Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-13/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari RĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Hrabar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hrabar & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ĆĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Matija Dorić, odvjetnik u Zagrebu, radi uzdržavanja, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-833/2024-20 od 27. studenog 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-833/2024-20 od 27. studenog 2024. godine pod točkama I i III izreke.

II Odbija se tuženi sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Mijenja se ovosudna presuda poslovni broj P Ob-924/15 od 18. prosinca 2015. godine u dijelu toč. III izreke te se nalaže tuženiku ĆĐ da doprinosi za uzdržavanje tužitelja RĐ iznos od 330,00 EUR mjesečno počevši od 27. studenog 2024. godine pa nadalje s time da je dospjevajuće obroke uzdržavanja dužan platiti do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka uzdržavanja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i to na tekući račun tužitelja otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].

II Odbija se dio tuženog zahtjeva tužitelja kojim potražuje uzdržavanje preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 465,00 EUR mjesečno, kao neosnovan.

III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

2. Protiv ove presude pod točkama I i III izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije učinio one povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje slijedeće:

"Odredbom čl. 290. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 103/15, u daljnjem tekstu ObZ-a) propisano je da su roditelji dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi, odnosno polazi sveučilišni ili stručni studij u skladu s posebnim propisima, odnosno program za osnovno obrazovanje ili program srednjoškolskog obrazovanja odraslih te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene 26 godine života djeteta.

Nadalje, odredbom čl. 285. ObZ-a određeno je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

Odredbom čl. 316. st. 2. ObZ-a određeno je da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290. ovog Zakona, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju i troškovi stanovanja.

Odredbom čl. 307. st.1 ObZ-a određeno je da će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, st. 2 istoga članka određeno je da će se pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju, dok je st. 3. istoga članka određeno da će se pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

Odredbom čl. 309. ObZ-a određeno je da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, dok je odredbom čl. 311. ObZ-a određeno da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud određuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove. Odredbom čl.316. st. 2. ObZ-a određeno je da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290. ovog Zakona, s tim što se roditelj s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja.

Radi utvrđivanja potreba tužitelja kao uzdržavane osobe, odnosno promijenjenih okolnosti na njegovoj strani, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, te je izvršen uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu. Tako je utvrđeno da tužiteljdanas starosti 24 godine, student je FER-a, platio je upis četvrte godine 150,00 EUR. Školske knjige i skripte dostupne su mu na stranici fakulteta i tu nema troškova, dok ima trošak bilježnica i pribora. Prehrana je organizirana u studentskoj menzi i nadoplata za ručak iznosi otprilike 1,5 EUR. Nema trošak prijevoza jer na fakultet ide pješke, a inače koristi majčin automobil za koji je potrebno snositi troškove goriva i amortizacije. Za studij mu je potreban laptop koji je kupio na prvoj godini i koristit će ga cijeli studij. Ne ide na slobodne aktivnosti, a ima trošak izlazaka s prijateljima te kućnog ljubimca. Mobitel mu je na bonove i košta oko 10,00 EUR mjesečno. Živi s majkom u stanu koji je u njezinom vlasništvu. Trošak prehrane, kupovanja odjeće i obuće te higijenskih potrepština oni su uobičajeni troškovi za osobu njegove dobi. Nema vlastite imovine, nema prihoda jer ne može raditi, između ostalog, jer je prebolio plućnu emboliju.

Iz navedenoga proizlazi da je tužitelj zdrava osoba bez povećanih potreba za uzdržavanjem, danas je stariji nego u trenutku donošenja prethodne odluke o uzdržavanju i u međuvremenu je upisao fakultet te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja u ponovljenom postupku procjena ovoga suda da je za njegovo uzdržavanje potreban mjesečni iznos od 500,00 EUR.

Nadalje, radi utvrđivanja odnosno ocjenjivanja mogućnosti osobe koja je dužna davati uzdržavanje, a sukladno odredbi čl. 313. ObZ-a izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je proveden dokaz dopunskim saslušanjem tuženika. Na taj način utvrđeno kako tuženik danas ima 53 godine, po zanimanju je vozač, radno je sposoban, ima 31 godinu staža. Zaposlen je u ZET, radno vrijeme mu je od 07:30 do 15:30 sati, a ukupna mjesečna primanja iznose oko 1.600,00 EUR (potvrda Porezne uprave na listu 85 spisa). Trenutno radi u uredu kontrole karata, te prima dodatno invalidninu od 200,00 EUR mjesečno jer je invalid rada te upravo zbog toga ne može ostvarivati nikakvu dodatnu zaradu. Nije vlasnik nekretnina, nema vrijednih pokretnina, nema ušteđevine. Živi s majkom u njezinoj nekretnini te ju praktično on uzdržava jer majka ima malu mirovinu. Imao je kredit kod PBZ na iznos od 180.000,00 kn s rokom otplate 10 godine koji je otplaćivao do trenutka kada više nije mogao plaćati ratu, pa je banka prodala kredit agenciji i danas dug iznosi 60.000,00 EUR te mu se radi naplate kredita provodi ovrha na plaći. Ima i porezni dug oko 1.000,00 EUR koji čeka redoslijed naplate. Nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja.

Na temelju ovako utvrđenih imovinskih prilika davatelja uzdržavanja mišljenje je ovoga suda da je tuženik u mogućnosti participirati u ukupno utvrđenim potrebama uzdržavanja za tužitelja, upravo u dosuđenom iznosu od 330,00 EUR mjesečno. Naime, tuženik je osoba srednje životne dobi, zaposlen sa mjesečnim prihodima od oko 1.600,00 EUR, nije vlasnik nekretnina niti vrjednijih pokretnina, pa je prema mišljenju ovoga suda u mogućnosti u ukupno utvrđenim potrebama tužitelja participirati u iznosu od 330,00 EUR mjesečno, bez da bi time ugrozio vlastitu egzistenciju. Ovdje se napominje kako je obveza uzdržavanja u redoslijedu naplate prije bilo kakvih kreditnih obveza, a tuženik tijekom trajanja postupka nije dokazao da bi kreditna obveza bila nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba u skladu s odredbom čl. 313. st. 5. ObZ-a.

Ostatak do ukupnih utvrđenih potreba za uzdržavanjem tužitelja tijekom trajanja ovoga postupka, podmirivat će njegova majka i to u skladu sa odredbom čl. 316. st. 2. ObZ-a, prema kojoj oba roditelja zajedno participiraju u ukupno utvrđenim potrebama uzdržavanja punoljetnog djeteta, a u skladu sa odredbom čl. 291. st.1. ObZ-a, s time da se majci uračunati troškovi stanovanja, budući tužitelj stanuje s njom u stanu koji je njezino vlasništvo, a u skladu s odredbom čl. 316. st. 2. ObZ-a."

6. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju, pa radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje pobijanog dijela iz prvostupanjske presude.

7. Na navode žalbe, a što je isticano u tijeku prvostupanjskog postupka, da je tuženik posljednje 3 godine tužitelju mjesečno plaćao više od 200,00 eur-a, obzirom da je to tuženik plaćao u zabludi smatrajući kako će time zaustaviti provedbu ovrhe koja se provodi putem FINE temeljem ranije pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. prosinca 2015. godine, poslovni broj P Ob-924/15, valja reći da odgovara da je tuženiku na temelju ranije pravomoćne presude putem FINE ustezano od njegove mjesečne plaće iznos od 1.500,00 kn na koji iznos je i glasila njegova obveza uzdržavanja, pa kada je tuženik uz taj iznos dodatno i dobrovoljno plaćao daljnji iznos od 1.500,00 kn, onda je tim iznosom plaćao one dospjele a neplaćene iznose prema ranijoj pravomoćnoj presudi.

8. Odgovara odredba čl. 313. st. 5. ObZ je propisano da se novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba.

9. Tuženik je u tijeku postupka tvrdio da je digao kredit kod PBZ, nenamjenski, na iznos od 180.000,00 kn s rokom otplate od 10 godine, pa kada više nije mogao vraćati kredit, banka je prodala kredit agenciji te da danas on toj agenciji duguje iznos od preko 60.000,00 eura, a iako tuženik u tijeku postupka nije dostavio ugovor o kreditu, a i tvrdi da se radi dugu koji čeka na red naplate, i ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženik, a na njemu je teret dokaza, nije dokazao da je kredit dignut radi zadovoljavanja osnovnih životnih potreba, a osobito kredit u tako velikom iznosu od 180.000,00 kn.

10. Suprotno navodima žalbe pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ukupne materijalne potrebe tužitelja koji se određuju u ovom postupku u iznosu od 500,00 eura vodeći računa o tome da se radi o osobi životne dobi 23 godine koja pohađa FER i čije su potrebe, a uzimajući u obzir da sada studira te da se ranija obveza uzdržavanja odnosila na 2015. godinu, da su se potrebe tužitelja povećale, a istovremeno uzimajući u obzir da je kod tuženika došlo do povećanja njegovih mjesečnih prihoda pri čemu sud ne treba uzeti u obzir one iznose koji mu se u ovršnom postupku ustežu od njegovih mjesečnih prihoda, obzirom da je sam tuženik svojim neplaćanjemm doprinio tome, a niti se plaćanjem iznosa na koji je obvezan prvostupanjskom presudom dovodi u pitanje njegova egzistencija. U odnosu na navode tuženika istaknute u žalbi, ponovljene u žalbi a istaknute u tijeku prvostupanjskog postupka da majka s kojom živi ima malu mirovinu, samo valja ukazati na odredbu čl. 283. st. 1. ObZ kojim je propisano da uzdržavanje djece ima prednost pred uzdržavanjem bračnog ili izvanbračnog druga i roditelja.

11. Stoga je prvostupanjski sud pravilno prolazeći odredbe čl. 316. st. 2. ObZ, prema kojoj su oba roditelja svaki prema svojim mogućnostima dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290. tog Zakona, s tim što se roditelju s kojim dijete stanuje u iznosu uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja, obvezao tuženika da mjesečno doprinosi iznos od 330,00 eura počam od presuđenja pa nadalje, dok preostali iznos do ukupnog iznosa potrebnog za uzdržavanje tužitelja će doprinositi majka.

12. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počnjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 1. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. u vezi čl. 346. ObZ odlučeno kao u izreci.

13. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 28. siječnja 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić