Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-1721/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja [obrt], [obrt] koje posluje kao neregulirano društvo za sekuritizaciju osnovano sukladno pravu [adresa], sa sjedištem na adresi 6, [adresa], upisano u registar trgovine i kompanija [adresa] pod brojem [broj], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Andrije Hebranga 27, protiv ovršenika TP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Miljenka Polanović, odvjetnica u Zaboku., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Ovr-367/2023-11 od 10. listopada 2024., dana 28. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Ovr-367/2023-11 od 10. listopada 2024. izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj:112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio rješenje o ovrsi kojim je na temelju ovršne isprave, Ugovora o namjenskom kreditu od 6. rujna 2000., solemniziranom od strane javnog bilježnika Vlasto Pogajski iz Zaboka, pod posl. br. OU-329/00, dana 07. rujna 2000. (dalje: Ugovor) na nekretninama ovršenika, 1/1 nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel [adresa], Katastarska općina: [katastarska općina], [adresa], u z. k. uložak broj [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica] u naravi kuća, dvorište i voćnjak ukupne površine 1482 m2, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 13.647,15 eura sa zateznim kamatama i troškova postupka.
2. Protiv navedenog rješenja ovršenik podnosi žalbu kojom osporava visinu tražbine, navodi da solidarni dužnik otplaćuje kredit, da je ovršeniku povrijeđeno pravo na dom, da prvostupanjski sud nije valjano obrazložio test razmjernosti, da je propustio uspostaviti pravičnu ravnotežu i da nije razmotrio druga manje opterećujuća sredstva za ovršenika.
3. Žalba je neosnovana.
4. Pobijanim rješenjem ovrha je određena na temelju Ugovora o namjenskom kreditu od 6. rujna 2000. zaključenog između Zagrebačke banke d.d. kao vjerovnika i ovršenika, kao korisnika kredita, te MP kao sudužnika, koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Vlasto Pogajski dana 7. rujna 2000., a kojim ugovorom je ovršeniku stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 30.000,00 DEM.
5. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem utvrdio:
-da je prema čl. 77. st. 1. OZ-a propisano da ako je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, ovršenik se ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. i čl. 76. st. 1. ovoga zakona te na druge odredbe ovoga zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe osim na čl. 4. st. 4., 5. i 6. toga zakona,
-da je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da pravni prednik ovrhovoditelja ima upisano založno pravo na predmetnoj nekretnini ovršenika i to temeljem dobrovoljno zasnivanja založnog prava radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od tadašnjih 30.000,00 DEM, redovne kamate po promjenjivoj stopi od 8,99 % godišnje te svih naknada i torškova u skladu s odredbama ugovora,
-da se, prema tome, ovršenik javnobilježničkim aktom suglasio s tim da ovrhovoditelj radi namirenja predmetne tražbine zatraži namirenje prodajom njegove nekretnine,
-da je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom dana 11. ožujka 2022. prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži pozivom na odredbu čl. 80. b OZ-a ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80. b st. 3. OZ-a u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo,
-da u slučaju kada je ovrhovoditelj dobrovoljnim raspolaganjem ovršenika stekao založno pravo na nekretnini ovršenika, tada sud nije pri donošenju rješenja o ovrsi na nekretnini ovršenika dužan voditi računa o eventualno narušenoj pravičnoj ravnoteži interesa stranaka, niti ovršenik ima pravo podnositi prigovor prava na dom,
-da je ovršenik svojevoljno ugovorio založno pravo na predmetnim nekretninama, sa svim pravnim i faktičnim posljedicama tog raspolaganja koje su za njega poslije tog ugovaranja nastupile,
-da je unatoč zaštiti prava i dostojanstva ovršenika, provedba ovršnog postupka nužna u svrhu prisilnog ostvarenja predmetne tražbine jer ovršenik ne postupa po ovršnoj ispravi na temelju koje je određena ovrha (već djelomično postupa jamac),
-da je odredba čl. 75. st. 5. OZ-a izmijenjena po čl. 12. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 73/2017. - dalje: ZID OZ/17) tako da glasi:
„(5) Smatra se da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini. Suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje se u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima. Suglasnost iz ovoga stavka vrijedi ako dođe do promjene vjerovnika ili ako ovršenik stekne novu nekretninu“.
-da je odredbom čl. 44. st. 3. ZID OZ/17 propisano je da se čl. 12. st. 1. tog Zakona primjenjuje se na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja na snagu ovoga Zakona (3. kolovoza 2017.),
-da je u konkretnom slučaju ovrhovoditelj predložio ovrhu na temelju ovršne isprave iz 2000. godine, to se ista odredba ne primjenjuje niti na istoj sud zasniva svoju odluku,
-da je po čl. 8. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - međunarodni ugovori, broj 18/1997., 6/1999, 14/2002., 13/2003, 9/2005., 1/2006. i 2/2010., dalje: Konvencija) propisano je da svatko ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske, dok je stavkom 2. ovoga članka određeno da se javna vlast ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih,
-da je prema čl. 297. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV) založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.
-da po čl. 298. stavka 1. ZV založnim pravom može biti opterećena pojedinačno određena pokretna ili nepokretna stvar sposobna za unovčenje, kao i idealni dio takve stvari te se zalog, kada je riječ o nekretnini, osniva, između ostalog, na temelju pravnog posla osobe čiji je zalog (dobrovoljno založno pravo), na način određen zakonom (članak 305. stavak 1. ZV), a stječe se upisom založnog prava na nekretnini u zemljišnim knjigama (članak 309. stavak 1. ZV),
-da se založno pravo na nekretnini stječe upisom u zemljišne knjige, a taj upis ima konstitutivno značenje pa tražbina osigurana hipotekom iz založene nekretnine može se namiriti samo za iznos koji je upisan u zemljišne knjige u skladu s općim i posebnim pravilima o upisu hipoteke iz čl. 35. – 38. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine" broj: 91/1996. i dr.,), a sadržajno istovjetne odredbe sadržane su i u odredbama članaka 39. – 42. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine" broj: 63/209.),
-da se test razmjernosti provodi pomoću tri eliminacijska pitanja od čega je samo jedan negativan odgovor dovoljan da se radi o povredi prava na dom iz čl. 8. Konvencije, pored utvrđenja je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, potrebno je utvrditi i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu, što znači da sud mora utvrditi je li se kod opravdanog cilja taj cilj mogao postići blažom mjerom i ispitati je li miješanje razmjerno potrebama ovrhovoditelja, u odnosu na pitanja je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu, teret dokaza je na ovrhovoditelju,
-da se sporni objekt može smatrati ovršenikovim domom jer iz njegovog iskaza proizlazi da je istu kuću gradio sa svojom suprugom i tastom, da je uz taj dom stvarno i trajno vezan 50-tak godina i nema drugih nekretnina u svom vlasništvu,
-da je nakon provođenja testa razmjernosti prvostupanjski sud utvrdio da je miješanje u pravo na dom ovršenika u konkretnom slučaju utemeljeno i upravljeno na ostvarenje legitimnog cilja ovrhovoditelja,
-da je u konkretnom slučaju, ova mjera u odnosu na ovršenika nužna u demokratskom društvu te ovrha predstavlja legitimni cilj ovrhovoditelja na namirenje tražbine,
-da ovlaštenje ovrhovoditelja na podnošenje ovršnog prijedloga proizlazi iz uknjižbe ustupanja založnog prava u korist ovrhovoditelja.
6. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao valjane i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj sud, pa žalbeni navodi ovršenika nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.
7. Ovršenik je dobrovoljno prihvatio svoju nekretninu kao instrument osiguranja te izričito pristao da, u slučaju neisplate kredita, vjerovnik naplati nepodmireni dug njihovom prodajom, pa se može zaključiti da je slobodno sklopio taj ugovor i pristao da se kredit osigura istim nekretninama kao instrumentom osiguranja te da je bio svjestan mogućnosti pokretanja ovršnog postupka ukoliko se taj kredit ne otplati (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-2930/2019 od 14. studenoga 2019.).
8. Žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži (čl. 80. b OZ-a)ne treba ocjenjivati primjenom čl. 80. b st. 3. OZ-a u slučaju kada je na nekretnini upisano založno pravo (tako i zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022.).
9. Ovršenik navodima žalbe kojima osporava visinu tražbine te ističe da dug otplaćuje solidarni dužnik upire na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a što bi u smislu odredbi čl. 52. st. 3. i 4. OZ-a bila osnova za upućivanje ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ali o navedenim žalbenim razlozima ne odlučuje drugostupanjski sud, već prvostupanjski sud postupa u skladu s člankom 52. OZ-a.
10. Slijedom svega navedenoga, a budući da pobijano rješenje o ovrsi nema takvih nedostataka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.) u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu 28. siječnja 2025.
Sutkinja
Mirela Mijoč Kramar
