d. 02/2009. u iznosu od 1.191,97 kn od 10. ožujka 2009.

Prednik tužitelja u tužbi još dodaje da je zbog zadobivenih ozljeda imao troškove liječenja u iznosu od 61,89 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana plaćanja svakog pojedinog računa, pa do isplate.

12. Presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-3513/09 od 24. prosinca 2012. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju 9.600,00 kn na ime neimovinske štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te iznos od 800,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom, iznos od 477,21 kn sa zateznom kamatom, iznos od 227,54 kn sa zateznom kamatom, iznos od 49,51 kn sa zateznom kamatom, te parnični trošak u iznosu od 9.568,25 kn sa zateznom kamatom.

Nadalje, točkom II navedene presude odbijen je zahtjev prednika tužitelja sada pokojnog ZO za daljnjom isplatom iznosa imovinske i neimovinske štete od dosuđenog iznosa do zatraženog, dok je pod točkom III navedene presude naloženo tužitelju da isplati tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.937,00 kn zajedno sa zateznom kamatom.

13. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1050/13, od 5. travnja 2016. ukinuta je presuda prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-3513/09-124 od 24. prosinca 2012. u pobijanom dijelu pod točkama II i III izreke, te je u tom dijelu predmet vraćen istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

14. Povodom žalbe tužitelja na gore navedenu presudu u dijelu kojim je odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva i u dijelu koji se odnosi na parnični trošak, Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Gžn-1050/13-2 od 5. travnja 2016. ukinuo presudu Općinskog građanskog suda poslovni broj Pn-3513/09-124 od 24.prosinca 2012. u pobijanom dijelu pod točkama II i III izreke, te u tom dijelu predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s time da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

15. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pn-1244/16 od 4. ožujka 2021. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog smrti dotadašnjeg tužitelja ZO, pa je sukladno pravomoćnom rješenju javnog bilježnika Kristijana Hukelja, rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Pn-1244/16 od 1. listopada 2021. nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari s njegovim nasljednicima, sada tužiteljima LO i UO, koji su nasjednici svatko u 1/2 dijela.

16. Tuženik je nakon prvostupanjske presude tužitelju isplatio s naslova neimovinske štete iznos od 9.600,00 kn, s naslova imovinske štete - tuđe pomoći i njege iznos od 800,00 kn, s naslova imovinske štete na ime troškova liječenja iznos od 49,51 kn, s naslova imovinske štete na ime izgubljene zarade za mjesec rujan 477,21 kn, s naslova imovinske štete na ime izgubljene zarade za mjesec rujan 277,54 kn, sve to sa zateznim kamatama, te s naslova parničnog troška iznos od 1.631,25 kn sa zateznom kamatom od 42,79 kn.

17. Slijedom navedenog, tužitelj je od tuženika potraživao daljnji iznos od 12.600,00 kn umanjen za utvrđenu suodgovornost od 20%, odnosno iznos od 10.080,00 kn. Nakon što je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku dr. GO tužitelj je povisio tužbeni zahtjev te je potraživao daljnji iznos od 15.700,00 kn umanjen za utvrđenu suodgovornost od 20%, odnosno iznos od 12.560,00 kn.

18. Tužitelj je u konačnici nakon povećanja Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, podneskom od 19. lipnja 2020. povećao tužbeni zahtjev na način da s naslova povrede prava osobnosti potražuje:

-po kriteriju fizičkih boli iznos od 13.500,00 kn,

-po kriteriju pretrpljenog straha iznos od 7.500,00 kn,

- po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 15.000,00 kn,

- za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.100,00 kn,

odnosno za opisane povrede prava osobnosti ukupno 38.100,00 kn.

Od iznosa od 38.00,00 kn tužitelj je oduzeo nesporno isplaćen iznos od 10.400,00 kn, čime se dobije iznos od 27.700,00 kn, a potom su iznos od 27.700,00 kn umanjili za omjer suodgovornosti od 20%, čime se dobije iznos od 22.160,00 kn. Međutim, tužitelji ističu da je točno da je cijena sata tuđe pomoći i njege učinjena nespornom na iznos od 15,00 kn, te da nije sporno da je tuženik već isplatio tužiteljima na ime tuđe pomoći i njege iznos od 800,00 kn. Stoga tužitelji, od tuženika konačno potražuju na ime neimovinske štete iznos od 36.000,00 kn umanjen za nesporno isplaćeni iznos od 9.600,00 kn te za omjer suodgovornosti od 20%, odnosno iznos od 21.120,00 kn, dok s naslova tuđe pomoći i njege potražuju iznos od 1.260,00 kn (84 sata tuđe pomoći po 15,00 kn sat), umanjen za nesporno isplaćen iznos od 800,00 kn i za omjer suodgovornosti od 20%, odnosno za iznos od 368,00 kn.

Slijedom navedenog, tužitelji s naslova povrede prava osobnosti potražuju sveukupno iznos od 21.488,00 kn zajedno sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe (28. svibnja 2009.) do isplate.

Isto tako, tužitelji na ime izgubljene zarade zbog bolovanja za siječanj 2009. potražuju iznos od 1.021.00 kn i za veljaču 2009. iznos od 1.191,97 kn, a umanjeno za 20% suodgovornosti potražuju iznos od 816,80 kn, odnosno 953,58 kn.

19. Slijedom navedenog, a obzirom na prigovore tuženika, tužitelji konačno specificiraju tužbeni zahtjev na način da svaki od tužitelja potražuje 1/2 dijela glavnice s naslova naknade štete na ime povrede prava osobnosti i na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade, tako da svaki od tužitelja konačno potražuje 11.629,19 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 10.744,00 kn od podnošenja tužbe 28. svibnja 2009. do isplate,

-na iznos od 408,40 kn od 10. veljače 2009. do isplate,

-na iznos od 476,79 kn od 10. ožujka 2009. do isplate, kao i da tuženik isplati tužiteljima parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate.

20. Tuženik ističe da je postupak nakon ukidne odluke vraćen na ponovno suđenje za iznos od 12.400,00 kn na ime neimovinske štete i za 200,00 kn na ime tuđe pomoći i njege, te 1.770,38 kn na ime izgubljene zarade, jer je o preostalom iznosu tužbenog zahtjeva pravomoćno presuđeno. Tuženik ističe da je tužitelj povećanjem tužbenog zahtjeva povisio i dio zahtjeva o kojemu je pravomoćno odlučeno, a što je u suprotnosti s načelom ne bis in idem. Isto tako tuženik ističe prigovor nedopuštenosti preinake i prigovor zastare na preinačeni dio tužbe, te osporava tijek zateznih kamata ukoliko sud nađe da bi preinake bile dopuštene i da ne bi bile u zastari. U svakom slučaju tuženik ističe da imovinska šteta u vidu tuđe pomoći i njege dospijeva danom donošenja prvostupanjske odluke jer se i donosi po cijenama u vrijeme donošenja odluke.

21. Među strankama nije sporna aktivna ni pasivna legitimacija, cijena jednog sata za tuđu pomoć od 15,00 kn, kao i da su istu predniku tužitelja pružali ukućani te da je tuženik isplatio tužiteljima nesporan iznos s osnova neimovinske i imovinske štete (tuđe pomoći i izgubljene zarade).

Isto tako, u ovoj fazi postupka nije sporno da je suodgovornost, odnosno doprinos tužitelja nastanku i visini štete zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom 20%, a što jasno proizlazi i iz provedenog kombiniranog prometno sudsko-medicinskog vještačenja te višekratnih očitovanja vještaka dr. Škavića.

22. Iz nalaza i mišljenja vještak dr. GO proizlazi da je prednik tužitelja (pokojni ZO), rođen 1950., dana 3. rujna 2008. stradao u prometnoj nezgodi kao vozač osobnog automobila. Zadobio je udarnorazderotnu ranu u području tjemena glave, istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, prijelom prsne kosti i devetog rebra lijevo. Prema slijedu medicinske dokumentacije i mehanizmu ozljeđivanja, postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i navedenih ozljeda. Liječen je imobilizacijom vrata ovratnikom, mirovanjem, analgeticima. Proveo je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod prednika tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu prednika tužitelja, po završetku liječenja su zaostali kronični bolovi u vratu, vrtoglavice kretnje u vratu su ograničene u manjem stupnju, terminalno bolne. Navedene trajne posljedice, po mišljenju vještaka, uzrok su smanjenja životne aktivnosti 3%. Nadalje, vještak navodi da po prijelomu prsne kosti i devetog rebra na lijevoj strani prsnog koša zaostala je manja oteklina na mjestu prijeloma koja je bolna na palpaciju. Prednik tužitelja je imao bolove na mjestu prijeloma kod težih fizičkih poslova, dubljeg disanja, nije mogao spavati na lijevoj strani zbog pojave bolova. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 5%. Ukupno, realno smanjenje životne aktivnosti iznosi 7%. Nadalje, vještak navodi da je prednik tužitelja zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno. Zaostali povremeni bolovi manjeg intenziteta uključeni su u smanjenje životnih aktivnosti. Nadalje, vještak navodi da je prednik tužitelja trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 3 tjedna kumulativno. Nadalje, tuđa pomoć u opsegu od 4 sata dnevno bila je potrebna 2 tjedna, u opsegu od 2 sata dnevno 2 tjedna (preporučeno mirovanje) za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Vještak dr. GO još dodaje da je liječenje prednik tužitelja završeno, odnosno da se zdravstveno stanje stabiliziralo 4. svibnja 2009.

23. Na ročištu dana 21. srpnja 2021. saslušani su dr. ČO, dr. LOD i dr. GO, koji nakon uvida u oba nalaza i mišljenja, a uzevši u obzir da je između dva vještačenja protekao period od 10 godina, se usuglašavaju u ocjeni smanjenja životne aktivnosti na način da je kao posljedica trzajne ozljede vratne kralježnice ostalo umanjenje životne aktivnosti od 3%, a kao posljedica prijeloma prsne kosti 3%. Ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi 5%.

Vještaci su se nadalje usuglasili da je tužitelj zbog dobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno.

Kod toga je uzeto u obzir da je tužitelj bio na dugotrajnoj fizikalnoj terapiji. Isto tako vještaci suglasno ističu da je ocjena pretrpljenog straha i potrebe za tuđom pomoći identična u oba vještačenja te da nije potrebno usuglašavanje.

24. Sud prvog stupnja je prihvatio usuglašeni nalaz i mišljenje navedenih vještaka i to dr. ČO, dr. LOD i dr. GO, kao jasan, stručan i argumentiran, budući da su isti po mišljenju suda realno procijenili zaostale trajne posljedice i ostale vidove štete, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje na usuglašeni nalaz i mišljenje sva tri vještaka nisu imale nekih posebnih prigovora.

25. Dakle, temeljem nalaza i mišljenja vještaka sud prvog stupnja je utvrdio da je predniku tužitelja (pokojnom ZO), povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena imovinska šteta budući mu je bila potrebna tuđa pomoć, te je u vezi s navedenim imao i izgubljenu zaradu u vidu razlike u plaći dok je bio na bolovanju (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05

- dalje ZOO).

26. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni prvostupanjskog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, odnosno fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti. Također je utvrđivana i potreba prednika tužitelja za tuđom pomoći, te izgubljena zarada.

27. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova sud prvog stupnja je tužiteljima zbog navedenih okolnosti odmjerio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 12.000,00 kn.

28. Isto tako imajući u vidu način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha sud prvog stupnja je odmjerio tužiteljima zbog navedenih okolnosti pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 6.000,00 kn.

29. Iz nalaza i mišljenja vještaka, proizlazi da je kod prednika tužitelja zbog štetnog događaja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 5%, koje je tužitelj (rođen 1950. ), osjećao u preostalom životnom vijeku, a koje se očituju na način opisan u nalazu i mišljenju vještaka. Stoga je sud prvog stupnja, uzimajući u obzir težinu i trajnost zaostalih posljedica, način ispoljavanja, te dob pokojnog ZO, zbog navedenih okolnosti odmjerio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 8.000,00 kn.

30. Dakle, sud prvog stupnja smatra da pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu iznosi ukupno 26.000,00 kn što umanjeno za suodgovornost, odnosno doprinos tužitelja od 20% iznosi 20.800,00 kn. Kada se od ovog iznosa odbije iznos od 9.600,00 kn, kojeg je na ime neimovinske štete tuženik nesporno već isplatio, dobije se iznos od 11.200,00 kn.

31. Nadalje, vještaci su utvrdili da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna ukupno 84 sata. Stranke su učinile nespornim da je cijena jednog sata za tuđu pomoć 15,00 kn i da su ju predniku tužitelja pružali ukućani. Dakle, tužiteljima bi za tuđu pomoć pripadalo 1.260,00 kn, što umanjeno za suodgovornost, odnosno doprinos od 20% iznosi 1.008,00 kn. Kada se od ovog iznosa odbije iznos od 800,00 kn, kojeg je na ime neimovinske štete tuženik nesporno već isplatio, dobije se iznos od 208,00 kn, koliko bi pripadalo tužiteljima.

32. Nadalje, u svom nalazu i mišljenju vještak medicine rada dr. Jelena Macan između ostalog zaključuje da privremena radna nesposobnost, tj. bolovanje prednika tužitelja u razdoblju od 2. siječnja do 27. veljače 2009. je bilo uzročno povezano s ozljedama zadobivenim u prometnoj nezgodi od 3. rujna 2008. i vođeno je pod MKB 10 šifrom: S13 koja označava istegnuća vratnog dijela kralježnice, tj. trzajnu ozljedu vrata.

33. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka medicine rada sud prvog stupnja je utvrdio uzročno posljedičnu vezu između bolovanja i ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi te je ocijenjen osnovanim zahtjev tužitelja za izgubljenu zaradu za siječanj 2009. u iznosu od 1.021,00 kn od 10. veljače 2009., što umanjeno za suodgovornost, odnosno doprinos tužitelja od 20% iznosi 816,80 kn, te za veljaču 2009. u iznosu od 1.191,97 kn što umanjeno za suodgovornost, odnosno doprinos prednika tužitelja od 20% iznosi 953,57 kn.

34. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, a što je sud prvog stupnja utvrdio temeljem provedenog dokaznog postupka, pravilno je sud prvog stupnja primjenom čl. 1048. I čl. 1095. ZOO-a tuženika obvezao da tužiteljima naknadi štetu u visini kako je to prethodno izloženo. Naime, tužiteljima pripada pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete kako je odredio sud prvog stupnja, i to:

- za povredu prava osobnosti iznos od 26.000,00 kn, umanjeno za suodgovornost, odnosno doprinos tužitelja od 20%, te umanjeno za iznos koji je po tom osnovu tužiteljima već isplaćen - 11.200,00 kn)

- za tuđu pomoć i njegu 1.260,00 kn, umanjeno za suodgovornost, odnosno doprinos od 20%, te umanjeno za već isplaćeni iznos - 208,00 kn

- za izgubljenu zaradu za siječanj 2009. iznos od 1.021,00 kn, umanjeno za suodgovornost, odnosno doprinos tužitelja od 20% iznosi 816,80 kn, te za veljaču 2009. iznosu od 1.191,97 kn što umanjeno za suodgovornost, odnosno doprinos prednika tužitelja od 20% iznosi 953,57 kn.

35. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a u svezi s čl. 12. Zakona o obvezim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) na dosuđeni iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu i na nenovčanu materijalnu štetu – tuđu pomoć i njegu pravilno su tužiteljima dosuđene i zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe 28. svibnja 2009. budući da je do tog dana liječenje već bilo završeno.

36. Isto tako tužiteljima na dosuđeni iznos od po 408,40 kn dosuđene zatezne kamate koje teku od 10. veljače 2009. i na iznos od po 476,79 kn od 10. ožujka 2009. do isplate, a nakon što je tuženik visinu i tijek kamata na ime izgubljene zarade učinio nespornim.

37. U odnosu na žalbene navode stranaka vezane uz visinu naknade štete treba navesti da je, s obzirom na sve relevantne okolnosti, a koje su prethodno izložene, visina naknada štete pravilno određena, odnosno da ista nije niti previsoko niti prenisko određena.

38. Sud prvog stupnja pravilno je odlučio i o pravu tužitelja na povišenje tužbenog zahtjeva i zastaru te tijek zateznih kamata na povećani do zahtjeva tužitelja. Nakon ukinutog dijela prvostupanjske presude, kada je predmet vraćen na ponovno suđenje, tužitelj je, nakon provedenih vještačenja i promjene orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, mogao povećati tužbeni zahtjev, a što je i učinio, i takva je preinaka u smislu čl. 190. ZPP-a dopuštena, a budući da se radi o istom činjeničnom supstratu tužbe, nije nastupila zastara za preinačeni dio. Dakle, tužiteljima sukladno čl. 1103. ZOO-a u svezi s čl. 12. Zakona o obvezim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23), a u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, zatezne kamate teku od dana podnošenja tužbe.

39. Nadalje pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da i za povećani iznos naknade štete zatezne kamate teku od dana podnošenja tužbe jer je tada tuženik pa u zakašnjenje.

40. Zbog navedenoga je prvostupanjska presuda po žalbama tužitelja i tuženika u točkama I-V izreke potvrđena.

41. Pravilno je sud prvog stupnja naveo da je ovdje u pogledu troškova postupka potrebno primijeniti čl. 154. st. 2. ZPP-a. Isto tako, pravilno sud prvog stupnja tužiteljima nije priznao trošak sastava podnesaka kojima požuruje postupanje suda jer to nisu bili podnesci koji su bili potrebni za vođenje ovog spora, dok je troškove vještačenja pravilno sud prvog stupnja tužiteljima priznao u cijelosti s obzirom da isti ne ovise o omjeru uspjeha u sporu.

42. Trošak pristupa na ročište za objavu presude tužiteljima je priznat dopunskim rješenjem pa su žalbeni navodi iz žalbe protiv presude vezani uz taj dio troška pravno nevažni i nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.

43. Međutim, sud prvog stupnja pogrešno je utvrdio omjer uspjeha u sporu. Tužitelji su s osnovom uspjeli u omjeru od 100 %, a s visinom u omjeru od 56,56 % Dakle, uspjeli su u prosjeku sa 78,33 %, pa kada se od toga oduzme omjer uspjeha tuženika od 21,67 %, tužitelji su u konačnici uspjeli s 56,66 %.

Zbog navedenoga je potrebno trošak zastupanja po odvjetniku umjesto u omjeru od 13,32 % priznati u omjeru od 56,66 %. Dakle, ukupno taj trošak zastupanja po odvjetniku ne iznosi 3.912,75 kn (13,32 % od 29.375,00) već 16.643,87 kn odnosno 2.209,00 eura (56,66 % od 29.375,00) pa je tužiteljima dosuđena razlika od 1.689,70 eura sa zateznim kamatama od donošenja ove drugostupanjske presude sukladno čl. 30. st. 3. Ovršnog, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

45. Slijedom svega navedenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 373. ZPP-a prvostupanjska je presuda djelomično preinačena, ali pretežnim dijelom potvrđena.

46. Kako je sud prvog stupnja pogrešno izračunao omjer uspjeha u sporu, tako je pogrešno odmjerio i trošak pristupa na ročište za objavu presude pa je tužiteljima iz istih razloga zbog kojih je preinačena i odluka o troškovima postupka iz prvostupanjske presude taj trošak umjesto u omjeru od 13,32 % pruznat u omjeru od 56,66 % te je dopunsko rješenje preinačeno primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a.

47. O trošku sastava žalbe tuženika protiv presude i o trošku sastava žalbe tužitelja protiv dopunskog rješenja odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

48. O trošku sastava žalbe tužitelja protiv presude odlučeno je primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a, a o trošku tužitelja za sastav odgovora na žalbu odlučeno je primjenom čl. 155. ZPP-a.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte