Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4270/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ksenije Grgić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dino Žuvela, odvjetnik iz odvjetničkog društva "Šeparović, Špehar i Gavranić" j.t.d., Pisarnica Blato, Ulica 65 br. 2, protiv 1. tužene OĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Ljubomir Gladović i Marko Gladović, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ljubomir Gladović i Marko Gladović u Splitu, Osječka 24a, 2. tužene ŠĆ S iz [adresa] br. 3, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Prižmić, odvjetnik u Blatu, Ulica 31 br.19/1 i 3. tužene ĐĆ, rođ. OĆĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-828/2020 od 19. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja OĆ, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-828/2020 od 19. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja OĆ, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-828/2020 od 19. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev 1. tuženice za naknadom troška sastavljanja odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženici ad 1 TĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 43.286,15 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18.09.2018.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici ad 1 ŠĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.821,54 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18.09.2018.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženici ad 3 ĐĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HĆ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.821,54 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18.09.2018.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženicima nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka na jednake dijelove, odnosno prema odjelu u predmetu spora, zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.".

2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev i to za iznos od 8.068,31 €.

II. Dužan je tužitelj OĆ naknaditi tuženima parnični trošak i to tuženoj ad 1 OĆĐ u iznosu od 13.125 €, tuženoj ad 2 ŠĆ u iznosu od 1.700 € te tuženoj ad 3 ĐĆ u iznosu od 200 €, sve u roku od 15 dana.".

3. Protiv navedene presude i rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže presudu i rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.515,00 eura te troška sudske pristojbe za žalbu u točno nenaznačenom iznosu.

4. U odgovoru na žalbu 1. tuženica u bitnome ističe da je žalba tužitelja neosnovana, a pobijana odluka zakonita i pravilna. Predlaže žalbu odbiti te pobijanu presudu i rješenje potvrditi, uz naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 eura uz 25% PDV-a, uvećano za trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu po odluci suda.

5. Žalba tužitelja protiv presude i rješenja, nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu te postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužitelj u žalbi sadržajno upire, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Sud prvog stupnja nije počinio niti relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 220. st. 1. ZPP-a. S tim u vezi, suprotno iznesenim navodima žalbe, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice u pogledu kojih je teret dokazivanja na njemu.

8. U provedenom postupku utvrđene su činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno čl. 8 ZPP-a, pravilno utvrđeno činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

9. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja (konačno postavljen u skladu s rezultatima građevinskog vještačenja), kao jednog od suvlasnika nekretnine (u naravi stare obiteljske kuće u [adresa] na [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), usmjeren prema tuženicama kao preostalim suvlasnicama te nekretnine, za isplatu novčanog iznosa na ime izvršenih ulaganja u predmetnu nekretninu, za koja ulaganja tužitelj tvrdi da je višestruko uvećao vrijednost predmetne nekretnine, a time i suvlasničkih dijelova svake od tuženica.

10. Iz postupka koji je proveo prvostupanjski sud, temeljem svih izvedenih dokaza koje su predložile stranke ovoga spora, proizlazi utvrđenim:

- da su stranke knjižni suvlasnici nekretnina u [adresa] i to čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stambene kuće u [adresa],

- da je tužitelj upisan kao suvlasnik u 1/8 dijela označenih nekretnina, da su u istom omjeru upisane njegove sestre (2. tužena ŠĆ i 3. tužena ĐĆ), kao i brat EĆ, koje pravo su stekli nasljeđivanjem iza smrti svog oca pok. ŽĆ (list 4 spisa, prilog 2),

- da je 1. tuženica upisana kao suvlasnica 1/2 dijela utuženih nekretnina, koje pravo je stekla po osnovu ugovora o darovanju od 3. studenog 2014., temeljem kojega joj je djed, sad pok. VĆ, prenio u vlasništvo svoje nekretnine u k. o. [katastarska općina] (list 4 spisa, prilog 6 i 7),

- da suvlasnička zajednica između stranaka nije podijeljena, s time da je 1. tužena TĆ **.**.2017. podnijela prijedlog za njezino razvrgnuće, koji postupak razvrgnuća se vodi pred istim sudom pod poslovnim brojem R1-131/17 (list 12 spisa, prilog 1-5),

- da povodom prijedloga za razvrgnuće suvlasničke zajednice nisu bili osporeni suvlasnički omjeri na nekretninama koje su predmetom postupka razvrgnuća, s time da su naknadno suvlasnice ŠĆ i ĐĆ, ovdje 2. i 3. tuženice, u tom predmetu predale ovjerenu tabularnu ispravu iz koje proizlazi da stanje u zemljišnoj knjizi nije u cijelosti usklađeno sa stvarnim stanjem,

- da postupak radi razvrgnuća (R1-131/17), nije okončan,

- da je nekretnina koja je predmetom spora u naravi stara obiteljska kuća u kojoj sve do proljeća 2013. nitko od stranaka nije stanovao,

- da je tužitelj živio u [adresa] odakle je u [adresa] došao krajem listopada 2012.,

- da je po povratku iz iseljeništva tužitelj par mjeseci stanovao kod svoje sestre ĐĆ, 3. tuženice, koju je obavijestio o svojoj namjeri da će urediti jedan dio stare obiteljske kuće kako bi u istoj mogao živjeti,

- da je tužitelj izvršio radove na obnovi opisane kuće te je stare drvene podove zamijenio betonskim pločama, izvršio nadogradnju drugog kata koji je prostor opremio za stanovanje (list 18 spisa, prilog 1),

- da je temeljem iskaza parničnih stranaka utvrđeno da je tužitelj radove na zajedničkoj kući izvodio bez suglasnosti ostalih suvlasnika,

- da je u proljeće 2013. tužitelj uselio u predmetnu kuću i to u stan na drugom katu, da u prizemlju (suterenu) drži određeni materijal i građevinski alat, dok se u prostorijama na prvom katu (prizemlju) nalaze razne pokretnine,

- da je 1. tuženica za sve to saznala tijekom ljeta 2013., došavši u [adresa], u kojem trenutku je suvlasnik sporne kuće još uvijek bio njezin djed, s time da je nakon toga temeljem darovanja ishodila upis prava suvlasništva, a kada je ponovno došla u [adresa] tijekom 2015., kuća je bila zaključana,

- da samo tužitelj posjeduje opisanu kuću, a da tuženice nemaju ključeve od ulaznih vrata,

- da je stvarni izgled utužene nekretnine utvrđen neposrednim opažanjem suda prilikom uviđaja 27. rujna 2021.(list 45 i 16 spisa),

- da je prostim opažanjem utvrđeno da je riječ o staroj stambenoj zgradi na kojoj je samo zadnji kat obnovljen i stavljen novi krov, da u tom novouređenom prostoru tužitelj stanuje, da je prizemni dio sada spremište nekog alata i jednog strojarskog stroja te da postoji prostor u suterenu koji je prazan,

- da je prilikom uviđaja predmetna nekretnina pokazana i građevinskom vještaku u svrhu izrade nalaza i mišljenja o vrijednosti poduzetih radova, a posebice nužnih i korisnih troškova,

- da na traženje suda tužitelj nije predao vještaku bilo kakvu projektnu dokumentaciju, niti troškovnik za izvođenje radova, kao niti račune za nabavku materijala, odnosno za obavljene usluge,

- da je tužitelj predočio jedino fotografije koje prikazuju današnje stanje objekta te nekadašnji izgled kuće,

- da iz izvedenog građevinskog vještačenja po vještaku ing Gordanu Kvesiću (nakon neposrednog pregleda predmetne nekretnine te fotografiranja svih bitnih elemenata), proizlazi da vještak temeljem dostavljene dokumentacije nije mogao utvrditi stanje predmetne nekretnine prije radova rekonstrukcije (budući prije početka radova nije napravljeno osiguranje dokaza), da je vještak na temelju pregleda nekretnine sačinio troškovnik po vrstama radova (najprije rušenja i demontaže, zatim armiranobetonskih radova, zidarskih i krovopokrivačkih radova), pri čemu za utvrđenje vrijednosti ulaganja nije imao bilo kakve račune ili troškovnike, da je izvedene radove vještak procijenio sukladno Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina te da njihova tržišna vrijednost prema cijenama na dan izrade nalaza i mišljenja iznosi 86.572,30 eura, a da prema cijenama 2014. u vrijeme kada su izvođeni radovi (očitovanje vještaka po prijedlogu 1. tuženice), iznosi 80.447,83 eura, da vještak nije mogao sa sigurnošću procijeniti koji su radovi bili nužni i korisni za održavanje zgrade, pri čemu je naglasio da je opravdano zaključiti da je za svaku građevinu korisna zamjena krovišta (s obzirom na to da je ranije krovište bilo od salonita i kamenih ploča), ali jedino pod pretpostavkom da je postojeće prokišnjavalo i na taj način ugrožavalo unutrašnjost objekta i međukatne konstrukcije koja je bila drvena,

- da je građevinski vještak potvrdio da su radovi i to demontaža i rušenje starog pokrova, postavljanje novog krova, zidarski, instalaterski i drugi radovi, doista izvedeni jer je to i utvrđeno neposrednim opažanjem prilikom uviđaja na licu mjesta.

11. Polazeći od navedenih utvrđenja, razrješavajući pravni odnos stranaka primjenom instituta stjecanja bez osnova, primjenom odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO), a kako je to tužitelj i zatražio u tužbi, rukovodeći se činjeničnim navodima tužbe (da je tužitelj ulažući svoja sredstva u suvlasničku nekretninu, višestruko uvećao vrijednost zajedničke nekretnine, čime da su ostali suvlasnici, tuženice, bez osnova stekle tu imovinu), imajući u vidu da u konkretnom slučaju vraćanje imovine nije moguće (pa da je stjecatelj dužan nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi prema cijenama na dan donošenja presude), cijeneći nedvojbenim da se izvedenim radovima od strane tužitelja povećala ukupna vrijednost nekretnine u suvlasništvu stranaka, a time i vrijednost suvlasničkih dijelova svih tuženica, ali da tužitelj u postupku nije dokazao visinu iznosa za koji se vrijednost suvlasničke imovine tuženica povećala, a istovremeno vrijednost njegove imovine smanjila (ujedno pri tome cijeneći osporenim i suvlasničke omjere stranaka), sud prvog stupnja odbija postavljeni tužbeni zahtjev i odlučuje kao u izreci pobijane presude.

12. U žalbenom stupnju postupka tužitelj osporava zaključak suda prvog stupnja da tužitelj u ovom postupku nije dokazao osnovu i visinu potraživanja, ukazujući na konradiktornost takvog zaključka u odnosu na izvedene dokaze kojima je nedvojbeno utvrđena vrsta, količina i vrijednost ulaganja tužitelja u predmetnu nekretninu, kao i stanje predmetne nekretnine u vrijeme prije izvedenih radova, naročito u odnosu na rezultate izvedenog građevinskog vještačenja te činjenicu da tuženice tijekom postupka određeno nisu prigovarale utvrđenoj vrsti i količini izvedenih radova, kao niti stanju predmetne nekretnine u vrijeme prije izvedenih radova, u tom kontekstu osporavajući i zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije dokazao visinu potraživanja – povećanu vrijednost imovine tuženica, upirući na pogrešnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, posljedično tome se pozivajući i na povreda pravila o rukovođenju vještačenjem. Žalbenim navodima tužitelj osporava i ocjenu suda prvog stupnja o spornim suvlasničkim omjerima, ukazujući na to da je, ukoliko su isti po sudu bili sporni, trebalo prekinuti postupak do okončanja postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice, koji prekid postupka je tužitelj i predlagao, s tme da ga sud prvog stupnja nije prihvatio.

13. Prvostupanjski sud je, po ocjeni ovoga suda, u odnosu na zaključak o tome da na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za isplatu utuženog potraživanja, tijekom postupka raspravio sva sporna pitanja i ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ocjenu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

14. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, imajući u vidu činjenične navode koje je tužitelj iznosio u tužbi i tijekom postupka – da je kao jedan od suvlasnika predmetne nekretnine u istu izvršio ulaganja koja su povećala vrijednost predmetne nekretnine, a time i vrijednost suvlasničkih dijelova svake od tuženica, jasno slijedi da je u ovom postupku od odlučnog značaja bilo utvrditi - kakva je ulaganja tužitelj poduzeo i kakva je njihova vrijednost te je li takvim ulaganjima došlo do povećanja vrijednost predmetne nekretnine, a time i vrijednosti suvlasničkih dijelova svake od tuženica i u kojem obimu, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

15. U takvim pravnim i činjeničnim okolnostima, na tužitelju je, u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 220. st. 1. ZPP-a, bio teret dokazivanja činjenica koje su stvarna osnova njegove tužbe. U konkretnom slučaju radi se o pretpostavkama koje se moraju ispuniti kod stjecanja bez osnove u smislu čl. 1111. ZOO-a, a to su - povećanje imovine na jednoj strani i smanjenje imovine na drugoj strani te uzročna veza između takvog povećanja odnosno smanjenja imovine, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

16. Neupitno je da se izvedenim radovima od strane tužitelja povećala ukupna vrijednost nekretnine u suvlasništvu stranaka (a time i vrijednost suvlasničkih dijelova svih tuženica). Međutim, iz izvedenih dokaza (koje je izveo sud prvog stupnja po prijedlogu tužitelja), i po stavu ovoga suda, nije utvrđena odlučna činjenica - da se izvedenim radovima povećala ukupna vrijednost nekretnine u suvlasništvu stranaka (a time i vrijednost suvlasničkih dijelova svih tuženica).

