REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-624/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TŠ, kao vl. Trgovačko vulkanizerskog obrta „Vulkanizer TŠ“, iz [adresa], 2. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Zoran Špehar i Tomislav Špehar, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar, iz Zagreba, protiv tuženika HOK-Osiguranje d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici Željko Olujić i Iva Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-350/2022-2 od 12. srpnja 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-487/21-7 od 30. srpnja 2021., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija i ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-350/2022-2 od 12. srpnja 2022. i točka I. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-487/21-7 od 30. srpnja 2021. obje samo u dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice i u tom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 76.942,46 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki I. izreke i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 22.238,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2021. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđene iznose od za razdoblja kako je to pobliže opisano pod točkom II. izreke, a pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2021. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena kao neosnovana, a djelomično je uvažena žalba tuženika te je prvostupanjska presuda pod točkom a) potvrđena u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 76.942,46 kuna sa zateznom kamatama tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 30. srpnja 2021. do isplate, kao i u odluci o troškovima postupka (točka III. izreke)., a pod točkom b) dijelom je uvažena žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke tako da se za više dosuđenu zakonsku kamatu na pojedinačne iznose zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-399/2023-2 od 4. listopada 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-350/2022-2 od 12. srpnja 2022. zbog sljedećeg pravnog pitanja:

''Od kada teku zatezne kamate na naknadu novčane imovinske (materijalne) štete od odgovornog osiguratelja i primjenjuje li se na dospijeće obveze osiguratelja prema oštećeniku čl. 943. ZOO-a?''

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tužitelj je pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu tako da potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja iz revizije te je tražio trošak odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Premet spora je isplata naknade štete po polici osiguranja od odgovornosti za štetu odvjetnika, a u revizijskom stupnju postupka sporan je tijek zateznih kamata.

9. Na temelju utvrđenja nižestupanjskih sudova da je tužitelj opunomoćio odvjetnika RŠ za pokretanja postupka prisilne naplate tražbine što je odvjetnik propustio učiniti te da je odvjetnik RŠ s tuženikom imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti za štetu nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO), čl. 784. ZOO, čl. 10. st. 2. ZOO, čl. 1089. ZOO te čl. 33. 33. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11) prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu tražbine koju je tužitelj imao prema Zadruzi branitelja Euromont i za koju je odvjetnik RŠ trebao pokrenuti postupak prisilne naplate.

9.1. Prvostupanjski sud je na dosuđenu tražbinu dosudio zatezne kamate od dospijeća pojedinih iznosa odnosno od isteka roka od 30 dana budući da u računima nije bio naveden rok dospijeća sve pozivom na čl. 1086. ZOO u vezi s čl. 29. st. 1. ZOO i čl. 174. st. 1. ZOO, dok je u preostalom dijelu odbio zahtjev za isplatu zateznih kamata.

9.2. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na zatezne kamate te ih je dosudio od donošenja prvostupanjske presude navodeći da su tužiteljeve tražbine prema tuženiku utemeljene na obveznopravnom odnosu iz naknade štete (naknade izmakle koristi), zbog čega zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos naknade štete (izmakle koristi) teku od dana donošenja prvostupanjske presude 30. srpnja 2021., s kojim danom je tražbina (kao koristi koje tužitelj nije ostvario, ali čijem se ostvarenju on opravdano nadao) dospjela u smislu odredbe čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

10. U konkretnom slučaju radi se o osiguranju odvjetnika od odgovornosti pa osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem budući da oštećena treća osoba (osiguranikova odnosno odvjetnikova stranka) zahtijeva njezinu naknadu sukladno čl. 964. st. 1. ZOO.

11. Tuženik u ovom predmetu odgovara isključivo kao osiguratelj za štetu nastalu osiguranim slučajem. Stoga tužitelju u ovom sporu pripadaju zatezne kamate sukladno odredbama članka 943. ZOO-a pa osiguratelj dolazi u zakašnjenje na način i u rokovima propisanim navedenom zakonskom odredbom te od tada teku i zatezne kamate (tako i u Revr-81/2018-2 od 11. veljače 2020.).

12.Odgovor na postavljeno pitanje glasi:

U slučaju osiguranja od odgovornosti zatezne kamate na štetu nastalu osiguranim slučajem teku u rokovima propisanim čl. 943. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

13. Prema odredbi čl. 943. st. 1. ZOO kada se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 dana, računajući od kada je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Prema st. 4. istog članka, ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovog članka, duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

14. Prema tome, obveza osiguratelja je bila isplatiti osigurninu u roku od 14 dana, a najkasnije u roku od 30 dana od primitka odštetnog zahtjeva ako je za utvrđivanje obveze bilo potrebno stanovito vrijeme. Odnosno, ako to nije učinio kada je trebao, tuženik je kao osiguratelj dužan tužitelju pored osigurnine isplatiti i zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju.

15. Shvaćanje oba nižestupanjska suda suprotno je izraženom pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda.

16. Slijedom navedenog, budući da nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđivali odlučne činjenice iz čl. 943. ZOO koje se tiču dospijeća zakonskih zateznih kamata, u tom je dijelu valjalo ukinuti nižestupanjske presude i na temelju čl. 395. st. 2. ZPP-a riješiti kao u izreci.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 28. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil