Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-248/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Dinu Čekadi, odvjetniku u Puli, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, radi donošenja presude kojom se nadomješta ugovor o kupoprodaji stana, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Pazinu broj Ps-2/2021-50 od 1. ožujka 2023., dana 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice i preinačuje presuda Općinskog suda u Pazinu broj Ps-2/2021-50 od 1. ožujka 2023. na način da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Utvrđuje se da je pravni prednik tužiteljice ŽI ispunio uvjete za kupnju stana na temelju zahtjeva za kupnju stana od 3. listopada 1995. i Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo te Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV., kat br. 1, OIB 66486182714, kao prodavatelj i NI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (nasljednica ČI iz [adresa]), kao kupac, sklapaju

UGOVOR O KUPOPRODAJI STANA

Članak 1.

Tužiteljica NI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (u daljnjem tekstu: kupac) kupuje, a tuženik Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB 66486182714 (u daljnjem tekstu: prodavatelj) prodaje stan br. 4 (zajedno sa idealnim zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade) koji se nalazi u Pazinu, na adresi [adresa], šifra stana 54304637, površine 73,67 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika na II. katu zgrade, ulaz II., sa pripadajućom drvarnicom, sve na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] (po novoj izmjeri k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) za kupoprodajnu cijenu u iznosu 9.209,03 eura / 69.385,46 kuna.

Kupac kupuje i odgovarajući suvlasnički dio zgrade razmjerno odnosu korisne vrijednosti kupljenog stana prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele zgrade.

Sukladno načelu uspostave jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade, kupac kupnjom stana postaje suvlasnikom odgovarajućeg dijela zemljišta u omjeru i cijeni koji će se naknadno utvrditi sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Članak 2.

Cijena stana zajedno sa razmjernim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade utvrđuje se u iznosu iz čl. 1. ovog ugovora.

Kupac ugovorenu cijenu plaća jednokratno u roku od 8 (osam) dana od dana sklapanja ovog ugovora.

Ako kupac kupoprodajnu cijenu ne plati u ugovorenom roku, prodavatelj može raskinuti ugovor.

Članak 3.

Kupac i prodavatelj utvrđuju da je kupac u posjedu stana iz čl. 1. ovog ugovora, a danom sklapanja ovog ugovora kupac stupa u vlasnički posjed stana.

Članak 4.

Prodavatelj ovlašćuje kupca da na temelju ovog ugovora, po uplati cijene stana, ishodi uknjižbu prava vlasništva posebnog dijela nekretnine odnosno stana iz čl. 1. ovog ugovora, neodvojivo povezanog sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, kod Zemljišnoknjižnog odjela Pazin, Općinskog suda u Pazinu, polaganjem ovog ugovora u knjigu položenih ugovora.

Kupac snosi troškove upisa prava vlasništva provedbe ovog ugovora u zemljišnim knjigama odnosno knjizi položenih ugovora Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Pazin.

Članak 5.

Prodavatelj jamči da je vlasnik stana opisanog u čl. 1. ovog ugovora i da stan nije opterećen knjižnim ili izvanknjižnim teretom.

II. Ova presuda u cijelosti nadomješta ugovor o kupoprodaji stana i na temelju ove presude i dokaza o uplati kupoprodajne cijene tužiteljica je ovlaštena tražiti zemljišnoknjižnu provedbu ovog ugovora.

III. Tuženiku se nalaže da tužiteljima naknadi parnični trošak u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana zaključenja glavne rasprave, pa sve do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 3.471,72 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja drugostupanjske presude 28. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom (točka I. i II. izreke) prihvaćen je tužbeni zahtjev kako je naveden pod točkom I. izreke ove presude te je naloženo tuženici da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.592,34 eura / 34.601,00 kuna (točka III. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice na naknadu troška (točka IV. izreke).

1.1. Također, odbijen je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška (točka V. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je u dijelu pod točkama I., II., III. i V. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima, odnosno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

2.1. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode kao neosnovane i predložila drugostupanjskom sudu da odbije žalbu tuženice i potvrdi prvostupanjsku presudu.

3. Žalba tuženice je osnovana.

4. Protivno žalbenim navodima, pobijana presuda nije donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11., budući da su u njoj izneseni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu proturječni sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku, kako to neosnovano navodi tuženica.

4.1. Nadalje, upirući sadržajno na ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 7. i članka 220. ZPP, za koju ovaj sud također nalazi da nije ostvarena i to iz razloga iznesenih u nastavku odluke, tuženica navodi da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izveo dokaze koje nijedna od stranaka nije predložila, i to građevinsko vještačenje radi utvrđenja kupoprodajne cijene i uvid u spis Ministarstva obrane, Stambene komisije Zagreb osnovan u povodu zahtjeva ŽI za kupnju stana, te svoju odluku utemeljio upravo na tim dokazima.

4.2. Protivno iznesenom žalbenom prigovoru, iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je prvotni tužitelj ŽI već u tužbi predložio da "kupoprodajnu cijenu- vrijednost stana utvrdi sudski vještak", dok je naprijed spomenuti spis Ministarstva obrane bio priložen u spisu broj P-341/2005, uvid u koji su predložile obje stranke, zbog čega ovaj sud nalazi da nije riječ o dokazima izvedenim bez prijedloga stranaka.

4.3. Kako, dakle, nisu ostvarene u žalbi istaknute postupovne povrede, a ni neke druge povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), žalba podnesena zbog navedenog razloga ocijenjena je neosnovanom.

5. S druge strane, u pravu je tuženica kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za donošenje presude kojom se nadomješta ugovor o kupoprodaji stana na drugom katu zgrade izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina], a koji je tuženica odbila sklopiti sa suprugom i pravnim prednikom tužiteljice ŽI uz obrazloženje da ne ispunjava uvjete za kupnju stana propisane Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01, 78/02 i 113/02, dalje: ZPS).

7. Iz pobijane presude proizlaze sljedeća utvrđenja:

-da je rješenjem Stambene komisije Komande garnizona Pazin od 20. listopada 1987. stan na drugom katu zgrade izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina], dan na korištenje predniku tužiteljice ŽI;

-da je prednik tužiteljice kao nositelj stanarskog prava s Vojnom poštom Zagreb 29. listopada 1987. sklopio ugovor o korištenju predmetnog stana, u kojem su kao osobe koje će koristiti stan navedeni članovi njegovog domaćinstva supruga NI te sinovi OI, FI i LI;

-da je ŽI **.**.1995., odnosno u roku propisanom člankom 4. stavkom 2. ZPS, podnio zahtjev za otkup stana Ministarstvu obrane Republike Hrvatske;

-da je Stambena potkomisija Pula dopisom od 25. veljače 1999. obavijestila Stambenu komisiju u Zagrebu o uvjetima stanovanja u kući u mjestu [adresa], koja je tada bila u vlasništvu tužiteljice;

-da je Uprava za stambene poslove Pula dopisom od 12. travnja 1999. obavijestila Upravu za stambene poslove u Zagrebu da se mjesto [adresa] nalazi oko 3 km od [adresa] i da se nalazi u istoj katastarskoj općini;

-da je Uprava za stambene poslove Ministarstva obrane Republike Hrvatske dopisom od 28. travnja 1999. obavijestila ŽI da nisu u mogućnosti udovoljiti njegovom zahtjevu za kupnju stana iz razloga što je utvrđeno da je vlasnik useljive kuće u k. o. [katastarska općina], mjestu [adresa];

-da je Uprava za stambene poslove Ministarstva obrane Republike Hrvatske 17. prosinca 1999. donijela odluku da je ŽI, kao dotadašnji nositelj stanarskog prava, stekao uvjete za sklapanje ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom;

-da je prednik tužiteljice 9. veljače 2000. s Ministarstvom obrane Republike Hrvatske sklopio Ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom, koja je prema izračunu od 2. veljače 2000. iznosila 225,43 kuna mjesečno;

-da je dopisom Uprave za stambene poslove Ministarstva obrane Republike Hrvatske od **.**.2000. ŽI obaviješten da, s obzirom na vlasništvo useljive kuće (zbog čega je i odbijen njegov zahtjev za kupnju stana), ne ispunjava ni uvjete za sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a da je izračun najamnine, koji je potpisao uz Ugovor o najmu stana, pogrešan zbog čega su mu dostavili novi izračun najamnine, koji nije potpisao;

-da je Služba za stambene poslove Ministarstva obrane Republike Hrvatske u dopisu od 4. siječnja 2005. obavijestila prednika tužiteljice da mu zbog neplaćanja najamnine, otkazuju najam i pozivaju ga da u roku tri mjeseca djelatnicima Ministarstva obrane Republike Hrvatske preda stan slobodan od osoba i stvari;

-da je prethodno spomenuti dopis ŽI zaprimio 31. siječnja 2005.;

-da je presudom Općinskog suda u Pazinu broj P-341/05-27 od 17. listopada 2006. u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, protiv tuženika ŽI, NI, OI i FI utvrđeno da je Ugovor o najmu stana od 9. veljače 2000. otkazan, naloženo tuženicima da predmetni stan predaju slobodan od osoba i stvari te naloženo ŽI da Republici Hrvatskoj na ime najamnine isplati iznos od 50.832,30 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, dok je odbijen protutužbeni zahtjev na utvrđenje da ŽI na predmetnom stanu od 5. studenog 1996. ima položaj zaštićenog najmoprimca;

-da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž- 2221/07 od 7. prosinca 2009., a da je revizija koju su tuženici podnijeli protiv drugostupanjske presude odbačena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 443/12-3 od 13. siječnja 2016.;

-da je tuženica protiv ŽI pokrenula ovršne postupke radi naplate mjesečnih naknada za korištenje predmetnog stana za razdoblje nakon otkaza ugovora o najmu;

-da je u povodu prigovora ŽI protiv rješenja o ovrsi presudom Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu, broj Povrv-665/15-5 od 22. svibnja 2015. održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Marije Blečić broj Ovrv-47/15 od 4. veljače 2015. te naloženo ŽI da Republici Hrvatskoj isplati iznos od 48.263,94 kune sa zateznim kamatama.

7.1. Nadalje, u tijeku postupka saslušani su svjedoci na okolnost useljivosti kuće u [adresa], čija je vlasnica u trenutku odlučivanja o zahtjevu za kupnju stana bila tužiteljica, te je utvrđeno da su prizemlje i potkrovlje kuće u [adresa], prije nego što je u nju uselio OI (najranije 2002.), bili neuređeni u potpunosti, a da su na prvom katu napravljeni određeni radovi, pa su tako podne obloge bile postavljene do pola površine, u kući je bila samo jedna ili dvije žarulje, a voda je bila samo u dvorištu (jedna slavina), te nije postojala kanalizacija ni septička jama zbog čega se WC nije mogao koristiti, a nisu bile postavljene ni instalacije za grijanje.

7.2. Konačno, u pobijanoj je presudi utvrđeno da u vrijeme kada je pravni prednik tužiteljice podnio zahtjev za kupnju stana, kao i tijekom postupka odlučivanja o njegovom zahtjevu, kuća u [adresa] nije bila useljiva, odnosno nije postojala zapreka propisana člankom 50.a stavkom 3. točkom 7. ZPS za udovoljenje njegovom zahtjevu.

8. Prvostupanjski sud na temelju naprijed iznesenih činjenica zaključuje da je prednik tužiteljice ipak ispunjavao uvjete za kupnju stana propisane ZPS, pa uz primjenu članka 8. stavka 1. ZPS, kojim je propisano da je prodavatelj dužan sklopiti ugovor s kupcem najkasnije u roku 60 dana od dana podnošenja zahtjeva za sklapanje ugovora, te stavka 2. prema kojem kupac ima pravo pokrenuti postupak i zatražiti od suda presudu koja u cijelosti nadomješta ugovor ako prodavatelj na zahtjev kupca ne sklopi ugovor u roku iz stavka 1. ovoga članka, prihvaća tužbeni zahtjev.

9. S uspjehom tuženica u žalbi dovodi u pitanje pravilnost iznesenog zaključka, ističući da je ugovor o najmu predmetnog stana otkazan još 2005. godine, što je i utvrđeno pravomoćnom presudom donesenom 17. listopada 2006. u postupku broj P- 341/05, pa da je stoga ŽI, a samim time i tužiteljici koja je kao njegova supruga također bila nositeljica stanarskog prava, prestao status na temelju kojeg bi mogli zahtijevati donošenje presude kojom se nadomješta ugovor o kupoprodaji istog stana.

10. Za istaknuti je prije svega da zakonsku osnovu za donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari predstavljaju odredbe ZPS, pa je tako odredbom članka 4. ZPS propisano da svaki nositelj stanarskog prava može istaći zahtjev za kupnju stana u pisanom obliku nositelju prava raspolaganja stanom, odnosno vlasniku koji je to vlasništvo stekao pretvorbom vlasništva izvršenom prema posebnim propisima (prodavatelj), a prodavatelj ga je dužan prodati.

10.1. Nadalje, iz spomenutog zakona proizlazi da se zahtjev za kupnju stana podnosi do 31. prosinca 1995., a sklapanje ugovora o kupoprodaji stana kupac mora zatražiti u roku od šest mjeseci od podnošenja zahtjeva za kupnju stana.

10.2. Također, odredbom članka 6. ZPS propisano je da stan ima pravo kupiti (isključivo) stanar pod uvjetima predviđenim tim zakonom.

11. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud polazi od okolnosti da je ŽI na temelju rješenja o davanju stana na korištenje i sklopljenog ugovora o korištenju stana, a u suglasju s člankom 59. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96, 99/96, 99/96 i 91/96) koji je u to vrijeme bio na snazi, stekao stanarsko pravo na neodređeno vrijeme.

11.1. Za navesti je pritom da su stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20 i 36/24) 5. studenog 1996. dotadašnji nositelji stanarskog prava postali najmoprimci, pa je tako prednik tužiteljice stekao uvjete za sklapanje ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom, koji je i sklopio s tuženicom 9. veljače 2000., te je na taj način njegovo stanarsko pravo nastavilo egzistirati u transformiranom obliku.

11.2. Međutim, iz činjenica utvrđenih u postupku proizlazi da je opisani status najmoprimca (bivšeg stanara), čiji je nositelj bio ŽI, prestao u trenutku kada je Služba za stambene poslove Ministarstva obrane Republike Hrvatske dopisom od 4. siječnja 2005. obavijestila prednika tužiteljice da mu zbog neplaćanja najamnine otkazuju najam i pozivaju ga da u roku tri mjeseca djelatnicima Ministarstva obrane Republike Hrvatske preda stan slobodan od osoba i stvari, odnosno da je prestao najkasnije pravomoćnošću presude kojom je na zahtjev tuženice utvrđeno da je ugovor o najmu otkazan.

12. Stoga, iako je u ovoj pravnoj stvari utvrđeno da je prednik tužiteljice podnio zahtjev za kupnju stana, a zatim i zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji u rokovima propisanim ZPS, pa čak i da je u trenutku odlučivanja o tom zahtjevu ispunjavao sve uvjete za kupnju stana, prvostupanjski sud je propustio uvažiti okolnost da je tužbu prema članku 8. stavku 2. ZPS tužitelj podnio tek 26. travnja 2019., pa premda zakonom nije propisan rok unutar kojeg je kupac – nositelj stanarskog prava dužan podnijeti takvu tužbu, iz činjenica utvrđenih u postupku jasno proizlazi da je ŽI 2005. izgubio stanarsko pravo te mu je prestao status na temelju kojeg je mogao zahtijevati kupnju stana, a samim time i donošenje presude koja u cijelosti nadomješta ugovor o kupoprodaji stana.

13. Kako iz svega naprijed navedenog proizlazi da u trenutku podnošenja tužbe prednik tužiteljice nije ispunjavao uvjete za kupnju stana na kojem je postojalo stanarsko pravo propisane ZPS jer mu je gotovo 15 godina prije podnošenja tužbe prestao status stanara, zbog čega prvostupanjski sud nije bio ovlašten donijeti presudu kojom nadomješta ugovor o kupoprodaji koji je tuženica odbila sklopiti s njim, trebalo je uvažiti osnovanu žalbu tuženice te uz pravilnu primjenu materijalnog prava preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (članak 373. točka 3. ZPP).

14. Konačno, budući da je prvostupanjska presuda preinačena, o troškovima cijelog postupka odlučeno je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP, stoga su tuženici, koja je uspjela u sporu, sukladno članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP dosuđeni opravdani troškovi, i to trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 24. rujna 2019., svaki u visini od 250 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), zatim trošak zastupanja na ročištima 8. studenog 2019., 13. travnja 2021., 8. rujna 2021., 23. ožujka 2022., 5. listopada 2022. i 14. prosinca 2022. svaki u visini od 250 bodova prema Tbr. 9. toč. 1., putni trošak svjedoka u iznosu od 29,20 eura (220,00 kuna), te trošak sastava žalbe u visini od 312,5 bodova prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife.

14.1. Tuženici je, stoga, uz pripadajuću vrijednost boda (Tbr. 54. Tarife), a u granicama zahtijevanog iznosa naknade troška, odmjeren ukupan parnični trošak u iznosu od 3.471,72 eura, sa zatraženim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od donošenja ove presude do isplate prema članku 151. stavku 3. ZPP.

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 28. siječnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić