Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4866/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku MŽ, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku KP, odvjetniku u [adresa], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3018/2021 od 13. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3018/2021 od 13. rujna 2023. te se predmet vraća istome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je ovrha predajom i ispražnjenjem dijela nekretnine prema rješenju Općinskog suda u Splitu Ovr-1116/2021 od dana 21. srpnja 2021. nedopuštena budući da ista nije provediva sukladno Ovršnom zakonu te da se nalaži sudu predmetni ovršni postupak obustaviti, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovog rješenja, kao i da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana okončanja postupka pred sudom prvog stupnja pa do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju, naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 498,00 €[1] /3.752,18 kn.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj ne navodeći zakonom predviđene žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), iako bi proizlazilo da se žali zbog pogrešne primjene materijalnog prava i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu parničnog troška.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja (proglašenja) da je ovrha predajom i ispražnjenjem dijela nekretnine prema rješenju Općinskog suda u Splitu Ovr-1116/2021 od dana 21. srpnja 2021. nedopuštena.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno;

- da je rješenjem o ovrsi broj Ovr-1116/2021 od 26. ožujka 2021. određena u korist ovrhovoditelja NE, protiv ovršenika UE, ovrha udaljavanjem osoba i uklanjanjem stvari iz zapadnog dijela dvojnog objekta na adresi [adresa], koji se sastoji od prizemlja, prvog i drugog kata i potkrovlja ukupne površine od po 55 m2 te pomoćnog objekta sagrađenog sa zapadne strane dimenzija 2,60 m x 5,00 m, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine na kojoj je sagrađen stambeni objekt i to ½ dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te predaja ove nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed;

- da je tužitelj temeljem Zaključka Općinskog suda u Splitu rješenjem broj Ovr- 1116/2021 od 21. srpnja 2021. upućen kao ovršenik u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, dalje u tekstu OZ), koju je pravovremeno i pokrenuo tužbom od 13. kolovoza 2021.;

- da je Općinski sud u Splitu rješenjem posl. broj Ovr-1116/2021 od 30. kolovoza 2021. odbio prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, dok je rješenjem od 17. rujna 2021. utvrdio kako je ovrha dovršena, a Županijski sud u Puli rješenjem je broj Gž Ovr-559/2021-2, odnosno Gž Ovr-560/2021-3 od 8. studenog 2021. odbio kao neosnovane žalbe ovršenika i potvrdio pobijane prvostupanjske odluke.

7. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da ovršni postupak u cijelosti je vođen u skladu s pozitivnim zakonskim propisima, a kod donošenja odluke posebno je cijenio činjenicu da je ovršni postupak okončan provedbom svih određenih ovršnih radnji i uvođenjem ovdje tuženika u slobodan posjed predmetne nekretnine, nakon čega je sud pravomoćnim rješenjem od 17. rujna 2021. utvrdio dovršetak ovrhe. Stoga prvostupanjski sud zaključuje da u takvoj situaciji je predmetni parnični spor postao bespredmetan, jer se postupak za proglašenje ovrhe nedopuštenom može voditi samo do pravomoćnog okončanja ovršnog postupka, a u konkretnom slučaju više nema ovršnog postupka koji bi se mogao proglasiti nedopuštenim tako da predmetna tužba nema valjanog zakonskog uporišta, radi čega je tužbeni zahtjev postavljen radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem broj Ovr-1116/2021 od 26. ožujka 2021. odbijen u cijelosti.

8. Međutim, utvrđenja suda prvog stupnja nisu pravilna i ne mogu se za sada prihvatiti.

9. U konkretnom slučaju tužitelj je rješenjem posl. br. Ovr-1116/2021 upućen pokrenuti protiv ovrhovoditelja parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio u žalbi protiv rješenja o ovrsi i to na temelju odredbe čl. 52. st. 3. OZ, tako da je tužitelj u konkretnom slučaju oslobođen obveze dokazivanja konkretnog pravnog interesa na pokretanje ove parnice.

10. Pri tome valja reći da nijednom odredbom Ovršnog zakona nije propisano da nakon provedbe ovrhe i samo zbog te činjenice tužbeni zahtjev za proglašenja nedopuštenosti ovrhe postaje neosnovan. Prema odredbi čl. 62. st. 1. toč. 4. OZ, nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio, između ostalog ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrha proglašena nedopuštenom, te iz te odredbe jasno proizlazi da se parnica radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može voditi i nakon provedbe ovrhe pri čemu je odredba čl. 56. st. 1. OZ razrada odredbe o protuovrsi koja tek omogućuje tužitelju da u postojećem parničnom postupku radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zahtjeva vraćanje onog što je ovrhovoditelj provedbom ovrhe dobio.

11. Slijedom navedenog, tužitelj koji je pravomoćnim rješenjem suda donesenog u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može, postupajući sukladno tom rješenju podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sud može po toj tužbi provesti parnični postupak, iako je ovrha dovršena. (tako i VS RH u odluci Rev-1012/2020-2 od 22. prosinca 2020.

12. S obzirom da je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

13. U ponovnom suđenju će sud prvog stupnja, a s obzirom da tužitelj ima pravni interes voditi konkretni parnični postupak, utvrditi činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopuštenom te nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, dajući za istu jasne i valjano obrazložene razloge.

14. Kako o konačnom uspjehu stranaka u sporu ovisi i odluka o troškovima parničnog postupka, valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka sadržanu u odluci suda prvog stupnja pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat