Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4299/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženice MH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Dori Ljevar, odvjetnici iz Zagreba, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-1/2022-9 od 25. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-1/2022-9 od 25. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom citiranom u izreci odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženici MH iseliti iz stana u podrumu pov.21,40 m2, opisanog kao 15. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-13, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, koji stan se nalazi u zgradi mješovite uporabe broj 115 i dvorište, [adresa], ukupne pov.426 m2, na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te istog predati tužitelju slobodnog od osoba i stvari.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 398,17 eur/3.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2023. godine pa do isplate, u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tuženica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), uz prijedlog da ovaj sud preinači pobijanu presudu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U predmetnom postupku tužitelj, kao vlasnik stana u [adresa] koji bez pravne osnove koristi tuženica, traži iseljenje tuženice iz tog stana.

6. Sud je tužbenom zahtjevu udovoljio, na temelju čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, dalje: ZV) prema kojem vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar, da mu ona preda svoj posjed te stvari, koje pravo ne zastarijeva. Odredbom čl. 162. st. 1. ZV propisano je da je za ostvarenje tog prava vlasnik dužan dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu, čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno, dok tuženica nije dokazala da bi imala pravo koje bi je ovlastilo na posjedovanje stvari u smislu čl. 163. ZV.

7. Radi toga je materijalno pravo citiranih odredaba ZV pravilno primijenjeno, kada je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

8. Neosnovano se u žalbi prigovara, da bi tuženici bilo onemogućeno sudjelovanje u postupku i time povrijeđeno pravo na jednakost oružja u smislu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe („Narodne novine”- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02i 1/06, dalje: Konvencija).

9. Tuženica je uredno pozvana na pripremno ročište zakazano za 25.11.2022., te je podneskom od 24.11.2022. zamolila odgodu tog ročišta jer da zbog zdravstvenog stanja nije mogla naći odvjetnika, te je molila odgodu radi angažiranja odvjetnika u ovoj pravnoj stvari (l. 17 spisa).

9.1. Sud je ročište odgodio za 14. ožujka 2023., te je poziv za to ročište tuženici uručen 30.11.2022.

9.2. Na ročište od 14.3.2023. uredno pozvana tuženica nije pristupila, niti je opravdala izostanak, dok je tužitelj istaknuo da se ne radi samo o bespravnom korištenju stana već da je tuženica isti pretvorila u skladište stvari koje skuplja i donosi s ulice što ometa život ostalih stanara, te da se oglušila na višekratne opomene službenika tužitelja da očisti stan.

9.3. Tuženici je dakle omogućeno aktivno sudjelovanje u postupku, jer je na ročišta uredno pozivana, kada je tražila odgodu istom je udovoljeno, a svojom pasivnošću nije niti omogućila sudu da je pouči o njezinim pravima. Pri tom o pravu na besplatnu pravnu pomoć ne odlučuje sud već nadležno upravo tijelo, u skladu s odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (NN br. 143/13, 98/19).

10. Iz navoda žalbe proizlazi da je tuženica nakon donošenja presude zatražila pomoć Udruge (ne navodi se koju) preko koje ostvaruje topli obrok, ali ne i da su postojale prepreke da isto ostvari tijekom postupka.

11. U odnosu na istaknuti prigovor o pravu na dom sukladno čl. 8. Konvencije, a prema kojem svatko ima pravo na poštivanje svog doma, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala i radi zaštite prava i sloboda drugih, valja reći da je zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27.11.2019. da u parnicama radi iseljenja iz prostora koji se koristi za stanovanja sud pazi po službenoj dužnosti na prigovor poštivanja prava na dom u okviru iznesenih činjenica i predloženih dokaza u postupku.

12. Da bi sud mogao paziti na takav prigovor, moraju dakle biti iznesene činjenice i dokazi koji na isto upućuju tj. iz kojih bi se moglo, provođenjem testa razmjernosti, ocijeniti je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, te da li stan predstavlja dom tuženice. Naime, činjenica na koju se tuženica poziva u žalbi, a to je da u stanu živi od 1988. godine, nije utvrđena u postupku (pa ne može biti nesporna), kao niti je li u pitanju jedini dom tuženice. Iz navoda tužitelja proizlazi da tuženica u stanu drži razne stvari (smeće) i ometa druge stanare u korištenju njihovih stanova, kao i da blaže mjere (opomene da stan očisti) nisu dovele do rezultata jer se tuženica na isto oglušila.

13. Sud ne može ocjenjivati činjenice koje stranke nisu iznijele u postupku niti može provoditi test razmjernosti bez da se tuženica pozove na činjenice iz kojih bi se moglo utvrditi je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li bilo nužno u demokratskom društvu.

14. Tuženica tek u žalbi ističe da je lošeg imovnog stanja, da je sporni stan njezin jedini dom i da je plaćala najamninu tužitelju (o čemu se čak niti uz žalbu ne dostavljaju dokazi).

15. Nove činjenice ne mogu se, na temelju čl. 352. st. 1. ZPP, iznositi u žalbenom postupku niti ovaj sud može ukinuti prvostupanjsku presudu radi utvrđivanja činjenica koje nisu istaknute u postupku pred prvostupanjskim sudom i provođenja dokaza koji nisu predloženi u prvostupanjskom postupku (a takve se činjenice i dokazi ne bi mogli isticati i provoditi niti na ročištu pred drugostupanjskim sudom koje se u žalbi predlaže, u skladu s odredbom čl. 373.b ZPP).

16. Radi toga je prvostupanjski sud, imajući na umu sve navedeno, pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužitelja kao vlasnika spornog stana, koji tuženica koristi bez pravne osnove, u situaciji kada nije istaknut prigovor prava na dom, niti bilo kakve druge činjenice koje bi na isto upućivale, te naložio tuženici iseliti iz spornog stana i predati isti u posjed tužitelju.

17. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 164. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1 i čl. 155. ZPP.

18. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene bitne povrede ZPP iz čl. 365. st 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić