Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4462/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednice vijeća, te članova vijeća Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Dan Marinović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Marinović i Partneri u Zadru, protiv 1- tuženika ŠD, pok. O, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2- tuženika TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Ani Šoši, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Bačić i Partneri u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-59/2018-19 od 2. rujna 2022. godine, na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pn-59/2018-19 od 2. rujna 2022. godine u pobijanom dijelu pod točkama II, III i IV izreke u dijelu kojim nije odmjeren daljnji trošak parničnoga postupka.

II Odbija se žalba 1- tuženika i 2- tuženika i potvrđuje navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkama I i IV izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 10.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 18. svibnja 2018. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate (točka I izreke). Odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži više zatraženi iznos od 30.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti s pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke). Odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu iznosa od 30.000,00 kuna na ime naknade imovinske štete zbog gubitka zarade sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III izreke). Naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.551,55 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 2. rujna 2022. godine, kao dana donošenja presude, pa do isplate (točka IV izreke).

2. Protiv navedene presude pod točkama II, III i IV izreke u dijelu kojim nije odmjeren daljnji trošak parničnoga postupka žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti ili djelomično, podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

3. Navedenu presudu pobijaju 1- tuženik i 2- tuženik pod točkama I i IV izreke bez navođenja žalbenih razloga iz odredbe članka 353. st. 1. ZPP u svezi članka 365. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se pobijani dio presude preinači i tužbeni zahtjev odbije, uz naknadu troška žalbenoga postupka.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Žalba 1- tuženika i 2- tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske štete zbog pretrpljenih duševnih boli zbog povrede dostojanstva, časti, ugleda i prava na dobar glas kao i imovinske štete zbog izgubljene zarade koje su 1- tuženik i 2- tuženik nanijeli tužitelju počinjenjem kaznenih djela klevete.

7. U ovome stadiju postupka nesporan je nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost 1- tuženika i 2- tuženika.

8. Sporna je osnova i visina dosuđene naknade za neimovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio s osnove duševnih bolova zbog povrede dostojanstva, ugleda i časti, kao i imovinska šteta zbog izgubljene zarade.

9. Suprotno žalbenom navodu tužitelja nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP jer se pobijana presuda u cijelosti može ispitati, izreka je jasna i sukladna razlozima obrazloženja koji su neproturječni i utemeljeni na stanju spisa.

10. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nije uočeno da je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve, te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom slobodnom i pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio sve potrebne činjenice za dosudu pravične novčane naknade za utuženi vid štete, a naročito odlučne:

- da je 1- tuženik ŠD proglašen krivim da je počinio jedno produljeno kazneno djelo klevete jer je u listu VOX glas Zadra od 12. svibnja 2009. u članku "Optužbe među taksistima pršte sa svih strana", u rubrici "Ne pokoravamo se bolesniku" za tužitelja iznio: "Dvojicu je doveo iz [adresa] i jednog iz zračne luke pa taksiraju na crno, a mi koji imamo dozvole ne valjamo zato što se bolesniku ne pokoravamo"…", dakle da je putem tiska za drugog iznio nešto neistinito, što može škoditi njegovoj časti i ugledu, zbog čega je kleveta postala pristupačnom većem broju osoba, te da je u listu VOX glas Zadra od 21. svibnja 2009. u članku "Reagiranja taksista ŠD za optužbe OD u podnaslovu "Izluđivao ga telefonskim pozivima" za tužitelja kazao: "radi se o umno poremećenoj osobi", dakle putem tiska za drugoga iznio nešto neistinito, što može škoditi njegovoj časti i ugledu, zbog čega je kleveta postala pristupačnom većem broju osoba, kako to proizlazi iz pravomoćne presude br. 37 K-850/09 od 18. travnja 2014. godine,

- da je 2-tuženik TD istom presudom proglašen krivim da je počinio kazneno djelo klevete jer je u svom pisanom tekstu pod nazivom "Prigovor i očitovanje zbog službene odsutnosti od 12. svibnja 2009., koji prigovor i očitovanje je poslao putem e-maila sa vlastite e- mail adrese [adresa elektroničke pošte] 13. svibnja 2009. u 20,10 sati Udruženju obrtnika [adresa] i tajnici tog udruženja MD na njezinu službenu e-mail adresu, kao i putem fax uređaja u više od desetak primjeraka, a koja je taj prigovor i očitovanje podijelila taksistima, te je na temelju toga pokrenut postupak izglasavanja povjerenja-nepovjerenja tužitelju kao predsjedniku sekcije taksista, a u kojem prigovoru i očitovanju je za tužitelja naveo "da oštećenik OD nije pri zdravom razumu i da je zaista neuračunljiv", te da se očito radi o umno poremećenoj osobi, te da za takvo što postoje i dokazi, dakle da je 2- tuženik TD na drugi način za drugoga iznio nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti i ugledu, zbog čega je kleveta postala pristupačnom većem broju osoba,

- da su tuženici tužitelja nazvali bolesnikom, umno poremećenom osobom koja nije pri zdravom razumu, neuračunljivim i to 1- tuženik putem tiska u listu VOX glas Zadra od 12. svibnja i 21. svibnja 2009. godine, a 2- tuženik putem e-maila i fax uređaja 13. svibnja 2009. godine dostavljenom u više od desetak primjeraka kolegama taksistima na njihovom sastanku na kojem se nesporno odlučivalo o izboru predsjednika sekcije taksista, dakle da sadržaj riječi, mjesto, vrijeme i veći broj osoba koji su ih primili upućuju na zaključak da se u konkretnom slučaju radi o kleveti, odnosno o iznijetim neistinitim kvalifikacijama na štetu tužitelja koja objektivno može utjecati na narušavanje ugleda tužitelja, njegove časti i dostojanstva, te kod istoga izazvati duševne boli,

- da je tužitelj trpio duševne boli zbog iznesenih neistinitih kvalifikacija na njegovu štetu,

- da je odgovornost 1- tuženika i 2- tuženika solidarna s obzirom da se ne mogu utvrditi udjeli 1- tuženika i 2- tuženika u nastaloj šteti tužitelju,

- da tužitelj nije dokazao da je pretrpio imovinsku štetu zbog izgubljene zarade primjenom pravila o teretu dokazivanja,

- da nije nastupila zastara potraživanja naknade štete.

12. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18- dalje: ZOO) kada je tužitelju dosudio iznos od 10.000,00 kuna na ime pretrpljenih duševnih boli zbog povrede dostojanstva, časti i ugleda. Navedeni dosuđeni iznos u svojoj ukupnosti predstavlja i po ocjeni ovog suda primjerenu i pravičnu novčanu naknadu za utuženi vid štete uzimajući u obzir posebne okolnosti slučaja, a te su da je tužitelj oklevetan među svojim kolegama u ulozi predsjednika sekcije taksista, te je oklevetan među većim brojem osoba putem lokalnoga tiska u manjoj sredini, pa su tako tužitelja nazivali ljudi i pitali što se to piše o tužitelju u novinama zbog čega je tužitelju psihički bilo jako teško, ali nije otvarao bolovanje jer radi kod privatnika. Dakle, tužitelj je trpio duševne boli zbog povrede prava osobnosti i to prava na dostojanstvo, ugled i čast koje opravdavaju dosudu pravične novčane naknade upravo u visini od 10.000,00 kuna.

12.1. Naime, odredba čl. 1100. st. 1. ZOO propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. I odluka o zateznim kamatama tekućim na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete pravilna je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO u vezi članka 1103. ZOO. 14. Međutim, s obzirom da tužitelj nije dokazao da mu je nastala zatražena imovinska šteta u visini od 30.000,00 kuna pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredbe članka 1095. st. 1. ZOO u vezi članka 221.a ZPP i u svezi čl. 8. ZPP odbio zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete od 30.000,00 kuna.

U odnosu na žalbu tužitelja

15. Žalitelj neosnovano prigovora dosuđenoj visini naknade neimovinske štete smatrajući je preniskom pogrešno se pozivajući na izmijenjene Orijentacijske kriterije, koji se u okolnostima konkretnog slučaja ne primjenjuju. Naime, sud je cijeneći okolnosti iz članka 1100. ZOO pravilno odmjerio visinu pravične novčane naknade.

16. U odnosu na žalbene navode koji se tiču odbijenog zahtjeva za naknadu imovinske štete treba odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno temeljem pravila o teretu dokazivanja odbio zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade. Naime, tužitelj je tijekom postupka naveo da nije bio u mogućnosti obavljati usluge taksi prijevoza kroz svibanj, lipanj i dio srpnja 2009. godine, dakle skoro 3 mjeseca dok u svom iskazu govori o nekoliko dana. S obzirom da tužitelj sudu nije pružio odgovarajuća dokazna sredstva iz kojih bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi da je tužitelj pretrpio imovinsku štetu u visini od 30.000,00 kuna pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 221.a ZPP uz vezi čl. 8. ZPP kada je taj zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim.

17. U odnosu na odluku o troškovima parničnoga postupka žalitelj prigovara premalom iznosu dosuđenoga troška koji je u posljedičnoj vezi sa uspjehom tužitelja u ovoj parnici, dok konkretnim žalbenim navodima ne osporava pravilnost i zakonitost pojedinih odmjerenih troškova.

U odnosu na žalbu tuženika

18. Žalbeni navodi kako šteta u ovome predmetu nije dokazana, te da je tužitelj satisfakciju dobio putem osuđujuće odluke nisu osnovani. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da sadržaj riječi koje su tuženici uputili tužitelju nazvavši ga bolesnikom, umno poremećenom osobom koja nije pri zdravom razumu, neuračunljivim i to 1- tuženik putem tiska u listu VOX glas Zadra od 12. svibnja i 21. svibnja 2009. godine, a 2- tuženik putem e-maila i fax uređaja 13. svibnja 2009. godine dostavljenom u više od desetak primjeraka kolegama taksistima na njihovom sastanku na kojem se nesporno odlučivalo o izboru predsjednika sekcije taksista, zatim mjesto, vrijeme i veći broj osoba koji su ih primili upućuju na zaključak da se u konkretnom slučaju radi o kleveti, odnosno o iznijetim neistinitim kvalifikacijama na štetu tužitelja koje su objektivno utjecale na narušavanje ugleda tužitelja, njegove časti i dostojanstva i uzrokovale povredu prava osobnosti uslijed koje je trpio duševne boli zbog povrede dostojanstva, ugleda i časti.

19. Žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da postoji solidarna odgovornost tuženika za štetu nije osnovan jer sukladno odredbi članka 1107. st. 1. ZOO za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno, a ovdje se radi o osobama koje su pravomoćno osuđene svaka za svoje kazneno djelo klevete na štetu tužitelja, pa se ne mogu utvrditi njihovi udjeli u nastaloj šteti sukladno odredbi članka 1107. st. 3. ZOO.

20. Zaključno, žalbeni navod da je nastupila zastara potraživanja naknade štete nije osnovan. Sukladno odredbi članka 231. st. 1. ZOO kada je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Sukladno odredbi članka 231. st. 2. ZOO prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete. U konkretnom slučaju štetni događaj je nastao dana 12. svibnja 2009. i dana 21. svibnja 2009. godine u odnosu na 1- tuženika, te dana 13. svibnja 2009. godine u odnosu na 2- tuženika, iz priklopljenog kaznenog spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj K- 850/09 utvrđeno je da je za vrijeme trajanja kaznenoga postupka koji je pokrenut dana 8. srpnja 2009. godine zastara bila u prekidu i ponovno je počela teći od pravomoćnosti kaznene presude dana 5. ožujka 2015. godine i to u trajanju od 5 godina (s obzirom da je rok za zastaru kaznenog progona za kazneno djelo klevete kraći i iznosi 3 godine) sukladno odredbi članka 230. st. 2. ZOO koja odredba propisuje da u svakom slučaju tražbina naknade štete zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. S obzirom da je tužba podnesena 18. svibnja 2018. godine, nije nastupila zastara zahtjeva za naknadu štete.

21. Tuženik osporava odluku o troškovima parničnoga postupka, no ta odluka je pravilna i zakonita s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u postupku sukladno odredbi članka 154. st. 2. ZPP-a.

22. Slijedom svega navedenoga, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkama I i II izreke.

U Zagrebu, 28. siječnja 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Vlasta Feuš