Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-752/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr.sc. Iris Gović Penić, predsjednika vijeća, Sanja Joka Umićević, suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ines Kovačević, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Pleš, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ester, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2076/2022-20 od 15. srpnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2076/2022-20 od 15. srpnja 2024. godine te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O trošku žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj [broj] od 26.08.2022. godine kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, otkazao tužiteljici ĐŠ iz [adresa], II. Laz I., OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 06.11.2019. godine, da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika, te se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu natrag na posao, na radno mjesto „Referent zaduženja“, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22.- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je nedopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu od 26. kolovoza 2022. godine, da joj nije prestao radni odnos kod tuženika te nalaganje tuženiku vratiti tužiteljicu na rad.

5. Iz do sada provedenog postupka proizlazilo bi da je tuženik 26. kolovoza 2022. godine donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici (poslovno uvjetovani otkaz zbog gospodarskih i organizacijskih razloga) a koja tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu "referent zaduženja" temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 6. studenoga 2019. godine te da u razlozima odluke o otkazu tuženik navodi da je proveden postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima vezano za kolektivni višak radnika te da nakon toga i dalje postoji potreba za otkazivanjem ugovora o radu tužiteljici zbog prestanka potrebe za njezinim radom uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga, da je došlo do centralizacije tzv. "korporativnih funkcija" odnosno "korporativnih servisa" jer su se kod poslodavca iste grupe tzv. funkcionalnih poslova obavljale decentralizirano unutar više različitih organizacijskih jedinica tj. podružnica i to samo za potrebe te organizacijske jedinice ili podružnice a ne za potrebe cijelog društva što je dovelo do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti te prevelikog broja izvršitelja i velikog troška poslovanja te da poslove korporativnih funkcija treba obavljati centralizirano što uključuje i poslove radnog mjesta na kojem tužiteljica radi pa stoga posljedično je došlo do smanjenja broja izvršitelja što je rezultiralo kolektivnim viškom radnika, da je tuženik kao poslodavac donio interne akte kojima provodi navedenu organizacijsku promjenu 13. svibnja 2022. godine, da je tužiteljica radila u podružnici [obrt], a njezini poslovi spadaju u grupu naplate to je tzv. funkcionalna grupa poslova i u poslove tzv. korporativnih funkcija te je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je ona poslove obavljala na način da se djelokrug poslova te organizacijske jedinice u bitnom promijenio te se proširio opseg poslova pa se poslovi obavljaju unutar nove organizacijske jedinice naziva Sektor naplate unutar korporativnih servisa, da je tužiteljica višak-prekobrojni izvršitelj, da je tuženik primijenio kriterije tj. bodovanje prema tablici koju ističe u odluci o otkazu ugovora o radu, cijeneći trajanje radnog odnosa, dob radnika, obveze uzdržavanja te dodatni kriterij (hrvatski branitelj, djeca poginulog-nestalog branitelja), da tužiteljica ima manji broj bodova od radnika koji su popunili slobodna radna mjesta, da po kriterijima ima tri boda te je u radnom odnosu kod tuženika provela 2 godine, 9 mjeseci i 15 dana, dok radnik s najmanjim brojem bodova trogodišnje strukovne srednje ili više stručne spreme koji je popunio slobodna radna mjesta u toj organizacijskoj jedinici ima četiri boda te je u radnom odnosu kod poslodavca 5 godina, 5 mjeseci i 1 dan, da je svima, a kojima ima namjeru otkazati ugovor o radu ponudio zapošljavanje na poslovima u tzv. operacijama, da je tužiteljica zaprimila popis tih slobodnih radnih mjesta i aplicirala na više slobodnih radnih mjesta ali tijekom provedbe postupka selekcije odabira kandidata ista je odbila ponudu za popunjavanje slobodnog radnog mjesta u tzv. operacijama za koja je aplicirala, da se tuženik o namjeravanom donošenju odluke o otkazu savjetovao sa sindikatom i radničkim vijećem; da je tužiteljica protiv navedene odluke o otkazu ugovora o radu podnijela zahtjev za zaštitu prava po kojem tuženik nije odlučio.

6. Tužiteljica tužbom i tijekom postupka ističe da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena jer je postupak utvrđivanja kolektivnog viška kod tuženika nezakonit obzirom je proveden na netransparentan i diskriminirajući način, da nije prestala potreba za obavljanjem njezinih poslova jer se oni kod tužitelja i dalje obavljaju, da pravilnici-interni akti tuženika kojima se provode organizacijske promjene nikada nisu stupili na snagu jer ih tuženik nije objavio na svojim oglasnim pločama i nije ih učinio dostupnim svim radnicima te čak i da su stupili na snagu nisu zaživjeli u praksi tj. tuženik se ne pridržava navedenih internih akata jer radnici koji nisu proglašeni viškom i ostali su u radnom odnosu kod tuženika i nadalje rade isti posao na isti način i na istom radnom mjestu te po istim ugovorima o radu koje su imali prije nego li je tuženik donio te interne akte te ističući da je tuženik na netransparentan način utvrdio potreban broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu i da je netransparentan i nezakonit prijedlog buduće pozicije radnicima koji ostaju u radnom odnosu kod tuženika a isto tako da joj tuženik nije ponudio drugo radno mjesto tj. da tuženik ničim to ne dokazuje niti da je tužiteljica odbila ponudu tuženika za sklapanje novih ugovora o radu.

7. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev i utvrdio nedopuštenom odluku o otkazu Ugovora o radu tužiteljici navodeći da tuženik nije pravilno proveo postupak otkazivanja ugovora o radu tužiteljici a u skladu s odredbama čl. 127., 150. 151. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/14. i 98/19. - dalje ZR), da u postupku savjetovanja kolektivnog viška koje je započelo 30. prosinca 2021. i trajalo do 8. travnja 2022. godine određivanje viška radnika nije bilo transparentno jer je utvrđeno da su se radnici na početnim listama mijenjali ali ne samo zbog ukazivanja sindikata na pojedina radna mjesta i radnike već i iz razloga što je poslodavac uspoređivao radnike po radnom mjestu koje je navedeno u ugovoru o radu a ne po poslovima koje je radnik obavljao faktično, da je dakle tuženik prvo sastavio listu radnika koju je uvrstio u višak a tek onda donio pravilnike o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, da za tužiteljicu nije bilo moguće utvrditi koji su to točno usporedni radnici, da sukladno zakonu i Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding od 30. prosinca 2019. godine i to čl. 167. koji kao preduvjet za utvrđivanje viška radnika predviđa sporazumno-dodatkom KU ugovoriti grupe složenosti poslova na radnim mjestima, koeficijente složenosti te dodatkeza otežane uvjete rada, je trebalo u slučaju reorganizacije prvo pristupiti definiranju nove sistematizacije da bi se mogla provesti analiza i utvrditi transparentno postojanje viška radnika sa svim usporednim radnicima, odrediti koji su poslovi operativni a koji administrativni te konkretizirati radnike i podatke za utvrđivanje viška jer je takva sistematizacija potrebna kako bi se najprije utvrdilo koji točan broj izvršitelja predstavlja kolektivni višak, a onda utvrditi koji radnici predstavljaju kolektivni višak na pojedinom radnom mjestu između svih usporedivih radnika provesti bodovanje te da bi takvo postupanje bilo provedeno osnovom objektivnih kriterija trebalo je sve provesti prije provođenja savjetovanja, da je tuženik proveo centralizaciju poslovanja ali utvrđivanje viška radnika nije proveo transparentno jer su se mijenjale liste s popisom radnika, da je tuženik postupio protivno zakonskim odredbama i odredbama čl. 167. KU jer nije prije utvrđivanja kolektivnog viška radnika sačinio sistematizaciju radnih mjesta a posljedično navedenom nije niti transparentno provedena usporedba svih radnika na istom radnom mjestu, nije utvrđen točan broj izvršitelja za pojedino radno mjesto, nije transparentno provedena izmjena lista viška radnika a što je sve dovelo do nedopuštenosti otkaza ugovora o radu tužiteljici, da su razlozi tuženika zbog kojih prestaje potreba za radnicima općeniti upravo zato jer nije bilo prethodne sistematizacije te je tuženik prvo sastavio popis radnika koji predstavljaju kolektivni višak a tek naknadno izradio Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta koji je stupio na snagu 1. travnja 2022. godine dakle 4 mjeseca nakon što je pokrenut postupak savjetovanja.

8. Žalitelj navodi da sud temelji svoju odluku na zakonu i odredbi čl. 167. Kolektivnog ugovora za radnike u Trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. ali da taj Kolektivni ugovor nije dio sudskog spisa te se o istome nije moglo raspravljati, a predstavlja ključni dokaz, da Kolektivni ugovor nije javno objavljen te mora biti dio sudskog spisa, da sadržaj citiranog članka kolektivnog ugovora nije opće poznata činjenica te da je sud donio odluku temeljem isprave koja nije dio sudskog spisa o kojoj se stoga nije moglo raspravljati a da presuda predstavlja presudu iznenađenja, da sud temelji svoju odluku o nezakonitom postupanju tuženika na Kolektivnom ugovoru kao konkretnom izvoru prava, da se sud nije pozvao na konkretnu zakonsku odredbu (povezujući istu s Kolektivnim ugovorom) pa stoga nije jasno protivno kojim zakonskim odredbama je tuženik postupio u smislu toga da prije utvrđivanja kolektivnog viška radnika nije izradio sistematizaciju radnih mjesta te tuženik smatra da ne postoje takve odredbe koje bi propisale tu obvezu tuženika te ističe da mu je onemogućeno raspravljanje na naprijed navedeni načini ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

9. Osnovano žalitelj ističe da je u postupku ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP a to stoga jer je tuženiku onemogućeno raspravljanje u postupku. Naime, prvostupanjski sud u razlozima navodi da je tuženik bio dužan postupiti sukladno zakonskim odredbama te čl. 167. Kolektivnog ugovora za radnike u Trgovačkom društvu Zagrebački holding od 30. prosinca 2019. godine koji kao preduvjet za utvrđivanje viška radnika predviđa sporazumno-dodatkom kolektivnom ugovoru ugovoriti grupe složenosti poslova sa radnim mjestom, koeficijentu složenosti te dodacima za otežane uvjete rada pa stoga prvostupanjski sud smatra da je tuženik postupio protivno naprijed navedenoj odredbi Kolektivnog ugovora jer nije prvo pristupio definiranju nove sistematizacije a tek onda utvrđivanju kolektivnog viška radnika te da posljedično nije niti transparentno provedena usporedba svih radnika na istom radnom mjestu, nije utvrđen točan broj izvršitelja za pojedino radno mjesto, nije transparentno provedena izmjena liste viška radnika a što sve dovodi do nedopuštenosti otkaza ugovora o radu tužiteljici.

10. Međutim, Kolektivni ugovor za radnike u Trgovačkom društvu Zagrebački holding od 30. prosinca 2019. godine nije priložen spisu predmeta niti je isti javno objavljen stoga osnovano tuženik ističe da se o istome nije moglo raspravljati jer tuženik nije bio upoznat s odredbama navedenog Kolektivnog ugovora pogotovo ne s odredbom čl. 167. Kolektivnog ugovora koja čini pravni temelj pobijane prvostupanjske presude.

11. Sukladno iznesenom, treba dodati i to da niti ovaj sud drugog stupnja nije u mogućnosti ispitati pravilnost pobijane prvostupanjske presude te pravilnost primjene materijalnog prava u konkretnom slučaju obzirom naprijed navedeni Kolektivni ugovor ne prileži spisu predmeta.

12. Iz iznesenih razloga valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. ZPP).

13. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud otkloniti naprijed navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će tek potom biti u mogućnosti ocjenom izvedenih dokaza donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom predmetu.

14. O trošku žalbe odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić