REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-302/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BRODOSPLIT - BRODOGRADILIŠTE SPECIJALNIH OBJEKATA d.o.o., Split, Put Supavla 21, OIB 15413473504, kojeg zastupaju punomoćnici LČ, Jerko Grgić i Martina Vinter, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mamić, Grgić i Vinter d.o.o. u Zagrebu, Banjavčićeva 22, protiv tuženice Republike Hrvatske, Zagreb, Trg sv. Marka 6, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2117/2023-2 od 10. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-288/2022-6 od 20. ožujka 2023., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-288/2022-8 od 22. ožujka 2023., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2117/2023-2 od 10. rujna 2024. odbija se u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2117/2023-2 od 10. rujna 2024. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2117/2023-2 od 10. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 288/2022-6 od 20. ožujka 2023., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P- 288/2022-8 od 22. ožujka 2023.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja tri pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelj se poziva na prvostupanjsku presudu donesenu u ovom konkretnom predmetu poslovni broj P-288/2022 koja ne može biti razlog važnosti postavljenim pitanjima jer prvostupanjske presude nisu pravomoćne odluke. Ujedno se poziva i na drugostupanjsku odluku također iz ovog predmeta poslovni broj Pž-2117/2023, a koja presuda ne ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom odlukom ovog suda, pa te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima.
3. Ujedno podnosi prijedlog i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz tvrdnju da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično i pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3.1. Predlaže prihvatiti prijedlog za dopuštenje revizije i tužitelju dopustiti podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari. Potražuje trošak prijedloga za dopuštenje revizije.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je neosnovan.
6. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
6.1. Stoga ni Smjernice Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzetnika u teškoćama i Odluke Vlade Republike Hrvatske od 15. veljače 2006. o objavljivanju pravila o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje, Programu restrukturiranja i dr. ne predstavljaju razlog važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 387. st. 2. ZPP.
7. Budući da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja valjalo je na temelju odredbe čl. 389. st. 3.
ZPP riješiti kao u izreci.
8. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
8.1. Sadržaj prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu ispitati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
8.2. Glede navoda tužitelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana odluka arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
8.3. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja. Ti navodi su dovoljno obrazloženi da se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija činjenično pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
9. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
10. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2.ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 28. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
