Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-121/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) ODH, OIB: [osobni identifikacijski broj], pok O iz [adresa], pod 2) OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. DD pok. O iz [adresa], pod 3) KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. DD pok. O iz [adresa], pod 4) ODHT, [adresa], 3045 Rotterdam, Nizozemska, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 5) ODHTIM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelji pod 4) i 5) kao nasljednici pok. DD pok. O iz [adresa] i pod 6) ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednica pok. TD rođ. DD pok. O iz [adresa], koje zastupa punomoćnik mr. sc. Zrinko Zrilić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika pod 1) GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], pok. O iz D, [adresa]., koga zastupa punomoćnik Marin Zekanović, odvjetnik u Zadru, pod 2) ED (ŽD) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], upisana u zk. kao ED, K, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], [adresa], pod 3) AD ud. ŽD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Filip Stanić, odvjetnik u Zadru, tuženice pod 2) i 3) za sebe i kao nasljednice svoga prednika ŽD pok. O (JMBG: [jedinstveni matični broj građana], [adresa]), a tuženici pod 1) do 3) za sebe i kao nasljednici CD pok. O (ID) i Z i ČD pok. O (ID) i Z, pod 4) ID, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Klaudia Šopić, odvjetnica u Zadru, pod 5) DDH pok. HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s boravištem u [adresa], pod 6) MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 7) SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 8) ĆD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženice pod 7) i 8) zastupane po punomoćnici, tuženici pod 6) MD, pod 9) KDH, 39th str.240/CVI, [adresa]., PD, zastupana po punomoćnici-tuženici pod 5) DDH, tuženici pod 4) do 9) za sebe i kao nasljednici svoje prednice BD pok. UD, a tuženica pod 5) i kao nasljednica pok. HD i JD rođ. ČD pok. UD, pod 10) FD iz [adresa], T 48B, Njemačka, kao nasljednica pok. ZDH, [adresa] i nasljednica pok. VD rođ. ČD pok. UD, tuženici pod 4) do 10) za sebe i kao nasljednici pok. UD pok. O i Z i pok. AD ud. UD, [adresa], pod 11) RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 12) ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 13) ĐD iz [adresa], 246 Woodmont Road, Union, NJ 07083-8242, OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 14) ND iz [adresa], New Jersey, 270 Cleveland Ave., Hasbrouch Heights, OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženici pod 13) i 14) zastupa punomoćnik Luka Mrkić, odvjetnik u Zadru, tuženici pod 11) do 14) kao nasljednici ranije tuženice pod 11) LD ud. ID, tuženici pod 11) i 12) kao i nasljednici ranijeg tuženika pod 13) G (Svetozara) Latkovića pok. ID, a tuženici pod 13) i 14) kao nasljednici ranijeg tuženika pod 12) OG pok. ID iz [adresa], pod 15) DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao nasljednik ranije tuženice pod 14) KG rođ. OG, pok. ID, pod 16) ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobno i kao nasljednica pok. TG rođ. E, koju zastupa punomoćnik (otac) GG iz [adresa], pod 17) EG pok. Ž iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženici pod 11) do 17) za sebe i kao nasljednici ŽG rođ. AD pok. O i Z, radi utvrđenja i diobe, odlučujući o žalbama tužitelja pod 1) do 6) te tuženika pod 1), 2), 3) i 4) protiv presude i presude na temelju priznanja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-96/2021 od 14. veljače 2022., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-96/2021 od 13. lipnja 2022. i žalbi tuženika pod 1) protiv rješenja istog suda poslovni broj P-96/21 od 13. lipnja 2022., u sjednici održanoj 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se djelomično žalbe prvotuženika GD, drugotuženice ED i trećetuženice AD te četvrtotuženika ID kao neosnovane i potvrđuje presuda i presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-96/2021 od 14. veljače 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-96/2021 od 13. lipnja 2022., u toč. I. izreke i u toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo prvotuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 449,33 eura / 3.385,48 kn, drugotuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 641,90 eura / 4.836,40 kn, trećetuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 641,90 eura / 4.836,40 kn i četvrtotuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 256,76 eura / 1.934,56 kn, u roku od 15 dana.

II Odbija se žalba prvotužiteljice ODH, drugotužiteljice OD, trećetužiteljice KD, četvrtotužitelja DDHT, petotužiteljice ODHTIM i šestotužiteljice ZD kao neosnovana i potvrđuje ista prvostupanjska presuda i presuda na temelju priznanja u toč. II. izreke.

III Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda i presuda na temelju priznanja u toč. III. izreke u dijelu kojim je naloženo prvotuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak preko iznosa od 449,33 eura / 3.385,48 kn do iznosa od 1.598,60 eura / 12.044,64 kn, tj. za iznos od 1.149,27 eura / 8.659,16 kn, drugotuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak preko iznosa od 641,90 eura / 4.836,40 kn do iznosa od 1.598,60 eura / 12.044,64 kn, tj. za iznos od 956,70 eura / 7.208,24 kn, trećetuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak preko iznosa od 641,90 eura / 4.836,40 kn do iznosa od 1.598,60 eura / 12.044,64 kn, tj. za iznos od 956,70 eura / 7.208,24 kn i četvrtotuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak preko iznosa od 256,76 eura / 1.934,56 kn do iznosa od 1.598,60 eura / 12.044,64 kn, tj. za iznos od 1.341,84 eura / 10.110,08 kn, u roku od 15 dana te se sudi tako da se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u tim iznosima odbija.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba prvotuženika GD kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-96/21 od 13. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom i presudom na temelju priznanja je suđeno:

»I. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici ukupno za 1/4 dijela, odnosno tužitelji ad.1, ad.2, ad.3 i ad.6 svaki za po 1/20 dijela, a tužitelji ad.4 i ad.5 svaki za po 1/40 dijela, na nekretninama u k. o. [katastarska općina], čest. br. 2751 pov. 2364 m2 i čest. br. 2752 pov. 2376 m2, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelji svoja navedena suvlasnička prava upišu u zemljišnu knjigu uz istovremeno brisanje istih prava s imena tuženika i njihovih prednika, te su tužitelji ovlašteni zatražiti i postići razvrgnuće suvlasničke zajednice na prethodno navedenim nekretninama u pogledu svojih navedenih suvlasničkih prava, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika pod 4) ID, a koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici ukupno za 1/4 dijela, odnosno tužitelji ad.1, ad.2, ad.3 i ad.6 svaki za po 1/20 dijela, a tužitelji ad.4 i ad.5 svaki za po 1/40 dijela, na nekretninama u k. o. [katastarska općina], čest. br. 2751 pov. 2364 m2 i čest. br. 2752 pov. 2376 m2, što je tuženik pod 4) dužni priznati i trpjeti da tužitelji svoja navedena suvlasnička prava upišu u zemljišnu knjigu uz istovremeno brisanje istih prava s imena tuženika pod 4) i njegovog prednika, te su tužitelji ovlašteni zatražiti i postići razvrgnuće suvlasničke zajednice na prethodno navedenim nekretninama u pogledu svojih navedenih suvlasničkih prava, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

III. Nalaže se tuženicima pod 1) do 5), pod 9) i 10), tužiteljima naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 84.312,50 kuna, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadom troška se odbija kao neosnovan.«.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno da su tužitelji povukli tužbu radi utvrđenja prava suvlasništva na nekretninama kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i podredno postavljeni tužbeni zahtjev na ročištu od 19. prosinca 2012.

2. Prvostupanjskim rješenjem od 13. lipnja 2022. je odlučeno:

"Ispravlja se presuda, presuda na temelju priznanja i rješenje ovog suda poslovni broj P-96/2021 od 14. veljače 2022. godine i to u uvodu iste, u odnosu na OIB tužiteljice pod 5) ODHTIM, tako da ispravno treba stajati: "OIB: [osobni identifikacijski broj]", u odnosu na ime tužiteljice pod 6) tako da ispravno treba stajati: " pod 6) ZD", te u odnosu na tuženicu pod 2), tako da se iza OIB: [osobni identifikacijski broj] umeću riječi " upisana u zk. kao ED, K, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], [adresa],".

3. Prvostupanjskim rješenjem od 13. lipnja 2022. je odlučeno:

"Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika pod 1) od 02. ožujka 2022., te se potvrđuje rješenje za plaćanje sudske pristojbe za žalbu od 22. veljače 2022.".

