REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1222/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Vladimir Schmidt, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Schmidt & Mundweil j.t.d. iz Osijeka, Školska 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za strance, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, kojega zastupaju RŠ i VŠ, službene osobe, radi odobrenja dugotrajnog boravišta, 28. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za strance, KLASA: UP/I-216-02/22-20/968, URBROJ: 511-01-204-23-6 od 11. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, u točki 1. izreke presude, odbijen je zahtjev za odobrenje dugotrajnog boravišta ŽŠ, rođ. **.**.1983. u [adresa], državljanin [adresa]. Točkom 2. izreke rješenja obustavlja se postupak po zahtjevu za odobrenje dugotrajnog boravišta za mlt. dijete EŠ, rođ. **.**.2014. u [adresa], državljanina [adresa].

2. Tužitelj u tužbi ističe kako tuženik nije pravilno utvrdio činjenično stanje, iz kojega je izveo pogrešan zaključak i zbog toga pogrešno primijenio materijalno pravo. Napominje da se u odnosu na odluku o prekršaju Policijske postaje Beli Manastir, br. 511-07-25/05-4-66-1/2019 od 7. rujna 2019., koja je postala pravomoćna 15. listopada 2019., tužitelj ima smatrati neosuđivanim, budući da je proteklo više od 3 godine od dana pravomoćnosti te odluke, u skladu s člankom 77. Prekršajnog zakona. Navodi kako je vlasnik pekarskog obrta i da zapošljava tridesetak ljudi kojima redovito isplaćuje plaće, o čijim prihodima ovise i njihove obitelji, pri čemu za sebe i njih plaća doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, poreze i sva ostala propisana davanja. Osim toga, 2009. godine mu je priznata visokoškolska kvalifikacija koja je izjednačena sa diplomom preddiplomskog sveučilišnog studija ekonomije u Republici Hrvatskoj, a položio je i ispit provjere poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Oženjen je i otac je četvero maloljetne djece koje uzdržava i skrbi o njima, a od 2014. stalno boravi u [adresa], dok mu dozvola za boravak i rad važi do 15. srpnja 2024.

2.1. Smatra da je tuženik prilikom donošenja osporenog rješenja pogrešno ocijenio važnost i težinu prekršaja koje je tužitelj počinio. Naime, smatra da tuženik suviše široko tumači odredbu iz članka 153. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima, pri čemu bi bilo nerealno i neživotno da jedino osoba koja je nekažnjavana za bilo koji prekršaj ne predstavlja opasnost po javni poredak. Zakon o strancima pobliže ne definira što znači formulacija „ne predstavlja opasnost po javni poredak“ pa na taj način ostavlja mogućnost proizvoljnog tumačenja te odredbe, što čini tuženik. Tužitelj nije pravnik, a uz to je još i stranac, te mu nisu poznati svi propisi Republike Hrvatske, kao ni prekršaji koje može počiniti, no to ne znači da ne poštuje javni poredak i pravni sustav Republike Hrvatske. Ne spori da je prekršaje počinio, ali naglašava da su izrazito lake naravi. Odmah je podmirio novčane kazne, nije izbjegavao plaćanje kazni niti odugovlačio postupke ni odgađao plaćanje. Protiv njega nije se nikada vodio niti se vodi kazneni postupak.

2.2. Kao odgovorna osoba želi i nadalje živjeti i poslovati u Republici Hrvatskoj te još i više ulagati u sebe i svoju obitelj, ali i u svoje poslovanje i na taj način doprinositi kvaliteti života u Republici Hrvatskoj. Ističe da ne predstavlja opasnost po javni poredak, tim više što s njim u Republici Hrvatskoj živi njegova obitelj - supruga i djeca, koji tu namjeravaju ostati. Ako ne bude mogao ostvariti pravo na dugotrajni boravak u Republici Hrvatskoj, tužitelj će biti primoran zajedno sa obitelji iseliti iz Republike Hrvatske, ali će pritom morati zatvoriti svoj obrt i tvrtku, a zaposlene ljude otpustiti jer te poslove ne može voditi iz druge države. Zaključno, predlaže poništenje osporenog rješenja, uz nadoknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda i razloga iz obrazloženja osporenog rješenja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 21. siječnja 2025. te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" br. 36/24., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti tužitelja i njegova opunomoćenika , dok su za tuženika pristupile službene osobe RŠ i VŠ.

4.1. Na raspravi je opunomoćenik tužitelja ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Protivi se navodima odgovora na tužbu te smatra kako tuženik nije primijenio načelo razmjernosti prilikom donošenja svoje odluke. Predložio je usvajanje tužbenog zahtjeva te zatražio trošak prema troškovniku predanom u spis.

4.2. Službene osobe tuženika ostale su kod navoda iz odgovora na tužbu smatrajući kako tužiteljevo ponašanje upućuje na zaključak da ne poštuje pravni poredak Republike Hrvatske. Službene osobe suglasno su predložile Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4.3. Sud je sukladno članku 93. stavku 2. ZUS-a odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja kao nepotreban. To iz razloga što su odlučne činjenice u osporenom aktu vezane isključivo uz odluke o kažnjavanju tužitelja u različitim postupcima u kojima je i osobno sudjelovao.

5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmetni upravni postupak za odobrenje dugotrajnog boravišta pokrenut je na zahtjev tužitelja od 14. rujna 2022.

