Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-11/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ivice Veselića predsjednika vijeća, Dubravke Penić Lukač članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika PC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kbr. 52 kojeg zastupa punomoćnik Vicko Dabelić, odvjetnik u Orebiću, protiv tuženika- protutužitelja ŠC, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Šušak odvjetnik u Veloj Luci, radi predaje u posjed i utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj P-847/2022 od 6. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj P-847/2022 od 6.studenog 2024. u dijelu pod točkom I.1. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se gore citirana presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj P-847/22 od 6. studenog 2024. u dijelu pod točkom II. izreke izuzev dijela koji se odnosi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te u dijelu pod točkom I.2. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj P-847/22 od 6. studenog 2024. u dijelu pod točkom I. izreke.

III. Uvažava se žalba tužitelja- protutuženika te se ukida rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj P-847/22 od 6. studenog 2024. u dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika na predaju u posjed nekretnina i to fizički realnih dijelova nekretnina pobliže opisanih u izreci pod točkom I. prvostupanjske presude kao i određenih čestica u cijelosti pobliže određenih u izreci presude (toč. I.1.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (toč. I.2 izreke).

Točkom II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja na utvrđenje da je on vlasnik tih istih fizički određenih dijelova nekretnine za koje tužitelj traži predaju u posjedu, te da je vlasnik pojedinih čestica u cijelosti a pobliže opisanih u izreci pod točkom II. prvostupanjske presude.

Rješenjem pak prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom tuženiku poduzimanja građevinskih i bilo kakvih drugih radova na nekretnini označenoj kao čest. zeml. 2532/1 k. o. [katastarska općina] (toč. I. izreke), te je određeno da svaka stranka snosi svoj dio parničnih troškova (toč. II. izreke).

2. Protiv citirane presude pod točkom I., kao i protiv rješenja pod točkom I. i II. žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 , 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda i rješenje preinače u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv iste presude u dijelu pod točkom II. izreke, izuzev za dio zahtjeva koji je odbijen u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], žali se tuženik također iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužitelja-protutuženika je neosnovana osim u dijelu odluke o parničnom trošku, dok je žalba tuženika-protutužitelja osnovana.

U odnosu na tužbeni zahtjev i žalbu tužitelja:

5. U predmetnom postupku tužitelj kao upisani zemljišnoknjižni vlasnik u okviru odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine 91/96 i 137/99, dalje ZV) traži zaštitu svojeg vlasništva predajom u posjed nekretnina. U činjeničnim navodima tužbe tvrdi da je vlasništvo spornih nekretnina stekao darovanjem od oca po ugovoru od 3.srpnja 1997., a njegov otac da je tu imovinu naslijedio od svog oca pok RC po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju Kotarskog suda u Korčuli broj O-6759.

6. Utvrdivši da tuženik-protutužitelj ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje stvari, jer je otac tužitelja izričito priznao tuženiku ŠC pravo na dio nekretnina u predjelu [adresa] gdje se sporne nekretnine i nalaze, potvrdivši to na zapisniku ostavinske rasprave pred Općinskim sudom u Korčuli pod br. O-157/83 od 21. rujna 1983., prvostupanjski sud zaključuje da tuženik-protutužitelj osnovano ističe prigovor iz čl. 163. st. 1. ZV prema kojoj odredbi je propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari, zbog čega da nisu ispunjene pretpostavke za pružanje zaštite u smislu čl. 161. st. 1 ZV te odbija tužbeni zahtjev.

7. U ovom dijelu nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno upire žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi razlozima presude, te presuda ima razloge o odlučnim činjenicama.

9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

10. Tako je ocjenom provedenih dokaza u parnici utvrđeno:

- da su nekretnine koje su predmetom raspravljanja nekada bila vlasništvo zajedničkog prednika stranaka pok. RC djeda stranaka

- da je nakon smrti pok. GC proveden pred Kotarskim sudom u Korčuli ostavinski postupak gdje je rješenjem utvrđeno da u ostavinsku imovinu pok. GC spadaju i nekretnine u predjelu [adresa] k. o. [katastarska općina], da je riječ o zemljištu koje je po kulturi vinograd, voćnjak, oranica, pašnjak i šuma, a označenom kao čest. zem. [katastarska čestica]/1, 2332, 2327/2, 2329, 2330/1, 2330/2, 2345/1, 2345/2, 2346/1, 2346/2, 2352/1, 2352/2, 2353/1, 2353/2 i 2693

- da je pok. GC oporučno raspolagao svojom imovinom, da su nasljednici temeljem ostaviteljeve oporuke proglašeni sin ĐC, sin ČC, kćerka ŽC, te unuk NC, te su između ostalog nekretnine u predjelu [adresa] pripale nasljedniku ĐC (ocu tužitelja), dok je u oporuci napomenuto da JC pripada pravo tražiti nadopunu nužnog dijela

- da je otac tužitelja ugovorom o darovanju od 3.srpnja 1997. darovao sinu PC nekretnine „u predjelu [adresa], sve što tu imam“ nabrajajući katastarske čestice

- da je tužitelj u zemljišnoj knjizi ishodio upis prava vlasništva

- da su odnosi u obitelji JC bili poremećeni te su poslije smrti pok. RC započeli prijepori oko naslijeđenog imanja, a što je rezultiralo brojnim sudskim postupcima kao i pokušajima konačnog sporazuma

- da su kroz svo to vrijeme braća ĐC i ČC tj. očevi parničnih stranaka suposjedovali nekretnine koje su ranije pripadale njihovom ocu RC, a koje se nalaze u predjelu [adresa],

- da je među njima bio postignut dogovor oko podjele posjeda,

- da tuženik nastavljajući posjed svog oca već duže vrijeme u navedenom predjelu posjeduje upravo ono zemljište koje je prikazano na skici mjerničkog vještaka te takav posjed sačinjavaju točno određeni dijelovi utuženih katastarskih čestica

- da su u ostavinskom postupku pred Općinskim sudom u Korčuli pod brojem O- 157/83 otac tužitelja ĐC i tuženik LC dana **.**.1983. zaključili sporazum o diobi naslijeđene imovine, da u tom sporazumu nekretnine nisu označene katastarskim brojevima niti je naznačen suvlasnički dio koji bi pripao svakome od njih, no izričito je navedeno da i ĐC i LC imaju pravo na zemljište u predjelu [adresa], prema kojem sporazumu je doneseno i rješenje o nasljeđivanju broj O-157/83 od 1. studenog 1983.

11. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je među prednicima stranaka bila provedena faktična podjela posjeda, te da je tužiteljev otac izričito priznao tuženiku ŠC pravo na dio nekretnina u predjelu [adresa] potvrdivši to na zapisniku ostavinske rasprave pred Općinskim sudom u Korčuli broj O-15783 iz čega da proizlazi da tuženik ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje stvari i time pravo odbiti predaju stvari.

12. Ova utvrđenja kao pravilna, te zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Neosnovano tužitelj u žalbenim navodima ističe kako nije bilo pravno moguće novim rješenjem o nasljeđivanju broj O-318/83 od 18. lipnja 2004. istog ostavitelja za već raspoređenu imovinu ranijim rješenjem u predjelu „[adresa] istu drugačije rasporediti, jer da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju broj O-6/59 od 7. srpnja 1962. veže sve nasljednike koji su sudjelovali u tom postupku, a među kojima je bio i otac tuženog.

14. Naime, tuženik svoje pravo na posjed temelji na sporazumu o diobi naslijeđene imovine koji je zaključen između njega i oca tužitelja i prema kojem sporazumu je otac tužitelja izričito priznao tuženiku ŠC pravo na dio nekretnina u predjelu [adresa] potvrdivši to na zapisniku ostavinske rasprave pred Općinskim sudom u Korčuli broj O-157/83 od 21. Rujna 1983.. Sporazumom o diobi nasljednici su mogli drugačije od rješenja o nasljeđivanju podijeliti imovinu. Imajući u vidu da je prethodno među prednicima stranaka bila provedena faktična podjela posjeda, te je upravo tuženik nastavio posjed svog oca i to ono zemljište koje je prikazano na skici mjerničkog vještaka nakon čega je zaključen i taj sporazum o diobi, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje predmetnih nekretnina.

15. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 163 st. 1. ZV kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u tom dijelu valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U odnosu na protutužbeni zahtjev i žalbu tuženika-protutužitelja

16. Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev tuženika-protutužitelja da se utvrdi da je on vlasnik istih fizički realnih dijelova nekretnina pobliže određenih nalazom i mišljenjem vještaka Miše Biliša, za koje tužitelj traži predaju u posjed, a koji zahtjev temelji na tvrdnji da je putem svog prednika u dugogodišnjem zakonitom posjedu tih dijelova zemljišta u predjelu [adresa] u [adresa].

17. Sud prvog stupnja odbija protutužbeni zahtjev sa obrazloženjem kako je zahtjev postavljen suprotno tvrdnjama samog tuženika-protutužitelja, jer iako tvrdi da je stekao vlasništvo točno određenog dijela nekretnine dosjelošću putem svog prednika, tužbeni zahtjev postavlja na način da istovremeno traži da ga se utvrdi i suvlasnikom u određenom dijelu kojeg je odredio stavljajući u omjer površinu koju posjeduje prema ukupnoj površini svake pojedine katastarske čestice. Kako suvlasnik ne može biti i vlasnik određenog realnog dijela nepodijeljene nekretnine, to s tim razlozima odbija zahtjev. U odnosu na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odbija protutužbeni zahtjev zbog promašene pasivne legitimacije, jer tužitelj niti ne polaže pravo na te nekretnine, niti su iste upisane na njegovo ime.

18. Točno je da u situaciji kada tužitelj tvrdi da je dosjelošću stekao vlasništvo točno određenog i fizički omeđenog dijela nekretnine tužitelj ne može zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva razmjerno utvrđenoj površini zemljišta koji se nalazi u isključivom posjedu tužitelja u odnosu na cijelu nekretninu. U konkretnoj situaciji tužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja je usmjeren na realni dio čestice iskazan brojevima kako je to određeno i u nalazu i mišljenju vještaka koji je sastavni dio presude. Taj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran i precizno grafički određen u nalazu i mišljenju vještaka, te je tužbeni zahtjev postavljen sukladno tom nalazu. S druge strane, tužitelj je istovremeno u tužbenom zahtjevu stavio i omjer površine koju posjeduje u odnosu na ukupnu površinu svake pojedine katastarske čestice.

19. Tuženik protutužitelj u žalbi ističe da je nedvojbeno tužbeni zahtjev usmjeren na realan dio čestice iskazan sa kotama, što je vidljivo i iz činjenice da se traži potom dozvola parcelacije tog dijela i uknjižba, a da samo spominjanje omjera površina nekretnine ne znači da se traži suvlasništvo.

20. U pravu je tuženik-protutužitelj kada tvrdi da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tuženik-protutužitelj tražio utvrđenje vlasništva geometrijski odijeljenog dijela koji faktično predstavlja pojedinačno određenu stvar. Stoga u takvoj situaciji protutužbeni zahtjev nije jasan pa je trebalo pozvati tuženika-protutužitelja na izjašnjenje što zapravo traži.

21. Osim toga, osnovano tuženik-protutužitelj ističe da je u točkama 6., 8. i 11. tužbenog zahtjeva tražio utvrđenje vlasništva zemljišne čestice u cijelosti, a ne točno određenog fizičkog dijela, pa zaključak suda zbog kojeg odbija tužbeni zahtjev nije primjenjiv i na ove nekretnine.

22. Stoga je u tom dijelu počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zbog koje je presudu u tom dijelu valjalo ukinuti temeljem čl. 369. st. 1. ZPP i vratiti predmet na ponovno suđenje.

U nastavku postupka sud prvog stupnja otkloniti će navedenu povredu, pozvati tuženika – protutužitelja na izjašnjenje vezano za protutužbeni zahtjev što tuženik- protutužitelj zapravo traži, a nakon toga će odlučiti o tom zahtjevu, pri čemu će utvrditi činjenice relevantne za primjenu odredbi materijalnog prava koje se odnose na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te ponovno odlučiti i o troškovima parničnog postupka.

U odnosu na žalbu tužitelja protiv rješenja pod toč. I.

23. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom tuženiku poduzimanja građevinskih i bilo kakvih drugih radova na nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sa obrazloženjem da tužitelj nije dokazao pretpostavke za određivanje takve mjere.

24. Obzirom da je pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja za predaju u posjed predmetne nekretnine, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine pa time niti pretpostavke iz čl. 298 Ovršnog zakona (Narodne novine 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194703, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08), zbog čega je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je taj prijedlog odbijen.

25. Stoga je temeljem čl. 380. toč. 2 ZPP odlučeno kao u izreci rješenje pod točkom II.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić