Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5711/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice ZP, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice AP, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 4. tužitelja NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Željku Juriću, odvjetniku u Zagrebu, Berislavićeva 4, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. iz Zagreba, Vončinina 3, [osobni identifikacijski broj], i umješača na strani tuženika Ceste Rijeka građenje i održavanja cesta d.o.o. iz Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Pn-272/2023-26 od 7. lipnja 2024., kao i dopunske presude istog suda poslovni broj Pn-272/2023-33 od 9. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Pn-272/2023-26 od 7. lipnja 2024. pod točkom IX. izreke.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Pn-272/2023-26 od 7. lipnja 2024. pod točkama I., II, III., IV., V., VI., VII. i VIII., kao i dopunska presuda istog suda poslovni broj Pn-272/2023-33 od 9. listopada 2024. pod točkom I. izreke, pa se o tome ovako odlučuje:
A. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:
"I. Nalaže se tuženiku isplatiti I. tužitelju, s osnova neimovinske štete iznos od 181.166,63 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2013. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, za razdoblje od 25. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i čl.8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti I. tužitelju, s osnova imovinske štete tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.990,84 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od dana donošenja ove presude, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i čl.8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti I. tužitelju, s osnova imovinske štete rente tuđe pomoći i njege, ukupan iznos od 72.864,82 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđena pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i st.8. Zakona o obveznim odnosima, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku I. tužitelju, s osnova imovinske štete počev od dana 1. veljače 2022. pa nadalje, isplaćivati mjesečnu rentu u visini 597,25 eur do svakog 10- og dana u mjesecu za tekući mjesec sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku isplatiti II. tužiteljici, s osnova neimovinske štete iznos od 46.452,98 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2013. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, za razdoblje od 25. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i čl.8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku isplatiti III. tužiteljici, s osnova neimovinske štete iznos od 46.452,98 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2013. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, za razdoblje od 25. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i čl.8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
VII. Nalaže se tuženiku isplatiti IV. tužitelju, s osnova neimovinske štete iznos od 46.452,98 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2013. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, za razdoblje od 25. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i čl.8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
VIII. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 73.893,58 €, zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, roku od 15 dana."
B. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbi protiv presude i protiv dopunske presude.
IV. Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe te sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u malom Lošinju, poslovni broj Pn-222/2015-180 od 29. kolovoza 2022., presuđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, ([osobni identifikacijski broj]) isplatiti I. tužitelju ŽP iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], s osnova neimovinske štete iznos od 181.166,63 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2013. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, za razdoblje od 25. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i čl.8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, ([osobni identifikacijski broj]) isplatiti I. tužitelju ŽP iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], s osnova imovinske štete tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.990,84 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od dana donošenja ove presude, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i čl.8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, ([osobni identifikacijski broj]) isplatiti I. tužitelju ŽP iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], s osnova imovinske štete rente tuđe pomoći i njege, ukupan iznos od 72.864,82 € zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđena pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i st.8. Zakona o obveznim odnosima, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, ([osobni identifikacijski broj]) I. tužitelju ŽP iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], s osnova imovinske štete počev od dana 1. veljače 2022. pa nadalje, isplaćivati mjesečnu rentu u visini 597,25 eur do svakog 10-og dana u mjesecu za tekući mjesec sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, ([osobni identifikacijski broj]) isplatiti II. tužiteljici ZP iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], s osnova neimovinske štete iznos od 46.452,98 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2013. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, za razdoblje od 25. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i čl.8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, (OIB:55545787885) isplatiti III. tužiteljici AP iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], s osnova neimovinske štete iznos od 46.452,98 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2013. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, za razdoblje od 25. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i čl.8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
VII. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, ([osobni identifikacijski broj]) isplatiti IV. tužitelju NP iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], s osnova neimovinske štete iznos od 46.452,98 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2013. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, za razdoblje od 25. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl.29. st.2. i čl.8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
VIII. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 73.893,58 €, u roku od 15 dana.
IX. Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za naknadu troškova postupka ukupnim iznosom od 88.479,47 €."
2. Protiv navedene presude, pod točkom IX. izreke, pravodobno se žale tužitelji zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu u osporenom dijelu preinači ili ukine. Traži naknadu troškova žalbe.
3. Protiv navedene presude, sadržajno samo u dijelu pod točkama I., II, III., IV., V., VI., VII. i VIII. izreke pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu u osporenom dijelu preinači ili ukine. Traži naknadu troškova žalbe.
4. Tužitelji su dostavili pisani odgovor na žalbu tuženika u kojem tuženikove žalbene razloge smatraju neprihvatljivim. Traže naknado troška sastava odgovora na žalbu.
5. Dopunskom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-272/2023-33 od 9. listopada 2024 odlučeno je:
"I. Ovosudna presuda Pn-272/2023-26 od 7. lipnja 2024. dopunjuje se u toč.VIII. izreke na način da ista točka ima glasiti:
"Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 73.893,58 €, u roku od 15) dana u uz zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana donošenja ove presude pa do isplate".
II. Dopunjuje se ovosudna presuda Pn-372/2023-26 od 7. lipnja 2024. u toč.IX izreke tako da ista glasi:
Odbijaju se tužitelji sa zahtjevom za naknadu troškova postupka ukupnim iznosom od 88.479,47 €, i zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja ove presude do isplate."
6. Protiv ove dopunske presude žalbu, u dijelu pod točkom I. izreke, žalbu je izjavio tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu u osporenom dijelu preinači ili ukine. Traži naknadu troškova žalbe.
7. Žalba tužitelja nije osnovane dok je žalba tuženika osnovana.
8. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
9. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
10. Predmet ovog postupka je zahtjev 1. tužitelja za naknadom raznih vidova šteta, zahtjevi 2., 3. i 4. tužitelja za naknadom štete s osnova duševnih bolova zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe, te zahtjeva svih tužitelja za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:
- dana 26. travnja 2011., oko 16,20 sati, u Osoru, na državnoj cesti D100/2, dogodila se prometna nezgoda kad je osobni automobil marke i tipa Volvo 750 registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao 1. tužitelj ŽP, nakon obilaženja dva vozila – kampera, skrenulo udesno izvan kolnika, zatim se vratilo na kolnik, zarotiralo, sletjelo ulijevo izvan kolnika, udarilo u obližnji panj te na leđni dio palo u morski plićak;
- među strankama je sporan uzrok zanošenja vozila i njegovog slijetanja izvan kolnika;
- od tragova nesreće u policijskom zapisniku su deponirani tragovi kretanja vozila izvan kolnika s desne i lijeve strane kolnika, a na desnom rubu kolnika zatečeno je oštećenje kolnika u vidu jedne rupe;
- prema morskoj obali, ulijevo gledano iz smjera kretanja 1. tužitelja, nisu postavljeni odbojnici;
- na kolniku nije obilježena središnja bijela crta;
- na ovoj dionici kolnika vrijedi opći propis o ograničenju brzine vozila na najviše 50 km/h za vožnju kroz naseljena mjesta;
- u štetnom događaju tužitelj je pretrpio tjelesne ozljede i to ozljedu kralježnice s natučenjem grudnog dijela kralježničke moždine uz neurološki deficit ispod Th 10 i prisutnu spastičnu oduzetost nogu, te je kod tužitelja prisutna jasna klinička slika spastične paraplegije donjih ekstremiteta bez kontrole sfinktera te distalne hipestezije od Th10 na niže;
- zbog ovih tjelesnih ozljeda tužitelj je pretrpio povredu prava osobnosti i materijalnu štetu;
- kod 1. tužitelja je kao posljedica prometne nesreće i pretrpljenih ozljeda zaostao trajni invaliditet u obliku paraplegije, on nema osjet u tijelu od pojasa na dolje, a radi se o teškoj tjelesnoj ozljedi kralježnice koja je trajnog karaktera, pa 1. tužitelj trpi trajno smanjenje opće životne aktivnosti u omjeru od 85%,
- drugotuženica je supruga nastradalog ŽP, a III. i IV. tuženici su njegova djeca.
11. Na utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz čl. 29., čl. 230., čl. 1100., čl. 1101. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), čl.57. st.1. t. 6. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj: 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, dalje: ZSS), te čl. 18., čl. 23., i čl. 55. Zakona o javnim cestama (" Narodne novine" broj: 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10, 91/10, 84/11, dalje: ZJC), pa odlučio kao u izreci osporene presude.
12. Po mišljenju prvostupanjskog suda za nastanak prometne nesreće, te posljedično za nastanak teških tjelesnih ozljeda kod 1. tužitelja ŽP, isključivo je odgovoran tuženik Hrvatske ceste d.o.o. Sud prvog stupnja ističe kako je na temelju očevida i vještačenja prometnih vještaka sa sigurnošću utvrdio da se na dijelu ceste kojeg je 1. tužitelj ŽP zahvatio svojim vozilom nalazi oštećenje kolnika u vidu rupe. Stoga prvostupanjski sud smatra da do ozljeda koje je 1. tužitelj ŽP pretrpio ne bi došlo da na cesti kojom se 1. tužitelj kretao, nije postojala naprijed navedena udarna rupa, i da je na mjestu izlijetanja tužiteljevog vozila postojala zaštitna ograda koja bi spriječila slijetanje vozila sa ceste u more i prevrtanje vozila 1. tužitelja ŽP.
13. U ovom su predmetu izvedena tri prometna vještačenja, prvo po vještaku Borisu Mikuljanu, drugo po vještaku Miši Bariću i treće po Prometnom fakultetu u Zagrebu.
14. Zaključak vještaka Mikuljana jest kako je s gledišta dinamike kretanja vozila osnovni element doprinosa nastanku prometne nesreće brzina kretanja vozila tužitelja, te ukoliko se on kretao uputnim brzinama, odnosno ograničenim brzinama kretanja, i da je tad došlo do destabilizacije vozila na kolniku, tek tada bi se potencirao doprinos nezgodi od strane Hrvatskih cesta koja je zadužena za održavanje prometnica (list 229 spisa). Dakle, po vještaku Mikuljanu osnovi uzrok nesreće jest brzina kretanja 1. tužiteljevog vozila.
15. Nezadovoljan rezultatima ovog vještačenja 1. tužitelj predlaže novo vještačenje po drugom vještaku što sud prvog stupnja prihvaća te kao vještaka imenuje Mišu Barića. Vještak Barić zaključuje kako do ove nesreće ne bi došlo da vozilo nije lijevim kotačima naletjelo na udarnu rupu uz desni rub kolnika, i ne pridaje nikakav značaj brzini te načinu kretanja 1. tužiteljevog vozila prije toga.
16. Na prijedlog tuženika sud određuje nadvještačenje koje povjerava Prometnom fakultetu u Zagrebu. Iz vještačenja Prometnog fakulteta u Zagrebu, koje je povjereno Tomislavu Periću, proizlazi kako je do destabilizacije vozila došlo kad je ŽP zaobišao kampere krećući se kroz lijevi zavoj iz razloga smanjenja bočnog prianjanja pneumatika, a na koju je tužitelj po svemu sudeći i najvjerojatnije s namjernom stabilizacije vozila reagirao zakretanjem kola upravljača, a što je automobil dovelo u dinamički labilnu ravnotežu, te je nakon najvjerojatnije još jednog zakretanja kola upravljača došlo do potpune destabilizacije automobila. Do potpune destabilizacije vozila dolazi kad je vozilo pri brzini od oko 42 km/h naišlo desnim kotačima na oštećenje na kolniku. Ističe se kako je oštećenje na kolniku moglo doprinijeti intenzitetu zanošenja, ali nije moglo biti neposrednim uzrokom destabilizacije osobnog automobila tužitelja.
17. Dakle, sva tri nalaza i mišljenja su bitno različita. Sud ne daje jasne razloge koje od ovih vještačenja prihvaća i zbog čega. Sud prvog stupnja ne prihvaća nalaz vještaka Mikuljana ali za taj zaključak ne pruža dovoljno jasne razloge. Smatra njegov nalaz nestručnim i netočnim. Iz obrazloženja bi se dalo naslutiti kako sud prvog stupnja prihvaća treće vještačenje – nadvještačenje, ali iz njega sadržajno ne prihvaća osnovni dio končanog zaključka. Jer zaključak prvostupanjskog suda kako do nesreće i ozljeđivanja "ne bi došlo da na cesti kojom se 1. tužitelj kretao, nije postojala naprijed navedena udarna rupa, i da je na mjestu izlijetanja tužiteljevog vozila postojala zaštitna ograda" ne proizlazi iz nalaza i mišljenja nadvještačenja povjerenog Prometnom fakultetu u Zagrebu. Upravo suprotno. Kako je gore već rečeno, u nalazi u mišljenju Prometnog fakulteta u Zagrebu ističe se, kao jedan od temeljnih zaključaka, kako je do potpune destabilizacije automobila došlo prije no što je vozilo 1. tužitelja naišlo na oštećenje na kolniku. Dio tog zaključka sud prvog stupnja čak citira u obrazloženju (točka 65). A iz tog zaključka proizlazi kako eventualno neodržavanje kolnika nije u uzročnoj vezi s "potpunom destabilizacijom vozila".
18. Valja dodati kako od činjenice postojanja krivnje tuženika i uzročne veze s ozljeđivanjem 1. tužitelja zavisi osnovanost zahtjeva svih tužitelja o kojima je sud prvog stupnja odlučio kako u osnovnoj tako i u dopunskoj presudi.
19. Nadalje, glede zaštitne ograde čije nepostavljanje sud prvog stupnja smatra krivnjom tuženika, a na što također upire žalba tuženika, sud nije dao jasne razloge zašto je tuženik bio u obvezi na onoj dionici ceste sagraditi zaštitnu ogradu. Jer odredba iz čl. 23. st. 1. alineja 1. ZUC kako su Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatske ceste d.o.o., županijska uprava za ceste, Upravno tijelo Grada Zagreba odnosno koncesionar dužni na temelju ovoga Zakona i drugih propisa osigurati neometan i siguran promet na javnim cestama za koji su te ceste građene, je do te mjere uopćena da se iz nje ne može zaključiti postojanje obveze tuženika da ondje izgradi zaštitnu ogradu.
20. A sve da ta obveza i postoji upitno je postojanje uzročne veze između nepostavljanja ograde i štetne posljedice – teškog ozljeđivanja 1. tužitelja. O tome sud prvog stupnja ne pruža razloge.
21. Kako je sud prvog stupnja propustio pravilno interpretirati rezultate nadvještačenja, ovaj viši sud po čl. 373.a st. 1. toč. 2. utvrđuje činjenicu koja proizlazi iz nalaza i mišljenja nadvještačenja kako je do potpune destabilizacije automobila došlo prije no što je vozilo 1. tužitelja naišlo na oštećenje na kolniku. Dakle, uzrok destabilizacije i posljedičnog slijetanja izvan kolnika nije oštećenje na kolniku. Prilikom usmenog saslušanja vještaka Tomislav Perića u ime Fakluteta prometnih znanosti, Zavoda za prometno-tehnička vještačenja, i vještaka Miše Barića, čak se i vještak Barić suglasio s njegovom izjavom da "ne može isključiti da je do određene destabilizacije automobila moglo doći i prije nailaska na rupu" (list 1036 spisa) čime su u bitnom priklonio rezultatima nadvještačenja. Stoga je u pravu tuženik kad u žalbi ističe da je vještak Barić "od svojeg nalaza praktički u cijelosti odstupio". A vještak Mikuljan je prilikom ponovnog usmenog saslušanja od 23. travnja 2024. (list 1047 spisa) ostao kod svog ranijeg nalaza i mišljenja, to jest kako je s gledišta dinamike kretanja vozila osnovni element doprinosa nastanku prometne nesreće brzina kretanja vozila tužitelja.
22. A da je tome tako, to jest da su nalaz i mišljenje nadvještačenja točni, proizlazi i iz zdravorazumskog argumenta. Oštećenje kolnika ondje sigurno nije nastalo neposredno prije no što se dogodio predmetni štetni događaj. Pa kako se onom dionicom ceste odvija svakodnevni promet motornih vozila u oba smjera, tada bi se nesreće ovog tipa morale događati češće, dapače svakodnevno. A u spisu nema dokaza da je tome tako. Pa zašto bi onda, kako pogrešno zaključuje sud prvog stupnja, upravo predmetno oštećenje bilo u predmetnom slučaju uzrok slijetanja 1. tužiteljevog vozila izvan kolnika?
23. Slijedom toga tuženik ne može biti odgovoran za naknadu štete jer nije popravio oštećenje na kolniku, a bio je dužan to učiniti, budući taj njegov propust nije u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja.
24. Ili drugim riječima, propust tuženika da popravi oštećenje na kolniku nije u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja.
25. Što se tiče nepostavljanja zaštitne ograde na kolniku u blizini morske obale, po mišljenju ovog višeg suda, niti jedan zakonski ili podzakonski propis ne nalaže tuženiku da na onoj dionici ceste postavi zaštitnu ogradu. Pa zbog toga ne postoji ni propust tuženika koji bi bio u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja.
26. Radi svega rečenog valjalo je po čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP preinačiti osporenu presudu i odbiti osnovne tužbene zahtjeve tužitelja jer je dokazano da propust održavanja ceste nije bio u uzročnoj vezi sa štetnim događajem.
27. Kako je sad ishod parnice izmijenjen valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka po čl. 166. st. 2. ZPP. Zato što su tužitelji sad izgubili parnicu valjalo bi o troškovima postupka odlučiti po čl. 154. st. 1. i 155. ZPP te naložiti tužiteljima da tuženiku naknade potrebni trošak. Ali, po mišljenju ovog višeg suda, takva odluka bi dovela do povrede prava na pristupa sudu.
28. Europski sud za ljudska prava je u više svojih odluka (Čolić protiv Hrvatske, zahtjev br. 49083/18, Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev br. 72152/13, Klauz protiv Hrvatske, zahtjev br. 28963/10) izrazio pravno shvaćanje da nametanje znatnog opterećenja nakon završetka postupka može predstavljati ograničenje prava na sud zajamčenog čl. 6 st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija). Pravilo "gubitnik plaća" koje je sadržano u odredbi čl. 154. st. 1. ZPP može se smatrati legitimnim ograničenjem prava na pristup sudu namijenjenim odvraćanju potencijalnih stranaka od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva. Međutim, Europski sud za ljudska prava smatra da se takvo ograničenje prava na pristup sudu ne može, samo po sebi, smatrati nespojivim s čl. 6. st. 1. Konvencije ako se njime ne nastoji ostvariti legitiman cilj i ako ne postoji razuman odnos razmjernosti upotrjebljenih sredstva i cilja koji se nastoji postići, te da je iznos troškova ocijenjenih u svjetlu konkretnih okolnosti određenog predmeta bitan čimbenik pri odlučivanju je li osoba uživala pravo na pristup sudu.