8. Iz potvrde Ministarstva pravosuđa i uprave, Odjela za prekršajne evidencije, KLASA: 740-03/22-02/14786, URBROJ: 514-05-02-01-02/09-22-02 od 12. srpnja 2022. vidljivo je da je tužitelj višestruko kažnjavan za prekršaje, i to ukupno deset prekršaja specificiranih u istoj potvrdi.

9. Zaključkom od 21. ožujka 2023. KLASA: UP/I-216-02/22-20/968, URBROJ: 511-01-204-23-3, tuženik je odlučujući o zahtjevu za odobrenje dugotrajnog boravišta pozvao tužitelja da dostavi u spis izjavu. Shodno tome, tužitelj je dao izjavu u kojoj navodi da su sve kazne plaćene na vrijeme, za što dostavlja i dokaze. Također izjavljuje da se poništi zahtjev za odobrenje dugotrajnog boravka za sina PŠ, iz razloga što je potvrđeno da nema pet godina neprekidno privremeni boravak. 10. Sukladno članku 150. stavku 1. Zakona o strancima („Narodne novine“ br. 133/20., 114/22., 151/22.) dugotrajno boravište može se odobriti državljaninu treće zemlje koji do dana podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima neprekidno pet godina odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu.

11. U skladu s člankom 153. stavkom 1. Zakona o strancima, dugotrajno boravište odobrit će se državljaninu treće zemlje koji uz uvjete iz članka 150. ovoga Zakona: 1. ima valjanu stranu putnu ispravu 2. ima sredstva za uzdržavanje 3. ima zdravstveno osiguranje 4. zna hrvatski jezik i latinično pismo 5. ne predstavlja opasnost za javni poredak ili nacionalnu sigurnost.

12. Iz navedenih odredbi proizlaze uvjeti čije je ispunjenje potrebno da bi se moglo odobriti dugotrajno boravište. S obzirom da je prema potvrdi Ministarstva pravosuđa i uprave, Odjela za prekršajne evidencije, KLASA: 740-03/22-02/14786, URBROJ: 514- 05-02-01-02/09-22-02 od 12. srpnja 2022. vidljivo kako je tužitelj višestruko kažnjavan za prekršaje iz Općeg poreznog zakona, Zakona o državnom inspektoratu, Zakona o mirovinskom osiguranju, Zakona o radu, Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, koji su i specificirani u potvrdi (ukupno deset prekršaja). Kao takav, unatoč tome što ispunjava uvjet iz članka 150. stavka 1. Zakona o strancima, ne ispunjava kumulativno i sve uvjete propisane člankom 153. stavkom 1. Zakona o strancima, konkretno uvjet iz članka 153. stavka 1. točke 5. jer predstavlja opasnost za javni poredak. Tužitelj je, stoga, recidivist koji svojim ponašanjem nije pokazao poštovanje prema javnom poretku Republike Hrvatske. Zbog navedenog, nedvojbeno postoji zapreka za odobravanje dugotrajnog boravišta tužitelju.

13. Nije od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu prigovor tužitelja da se ima smatrati neosuđivan za jedan od predmetnih prekršaja. Nastup rehabilitacije za taj prekršaj ne mijenja činjenicu da ostaje više prekršaja za koje nije nastupila rehabilitacija po zakonu, a koji u svojoj ukupnosti i dalje upućuju na činjenicu da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak Republike Hrvatske.

14. Tužbeni navodi o tome da tužitelj u Republici Hrvatskoj ima ženu i maloljetnu djecu, kao i da ima pekarski obrt i da zapošljava tridesetak ljudi ne dovode u pitanje zakonitost osporenog rješenja. Naime, osobne i obiteljske okolnosti stranke, u kontekstu odredaba Zakona o strancima kojima se štiti javni poredak Republike Hrvatske, nisu od odlučnog značaja. Zaštita javnog poretka, kao sveukupnosti pravnih, društvenih i moralnih normi, vrijednosti i običaja, predstavlja legitimno opravdanje ograničenja slobode kretanja između država, a to je dopustivo u slučaju osobnoga ponašanja pojedinca koje je stvarna, sadašnja i dovoljno ozbiljna prijetnja.

15. U vezi istaknute povrede načela razmjernosti, za istaknuti je da odbijanje zahtjeva za odobravanjem dugotrajnog boravišta nije riječ o postupanju koje bi bilo nerazmjerno, odnosno teže nego što bi trebalo biti u konkretnom slučaju. Tuženik je postupao po jasnim i nedvosmislenim odredbama Zakona o strancima, provjeravajući zakonske uvjete za odobrenje dugotrajnog boravišta i u skladu s time donio zakonitu odluku. Dakle, Sud ne nalazi da je povrijeđeno načelo razmjernosti.

16. Ne mogu se prihvatiti ni tužbeni navodi da tužitelju kao strancu i laiku nisu poznati propisi Republike Hrvatske, budući da je to suprotno jednom od temeljnih pravnih načela prema kojem nepoznavanje prava škodi. Drugim riječima, tužitelj se ne može bez osnovanog razloga pozivati na nepoznavanje propisa osobito kada duži niz godina boravi u [adresa].

17. Stoga je Sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim i odlučio kao u točki I. izreke presude, u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a.

18. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, sam snosi sve troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 147. stavkom 1. ZUS-a. Stoga je zahtjev za naknadu troška upravnog spora odbijen i odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

U Osijeku 28. siječnja 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku

2. Tuženiku

3. U spis