REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-124/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Slaven Karaban, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ANIĆ & ANIĆ d.o.o. u Splitu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 1234/24-3 od 22. kolovoza 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2119/2019 od 6. veljače 2024., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja, se odbija.
II. Tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1234/24-3 od 22. kolovoza 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2119/2019 od 6. veljače 2024., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Tužitelj je postavio dva pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu i to:
„1. Je li nastupila zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja koji je posljedica utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke iz Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF pozivom na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite potrošača, istekom petogodišnjeg zastarnog roka od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P1401/2012 od 04.07.2013. (pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH, posl. broj: Pž-7129/2013 od 13.06.2014.), odnosno je li nastupila zastara tog potraživanja ako je tužitelj tužbu podnio nakon 13.06.2019., tj. u konkretnom slučaju 14.06.2019.?
2. Jesu li sudovi pogrešno primijenili institut stjecanja bez osnove kada su zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, tuženika obvezali da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je tuženik neosnovano stekao, jer su prilikom odlučivanja o visini stečenog bez osnove uzeli u obzir samo iznose kada je tužitelj zbog porasta tečaja CHF, plaćao veće iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. pozitivne razlike), a bez umanjenja za iznose/koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredaba ostvario kada je zbog pada tečaja CHF, plaćao manje iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. negativne razlike), odnosno da li sud pravilnom primjenom instituta stjecanja bez osnove treba temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika glede visine tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacija tečaja CHF u odnosu na HRK, tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos koji predstavlja negativne razlike?“
2. Tuženik smatra da su mu pobijanom presudom povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu u CHF.
6. Na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, jer je pobijana odluka u skladu s ustaljenom praksom ovog revizijskog suda.
7. U odnosu na prvo postavljeno pitanje.
8. Nižestupanjski sudovi utvrdili su da je presuda povodom kolektivne zaštite u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. te da je tužiteljica putem pošte podnijela tužbu radi isplate preplaćenog iznosa s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi preporučenom pošiljkom 14. lipnja 2019.
9. Nižestupanjski sudovi odbili su prigovor zastare u odnosu na restitucijski zahtjev s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer je došlo do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a zbog čega je primjenom odredbi čl. 112. i 113. ZPP tužba podnesena u roku.
10. Odredbom čl. 215. st. 1. ZPP zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.
11. Budući da je presuda za kolektivnu zaštitu u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014. rok zastare počeo je teći 14. lipnja 2014., a zbog čega je sukladno odredbi čl. 112. st. 3. ZPP posljednji dan roka za podnošenje tužbe bio 14. lipnja 2019. kada je i tužba podnesena (jednako stajalište izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1046/24-2 od 17. rujna 2024.).
12. Drugo postavljeno pravno pitanje je u skladu sa izraženim stajalištem proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 549/23 od 18. prosinca 2023., a nakon čega se ustalila praksa Vrhovnog suda kao npr. u odlukama poslovni broj Rev 538/24 od 30. travnja 2024., Revd 722/24, Revd 1375/24 itd.
13. Budući da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
14. Tuženik u odnosu povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i to prava na pravično suđenje nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, jer je pobijana odluka donesena u skladu sa ustaljenom sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a pri čemu je odluka Rev 549/23 donesena upravo radi ujednačenja neujednačene sudske prakse, pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