29. U skladu s navedenim pravim shvaćanjima u konkretnom slučaju bilo je potrebno utvrditi da li bi plaćanje troškova prema načelu "gubitnik plaća" tužiteljici, s obzirom na njeno imovno stanje, predstavljalo prekomjerni teret te dovelo do povrede prava na pristup sudu.
30. U tom smislu ovaj sud je, preinačenjem pobijane presude, te obzirom na odredbu čl. 166 st. 2. ZPP, bio dužan utvrditi i ocijeniti sve specifične okolnosti konkretnog slučaja, posebice imovno stanje tužitelja, te ocijeniti da li je njihova tužba bila nerazumna i lišena izgleda za uspjeh, odnosno može li se smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo potpuno neopravdano. Također, ovaj sud je bio dužan i ocijeniti da li je tužbeni zahtjev tužiteljica bio nerazumno visoko postavljen, te da li bi plaćanje troškova tuženiku (tuženik potražuje 4.350,42 eura te pristojbe) bilo posebno opterećujuće za tužiteljičinu financijsku situaciju.
31. Sve naprijed navedene odlučne činjenice bilo je moguće utvrditi na temelju isprava i ostalih dokaza provedenih tijekom postupka to je zaključak ovoga suda da i u odnosu na odluku o parničnom trošku ima mjesta primjeni čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP.
32. Po mišljenju ovog višeg suda odluka kojom bi se nalagalo tužiteljicama da s obzirom na visinu predmetnih tužbenih zahtjeva, naknade tuženiku parnični trošak u ne bi bila razmjerna legitimnom cilju kojem smjera pravilo navedeno u članku 154. stavku 1. ZPP, već bi njegova primjena u ovom predmetu rezultirala ograničenjem koje bi umanjilo samu bit prava na pristup sudu tužiteljica, čime bi došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije.
33. Imovno stanje tužitelja je, po ocjeni ovog suda, loše. Prvotužitelj je teško ozlijeđen, ima paraplegiju nogu i 100% je invalid i stoga nesposoban privređivati. Treće i četvrto tuženici su na početku postupka bili maloljetna djeca. Zbog toga bi plaćanje troškova prema načelu "gubitnik plaća" tužiteljima, s obzirom na njihovo imovno stanje, predstavljalo prekomjerni teret, te bi dovelo do povrede prava na pristup sudu.
34. Nadalje, po mišljenju ovoga suda, tužba tužitelja nije bila nerazumna niti lišena izgleda za uspjeh odnosno. Ne može se smatrati da su očekivanja tužitelja da će ostvariti pravo na naknadu štete bila potpuno neopravdana.
35. Također, ovaj sud ocjenjuje da tužbeni zahtjevi tužiteljica nisu bili nerazumno visoko postavljen. Postavljeni su u okvirima sudske prakse.
36. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, te ocjenjujući sve navedene okolnosti,ovaj sud je mišljenja da bi nalaganje tužiteljima plaćanja parničnih troškova u ovom predmetu bilo posebno opterećujuće za njih i predstavljalo bi prekomjerni teret, te dovelo do povrede prava na pristup sudu, radi čega je o trošku odlučeno kao u izreci. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i odbijeni su svi njihovi zahtjevi za naknadom troškova postupka, a potvrđen onaj dio osporene odluke (točka IX. izreke presude) u kojem je već odbijen dio zahtjeva tuženika za naknadom troškova postupka.
37. Tuženik je zatražio naknadu troška sastava žalbi protiv presude i protiv dopunske presude. Mada je uspio sa žalbom, odbijen je sa zahtjevima za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovanim, jer ovaj viši sud smatra kako bi plaćanje troškova žalbenog postupka bilo posebno opterećujuće za tužitelje i predstavljalo bi za njih prekomjerni financijski teret.
38. Također je valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe jer s njom nije uspio te sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu jer se ne radi o potrebnim troškovima u smislu čl. 155. st. 1., a i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
U Zagrebu 28. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