4. Protiv citirane presude i presude na temelju priznanja (dalje presude) u toč. I. i III. izreke prvotuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i odluke o troškovima postupka. Tvrdi da je tek primitkom presude putem e- Komunikacije saznao da je 9. prosinca 2021. održano ročište na kojemu je glavna rasprava dovršena. Nakon donošenja ranije drugostupanjske presude 9. studenoga 2018., prvostupanjski sud mu osim poziva za raspravu 9. siječnja 2019. rješenja o prekidu postupka od 31. prosinca 2018. i obavijesti o povlačenju tužbe od 21. prosinca 2020. nije dostavljao druge pozive, podneske i pismena tužitelja i drugih stranaka, čime je ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku. U odnosu na odluku o trošku ističe da je podneskom od 25. siječnja 2021. obavijestio sud da pristaje na povlačenje tužbe te zatražio naknadu prouzročenog parničnog troška koja bi mu pripadala na temelju čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Nije obrazloženo zašto je od ukupno 17 tuženika samo njih sedam obvezano za naknadu troškova postupka. U najgorem slučaju za njega odluka o trošku mora se temeljiti na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljima je za gotovo svaku poduzetu radnju priznat puni trošak iako im za sastav svih podnesaka osim tužbe na može pripadati više od 500,00 kn. Na pojedinim ročištima nisu bile ispunjene pretpostavke za njihovo održavanje pa bi tužiteljima u najboljem slučaju moglo pripadati samo 50 bodova, a ročište od 6. studenoga 2013. nije ni održano. Predlaže preinaku pobijane presude u dijelu rješenja o troškovima postupka tako da se tužitelji obvežu da mu naknade prouzročeni parnični trošak, a podredno ukidanje presude u tom dijelu i vraćanje predmeta na novo odlučivanje.

5. Protiv citirane presude u toč. I. i III. izreke žalbu su izjavile drugotuženica i trećetuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrde da je predniku tužitelja priznato stjecanje prava na temelju ugovora kojega taj prednik nije potpisao kao ugovorna strana, ni sami tužitelji nisu tvrdili da bi taj ugovor njihov prednik sklopio putem punomoćnika, kao što ni sami punomoćnik nije mogao biti opunomoćen od strane majke prednika tužitelja. Kupoprodajni ugovor je kao kupac sklopio jedino i isključivo CD koji nije imao nikakve punomoći da ga sklopi za ikoga drugog osim za sebe te je svojim novcem isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu. U ugovoru je eksplicitno konstatirano da se predmet kupoprodaje samo CD predaje u stvarni posjed. Nakon sklapanja Kupoprodajne pogodbe CD nije nikada sklapao nikakve pravne poslove kojima bi braći ili nećaku prenio ikakve suvlasničke udjele na predmetnoj nekretnini. Sud je pogrešno primijenio odredbe Općeg građanskog zakonika jer prednik tužitelja nikako nije mogao steći pravo suvlasništva na predmetu spora. Pravilnom odlukom o glavnoj stvari trebalo je tužitelje obvezati da im naknade parnične troškove. Od svih utuženih nekretnina tuženice su osporavale tužbeni zahtjev jedino za k. č. [katastarska čestica] dok su ga priznale za sve druge utužene druge nekretnine. Predlažu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao i obvezati ih da žaliteljicama naknade parnične troškove, a podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje pred drugim sucem.

6. Protiv citirane presude u toč. III. izreke četvrtotuženik je izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da su u odnosu na njega tužitelji povukli tužbu u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a on je pristao na povlačenje s tim da je zahtijevao naknadu parničnog troška u odnosu na povučenu tužbu, dok je u toč. II. izreke u odnosu na njega tužbeni zahtjev odbijen. Ukazuje na primjenu odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku jer je trošak trebalo odrediti razmjerno njegovom uspjehu u parnici. Predlaže uvažiti žalbu u pogledu odluke o trošku i preinačiti presudu u toč. III. izreke u njegovu korist, a podredno presudu u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

7. Protiv citirane presude u toč. II. izreke tužitelji su izjavili žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrde da je sud donio odbijajuću odluku zbog toga što je četvrtotuženik ID tijekom postupka raspolagao svojim suvlasničkim dijelom od 1/3 na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to darovanjem u korist kćerke AG zbog čega više ne bi bio pasivno legitimiran. Ističu da su proširili tužbu na AG koja je time postala stranka i trebala je biti uključena u popis tuženika. Navedeno raspolaganje koje je izvršeno tijekom postupka i pored činjenice zabilježbe spora očito je učinjeno samo kako bi se tužiteljima otežala realizacija njihovih prava. Predlažu preinačiti presudu u pobijanom dijelu, uključiti AG na tuženoj strani te prihvatiti tužbeni zahtjev u odnosu na nju i njezinog oca ID.

8. Na žalbe nije odgovoreno.

9. Protiv prvostupanjskog rješenja od 13. lipnja 2022. kojim je odbijen prigovor prvotuženika protiv rješenja o naplatu sudske pristojbe za žalbu prvotuženik je izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je u istom postupku već na ime sudske pristojbe na žalbu protiv presude br. P-1195/2008 od 30. travnja 2014. platio sudsku pristojbu u iznosu od 3.100,00 kn. Ta presuda je djelomično ukinuta odlukom Županijskog suda u Zadru Gž-390/16 od 9. studenoga 2018. i predmet vraćen na ovo suđenje. Smatra da analogno Tar. br. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ni na žalbu na novu presudu ne stoji obveza plaćanja sudske pristojbe na tu novu odluku, kada je već ranije platio sudsku pristojbu za žalbu protiv presude koja je po žalbi ukinuta i predmet vraćen na novo suđenje. Predlaže preinaku pobijanog rješenja tako da se usvoji prigovora i ukine rješenja o plaćanju sudske pristojbe od 22. veljače 2022.

10. Žalba tužitelja protiv presude nije osnovana, dok su žalbe tuženika protiv presude djelomično osnovane. Žalba prvotuženika protiv rješenja od 13. lipnja 2022. nije osnovana.

O žalbi tužitelja

11. Prvostupanjski sud je u toč. II. izreke odbio tužbeni zahtjev u odnosu na četvrtotuženika ID, s obrazloženjem da je taj tuženik tijekom postupka raspolagao svojim udjelom od 1/3 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist kćerke AG, pa da više ne bi bio pasivno legitimiran u parnici za navedenu nekretninu.

11.1. Tužitelji tvrde da su proširili tužbu na AG, koja je time postala stranka u postupku i trebala biti uključena u popis tuženika.

11.2. Iz spisa proizlazi da su tužitelji u podnesku od 13. lipnja 2019. naveli da je ID Ugovorom od 29. siječnja 2013. darovao svoj suvlasnički dio od 1/3 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] AG na koju je proširena tužba i predloženo da joj se dostavi podnesak s pozivom za ročište.

11.3. U podnesku od **.**.2021. AG nije pristala na proširenje tužbe u odnosu na nju kao tuženicu.

11.4. Prema odredbi čl. 192. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.; dalje ZID ZPP) za preinaku tužbe potreban je pristanak osobe koja treba stupiti u parnicu umjesto tuženika; a ako se tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika.

11.5. S obzirom na to da AG nije pristala na proširenje tužbe u odnosu na nju, ista nije postala stranka te je neosnovan zahtjev tužitelja da se ona uključi u popis tuženika i da se u odnosu na nju donesene meritorna odluka.

12. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu u toč. II. izreke, dakle odlučiti kao u toč. II izreke ove presude.

O žalbi prvotuženika

13. Prvotuženik tvrdi da mu je prvostupanjski sud nakon donošenja ranije drugostupanjske presude 9. studenog 2018. dostavio još poziv za raspravu 9. siječnja 2019., rješenje o prekidu postupka od 31. prosinca 2018. i obavijest o povlačenju tužbe od 21. prosinca 2020., dok mu nije dostavljao druge pozive, podneske i pismena, čime da je ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

13.1. Navedena bitna povreda postupka je počinjena ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom.

14. Drugostupanjskom presudom i rješenjem broj Gž-390/16-8 od 9. studenog 2018. pravomoćno je odlučeno o utvrđenju prava suvlasništva i uknjižbi svih nekretnina osim čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u odnosu na koje je ukinuta odluka zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te za čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a presuda je u tom dijelu ukinuta zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

15. Pobijanom presudom je odlučeno o utvrđenju suvlasništva i uknjižbi na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok su tužitelji povukli tužbu za utvrđenje prava suvlasništva i uknjižbu na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na što je prvotuženik u podnesku od 25. siječnja 2021. izjavio da pristaje na povlačenje tužbe i zatražio naknadu parničnog troška prema priloženom troškovniku, dakle sudjelovao je u postupku do njegova završetka.

16. Iz toga proizlazi da time što mu nisu dostavljeni podnesci i pismena u nastavku postupka prvotuženik nije onemogućen u raspravljanju te nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

17. Međutim, opisano postupanje prvotuženika ima utjecaja na odluku o parničnom trošku jer u odnosu na njega dolazi do primjene odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje ZPP/19), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 3. ZID ZPP, o čemu će biti više riječi kod odlučivanja o troškovima postupka u odnosu na žalitelje.

O žalbi drugotuženice i trećetuženice

18. Tužbenim zahtjevom tužitelji traže da se utvrde suvlasnicima na čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupno za ¼ dijela, odnosno ponaosob tužitelji pod 1) do 3) i pod 6) svaki za po 1/20 dijela, a tužitelji pod 4) i 5) svaki za po 1/40 dijela, što da su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu suvlasničkih prava tužitelja u zemljišnoj knjizi te da tužitelji postignu diobu suvlasničke zajednice na ovim nekretninama.

19. Iz izvadaka iz zemljišne knjige proizlazi da je predmetna kat. čest. [katastarska čestica], naziva Punta, u naravi šuma, površine 2364 m2 upisana kao vlasništvo za cijelo drugotuženice ED, i to u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je kat. čest. [katastarska čestica], naziva Punta, u naravi šuma, površine 2376 m2 upisana kao suvlasništvo trećetuženice AD, petotuženice DDH koja je priznala tužbeni zahtjev te AG svake za po 1/3 dijela, i to u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

20. Prvostupanjski sud utvrđuje da je na temelju Kupoprodajne pogodbe od 6. septembra 1924. prodavatelj TDH po punomoćniku, prodao, a CD kao kupac, kupio za sebe i svoju braću UD i ČD te CG, na jednake dijelove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je prodavatelj CD pok. O, ovlastio da pravo vlasnosti na čest. zem. [katastarska čestica] [adresa] uknjiži u zemljišnik na svoje ime te ime ČD, UD i CG pok. O, svakog za ¼ dijela, da je prodavatelju u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena i da je kupac uveden u posjed kupljene nekretnine.

21. Iz sadržaja Kupoprodajne pogodbe proizlazi da je prednik drugotuženice i trećetuženice CD pok. O, kao kupac kupio čest. zem. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], (sada čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) za sebe, svoju braću ČD i UD te prednika tužitelja CG pok. O na jednake dijelove, tj. svakog za po ¼ dijela,

22. Imajući u vidu da je prodavatelj tom pogodbom izdao tabularnu izjavu da se pravo vlasništva u zemljišnim knjigama može uknjižiti na ime CD, ČD, UD i CG, svakog za po 1/4 dijela, prvostupanjski sud zaključuje da je majka prednika tužiteljica, AD, usmeno opunomoćila svog djevera CD pok. O za sklapanje ove pogodbe u korist svog sina GDH, pa ne bi bili osnovani ni na zakonu utemeljeni navodi tuženica da je za pravnu valjanost kupoprodajne pogodbe bila potrebna suglasnost i odobrenje nadležnog tijela.

23. Kako su tužitelji dokazali da bi njihov prednik GDH na temelju Kupoprodajne pogodbe iz 1924. stekao vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sada čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], za ¼ dijela, a oni nasljeđivanjem po smrti prednika GDH, to je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na drugotuženicu i trećetuženicu.

24. Drugotuženica i trećetuženica prigovaraju da je predmetni kupoprodajni ugovor kao kupac sklopio jedino i isključivo CD koji nije imao nikakvu punomoć da ga sklopi za ikoga drugoga osim za sebe te je svojim novcem isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu. Isto tako, da nakon sklapanja Kupoprodajne pogodbe kupac nije sklapao nikakve pravne poslove kojima bi braći ili nećaku prenio ikakve suvlasničke udjele na predmetnoj nekretnini.

25. Kako je već kazano, iz sadržaja Kupoprodajne pogodbe proizlazi da je CD pok. O kupio za sebe i svoju braću UD i ČD te nećaka CG pok. O, na jednake dijelove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pogodba sadrži i klauzulu intabulandi za uknjižbu na ime CD, ČD, UD i CG, svakoga za ¼ dijela, prodavatelju je isplaćena kupoprodajna cijena i kupac CD je uveden u posjed kupljene nekretnine.

26. Iz toga proizlazi da kupac CD nije sklopio Kupoprodajnu pogodbu na teret braće i nećaka, već isključivo u njihovu korist. Time je zaključen ugovor u korist trećeg iz paragrafa 881. Općeg građanskog zakonika (Austrijski opći građanski zakonik objavljen 1. 6. 1811.; dalje OGZ), koji se primjenjuje kao pravno pravilo na temelju čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj 73/91.), prema kojemu tko je ugovorio, da se činidba učini nekom trećemu, može tražiti, da se činidba trećemu izvrši. Kada i u kome trenutku treći neposredno stječe pravo, da od obećavaoca traži ispunjenje, cijenit će se po ugovoru te cilju i prirodi ugovora. U sumnji stječe treći ovo pravo, ako činidba poglavito njemu ima da bude od koristi.

27. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (izraženom u odlukama broj Rev-250/90 od 20. ožujka 1991. i Rev-2064/13 od 25. veljače 2014.), u primjeni pravnih pravila OGZ, prije stupanja na snagu ZOVO (koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.), vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen.

28. U takvoj situaciji, kada je u režimu primjene pravnih pravila OGZ bilo moguće steći vlasništvo nekretnina na temelju pravnog posla i bez upisa u zemljišne knjige, ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen s izvanknjižnim vlasnikom uz predaju u posjed nekretnina, predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja koji posjed čini zakonitim.

29. U konkretnom slučaju Kupoprodajna pogodba je sklopljena s knjižnim vlasnikom te je sklapanjem i realizacijom toga posla, suprotno navodima drugotuženice i trećetuženice, prednik tužiteljica IG stekao pravo suvlasništva predmetnih nekretnina, a tužiteljice nasljeđivanjem po njegovoj smrti.

30. Iz navedenih razloga žalba drugotuženice i trećetuženice u odnosu na glavnu stvar nije osnovana, slijedom čega je trebalo na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti njihovu žalbu kao neosnovanu i odlučiti kao u toč. I izreke ove presude.

O žalbama prvotuženika, drugotuženice i trećetuženice te četvrtotuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka

31. Četvrtotuženik je izjavio žalbu protiv toč. III. izreke, dakle protiv odluke o troškovima postupka tvrdeći da su tužitelji povukli tužbu u pogledu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na koje povlačenje je on pristao i zahtijevao naknadu parničnog troška u tom dijelu, te smatrajući da je trošak trebalo odrediti razmjerno uspjehu u sporu primjenom čl. 154. st. 2. ZPP/19.

32. Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski sud je naložio tuženicima pod 1) do 5), pod 9) i 10) da tužiteljima naknade parnični trošak u iznosu od 84.312,50 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbio, imajući u vidu odredbu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

33. S pravom prvotuženik i četvrtotuženik prigovaraju da nije jasno zbog čega je samo sedam od sedamnaest tuženika obvezano na naknadu troškova postupka te da se u odnosu na njih odluka o trošku mora temeljiti na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP.

34. Ukupni troškovi tužitelja sastoje se od po 250 bodova za sastav tužbe, zastupanje na ročištima 24. kolovoza, 10. studenoga i 23. prosinca 2010., 17. studenoga 2011., 18. kolovoza, 28. rujna i 19. prosinca 2012., 26. veljače i 5. prosinca 2013., 23. siječnja i 13. ožujka 2014. te 18. siječnja i 9. prosinca 2021. i sastav obrazloženog podneska od 3. siječnja 2012., po 62,5 bodova za ročišta 26. siječnja i 22. travnja 2010., 17. srpnja 2012., 9. siječnja 2019. i 15. studenoga 2021. i za sastav podnesaka od 13. lipnja 2019. i 17. veljače 2020., što je ukupno 4187,5 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda i uvećani za povišenje od 40% na 3437,5 bodova i za 50 % na 750 bodova i PDV te za trošak predujma očevida od 8.000,00 kn daju ukupan trošak tužitelja od 82.218,75 kn.

35. Kada se taj iznos podijeli na sedamnaest tuženika, pravilnom primjenom materijalnog prava svakog tuženika koji je izgubio spor treba obvezati da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 641,90 eura / 4.836,40 kn.

36. Odlukom kojom nalaže tuženicima pod 1) do 5), pod 9) i 10) da tužiteljima naknade parnični trošak u iznosu od 84.312,50 kn, prvostupanjski sud je naložio svakome od tih tuženika da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 12.044,64 kn.

37. Imajući u vidu da su prvotuženik i četvrtotuženik izgubili parnicu u odnosu na nekretnine o kojima je pravomoćno odlučeno presudom i rješenjem ovog suda broj Gž-390/16 od 9. studenoga 2018., da su pristali na povlačenje tužbe tužitelja za čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te u odnosu na taj dio zatražili parnični trošak, kao i da je u odnosu na četvrtotuženika predmetni tužbeni zahtjev odbijen, to u odnosu na te tuženike parnični trošak treba izračunati primjenom odredbe o djelomičnom uspjehu u sporu iz čl. 154. st. 2. ZPP/19.

38. U odnosu na prvotuženika ovaj sud ocjenjuje da su tužitelji uspjeli u omjeru od 85 %, prvotuženik u omjeru od 15 % pa toga tuženika treba obvezati da tužiteljima naknadi trošak koji otpada na njega u omjeru od 70 %, a to je 449,33 eura / 3.385,48 kn (70 % od 641,90 eura / 4.836,40 kn).

39. Što se tiče četvrtotuženika tužitelji su u odnosu na njega uspjeli u omjeru od 70 %, njegov uspjeh je 30 % pa četvrtotuženiku treba naložiti da tužiteljima naknadi razmjerni trošak u iznosu od 256,76 eura / 1.934,56 kn (40 % od 641,90 eura / 4.836,40 kn).

40. S obzirom na to da je drugotuženici i trećetuženici naloženo da tužiteljima nadoknade parnični trošak svaka po 12.044,64 kn, a da im pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP treba naložiti da tužiteljima naknade parnični trošak u iznosu od 641,90 eura / 4.836,40 kn, to je njihova žalba u odnosu na trošak parničnog postupka djelomično osnovana.

41. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP/19 o trošku parničnog postupka odlučiti kao u toč. I i III izreke ove presude.

O žalbi prvotuženika protiv rješenja od 13. lipnja 2022.

42. Rješenjem od 13. lipnja 2022. odbijen je prigovor prvotuženika protiv rješenja od 22. veljače 2022. kojim je pozvan prvotuženik platiti sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 400,00 kn, jer je Tar. br. 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19. i 19/21.; dalje Tarifa) propisano da se za žalbu, prijedlog za dopuštenje revizije, reviziju protiv presude te žalbu protiv rješenja u sporovima zbog smetanja posjeda plaća iznos pristojbe iz stavka 1. Tar. br. 1. uvećan za 100 %.

43. Prvotuženik se poziva na Napomenu 3. uz Tar. br. 2. Tarife prema kojoj ako viši sud ukine odluku nižeg suda i predmet vrati na ponovno raspravljanje nižem sudu, ne plaća se pristojba za novu odluku. Kako je u istom postupku već na ime sudske pristojbe na žalbu protiv presude br. P-1195/2008 od 30. travnja 2014. platio sudsku pristojbu u iznosu od 3.100,00 kn, koja presuda je djelomično ukinuta odlukom Županijskog suda u Zadru Gž-390/16 od 9. studenoga 2018. i predmet vraćen na novo suđenje, smatra da ne treba plaćati novu pristojbu na žalbu protiv nove presude.

44. Međutim, Napomena 3. uz Tar. br. 2. Tarife se odnosi na neplaćanje sudske pristojbe na novu odluku u istom predmetu i ne može se analogno primijeniti na sudsku pristojbu za žalbu protiv nove odluke, koja je propisana Tar. br. 3. Tarife i ne sadrži iznimku od plaćanja takve pristojbe.

45. Stoga žalba prvotuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovana, slijedom čega je trebalo na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, tj. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

48. U nepobijanom dijelu u toč. I. izreke u odnosu na tuženike koji nisu izjavili žalbu, i u toč. III. izreke u odnosu na tužitelje i tuženike koji nisu izjavili žalbu, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena, kao i rješenje kojim je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe.

U Zadru 28. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov