Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5638/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mateju Balažu, odvjetniku u Osijeku, protiv I. tuženog RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužene ŠI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Arturu Fišbahu, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 321/2019-43 od 11. listopada 2024., dana 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-321/2019-43 od 11. listopada 2024. u točkama I, II i IV izreke.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao u odnosu na tuženike RI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužene ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], kao upisane suvlasnike svakog u 1/8 na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kč. br. [katastarska čestica], kuća br. 57 i dvor u [adresa], površine 132 m2, valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na njihovom vlasničkom dijelu, što su tuženici dužni priznati u roku od 15 (petnaest) dana, te su tuženici dužni tužitelju izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za stjecanje prava vlasništva iste nekretnine, a što će u suprotnom zamijeniti ova presuda, te su dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na istoj nekretnini, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. I. tuženi RI i II. tužena ŠI dužni su tužitelju BI solidarno naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.279,18 EUR-a (pettisućadvijestosedamdesetdeveteuraiosamnaestcenti), u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Djelomično se odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.055,82 EUR (dvijetisućepedesetpeteuraiosamdesetdvacenta).

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev I. tuženog RI i II. tužene ŠI za naknadu troškova ovog postupka u ukupnom iznosu od 9.812,50 EUR (devet tisućaosamstodvanaesteuraipedesetcenti)."

2. Protiv ove presude u dijelu kojim nisu uspjeli u sporu žalbu su izjavili tuženi zbog svih žalbenih razloga.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.

Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Posebno treba istaknuti da neosnovano tuženi u žalbi tvrde da su nejasna i pomiješana imena učesnika i svjedoka.

5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

6. Sud prvog stupnja je i pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet spora je utvrđivanje prava vlasništva tužitelja na nekretnini tuženika upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja se odnosi na suvlasnički dio u po 1/8 dijela.

Tijekom postupka nije sporno da su tuženici, kao suvlasnici upisani u zemljišnim knjigama u po 1/8 dijela u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. 7.1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa svojom bivšom suprugom UI (ranije ŠI) bio u braku od 1973. do 29. studenog 1995.

Za vrijeme trajanja predmetne bračne zajednice, bračni drugovi, bivša supruga UI i tužitelj, inače brat I tuženog RI, stjecali su bračnu stečevinu. Tijekom braka tužitelj i UI su stekli ugovorom o izgradnji dvosoban komforan stan u [adresa], potom su predmetni stan prodali te kupili kuću u [adresa], dijelom iz sredstava prodaje stana, a dijelom iz kredita. Nakon što su postali vlasnici na predmetnoj kući, istu su prodali tijekom 1989. kupcu MI, te su iz navedenih sredstava isplatili tuženike za njihov tada suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini – kući u [adresa]. Naime, tada je za suvlasnički dio tuženicima isplaćen iznos od 25.000,00 DEM. Nakon što su isplatili tuženike za njihov suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini, isti su uselili u predmetnu kuću dok su se tuženik i tuženica preselili u svoju kuću u [adresa]. Tužitelj je u navedenoj kući živio od početka Domovinskog rata tj. do sredine 1991., a njegova bivša supruga sve do 1997., kada je kuću i ona napustila, a u međuvremenu su se u kuću po dogovoru s ĆI, majkom tužitelja i ranijom suvlasnicom iste nekretnine, nakon što su ostali bez svoje nekretnine u [adresa], ponovno uselili tuženici. Pred sudom prvog stupnja pod brojem P-965/12, identičan spor je vodila njegova bivša supruga UI, te je pravomoćnom presudom usvojen njezin tužbeni zahtjev, temeljem kojeg je ona uknjižila u odnosu na tuženike svoje vlasništvo na istoj nekretnini, koje je stekla kao svoj dio bračne stečevine. Nakon što su isplatili tuženike, tužitelj i njegova bivša supruga s tuženicima nikada nisu uredili imovinske odnose na predmetnoj nekretnini, niti se tužitelj uknjižio kao vlasnik na predmetnoj nekretnini, zbog kojih okolnosti je bivša supruga i vodila gore spomenuti spor, te slijedom iznesenog predlaže donijeti presudu kako je naznačeno u točki I izreke prvostupanjske presude.

8. Uvidom u povijesni zemljišno - knjižni izvadak za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da 18. travnja 1980. na kući u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na temelju pravomoćne presude broj P- 1077/79 od 5. rujna 1979. i dozvole izvršenja je upisano pravo vlasništva na 1/2 dijela nekretnine za korist ĆI PI i ĆI. Dana 30. lipnja 1980. na temelju darovnog ugovora od 24. lipnja 1980. uknjiženo je pravo vlasništva na dio nekretnina PI i ĆI (1/2 dijela) za korist KI. Dana 30. srpnja 1981. na temelju ugovora o kupoprodaji od 26. veljače 1981. uknjiženo je pravo vlasništva na dio nekretnina „Croatia“ Osijek od 1/2 dijela za korist KI PI i ĆI. Dana 26. veljače 2001. na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 15. siječnja 2001. broj O-14/01 uknjiženo je pravo vlasništva na nekretnini PI od 1/4 dijela za korist ĆI. Dana 18. kolovoza 2004. na temelju ugovora o darovanju od 30. travnja 2002. uknjiženo je pravo vlasništva na 2/4 dijela nekretnine ĆI za korist ABC i AI - svake u 1/4 dijela.

8.1. Dakle, iz priloženog zemljišno-knjižnog izvatka proizlazi da u zemljišnim knjigama na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] su upisani kao suvlasnici ŠI, RI, ABC i AI te UI

9. Sporno je da li su tuženici isplaćeni od strane tužitelja i UI (ranije RI) iznosom od 25.000,00 DEM na ime prodaje njihovih suvlasničkih dijela za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], s time da nije sporno da su se tužitelj i UI uselili u predmetnu nekretninu, odnosno stupili u posjed iste.

10. Iz pismena pod nazivom Kupoprodajni ugovor proizlazi da je sklopljen dana 26. srpnja 1989. te potpisan po prodavatelju KI i kupcima TI i DI, te svjedocima FI i DI R. U navedenom pismenu navodi se da prodavatelji BI i UI prodaju kuću kupcima TI i DI za 50.000,00 DEM, te da su navedenog dana kupci isplatili prodavateljima 10.900,00 DEM, da ostatak do 35.000,00 DEM se kupci obvezuju isplatiti prodavateljima najkasnije do 20. kolovoza 1989., ostatak do 50.000,00 DEM kupci će isplaćivati u redovitim mjesečnim iznosima po 400,00 DEM počev od 15. listopada 1989., te ukoliko kupci nisu u mogućnosti do 20. kolovoza isplatiti 24.100,00 DEM da se ugovor poništava a prodavatelji BI i II se obvezuju vratiti iznos od 10.900,00 DEM. Dana 20. travnja 1992. kupci su u potpunosti izvršili obveze po ovom ugovoru.

11. Pravilno sud prvog stupnja prihvaća kao istinite navode tužitelja kako je od tuženika otkupio njihov udio u nekretnini koja je predmet ovog spora.

Naime, istinitost navoda tužitelja potvrđuju provedeni dokazi, i to iskazi tužitelja te svjedoka UI i OI, a potvrđuje ih i pisani ugovor o kupoprodaji kuće od 26. srpnja 1989. temeljem kojeg ugovora je očito da su tužitelj i tadašnja njegova supruga raspolagali novcem potrebnim za isplatu tuženima.

11.1. UI (ranije II) izjavila je da sukladno dogovoru su ona i njezin tadašnji bračni drug, ovdje tužitelj, isplatili RI, inače tužiteljevog brata, na ime njegove 1/2 dijela kuće u [adresa] u iznosu od 25.000,00 DEM s tim da će roditelji ostati živjeti s njim u [adresa], a koji iznos mu je isplaćen na ruke, čemu su bili prisutni BI, II tužena ŠI, te njezina sestra OI, te da novac koji je isplaćen bratu je zajednički novac nje i tužitelja, dobiven prodajom kuće u [adresa] koju su zajedno stekli, te je izjavila da nakon te isplate brat RI nije imao više nikakvih prava na kuću u [adresa].

11.2. ĐI je izjavio da je isplatio BI dogovorenu kupoprodajnu cijenu od 49.000,00 DEM, u više navrata, da je kupoprodajnu cijenu dogovorio s tužiteljem, a o čemu je sve bila upoznata i II , a poznato mu je i kako su se BI i II preselili u roditeljsku kuću u [adresa], premda mu nije bilo poznato što će s tim novcima i zašto su prodavali kuću.

11.3. OI bivša šogorica tužitelja je izjavila da je bila osobno prisutna kada su njezina sestra II i njezin tadašnji suprug BI na ruke dali RI iznos od 25.000,00 DEM na ime njegovog dijela kuće u [adresa], da su navedenom, osim nje, bili prisutni baka ĆI, njezina sestra II, sada UI, te tuženici i tužitelj, a da potvrdu o isplati nisu sačinili jer su se tako dogovorili.

14. Navodi tuženih da su tužitelja financijski pomagali za kupovinu stana, te da je za uzvrat kuća trebala pripasti tuženima ovom sudu nisu uvjerljivi.

14.1. Naime, da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio provedene dokaze ukazuje činjenica da i sama II tužena u svom iskazu potvrđuje da je suprug (I tuženi) prepisao na nju dio kuće kako bi podigla kredit, dakle potvrđuje navode tužitelja da je polovina kuće prepisana na I tuženika samo radi dobivanja kredita, a ne zato što je kuća zaista trebala biti vlasništvo tuženika.

S druge strane, da je II tužena podigla kredit za gradnju predmetne kuće tada ne bi odmah u susjedstvu tuženi gradili drugu kuću, a tužitelju prepustili da sa svojom obitelji živi u kući koja je predmet ovog spora.

14.2. Zatim, II tužena je potvrdila da su ona i suprug iselili iz kuće u vrijeme koje se poklapa upravo sa isplatom za kupoprodaju kuće u bivše supruge tužitelja u [adresa] u [adresa], a koju isplatu je potvrdio kupac kuće MI, pa je uvjerljiva tvrdnja tužitelja da su isplatom iznosa od 25.000 DEM-a tuženi isplaćeni.

14.3. Osim toga, neživotno je da bio tuženi gradili novu kuću ako je kuća roditelja trebala njima pripasti.

14.4. Isto tako, ako su roditelji tužitelja i I tuženog darovali nekretninu tuženima, tada je neživotno da se I tuženi nakon smrti svog oca odriče nasljedstva iza oca u korist majke, a što iz dokaznog postupka proizlazi da se dogodilo.

14.5. Posebno treba istaknuti i to da je II tužena u svom iskazu navela da je pitala svekrvu nakon darovanja polovine kuće kćerkama tužitelja zašto nije svoj dio kuće darovala tužitelju, umjesto unukama. No, ako je kuća trebala biti od tuženika kako oni tvrde i ako su oni ulagali u gradnju kuće i ako je kuća trebala biti njihova, tada ovakvo pitanje nije logično. Naime, bilo bi za očekivati da je majku tužitelja i I tuženika pitala zašto je uopće darovala svoj dio kuće kćerkama tužitelja, kada je to trebala biti kuća tuženika.

15. S obzirom na prethodno izneseno, odnosno s obzirom na činjenična utvrđenja u ovom postupku pravilno je sud prvog tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

16. Tužitelj i II dogovorili su s tuženima kupnju suvlasničkog dijela nekretnine u [adresa], novac su u cijelosti isplatili, nakon isplate stupili su u posjed predmetne nekretnine, pa kako je usmeni ugovor o kupoprodaji u cijelosti odnosno u pretežitom dijelu ispunjen, isti proizvodi pravne učinke.

17. U odnosu na žalbene navode tuženika treba dodati da je pravno neodlučno što su se uknjižbe u zemljišne knjige za nekretnine koje su stranke i svjedoci u svojim navodima spominjali rješavale nakon više godina od realizacije pravnih poslova kojima su raspolagali tim nekretninama.

18. Isto tako, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je I tuženi darovao II tuženoj polovinu predmetne nekretnine nakon što su roditelji njemu darovali ½ dijela nekretnine. Kako je tužitelj dokazao da je cijenu od 25.000 DEM isplatio oboma tuženima, to je očito da je isplata dogovorena s njih oboje te je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj vlasnik i spram dijela koji je u zemljišnim knjigama upisan na II tuženu.

19. Tuženi osnovano u žalbi navode da se sud prvog stupnja u obrazloženju presude pozvao na pogrešne zakone. Naime, sud prvog stupnja se pozvao na primjenu čl. 115. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) u svezi s čl. 376. st. 1., čl. 377. i čl. 294. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).

S obzirom na vrijeme stjecanja (1989.) trebalo je primijeniti Zakon o prometu zemljišta i zgrada (Narodne novine broj 27/1991, 91/1996) i Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91 dr.).

No, čl. 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada (Narodne novine broj 27/1991, 91/1996) i čl. 73. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91 dr.) predmetnu materiju uređuju na isti način pa ova greška suda prvog stupnja nije od utjecaja na ishod postupka.

20. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a žalba tuženika je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda u pobijanom dijelu potvrđena.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević