Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Stjepana Radića 81
Poslovni broj: P-2108/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R I J E Š E N J E
Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja ST (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupana po punomoćniku Jurici Višić, odvjetniku u OD Višić i partneri d.o.o. Šibenik, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA D.D ZAGREB (OIB: 53056966535) Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupana po punomoćnicima iz Kallay & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene dana 20. prosinca 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Jurica Višić, odvjetnik u Šibeniku i zamjenika punomoćnika tuženika ET, odvjetnički vježbenik kod Domagoja Olujića, odvjetnika u Splitu, po objavi dana 28. siječnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. ZAGREB, Magazinska cesta 69, Grad Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici ST, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.704,42 EUR (slovima: dvije tisuće sedamstočetiri eura i četrdesetdva centa), u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
na iznos od 1,34 EUR od dana 28.03.2008. do isplate,
na iznos od 11,77 EUR od dana 30.10.2008. do isplate,
na iznos od 0,44 EUR od dana 29.11.2008. do isplate,
na iznos od 11,79 EUR od dana 31.12.2008. do isplate,
na iznos od 11,08 EUR od dana 29.01.2009. do isplate,
na iznos od 14,32 EUR od dana 28.02.2009. do isplate,
na iznos od 11,16 EUR od dana 30.03.2009. do isplate,
na iznos od 12,57 EUR od dana 30.04.2009. do isplate,
na iznos od 8,98 EUR od dana 29.05.2009. do isplate,
na iznos od 9,13 EUR od dana 24.06.2009. do isplate,
na iznos od 7,45 EUR od dana 31.07.2009. do isplate,
na iznos od 8,55 EUR od dana 25.08.2009. do isplate,
na iznos od 8,29 EUR od dana 28.09.2009. do isplate,
na iznos od 6,96 EUR od dana 26.10.2009. do isplate,
na iznos od 9,60 EUR od dana 27.11.2009. do isplate,
na iznos od 11,45 EUR od dana 29.12.2009. do isplate,
na iznos od 14,52 EUR od dana 30.01.2010. do isplate,
na iznos od 14,07 EUR od dana 25.02.2010. do isplate,
na iznos od 17,67 EUR od dana 31.03.2010. do isplate,
na iznos od 16,95 EUR od dana 30.04.2010. do isplate,
na iznos od 18,35 EUR od dana 31.05.2010. do isplate,
na iznos od 30,47 EUR od dana 30.06.2010. do isplate,
na iznos od 27,98 EUR od dana 31.07.2010. do isplate,
na iznos od 35,60 EUR od dana 31.08.2010. do isplate,
na iznos od 32,97 EUR od dana 30.09.2010. do isplate,
na iznos od 29,05 EUR od dana 29.10.2010. do isplate,
na iznos od 37,67 EUR od dana 30.11.2010. do isplate,
na iznos od 48,58 EUR od dana 30.12.2010. do isplate,
na iznos od 42,01 EUR od dana 26.01.2011. do isplate,
na iznos od 40,98 EUR od dana 22.02.2011. do isplate,
na iznos od 40,22 EUR od dana 31.03.2011. do isplate,
na iznos od 39,62 EUR od dana 29.04.2011. do isplate,
na iznos od 56,11 EUR od dana 31.05.2011. do isplate,
na iznos od 57,60 EUR od dana 30,06.2011. do isplate,
na iznos od 70,33 EUR od dana 30.07.2011. do isplate,
na iznos od 63,79 EUR od dana 31.08.2011. do isplate,
na iznos od 56,25 EUR od dana 22.09.2011. do isplate,
na iznos od 52,99 EUR od dana 13.10.2011. do isplate,
na iznos od 55,31 EUR od dana 30.11.2011. do isplate,
na iznos od 58,72 EUR od dana 31.12.2011. do isplate,
na iznos od 61,70 EUR od dana 31.01.2012. do isplate,
na iznos od 62,10 EUR od dana 29.02.2012. do isplate,
na iznos od 59,92 EUR od dana 30.03.2012. do isplate,
na iznos od 61,43 EUR od dana 30.04.2012. do isplate,
na iznos od 62,38 EUR od dana 31.05.2012. do isplate,
na iznos od 61,15 EUR od dana 29.06.2012. do isplate,
na iznos od 61,20 EUR od dana 31.07.2012. do isplate,
na iznos od 59,84 EUR od dana 29.08.2012. do isplate,
na iznos od 56,81 EUR od dana 27.09.2012. do isplate,
na iznos od 60,20 EUR od dana 30.10.2012. do isplate,
na iznos od 61,50 EUR od dana 30.11.2012. do isplate,
na iznos od 60,57 EUR od dana 31.12.2012. do isplate,
na iznos od 54,51 EUR od dana 29.01.2013. do isplate,
na iznos od 59,79 EUR od dana 28.02.2013. do isplate,
na iznos od 59,71 EUR od dana 29.03.2013. do isplate,
na iznos od 58,63 EUR od dana 29.04.2013. do isplate,
na iznos od 54,70 EUR od dana 28.05.2013. do isplate,
na iznos od 55,39 EUR od dana 27.06.2013. do isplate,
na iznos od 54,22 EUR od dana 31.07.2013. do isplate,
na iznos od 56,51 EUR od dana 30.08.2013. do isplate,
na iznos od 59,30 EUR od dana 30.09.2013. do isplate,
na iznos od 58,15 EUR od dana 28.10.2013. do isplate,
na iznos od 59,28 EUR od dana 28.11.2013. do isplate,
na iznos od 60,14 EUR od dana 30.12.2013. do isplate,
na iznos od 58,85 EUR od dana 24.01.2014. do isplate,
na iznos od 61,94 EUR od dana 27.02.2014. do isplate,
na iznos od 61,82 EUR od dana 28.03.2014. do isplate,
II. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. ZAGREB, Magazinska cesta 69, Grad Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici ST, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 167,73 EUR (slovima: stošezdesetsedam eura i sedamdesetri centa), u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
na iznos od 0,23 EUR od dana 15.09.2005. do isplate,
na iznos od 2,04 EUR od dana 30.10.2008. do isplate,
na iznos od 2,04 EUR od dana 31.12.2008. do isplate,
na iznos od 1,73 EUR od dana 29.01.2009. do isplate,
na iznos od 3,18 EUR od dana 28.02.2009. do isplate,
na iznos od 1,76 EUR od dana 30.03.2009. do isplate,
na iznos od 2,39 EUR od dana 30.04.2009. do isplate,
na iznos od 0,79 EUR od dana 29.05.2009. do isplate,
na iznos od 0,85 EUR od dana 24.06.2009. do isplate,
na iznos od 0,10 EUR od dana 31.07.2009. do isplate,
na iznos od 0,60 EUR od dana 25.08.2009. do isplate,
na iznos od 0,48 EUR od dana 28.09.2009. do isplate,
na iznos od 1,06 EUR od dana 27.11.2009. do isplate,
na iznos od 1,89 EUR od dana 29.12.2009. do isplate,
na iznos od 3,27 EUR od dana 30.01.2010. do isplate,
na iznos od 3,06 EUR od dana 25.02.2010. do isplate,
na iznos od 4,67 EUR od dana 31.03.2010. do isplate,
na iznos od 4,35 EUR od dana 30.04.2010. do isplate,
na iznos od 4,98 EUR od dana 31.05.2010. do isplate,
na iznos od 10,40 EUR od dana 30.06.2010. do isplate,
na iznos od 9,29 EUR od dana 31.07.2010. do isplate,
na iznos od 12,70 EUR od dana 31.08.2010. do isplate,
na iznos od 30,51 EUR od dana 30.09.2010. do isplate,
na iznos od 20,97 EUR od dana 04.10.2010. do isplate,
na iznos od 15,11 EUR od dana 22.02.2011. do isplate,
na iznos od 14,77 EUR od dana 31.03.2011. do isplate,
na iznos od 14,50 EUR od dana 29.04.2011. do isplate,
III. Nalaže se tuženoj RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. ZAGREB, Magazinska cesta 69, Grad Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici ST, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.789,56, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je povučena tužba u dijelu koji iznosi 1.000,77 eura.
Obrazloženje
1. Tužiteljica ST, zastupana po punomoćniku Jurica Višić, odvjetniku u OD Višić i partneri d.o.o. [adresa], podnijela je ovom sudu, dana 05. studenog 2020. godine, tužbu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb radi isplate iznosa od 29.180,92 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženikom zaključila Ugovor o kreditu ( u daljnjem tekstu: Ugovor) broj: 168-50-3946954, solemiziran po Igoru Lučev, javnom bilježniku u [adresa], broj OV-3229/07, kojim Ugovorom se tuženik kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 19.360,00 CHF, preračunato u kune po srednjem tečaju Kreditora – tuženika na dan korištenja kredita, dok se tužitelj obvezao navedeni iznos vratiti u 84 jednaka mjesečna anuiteta, sve u skladu sa početnim otplatnim planom koji je sastavni dio Ugovora o kreditu. Prvotno ugovorena kamatna stopa iznosila je 5,20 %.
1.2. Isto tako, navodi da je sa tuženikom zaključila i Ugovor o kreditu ( u daljnjem tekstu: Ugovor) broj: 168-50-2795332, solemiziran po Vojislavu Vuletin, javnom bilježniku u [adresa], broj OU-318/05, kojim Ugovorom se tuženik kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 7.386,00 CHF, preračunato u kune po srednjem tečaju Kreditora – tuženika na dan korištenja kredita, dok se tužitelj obvezao navedeni iznos vratiti u 72 jednaka mjesečna anuiteta, sve u skladu sa početnim otplatnim planom koji je sastavni dio Ugovora o kreditu. Prvotno ugovorena kamatna stopa iznosila je 6,25 %.
1.3. Nadalje, navodi da je predmetnim ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula prema kojoj je iznos povrata obveze po predmetnim ugovorima o kreditu vezan za valutu švicarski franak koja odredba da je ništetna. Predmetna odredba da predstavlja nepoštenu praksu tuženika te je ista u tom dijelu ništetna obzirom da tuženik nije niti prije niti prilikom zaključenja predmetnih ugovora tužiteljici dao potrebne informacije kako bi tužiteljica mogla na temelju potpune informacije donijeti odluku o sklapanju ugovora o kreditu. Navedeno nepošteno i ništetno postupanje tuženika da je utvrđeno u presudi Visokog trgovačkog suda u Republici Hrvatskoj pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. godine kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od dana 04. srpnja 2013. godine.
1.4. Tužiteljica smatra da je tuženik svojim ponašanjem postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja a navedene odredbe ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule, o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori i koje su time prouzročile znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora su nepoštene, odnosno ništetne.
1.5. Slijedom svega naprijed navedenog, tužiteljica smatra da je tuženik svojim protupravnim postupanjem stekao novčanu korist na štetu tužiteljice, stoga tužiteljica tužbom zahtjeva da joj tuženik isplati iznos pretplaćenih sredstava sa zakonskim zateznim kamatama od dana kad je pojedina rata uplaćena.
2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu osporavao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, osporavao je osnov i visinu tužbenog zahtjeva, isticao prigovor zastare. Nadalje, ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ili švicarskim francima, tužiteljici bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u prvima i obvezama strankama na štetu tužiteljice.
2.1. Tuženik je posebno isticao kako je sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužiteljici prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF. Slijedom svega naprijed navedenog tuženik je predložio da su dobije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom preslike Ugovora o kreditu broj 168-50-3946954 sklopljenog između tužiteljice i tuženika dana 02. ožujka 2007. godine, preslike Ugovora o kreditu broj168-50-2795332 sklopljen između tužiteljice i tuženika dana 26. travnja 2005. godine, preslike otplatnog plana za kredit broj: 168-50-3946954, preslike otplatnog plana za kredit broj 168-50-2795332, preslike zahtjeva za kredit od dana 01. ožujka 2007. godine, nalaza i mišljenja financijsko- knjigovodstvenog vještaka Gorana Miljas od studenog 2024. godine broj: 11/2024, saslušanjem tužiteljicu na ročištu održanom pred ovim sudom dana 22. listopada 2024. godine.
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/199 utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.
5. Među strankama nije sporno da su dana 02. ožujka 2007. godine i dana 26. travnja 2005. godine, sklopili Ugovor o kreditu, međutim sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva kao i prigovor zastare tuženika.
6. Pregledom Ugovora o kreditu od dana 02. ožujka 2007. godine vidljivo je kako je tuženik tužiteljici odobrio i isplatio kredit u iznosu od 19,360.00 CHF po srednjem tečaju Kreditora sa godišnjom kamatnom stopom od 5,20% promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Otplata kredita da će se vršiti u 84 jednaka mjesečna anuiteta čiju visinu određuje banka planom otplate.
6.1. Pregledom Ugovora o kreditu od dana 26. travnja 2005. godine vidljivo je kako je tuženik tužiteljici odobrio i isplatio kredit u iznosu od 7,386.00 CHF po srednjem tečaju Kreditora sa godišnjom kamatnom stopom od 6,25 % promjenjivom u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora. Otplata kredita da će se vršiti u 72 jednaka mjesečna anuiteta čiju visinu određuje banka planom otplate.
7. U postupku također nije sporno da su Ugovori o kreditu sklopljeni u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine ( Narodne novine broj: 96/03) a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu potrošača.
8. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17-10 od dana 14. lipnja 2018. godine kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od dana 04. srpnja 2013. godine pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da nije prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imao za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dok je presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske polovni broj Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014. godine utvrđeno da je tuženik u razdoblju od dana 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2014. godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći iste ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu, na način da je ugovarana redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga – potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrditi egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te odredbama Zakona o obveznim odnosima.
9. Isto tako, iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3412/2018 od dana 19. ožujka 2019. godine razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH prema odredbi čl. 502a st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijetu tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP-a. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.
9.1. Stoga, kako je dakle, utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. kao korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetenu odredbu o valutnoj klauzuli, tuženik je dužan vratiti vrijednost više preplaćenih anuiteta budući je iste stekao bez osnove. Prema odredbi čl. 210. st. 1. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/96 u daljnjem tekstu ZOO) kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost ostvarene koristi. Obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
10. U pogledu prigovora zastare tuženika, isti prigovor je neosnovan jer je odlukom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od dana 14. lipnja 2018. godine pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastrani rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. godine do 15. lipnja 2023. godine. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 05. studenog 2020. godine, proizlazi da je ista podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO-a.
11. Slijedom svega naprijed navedenog pravni osnov za valutnu klauzulu utvrđen je u cijelosti.
12. Budući da je tuženik u tijeku postupka osporavao visinu tužbenog zahtjeva sud je odredio provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te je isto povjereno stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Goranu Miljas iz [adresa]. U svom nalazu i mišljenu, a kojeg je sud cijenio kao stručan i objektivan, vještak je utvrdio da je ukupna razlika nastala uslijed promjene valute po kreditnoj partiji br. 168-50-3946954 iznosi 2.704,42 eura, a po kreditnoj partiji br. 168-50- 2795332 iznosi 167,73 eura. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka tuženik je isticao da nije suglasan sa istim budući da izračun nema smisla, ugovora da je sklopljen s valutnom klauzulom CHF pa je bili za očekivati određena kretanja tečaja.
13. Slijedom svega naprijed navedenog, utvrdivši da je pravni osnov za valutnu klauzulu u cijelosti utvrđen i osnovan, kao i visina tužbenog zahtjeva, sud je sukladno odredbi čl. 210. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužiteljici utvrđenu razliku između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate kredita i tečaja za valutu CHF u vrijeme isplate kredita, odnosno iznos od 2.872.15 eura.
13.1. Na dosuđeni iznos tužitelju je sukladno čl. 214. ZOO-a priznata zakonska zatezna kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, što je preciznije određeno u izreci presude.
14. U odnosu na uređenje tužbenog zahtjeva valja napomenuti promjena u visini tužbenog zahtjev ne predstavlja preinaku već samo usklađenje sa nalazom i mišljenjem vještaka, a ne mijenjanje pravne osnove i postavljanje sasvim novog tužbenog zahtjeva. Naprijed navedeno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud na sjednici predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, dana 26. studenog 2021. godine. Budući da je u konkretnom slučaju došlo do smanjena tužbenog zahtjev i to u iznosu do 1.000,77 eura eura sud je isti tretirao kao povlačenje u skladu s odredbom čl. 193 ZPP-a.
14.1. Odredbom čl. 193 ZPP-a propisano je da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti o raspravljanje o glavnoj stvari. Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženiku roku od 15 od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.
14.2. Tuženik je podneskom od dana 02. prosinca 2024. godine obavijestio sud da je suglasan sa povlačenjem pa je u tom pogledu sud utvrdio povlačenje u iznosu od 1.000,77 eura pa je riješeno kao u izreci.
15. Podredno, valja naglasiti kako je tužiteljica uz tužbu dostavio Ugovore o kreditu čija je svrha isključivo bila kupnja automobila i to vozila Opel te kupnja skutera marke Piaggio, Vespa i Gilera, pa tužiteljev status potrošača u ovom postupku nije upitan, budući ista ne može dokazivati negativne činjenice a to bi eventualno bilo da se bavi nekom profesionalnom djelatnošću, a sve iz razloga jer bi takav navod trebao dokazati tuženik ako se na njega poziva. U prilog navedenom ide i iskaz tužiteljice na ročištu od dana 22. listopada 2024. godine u kojem je navela da se na kupnju automobila odlučila 2007. godine i to isključivo za svoje osobne svrhe, kao i da u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije imala registriran obrt niti udjele u nekom trgovačkom društvu.
16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje: ZPP-a). Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovaraju postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotak u kojem su stranke uspjele u parnici.
16.1. Utvrđujući postotke sud je utvrdio da je tužitelj uspio u postotku od 80% a tuženik 20%, pa kada se od utvrđenog postotka tužitelja oduzme utvrđeni postotak tuženika, proizlazi da je tužitelj uspio u postupku od 60%. Slijedom naprijed navedenog tužitelju je priznat trošak postupka i to sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika S. 7. toč.1, trošak za sastav tužbe ukupno 120,00 eura, trošak za sastav podnesak od dana 21. svibnja 2021. godine u iznosu od 120,00 eura, trošak za zastupanje na ročištu dana 06. ožujka 2024. godine u iznosu od 120,00 eura, sastav podneska od dana 08. listopada 2024. godine u iznosu od d 120,00 eura, trošak za zastupanje na ročištu od dana 22. listopada 2024. godine u iznosu od 120,00 eura, trošak za sastav podneska od dana 22. studenog 2024. godine u iznosu od 120,00 eura, trošak za zastupanje na ročištu dana 25. studenog 2024. godine u iznosu do 120,00 eura, trošak za zastupanje na ročištu od dana 20. prosinca 2024. godine u iznosu od 120,00 eura, sve uvećano za PDV, trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 564,00 eura te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 25,56 eura. Dakle, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.789,56 eura.
17. Odredbom čl. 11 st. 1 toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18 i 51/23) propisano je da su od plaćanja pristojbi u Republici Hrvatskoj oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.
17.1. Budući da se u konkretnom slučaju radi upravo o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude radi zaštite kolektivnih interesa, tužitelj je kao takav oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na presudu.
18. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je riješiti kao u izreci.
U Šibeniku, 28. siječnja 2025. godine
SUTKINJA
Martina Miletić Lovrić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.
Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.
DN-a:
- za tužiteljicu punomoćnik Jurica Višić, odvjetnik u OD Višić i partneri d.o.o. Šibenik
- za tuženika punomoćnici iz OD Kallay & partneri, Zagreb