17. Stoga, neosnovano tužitelj žalbenim navodima osporava zaključak suda prvog stupnja da tužitelj u ovom postupku nije dokazao osnovu i visinu potraživanja.

18. Naime, temeljem izvednih dokaza, pa tako i temeljem izvedenog vještačenja po vještaku građevinske struke, osim što je utvrđena vrijednost izvedenih radova (koje je vještak procijenio sukladno Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina iskazujući njihovu tržišnu vrijednost prema cijenama na dan izrade nalaza i mišljenja - u iznosu od 86.572,30 eura te prema cijenama 2014. u vrijeme kada su izvođeni radovi - u iznosu od 80.447,83 eura), ne proizlazi utvrđenim da se tako izvedenim radovima (rušenja i demontaže, armiranobetonskih, zidarskih i krovopokrivačkih radova koje je potvrdio vještak), povećala ukupna vrijednost nekretnine u suvlasništvu stranaka i u kojem obimu.

19. Suprotno žalbenim prigovorima tužitelja, kako je to već prethodno i navedeno, upravo je na tužitelju, u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 220. st. 1. ZPP-a, bio teret dokazivanja naprijed navedene odlučne činjenice (da se opisanim ulaganjima povećala ukupna vrijednost nekretnine u suvlasništvu stranaka), koju činjenicu tužitelj svim predloženim i izvedenim dokazima, nije uspio dokazati, kao što nije uspio dokazati niti koji su od izvedenih radova bili nužni i korisni za održavanje zgrade, pa da bi na temelju njih bilo moguće zaključivati o povećanju ukupne vrijednosti nekretnine. Pri tome, neupitna vrsta, količina i vrijednost ulaganja tužitelja u predmetnu nekretninu, same po sebi nisu dokazom povećanja ukupne vrijednosti nekretnine. To stoga što vrijednost izvedenih radova koja je utvrđena vještačenjem, ne predstavlja ujedno i povećanu vrijednost nekretnine, a koja povećana vrijednost nekretnine je odlučna pri ocjeni prava tužitelja na isplatu stečenog bez osnove u konkretnom slučaju.

20. Naime, radi utvrđivanja vrijednosti izvršenih ulaganja te činjenice je li i u kojem obimu je time došlo do povećanja imovine stranaka, sud je odredio provođenje građevinskog vještačenja po vještaku ing Gordanu Kvesiću, koji vještak je i sam u svom pisanom nalazu i mišljenju te njegovom usmenom obrazloženju, naveo da odgovor na pitanje koji su od poduzetih radova bili nužni i korisni (za očuvanje i održavanje predmetne zgrade), nije mogao dati iz razloga što temeljem rezultata provedenog uviđaja na licu mjesta, nije bilo moguće utvrditi stanje predmetne zgrade prije radova rekonstrukcije, pri čemu sam tužitelj takvom nalazu i mišljenju, nije prigovarao, niti je u iznesenom pravcu predlagao izjašnjenje ili dopunu, s time da nije predlagao niti obnavljanje vještačenja po drugom vještaku

21. S druge strane, po prigovoru 1. tuženice koja je prigovarala utvrđenoj vrijednosti ulaganja te predlagala dopunu vještačenja na okolnost utvrđivanja vrijednosti izvršenog ulaganja prema cijenama u vrijeme kada su ulaganja izvršena, vještak se očitovao pismenim putem u dva navrata (iskazavši, između ostalog, tržišnu vrijednosti izvršenog ulaganja prema cijenama u vrijeme kada su ulaganja izvršena), s time da je vještak i usmeno obrazložio svoj pisani nalaz i mišljenje, ponavljajući da iz predočenih fotografija objekta koje je imao na uvid i obilaskom lica mjesta, nije mogao sa sigurnošću utvrditi stanje predmetne zgrade prije poduzetih radova, kojom prilikom od strane tužitelja vještaku nisu postavljanja bilo kakva pitanja radi razjašnjenja takvog zaključka vještaka, niti su stavljani prijedlozi radi njegove eventualne dopune, iz kojeg razloge takve zaključke vještaka tužitelj ne može problematizirati niti sada u žalbi, upirući u tom kontekstu na propust suda prilikom rukovođenja vještačenjem, prebacujući pri tome na tuženu stranu teret dokazivanja činjenica koje je trebao dokazivati sam tužitelj (osnov i visnu), a ne tuženice.

22. Naime, sud prvog stupnja je vještaku odredio jasan zadatak vještačenja te vještaka pozvao i radi usmenog obrazlaganja pisanog nalaza i mišljenja, kojom prilikom su stranke (pa tako i tužitelj) imale priliku tražiti od vještaka izjašnjenja o određenoj odlučnoj okolnosti, pa kako tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao primjedbe, niti je od vještaka tražio bilo kakva izjašnjenja ili dopune, pa tako niti u odnosu na izjašnjenje vještaka o tome zašto vještak nije mogao sa sigurnošću utvrditi stanje predmetne zgrade prije poduzetih radova (u situaciji, kako to smatra tužitelj, da stanje predmetne zgrade prije poduzetih radova niti po tuženicama nije bilo sporno), već je u skladu s rezultatima vještačenja u konačnome i specificirao svoje potraživanje, time se ima smatrati da se tužitelj s takvim nalazom i mišljenjem usuglasio, pri tome imajući u vidu i to da je na zadnjem ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava, tužitelj određeno naveo da nema prijedloga za dopunu dokaznog postupka. Slijedom iznesenog, tužitelj neosnovano žalbenim navodima ukazuje na propust suda „što nije ponovno pozvao vještaka radi otklanjanja prigovora 1. tuženice ili obnovio vještačenje po istom ili drugom vještaku“, imajući u vidu da se vještak pismeno i usmeno očitovao na prigovore 1. tuženice, dok prigovora tužitelja na njegov nalaz i mišljenje, nije bilo.

23. U tom kontekstu, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 250. i čl. 259. st. 1. ZPP-a, na koju tužitelj žalbenim navodima sadržajno upire.

24. Stoga, kako sud prvog stupnja na temelju svih dokaza koje je tužitelj predložio izvesti na okolnost dokazivanja osnova i visine svoga potraživanja, nije mogao utvrditi koliko se i na koji način (kojim točno izvedenim radovima), povećala ukupna vrijednost nekretnine u suvlasništvu stranaka, pravilna je ocjena suda prvog stupnja da tužitelj u ovom postupku nije dokazao osnovu i visinu potraživanja.

25. Naime, jedino u situaciji da je izvedenim dokazima pouzdano utvrđeno da se radovima čiju je vrijednost utvrdio građevinski vještak, povećala ujedno i ukupna vrijednost nekretnine u suvlasništvu stranaka, dakle i vrijednost suvlasničkih dijelova tuženica (a što sadržano u tom dijelu - za koliko je povećana vrijednost suvlasničkih dijelova tuženica, ima značaj stjecanja bez osnova na strani tuženica, sve u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO-a), i to kojim točno radovima i u kojem obimu, jedino tada bi se moglo govoriti o tome da je tužitelj dokazao osnovu i visinu svoga potraživanja, a što ovdje nije slučaj.

26. Slijedom obrazloženog, svi preostali žalbeni navodi kojima tužitelj prigovara zaključku suda prvog stupnja da u ovom postupku nije dokazao osnovu i visinu potraživanja, kao i ocjeni suda prvog stupnja o spornim suvlasničkim omjerima, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

27. Stoga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

28. U odnosu na pobijano rješenje prvog stupnja, imajući u vidu da je tužitelj svoje potraživanje nakon izvedenog vještačenja, smanjio u skladu s rezultatima vještačenja, koje smanjenje tužbenog zahtjeva ima učinak povlačenja tužbe u odnosu na onaj dio za koji je smanjen tužbeni zahtjev, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj djelomično povukao tužbu za iznos od 8.068,31 eura, na koju odluku je bez utjecaja žalbeni navod tužitelja kojim prigovara da sud prvog stupnja nije prihvatio nalaz i mišljenje u skladu s kojim je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev. 29. Pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka, koju odluku je sud prvog stupnja donio pravilno primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je valjalo potvrditi i odluku o troškovima parničnog postupka, u kojoj odluci sud drugog stupnja, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava.

30. Tužitelju nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka jer je njegova žalba neosnovana (čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), kako je to navedeno pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

31. 1. tuženici nije priznat trošak za sastavljanje odgovora na žalbu sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod točkom III.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš